Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-310/2023-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja M GRADNJA j.d.o.o., Sibinj, Ulica 108. brigade ZNG 22, OIB: 32323233196, kojeg zastupa punomoćnik Ana-Maria Bogović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženice CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nositeljice Ordinacije dentalne medicine dr. CL, [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi:isplate, V.P.S.: 22.828,78 eur, nakon održane javne i glavne rasprave dana 9. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, uz punomoćnicu tužitelja Ana-Marie Bogović, odvjetnice i zamjenika punomoćnice tuženice Tihomira Kovačić, odvjetnika, na ročištu za objavu presude 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-527/2023 od 27. veljače 2023. kojim je naloženo tuženici CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 (osam) dana, za iznos od 8.892,40 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 2.12.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, a od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. do 30.6.2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 1.7.2025. do 31.12.2025. po kamatnoj stopi 5,15% godišnje, a od 1.1.2026. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine. II Djelomično se odbija tužbeni zahtjev te se ukida djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-527/2023 od 27. veljače 2023. kojim je naloženo tuženici CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 (osam) dana, isplatiti iznos od 13.836,40 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 2.12.2022. do isplate.

III Nalaže se tuženici CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju M GRADNJA j.d.o.o., Sibinj, Ulica 108. brigade ZNG 22, OIB: 32323233196, s osnova parničnog troška iznos od 581,30 eur.

IV Odbija se tužitelj M GRADNJA j.d.o.o., Sibinj, Ulica 108. brigade ZNG 22, OIB: 32323233196, sa zahtjevom za naknadom parničnog troška za iznos od 14.043,70 eura.

V Nalaže se tuženici CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju M GRADNJA j.d.o.o., Sibinj, Ulica 108. brigade ZNG 22, OIB: 32323233196, s osnova ovršnog troška kao troška nastalog u povodu parnice iznos od 62,60 eur.

VI Odbija se tuženica CL [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za naknadom parničnog troška i ovršnog troška nastalog u vezi parnice za iznos od 10.268,00 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja M GRADNJA j.d.o.o., Sibinj, Ulica 108. brigade ZNG 22, OIB: 32323233196, u daljnjem tekstu: tužitelj, javni bilježnik Ruža Medunić je dana 27. veljače 2023. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-527/2023, kojim je naloženo ovršenici , sada tuženici CL, kao nositeljici Ordinacije dentalne medicine dr. Mirna Šikić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , u daljnjem tekstu: tuženici, namiriti tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 22.828,78 eur sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate kao i naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 848,49 eur.

2. Tuženica ulaže prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije navodeći da je direktor i vlasnik tužitelja ČL s tuženicom CL kao privatnom fizičkom osobom, a ne kao nositeljicom ordinacije dentalne medicine, bio u poslovnom odnosu, tako da u poslovnim odnosima između stranaka nije nastalo nikakvo dugovanje, podredno osporava osnovu i visinu zahtjeva jer navodi da je CL ČL u cijelosti isplatila naknadu za obavljene radove.

3. Rješenjem od 22. svibnja 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao protiv prigovora protiv platnog naloga u parničnom postupku.

4. Istim rješenjem se je Općinski sud u Slavonskom Brodu oglasio stvarno nenadležnim.

5. Podneskom od 17. studenog 2023., prije prvog pripremnog ročišta, tužitelj dostavlja zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine na kojoj su rađeni radovi, predlaže građevinsko i financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja vrijednosti izvedenih radova kao i na okolnost izvedenih radova na adresi na kojoj su radovi izvedeni, prilaže ispis s facebook stranice koja se odnosi na komunikaciju ČL, direktora tužitelja i tuženice, poziv iz predmeta pri MUP-om koji se odnosi na obavijesni razgovor povodom prijave tuženice, saslušanje stranaka, te predlaže da se priklopi cjelokupni spis MUP-a i predlaže uvid u CD o ispitivanju tužitelja, koji CD tužitelj nije dostavio u tijeku postupka, a nije ga pribavio niti sud kada je tražio od MUP-a na uvid predmet, te je tužitelj u daljem tijeku postupka povukao taj dokazni prijedlog.

6. U prilogu podneska od 7. prosinca 2023. tužitelj dostavlja račune iz kojih tvrdi da je vidljivo kako je tužitelj angažirao radnike i kupio potrebni građevinski materijal za potrebe izvođenja radova kod tuženice.

