Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-351/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika FACC Solutions Croatia d.o.o., Zagreb, OIB: 05573621689, zastupanog po punomoćniku Vici Mandarić, odvjetniku iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 19, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 30. rujna 2025.,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 231,15 EUR (1.741,60 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.0.12022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu o 375,00 eur, uvećan za zateznu zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom 23. studenog 2021. potpisao Ugovor o radu, te da je bio zaposlenik tuženika od 6. prosinca 2021. do 1. prosinca 2021. Tuženik je poslao e-mail tužitelju, Ponuda za izaslanstvo od 15. studenog 2021. gdje navodi do 31. prosinca 2021. 564,07 eur plus 70,00 eur dnevnica. Nadalje navodi da mu je tuženik dužan naknaditi njegov rad od 11 radnih dana. Kako je tuženik prijavio tužitelja na zagarantirani "minimalac" što iznosi 245,54 eur plus 770,00 eur dnevnica. Dužan mu je službeni automobil za koji je osobno plaćao gorivo, vinjete, cestarine i tunele u ukupnom iznosu od 264,09 eur, te iznos od 200,00 eur jer je vozio djelatnike tuženika na relaciji Zagreb-Austrija-Zagreb u službenom vozilu po nalogu tuženika (putnom nalogu) odnosno kako je dogovoreno sa službenom osobom tuženika. Tuženik se očitovao dopisom 29. prosinca 2021. g. (na dopis tužitelja od 24. prosinca 2021.) gdje je naknadno priznao još jedan dio svog putovanja. Dana 5. siječnja 2022. tužitelj se referirao tuženiku na dopis gdje je osporio sporni dopis, te u dopisu tuženik priznaje dugovanje, odnosno navodi da su obračunate dnevnice i ostali putni troškovi u ukupnom iznosu od 516,69 eur, da postoji otvorena obveza od 434,49 eur. Tuženik odbija daljnju korespondenciju, odnosno prijedlog tuženika za mirno rješenje spora, odnosno da mu naknadi preostalo dugovanje. Ističe da je protiv tuženika podnio prijavu PU Zagrebačkoj, Policijska postaja Zaprešić, 20. prosinca 2021. kao i nadopunu prijave mailom o 26. veljače 2022. Narečena policijska postaja uputila je prijavu nadležnom ODO u Novom Zagrebu, na daljnje odlučivanje. Tužitelj ustaje kod činjenica da tuženik postupka nezakonito, "vrbuje" kandidate na način da im sve obećava a nakon što isti potpišu ugovor o radu, prijavljuje kandidate na minimalac, unatoč činjenici da rade u Austriji, nemaju nikakva prava što narečena država propisuje za svoje djelatnike koji rade u istoj firmi sa radnicima iz RH.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik pobija osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik nema ikakvih dugovanja prema tužitelju. Kao što regulira Pravilnik o porezu na dohodak1 i praksa porezne uprave, putni nalog kao vjerodostojna isprava je dokaz koji se sastavlja povodom i u vrijeme nastanka službenog događaja, a uz kojeg se obvezno prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci. Tako je Tuženik izvršio isplatu svih dokumentiranih troškova i dnevnica Tužitelju, a kao što proizlazi iz tužbe. Daljnje potraživanje iznosa od 231,15 EUR nije osnovano, niti je Tužitelj pružio ikakve dokaze za svoje tvrdnje. Okolnost da je odbačena kaznena prijava, kao i dokumentacija priložena uz tužbu nesporno potvrđuju da Tužiteljevo potraživanje nije osnovano, pa stoga valja odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu od 23. studenog 2021., dopis od 15. studenog 2021., dopis tužitelja za isplatu plaće, preslike računa, poziv na isplatu istih, promet na računu tužitelja od 5. prosinca 2021. do 18. prosinca 2021., očitovanje tuženika od 29. prosinca 2021., očitovanje tužitelja o 27. prosinca 2021., poziv na mirno rješenje spora, rješenje ODO Novi Zagreb od 10. kolovoza 2022., obračun plaće za tužitelja, isplata plaće.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja i to jedanaest radnih dana, trošak vožnje službenog automobila.

8. Među strankama nije sporno, da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik priznao dio dugovanja od 1.479,63 eur vezano za isplatu plaće i troškove puta, međutim nije podmiren iznos od 231,15 eur.

10. Među strankama nije sporna visina konačno uređenog tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe, odnosno sporno je da li tužitelj ima pravo na neisplaćene naknade.

12. Uvidom u Ugovor o radu koji su stranke zaključile sud je utvrdio kako je čl. 6 utvrđena plaća tužitelja u st. 1. dok je u st. 3. ugovora tuženik obvezan naknaditi radniku neophodne i opravdane troškove neophodne i opravdane troškove u svezi sa njegovim radom.

13. Temeljem odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98719, 151/22, 46/23, 64/23) poslodavac je radniku za obavljeni rad dužan isplatiti plaću, a čl. 9. st. 1. i radnik i poslodavac slobodnom voljom ugovaraju uvjete rada i naknadu za izvršeni rad.

14. Čl. 10. st. 1. Zakona o radu propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom koji ga obvezuje. Drugim riječima tuženik je tužitelju bio dužan isplatiti plaće i troškove koji su nastali za vrijeme obavljanja rada, a čemu je samo djelomično udovoljio. Vezano za preostali iznos od 231,15 eur tuženik sudu nije dostavio dokaz iz kojeg je razvidno kako je navedeno potraživanje podmireno.

15. Slijedom navedenog sud je utvrdio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim i odlučio kao u točci I. izreke ove presude.

16. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

17. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška.

18. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

19. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).. Tužitelju je priznat slijedeći trošak: za sastav tužbe; za stupanje za četiri ročišta, što ukupno iznosi 300,00 eur. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati PDV temeljem Tbr 42. važeće OT, što iznosi daljnjih 75,00 eur. Sveukupno je tužitelju u ovoj parnici priznat trošak u iznosu od 375,00 eur.

20. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 01. lipnja 2022. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 28/19).

21. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku