REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-130/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika GJ, zbog kaznenog dijela iz članka 229. stavka 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj K-71/2025-9 od 3. ožujka 2025. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kž-262/2025-5 od 26. svibnja 2025., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika GJ.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj K- 71/2025-9 od 3. ožujka 2025. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kž-262/2025-5 od 26. svibnja 2025. osuđenik GJ proglašen je krivim za jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11., te je uz primjenu članka 52. KZ/11. za isto osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje te pravomoćne presude podnio je osuđenik GJ osobno, nominalno ističući povrede čl. 469. stavak 1. točke 1., 4. i 5. u svezi članka 468. stavak 1. točke 5., 9. i 10. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP), „...a što se veže čl. 29. Ustava RH u svezi čl. 6 EKLJP-a...“. Predlaže da ovaj Sud pobijanu pravomoćnu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Po zaprimanju zahtjeva prvostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 518. stavka 4. ZKP-a isti dostavio Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji se na isti očitovao podneskom broj Ksm-DO-159/2025-3 od 24. srpnja 2025., a koje očitovanje je dostavljeno osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika GJ nije osnovan.
5. U obrazloženju zahtjeva ne daju se razlozi za povrede članka 469. točke 1., 4. i 5. ZKP-a, a niti za povrede članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije, pa se navodne povrede tih odredbi nisu mogle niti ispitati.
6. Suština obrazloženja svodi se na tvrdnju podnositelja da od 2007. godine naovamo na području Republike Hrvatske nije počinio niti jedno kazneno djelo, pa da se pri odmjeravanju kazne nije trebalo spominjati da je osuđivan 20 puta jer da je za ta kazne nastupila zakonska rehabilitacija, što u suštini znači da ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede ranije osuđivanosti, a posredno pobija odluku o kazni. Pored toga poriče da bi počinio kaznena djela pod točkama 2., 3., i 4. pri čemu očito misli na alineje 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, što također znači da pobija činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a koje prihvaća i drugostupanjski sud.
6.1. Razlozi za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude taksativno su nabrojani u članku 517. ZKP-a. Među razlozima za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne navodi se da se isti može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuni utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog odluke o visini kazne, osim ako bi pravomoćnom presudom optuženiku bila izrečena kazna zatvora iznad granica propisanih zakonom, što bi predstavljalo povredu zakona predviđenu člankom 469. točka 5. ZKP-a. A s obzirom na to da je za predmetno kazneno djelo, za koje je podnositelj proglašen krivim, odredbom članka 229. stavka 1. točka 1. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, to izricanjem kazne zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci sud nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu.
6.2. Tvrdnja podnositelja da je za neke osude nastupila rehabilitacija nije potkrijepljena odgovarajućim ispravama. Iz sadržaja zapisnika o raspravi od 3. ožujka 2025. vidljivo je da je na kraju dokaznog postupka pročitan izvod iz kaznene evidencije, na koji dokaz nije bilo primjedbi, niti je obrana predlagala izvođenje drugih dokaza relevantnih za odluku o kazni (list spisa 177/II). Shodno takvom utvrđenju u izreci prvostupanjske presude sadržani su osobni podaci o optuženiku, kako je to predviđeno u članku 459. stavak 3. u svezi sa člankom 272. stavak 1. ZKP-a, što uključuje i podatke o ranijoj osuđivanosti, koji podatak predstavlja činjenicu odlučnu za odluku o visini kazne, koja činjenica pred prvostupanjskim sudom nije osporavana.
6.3. Pritom valja primijetiti da prema odredbama članka 20. i 21. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.) rješenje o rehabilitaciji po službenoj dužnosti donosi ministarstvo nadležno za pravosuđe (dalje: Ministarstvo) protekom zakonom određenog vremena, uz uvjet da osuđenik u tom vremenu nije pravomoćno osuđen za novo kazneno djelo. Ako Ministarstvo ne raspolaže podacima na temelju kojih bi moglo valjano odlučiti o nastupu rehabilitacije, uputit će podnositelja da zahtjev podnese prvostupanjskom sudu koji će o tome odlučiti nakon očitovanja nadležnog državnog odvjetnika, ako se postupak vodio na njegov zahtjev. Ukoliko Ministarstvo ne donese rješenje o rehabilitaciji, osoba čiji se podaci nalaze u kaznenoj evidenciji može tražiti da se utvrdi da je rehabilitacija nastupila po zakonu. Ako Ministarstvo odbije zahtjev ili ne odluči o zahtjevu u roku trideset dana od podnošenja zahtjeva, osoba ima pravo pokrenuti upravni spor. Drugim riječima, utvrđenje nastupa rehabilitacije također je činjenično pitanje koje treba dokazati odgovarajućim ispravama, što je u ovom predmetu izostalo, a već je prethodno rečeno da se pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica ne preispituje ovim izvanrednim pravnim lijekom.
7. Tvrdnja podnositelja da nije počinio kaznena djela pod točkama 2., 3., i 4. optužbe (pri čemu očito misli na alineje 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude) su tvrdnje činjenične naravi koje se ne mogu preispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom, uz napomenu da je podnositelj priznao počinjenje kaznenog djela pred redarstvenim vlastima, pred državnim odvjetnikom te na raspravi, a priznanje djela isticao je kao olakotnu okolnost i u žalbi.
8. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika GJ ukazuje se neosnovanim pa je temeljem odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. ZKP-a valjalo odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik Vijeća:
Damir Kos
