REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2725/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupan po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 17.343,65 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.04.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja TO stradao u prometnoj nesreći dana 02.11.2014. koju je skrivio MO upravljajući automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police] za što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br.: 19K-937/15-24 od 26.09.2016., da je Rješenjem tužitelja broj 271569 od 03.06.2016. osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradao, da je isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01.05.2021. do 31.03.2024. tužitelju nastala šteta u iznosu od 17.343,65 eur, da je tužitelj pozvao tuženika da mu u mirnom postupku naknadi štetu što je tuženik dopisom od 15.04.2024. odbio, te stoga predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te ističe prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja jer je upravljao motociklom brzinom većom od dopuštene i time doprinio nastanku štetnog događaja budući da do istog ne bi došlo da se isti kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h, da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Miše Barića izrađenog za potrebe kaznenog postupka ( na čiju presudu se tužitelj poziva) proizlazi kako bi osiguranik tužitelja nezgodu izbjegao da se kretao brzinom do 50 km/h koliko je ograničenje na mjestu štetnog događaja, da okolnost da je osiguranik tuženika oglašen krivim u kaznenom postupku ne znači ujedno i da je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja budući da je građanskopravna odgovornost znatno šira od kaznene, a iz nalaza i mišljenja je evidentno kako postoji doprinos osiguranika tužitelja jer se kretao nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Nadalje navodi kako osporava u cijelosti pravo tužitelja na isplatu iznosa od 17.343,65 eur od tuženika jer isto ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije, da je prema odredbi čl. 27. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se temeljem st. 2 istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, da je stavkom 3. istog članka propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Tuženik nadalje navodi da sukladno navedenom, a budući se zahtjev tužitelja temelji na polici osiguranja od automobilske odgovornosti da se odgovornost tuženika na naknadu štete procjenjuje temeljem čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ističe kako tužitelj nema pravo potraživati cjelokupne mjesečne iznose koje je isplatio, a na tužitelju je teret dokaza odlučnih činjenica, a osobito činjenica kojima dokazuje visinu pretrpljene štete. Nadalje navodi da je iz dostavljenog rješenja tužitelja od 3.6.2016. na temelju kojeg tužitelj vrši plaćanja razvidno kako je priznata mirovina u svoti od 2.891,83 kn mjesečno, no da iznosi koje tužitelj potražuje ne odgovaraju iznosima koje je dužan isplaćivati prema dostavljenom rješenju. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužitelja od dana 03.04.2024. (list 3-4 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (list 5-6 spisa),

zapisnik o očevidu od 02.11.2014. (list 7-11 spisa), pravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj: K-937/15 od 26.09.2016. (list 13-28 spisa), rješenje HZMO-a broj 271569 od 03.06.2016. (list 29-31 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb od 04.04.2016. (list 33-36 spisa) i reviziju nalaza i mišljenja od 18.04.2016. (list 37-38 spisa), ispise iz baze podataka isplaćenih mirovina (list 39-58 spisa), presliku nalaza i mišljenja dipl. ing. Miše Barića iz kaznenog postupka (list 65-70 spisa), odluku VSRH Rev-622/2022-2 od 01.02.2023. (list 79-80 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku TO u periodu od 01.05.2021. do 31.03.2024.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija dok je sporna isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Uvidom u Rješenje HZMO-a broj 271569 od 03.06.2016. (list 29-31 spisa) utvrđeno je da se osiguraniku TO kod kojega je zbog ozljede izvan rada (100%) nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznaje, počevši od 07.03.2016., invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 2.891,83 kn mjesečno, te ista sadrži i svotu dodatka na mirovinu, a isplata mirovine pripada osiguraniku počevši od 07.03.2016. od dana utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti, da će mirovinu isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag.

8. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

12. Kako je prema rješenju HZMO-a broj 271569 od 03.06.2016. osiguraniku tužitelja TO, rođ. **.**.1963., zbog ozljede izvan rada (100%) nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, te mu se počevši od 07.03.2016. priznaje pravo na invalidsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP-a. Budući da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi ovaj sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja, na kojem je bio teret dokaza u smislu čl. 219. ZPP-a, to je sud na temelju odredbe iz čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

13. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Troškovi parničnog postupka suđeni su tuženiku obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom postupku. Visina troškova tuženiku je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (17.343,65 eur) i priloženom troškovniku. Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 11.02.2025. i 11.09.2025. u iznosu od po 250 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 22.04.2025. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), odnosno ukupno 1000 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 2.000,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 2.500,00 eura.

14.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu obzirom da iz stanja spisa predmeta proizlazi da istu nije niti podmirio.

15. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. tužitelju

2. pun. tuženika