REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3881/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VARKOM d. o. o., Varaždin, Trg Bana Jelačića 15, OIB 39048902955, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik u Varaždinu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5632/2024-2 od 18. veljače 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P- 218/2022-31 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5632/2024-2 od 18. veljače 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-218/2022-31 od 18. listopada 2024. te postavio 3 pravna pitanja: „1. Može li graditelj koji zna da gradi na tuđem zemljištu, biti pošten graditelj i steći pravo vlasništva na tom zemljištu na temelju odredbe čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
2. Može li graditelj građenjem na tuđem zemljištu steći pravo vlasništva na tom zemljištu temeljem odredbe iz čl. 153. ZVDSP ako je gradio bez suglasnosti ili sporazuma s vlasnikom zemljišta koji je svo vrijeme gradnje bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik?
3. Može li graditelj građenjem na tuđem zemljištu steći pravo vlasništva na tom zemljištu temeljem odredbe iz čl. 153. ZVDSP ako gradi bez građevinske dozvole koju nije mogao ishoditi jer s vlasnikom zemljišta nije regulirao imovinskopravne odnose u vezi zemljišta?“.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika te predlaže prijedlog odbiti.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tuženik u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer su preopćenita i njima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje jer smatra da je, suprotno utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj bio nepošteni graditelj.
4.1. Ovako postavljena pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, pozivaju i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP).
6.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. Presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje, te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
7. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
