Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3085/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Marijana Vugića, člana vijeća, u pravnoj stvar tužiteljice-protutuženice VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika-protutužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Želimiru Pajkoviću, odvjetniku u Varaždinu, povodom tužbe radi iseljenja i isplate, te protutužbe radi utvrđenja vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-13/2020-17 od 13. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-13/2020-17 od 13. lipnja 2022. u stavku I., II., IV., V. i VI. izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-13/2020-17 od 13. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli sa svim stvarima u njegovom vlasništvu iz nekretnine označene kao čk.br. 12453 [adresa] sa 571 m2, od čega dvorište sa 281 m2, zgrada mješovite uporabe [adresa] sa 276 m2 i nadstrešnica sa 14 m2 sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da tužiteljici-protutuženici ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda nekretninu u posjed, slobodnu od stvari, na način da tužiteljici-protutuženici preda ključeve od kuće i garaže u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici-protutuženici ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 16.262,85 kn (šesnaest tisuća dvjesto šezdeset dvije kune i osamdeset pet lipa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice u dijelu kojim tužiteljica- protutuženica zahtjeva isplatu s osnova režijskih troškova preko dosuđenog iznosa od 16.262,85 kn do zatraženog iznosa od 20.660,69 kn kao neosnovan.

IV/ Odbija se protutužbeni zahtjev kojim se predlaže utvrditi da je tuženik-protutužitelj stekao pravo suvlasništva na nekretnini označenoj kao čk.br. 12453, [adresa] s 571m2 upisana u zk. ul. Varaždin i to na dijelu građevinskog objekta koji je opisan u projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli s pripadajućim zemljištem ispod tog objekta u ½ dijela te nekretnine, kao neosnovan.

V/ Odbija se protutužbeni zahtjev kojim se predlaže obvezati tužiteljicu-protutuženicu da tuženiku-protutužitelju isplati novčani iznos od 1.500.000,00 kn (milijun i petsto tisuća kuna) na ime ulaganja u predmetne nekretnine zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, kao i troškove ovog parničnog postupka, kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici-protutuženici VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 135.407,75 kn (sto trideset pet tisuća četiristo sedam kuna i sedamdeset pet lipa), u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku od 23. veljače 2022.“

3. Protiv dijela presude u stavku I., II., IV., V. i VI. izreke i rješenja žali se tuženik- protutužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda i rješenje u smislu žalbenih navoda ukinu.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protutužena osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te stavlja zahtjev za naknadom troška.

5. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je zahtjev tužiteljice-protutužene za iseljenjem tuženika-protutužitelja i predajom u posjed čk.br. 12453 [adresa] sa 571 m2, od čega dvorište sa 281 m2, zgrada mješovite uporabe [adresa] sa 276 m2 i nadstrešnica sa 14 m2 sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji zahtjev temelji na vlasništvu predmetne nekretnine i posjedu tuženika- protutužitelja kao i zahtjev za isplatom iznosa od 20.660,69 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnova plaćenih režijskih i ostalih troškova održavanja kućanstva.

6. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u ½ dijela kao i eventualni protutužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.500.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu koji temelji na bračnoj tečevini i ulaganjima u predmetnu nekretninu (list 770-771).

7. U žalbenom postupku, sporno je vlasništvo predmetne nekretnine i ulaganje tuženika-protutužitelja u predmetnu odnosno dograđenu nekretninu.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva i protutužbenog zahtjeva kao i postojanja pretpostavki za preinaku tužbe.

11. Na žalbene navode valja odgovoriti da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

12. S time u vezi na žalbene ukazuje se da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik- protutužitelj predložio očevid na licu mjesta na okolnost utvrđenja eventualnih ulaganja, a koji dokaz nije adekvatan kako to i navodi prvostupanjski sud.

Nadalje, tuženik-protutužitelj je tek na ročištu 3. lipnja 2022. predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, dakle navedeni dokazni prijedlog nije stavljen u protutužbi ( list 770 spisa), a što je protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a time da nije niti dokazao postojanje uvjeta iz čl. 299. st. 2. navedenog članka, pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Podredno, ovdje valja ukazati i na to, da je prvostupanjski sud kako će to nastavno biti navedeno utvrdio da je investiranje i ulaganje u predmetnu nekretninu odnosno dograđenu nekretninu izvršila tvrtka Benefis d.o.o. i da tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi uložio novčana sredstva u istu, pa i iz navedenih razloga izvođenje navedenog dokaza nije bilo ekonomično i potrebno u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a.

Pored navedenog, suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je i izvršio uvid u zk. izvatke ( list 5-6 spisa, 34-81) kako to i proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke.

13. Jednako tako, nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju sadržajno žalitelj upire obzirom da tuženik-protutužitelj nije bio onemogućen u raspravljanju imajući u vidu naprijed navedeno te s time u vezi i ovlaštenje suda iz čl. 220. st. 2. ZPP-a.

Između ostalog, za napomenuti da tuženik-protutužitelj tijekom postupka nije niti naznačio imena svjedoka majstora koje je na pripremnom ročištu i u protutužbi predložio saslušati a niti je osporio račune tvrtke Benefis d.o.o.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u odnosu na tužbeni zahtjev u bitnom utvrdio:

- da nije sporno da su stranke bile u braku od 17. veljače 1996. do 27. veljače 2019.;

- da je tuženik-protutužitelj u posjedu predmetne nekretnine;

- da je tijekom bračne zajednice na predmetnoj nekretnini dograđen objekt i da je tužiteljica-protutuženica u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. podmirivala sve režije;

- da je sporno da li je tuženik-protutužitelj ulaganjem u dogradnju predmetne nekretnine stekao suvlasnički dio iste i s time u vezi da li tuženik-protutužitelj ima pravo na isplatu uloženih novčanih sredstava s osnova stjecanja bez osnove, kao i visina utuženih ulaganja;

- da prema izvatku iz zemljišne knjige od 15. svibnja 2020. (list 5 spisa) tužiteljica- protutuženica je upisana kao isključiva vlasnica čk.br. 6559/2 u naravi kuća sa 98m2, dvorište sa 500 m2 i oranica sa 13 m2 upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju);

- da iz zapisnika od 19. lipnja 2012. (list 6-7 spisa) proizlazi da je u odnosu na k. o. [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige i da je čk.br. 12453 u naravi dvorište s 281 m2, nadstrešnica s 14 m2 i zgrada mješovite uporabe s 276 m2 k. o. [katastarska općina] identična sa čk.br. 6559/2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju);

- da prema izvatku iz zemljišne knjige od 10. veljače 2021. (listovi 34-81 spisa) tužiteljica-protutuženica je upisana kao isključiva vlasnica čk.br. 12453 u naravi dvorište s 281 m2, nadstrešnica s 14 m2 i zgrada mješovite uporabe s 276 m2 k. o. [katastarska općina];

- da iz Ugovor o uređenju imovinskih odnosa i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenim kod javne bilježnice Rankice Benc dana 9. prosinca 2000. pod brojem OU- 784/2000 (listovi 8-15 spisa) proizlazi da je ĆI dala u vlasništvo tužiteljici

– protutuženici čk.br. 6559/2 u naravi kuća [adresa] sa 98 m2, dvorište [adresa] sa 500 m2 i oranica [adresa] sa 13 m2 upisano u p.l. 9182 k. o. [katastarska općina], dok se tužiteljica – protutuženica obvezala uzdržavati ĆI sukladno čl. 6. navedenog ugovora;

- da u odnosu na stjecanje predmetne nekretnine od strane tužiteljice-protutuženice, tužiteljica-protutuženica i svjedoci ĆI, MI, AI, UI i KI u bitnome su iskazivali suglasno navodeći da je tužiteljica – protutuženica predmetnu nekretninu stekla od svoje majke ĆI;

- da navedeni iskazi nisu proturječni dokumentaciji dostavljenoj po tužiteljici- protutuženici time da nisu ničim osporeni od strane tuženika-protutužitelja;

- da je predmetna nekretnina obzirom na pravni temelj stjecanja vlastita nekretnina tužiteljice-protutužene;

- da tuženik-protutužitelj eventualnim ulaganjima u predmetnu nekretninu koja predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice-protutuženice nije mogao steći suvlasnički dio time da isti ne navodi niti dokazuje da bi stranke imale kakav drugačiji sporazum;

- da posljedično navedenom tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi imao pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine;

