REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4157/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, protiv I-tuženika CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II- tuženika RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Ivan Topić i Bepo Marušić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4452/2020-10 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5481/17 od 27. listopada 2020., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4452/2020-10 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5481/17 od 27. listopada 2020.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 131. st. 1. toč. 3. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list SFRJ br. 20/1955, Službeni list SFRJ br. 12/1965, Narodne novine broj 52/1971 – dalje: ZN), odnosno počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 193/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 8. ZPP ukoliko nisu utvrdili kako su tuženici nedostojni za nasljeđivanje, iako je tijekom postupka utvrđeno (i proizlazi iz dokumentacije spisa) kako su tuženici skrili i ostavinskom sudu još 1973. utajili oporuku ostavitelja na koji način su ojačali svoj nasljedničkopravni položaj, te onemogućili tužitelja u ostvarivanju svojih nasljedničkih prava neovisno o činjenici kako su (manji) dio imovine koja je trebala pripasti tužitelju ustupili i to 2003.?
2. Je li utemeljeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojemu su nasljednici koji su skrili ostaviteljevu oporuku istu utajili u ostavinskom postupku ostavinskom sudu dostojni naslijediti ostavitelja iako su na taj način ojačali svoj nasljednički položaj, te tako onemogućili druge nasljednike (konkretno tužitelja) u ostvarivanju svojih nasljednički prava, a sve u okolnostima da drugi nasljednici (konkretno tužitelj) s tim skrivanjem i utajom oporuke se nisu usuglasili, niti su u tom skrivanju i utaji sudjelovali?
3. Jesu li nedostojni za nasljeđivanje kao nasljednici sve osobe koje su na bilo koji način sudjelovale u skrivanju i utaji oporuke ostavitelja u okolnostima da su iste znale da se tim radnjama umanjuju nasljednička prava ostalim nasljednicima koji s navedenim radnjama nisu bile upoznate niti su se s tim radnjama usuglasile?
4. Je li utemeljeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojemu na strani nasljednika kod skrivanja i utaje oporuke nije bilo namjere da spriječe ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje u okolnostima kada su znali da navedenim radnjama umanjuju nasljednička prava ostalim nasljednicima koji s navedenim radnjama nisu bile upoznate niti su se s tim radnjama usuglasile?
5. Je li nedostojan nasljednik koji je skrio i utajio ostaviteljevu oporuku, kojim radnjama je umanjio oporučna i/ili zakonska nasljedna prava ostalih nasljednika, bez obzira na okolnost kakve su posljedice takvog postupanja kasnije nastupile?
6. Je li sudu nužno potrebna izričita suglasnost stranaka po pitanju korištenja dokazne građe i izvođenja dokaza (odluke, isprave, zapisnici, očitovanja stranaka, ugovori, nagodbe, iskazi svjedoka koji su preminuli, iskazi stranaka) radi utvrđenja odlučnih činjenica u postupku, a koja dokazna građa i dokazi su izvedeni u drugom postupku (u kojemu je utvrđeno da su ovdje tuženici sakrili ili ostavinskom sudu utajili oporuku) koji su vodi među istim strankama i temeljem iste činjenične osnove ukoliko je to bitno radi utvrđenja postupanja i namjere tuženika po pitanju ostvarivanja posljednje volje ostavitelja čiju su oporuku tuženici nedvojbeno skrili i ostavinskom sudu zatajili?
7. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značenja?
8. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika?
9. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP kada odbije žalbu kao neosnovanu, a da pri tome ne ocjeni sve žalbene navode koji se odnose na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava?
10. Je li sud ovlašten donijeti odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP u situaciji kada sud prethodno ni na koji način nije niti pokušao preispitati, odnosno utvrditi osnovanost navoda iz iskaza tuženika kojima je poklonio vjeru, a utemeljio je svoju odluku isključivo na tim neispitanim i od strane tuženika nedokazanim navodima?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. ZPP ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prvo i četvrto postavljeno pravno pitanje nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja tužitelj osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Revizijski sud je ocijenio da drugo i treće pitanje nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima koja polaze od drugačijeg činjeničnog utvrđenja od onog u postupku.
9. Peto postavljeno pravno pitanje ne može se smatrati pravnim pitanjem koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
10. Šesto postavljeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, odluke na koje se predlagatelj poziva kao razloge važnosti ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti tih pitanja s obzirom na to da u njima nije izraženo shvaćanje o procesnoj situaciji koju predlagatelj opisuje u pitanju.
11. Naznačujući sedmo i deveto pitanje, kojim sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tužitelj polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe.
12. Osmim pitanjem tužitelj neosnovano sugerira prihvatiti da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Osim što takva povreda nije počinjena (jer su dani jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama), ne radi se o pravnom pitanju kakvo ima na umu odredba članka 385.a ZPP.
13. Revizijski sud je ocijenio da deseto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom predmetno pitanje polazi od procesnih pretpostavki koje nisu ostvarene.
14. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
- Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
15. Povrede ustavnih prava predlagatelj obrazlaže tvrdnjama da je drugostupanjski sud obrazložio svoju odluku proizvoljno, bez dostatnih razloga i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa da se radi o arbitrarnosti u postupanju, kao i da je tužitelj tijekom postupka dovedena u neravnopravan položaj čime mu je bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
16. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj navedenim tvrdnjama nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu.
17. Naime, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o prigovorima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
18. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
19. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