- da tijekom utuženog razdoblja s osnova režijskih troškova za plin, električnu energiju, komunalnu naknadu i vode, odvoz smeća, HRT pristojbu, Internet i telefon, vodu i crkvene doprinose tužiteljica – protutuženica je ukupno platila iznos od 81.314,27 kune;

- da obzirom na činjenicu da na adresi [adresa] živi 5 osoba zahtjev tužiteljice-protutuženice s osnova režijskih troškova prema tuženiku-protutužitelju je osnovan u iznosu od 16.262,85 kuna;

- da iz iskaza tužiteljice, te svjedoka ĆI, MI, PI i KI koji u bitnome iskazuju istovjetno proizlazi da je dogradnju predmetne nekretnine financiralo trgovačko društvo Benefis d.o.o., a da tuženik- protutužitelj nije sudjelovao u financiranju dogradnje, dok tuženik-protutužitelj u svojem iskazu u bitnome navodi da dogradnju djelomično financirao on, a djelomično trgovačko društvo Benefis d.o.o., kao i da je radio na radovima dogradnje;

- da tuženik-protutužitelj nije dokazao eventualna ulaganja u predmetnu nekretninu;

- da iz projektne dokumentacije, građevinske dozvole, uvjerenja za uporabu građevine, te rješenja o komunalnom doprinosu proizlazi da je Benefis d.o.o. bio investitor dogradnje predmetne nekretnine dok iz Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom solemniziranom po javnoj bilježnici Melaniji Duić iz Varaždina pod brojem OU-1766/02 od 27. studenog 2022. i dostavljenih računa izvođača radova, računa za građevinski i slični materijal i usluge, kartice konta, te prihvaćenih iskaza tužiteljice i svjedoka ĆI, MI, UI i KI proizlazi da je dogradnju predmetne nekretnine financiralo trgovačko društvo Benefis d.o.o.;

- da je tužiteljica-protutuženica trgovačko društvo Benefis d.o.o. stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice s tuženikom-protutužiteljem temeljem Ugovora o prijenosu udjela od 17. lipnja 1997. kao vlastiti imovinu u smislu čl. 257. st. 2. u svezi čl. 252. ObZ, kao i da je prilikom likvidacije trgovačkog društva Benefis d.o.o. vlastitim novčanim sredstvima otkupila neamortizirana sredstva uložena u dogradnju predmetne nekretnine;

- da iz iskaza tuženika-protutužitelja proizlazi da nije imao suvlasnički dio u trgovačkom društvu niti je uplatio sredstva radi otkupa ulaganja;

- da je tuženik-protutužitelj bio zaposlen kod trgovačkog društva Benefis d.o.o. od 26. studenog 2012. na pomoćnim poslovima, a da je odjavljen s mirovinskog osiguranja dana 30. rujna 2014. pri čemu tuženik-protutužitelj ne spori da je bio u radnom odnosu kod Benefis d.o.o. te ostvarivao plaću za rad obavljen kod Benefis d.o.o.;

15. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica- protutužena predmetnu nekretninu stekla tijekom bračne zajednice s tuženikom- protutužiteljem temeljem Ugovora o uređenju imovinskih odnosa i dosmrtnom uzdržavanju od 09. prosinca 2000. od svoje majke ĆI i da predmetna nekretnina s obzirom na pravni temelj stjecanja u smislu čl. 257. st. 2. u svezi čl. 252. Obiteljskog zakona („Narodne novine broj 162/98“; dalje u tekstu:ObZ) predstavlja njezinu vlastitu imovinu i da tuženik-protutužitelj nije suvlasnik predmetne nekretnine, kao i da je zahtjev za naknadom režijskih troškova osnovan u iznosu od 16.262,85 kuna te na temelju čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/09, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje u tekstu: ZV) u vezi čl. 162. st. 1. i čl. 163. st. 1. ZV- a te čl. 156. st. 1. ZV-a i čl. 119. i čl. 115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022 - dalje u tekstu: ZOO) prihvatio zahtjev tužiteljice-protutužene na iseljene i isplatu iznosa od 16.262,85 kuna te odbio protutužbeni zahtjev na stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine.

Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je investitor dogradnje predmetne nekretnine bilo trgovačko društvo Benefis d.o.o. koje je financiralo radove i materijal i da je tužiteljica-protutuženica navedeno društvo stekla kao vlastitu imovinu, pri čemu je i otkupila neamortizirana uložena sredstva vlastitim novčanim sredstvima, te da tuženik-protutužitelj nije dokazao svoje navode da bi uložio novčana sredstva u dogradnju predmetne nekretnine time da je za rad na dogradnji bio plaćen kao radnik trgovačkog društva Benefis d.o.o., te odbio zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatom iznosa od 1.500.000,00 kuna na ime ulaganja u predmetnu nekretninu.

16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

17. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika-protutužitelja su bez pravnog uporišta.

18. Prvenstveno, u odnosu na žalbene navode ukazuje se da je prvostupanjski sud na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svom uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik.

19. Na žalbene navode vezano za preinaku tužbe žalitelju se ukazuje da je tužiteljica-protutužena podneskom od 23. veljače 2022. (list 84-86 spisa) preinačila tužbu time da je prethodni postupak zaključen nakon toga odnosno 8. ožujka 2022. (list 765 spisa).

Stoga, kako je navedenim podneskom tužiteljica-protutužena uz postojeći zahtjev stavila i zahtjev za isplatom sa osnova plaćenih režija, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl.190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, pa su žalbeni navodi neosnovani.

Obzirom na navedeno, navodi da je tužba preinačena iako se preinaci protivio i da je tužba preinačena dvije godine nakon podnošenja tužbe, su u naprijed iznesenim okolnostima bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

20. Slijedom navedeno, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

21. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica-protutužena predmetnu nekretninu stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice i to temeljem Ugovora o uređenju imovinskih odnosa i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. prosinca 2000. od svoje majke ĆI (list 8-12 spisa), dakle navedeni Ugovor sklopila je samo tužiteljica-protutužena.

22. S time u vezi prema odredbi tada važećeg Obiteljskog zakona („Narodne novine„ broj: 162/98) sukladno čl. 252. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Jednako tako, prema čl. 257. st. 1. navedenog Zakona, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok prema st. 2. navedenog Zakona vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog iz čl. 252. (nasljeđivanje, darovanje i sl.), a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

Vezano za primjenu navedene odredbe ukazuje se da žalitelj tijekom postupka ne tvrdi niti ne dokazuje da je sudjelovao u izvršavanju predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

23. Na žalbene navode potrebno je reći da prema čl. 156. st. 1. ZV-a dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine.

24. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kada je utvrdio da je predmetna nekretnina vlastita imovina tužiteljice-protutužene pri čemu tuženik-protutužitelj eventualnim ulaganjima nije mogao steći suvlasnički dio tima da isti tijekom postupka nije naveo niti dokazao da bi stranke imale kakav drugačiji sporazum pa obzirom na navedeno nije niti dokazao da bi sukladno čl.163. st. 1. ZV imao pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine.

25. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica-protutužena snosila troškove režija u iznosu od 81.314,27 kuna, a kako u nekretnini živi 5 osoba, to je sukladno čl. 1115. ZOO-a u vezi čl. 29.st. 1. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu iznosa od 16.262,85 kuna

26. Jednako tako, na žalbene navode valja reći da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da žalitelj nije adekvatnim dokaznim sredstvima i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazao tvrdnje da je uložio novčana sredstva u dogradnju predmetne nekretnine.

Između ostalog, ukazuje se da je žalitelj za rad na dogradnji bio plaćen kao radnik trgovačkog društva Benefis d.o.o., a koji je bio investitor dogradnje te je i izvršio financijska ulaganja kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud te za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

27. Stoga, izneseni žalbeni navodi kojima žalitelj osporava naprijed navedeni zaključak prvostupanjskog suda kojim je dijelom usvojio tužbeni i odbio protutužbeni zahtjev, u naprijed iznesenim okolnostima su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takvi ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.

28. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude i rješenja jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

29. Imajući u vidu naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

30. Kako žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koju je ovlašten jedino sud u smislu čl. 8. ZPP-a.

31. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

32. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022), pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani.

Pored navedenog, za ukazati da iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu održanom 6. svibnja 2022. prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio vrijednost spora u ovoj pravnoj stvari, a kako to i proizlazi iz obrazloženja pobijane oduke (toč. 49).

33. Kako trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP- a, to zahtjev tužiteljice-protutužene nije osnovan.

34. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke, a na temelju čl.166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke te na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Sandra Artuković Kunšt, univ. spec. iur