7. U podnesku od 29. prosinca 2023. tuženica ostaje kod prigovora promašene aktivne i pasivne legitimacije, podneskom od 2. siječnja 2024. se očituje na dostavljenu dokumentaciju tužitelja, osporava postojanje ugovora između stranaka, tvrdi da ne postoji tehnička dokumentacija o provedenim radovima za poslovni odnos između stranaka, navodi da CL kao fizička i privatna osoba nije naručila radove na zubarskoj ordinaciji jer su radovi vršeni na privatnoj kući koju je tuženica naslijedila, a ista obavlja svoju zubarsku djelatnost na adresi [adresa] u [adresa], što je adresa Doma zdravlja u [adresa], gdje je CL kao nositeljica ordinacije dentalne medicine u najmu, navodi da se računi koje dostavlja tužitelj ne mogu dovesti u vezu s konkretnim radovima u pogledu vrste i količine, tužitelj ne ukazuje na koji način je dogovorena cijena niti zašto je tuženici fakturiran upravo iznos naveden u računu temeljem koje je pokrenut postupak, a niti dokazuje izvršenost radova pisanom dokumentacijom, ukazuje da je na fotografijama koje dostavlja tužitelj, između ostalih, i IL koji nikad nije bio zaposlenik tužitelja, predlaže da je se od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje [adresa] o tome zatraži podatak, smatra da nema dokaza da je materijal koji je tužitelj kupio po računima koje je dostavio ugrađen kod tuženice, predlaže financijsko- knjigovodstveno vještačenje tužiteljevih računa, navodi da je CL ČL uredno platila iznos radova na njenoj kući u [adresa] u punom iznosu dogovorene naknade gotovim novcem na ruke, što će dokazati svjedocima.

8. Podneskom od 10. veljače 2024. tuženica navodi da po predmetnom računu nije nikad koristila pravo na odbitak pretporeza jer ga nije niti zavela u knjigovodstvu budući da nema veze s njenom djelatnošću.

9. Na pripremnom ročištu 20. veljače 2024. tužitelj na okolnost izvršenih radova predlaže saslušanje osoba koje su navodno vršile radove za tužitelja: ĆL, LL, NL i UL.

10. Tuženica se protivi saslušanju svjedoka jer smatra da se dogovaranje i izvršenje radova može dokazati samo pisanom dokumentacijom, a tužitelj navodi da se radi o radovima temeljem ugovora o djelu pa nije bio nužan pisani ugovor.

11. Tuženica predlaže na okolnost plaćanja u cijelosti kupoprodajne cijene saslušanje svjedoka: ŠL, BL, JL i RL (koji posljednji dokazni prijedlog je povukla).

12. Tužitelj navodi da je posao dogovarao s tuženicom koja zna da ČL radi preko tužitelja, da su ČL u ime tužitelja i tuženica dogovorili naknadu za izvršene radove koja je u konačnom iznosu od 137.000,00 kn, da se na terenu može utvrditi da su konkretni radovi vršeni za potrebe zubarske ordinacije, a prilikom vršenja radova tužitelj je kontaktirao osobu isporučitelja zubarske stolice kojeg je preporučila tužena koji je davao upute za rad.

13. Tuženica navodi da vrsta materijala i alat koji je naručio navodno tužitelj za potrebe rada kod CL, upućuje na to da je posao radila fizička osoba, a ne društvo- tužitelj jer sve te alate mora imati trgovačkog društvo koje se bavi građevinskom djelatnošću, jer se ne radi o potrošnom alatu. Navodi da je dogovorena cijene bila 13.272,28 eur/100.000,00 kn te da je istu u cijelosti podmirila u dvije rate po 6.636,14 eur/50.000,00 kn.

14. Tužitelj navodi da se iz računa vidi da je materijal kupila pravna osoba, tj. tužitelj.

15. Tužitelj je na poziv suda ispravio oznaku tužene u odnosu na adresu prebivališta tužene, što je obvezni sastojak tužbe, a nedostaje u ovršnom prijedlogu, pa kako se radi samo o ispravku ovršnog prijedloga koji se smatra tužbom, istu radnju tužitelj može obaviti do zaključenja glavne rasprave.

16. Dokaz o prebivalištu tužene od MUP-a, potvrda MUP-a, nije potreban dokaz jer je tužitelj samo trebao ispraviti tužbu da navede adresu prebivališta tužene, a ne i dostavljati dokaz, pa sud taj dokaz nije uzeo kao relevantan, a podnesen je i u fazi glavne rasprave, te nije obrazloženo zašto ranije nije dostavljen.

17. U postupku su bitne činjenice: utvrditi tko su ugovorne stranke, predmet ugovorne obveze, iznos ugovorene nagrade, da li je to što je dogovoreno kao predmet obveze i izvršeno, da li je što ostalo neplaćeno od dogovorene naknade i koliko je ostalo neplaćeno.

18. Nije odlučna okolnost što tužitelj navodi da je zbog kaznene prijave zbog navodnog kaznenog djela prijevare u pokušaju provedena kriminalistička obrada, da postoji predmet kod MUP-a i predlaže uvid u isti .

19. Niti jedna od stranaka ne navodi da je u tijeku ovog postupka podnesen optužni prijedlog niti da se vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela ČL protiv imovine prijevarom, odnosno prijevarom u pokušaju na štetu tuženice, ali i da se kazneni postupak vodi, to nije razlog za prekid ovog postupka,.

20. Ovo zato što parnični sud u okviru svojih nadležnosti utvrđuje činjenice od značenja za postojanje pravnog odnosa i tražbine iz tog odnosa.

21. U dokaznom postupku izvršen je uvid: u račun tužitelja od 1. prosinca 2022. broj 51/1/1 u kojem je naveden datum dospijeća računa 8. prosinca 2022., a datum izdavanja računa 1. prosinca 2022., iznos cijene od 137.000,00 kn uvećano za PDV što daje iznos od 22.728,78 eur; u rješenje o ovrsi; u račun javnog bilježnika od 27. veljače 2023. na iznos od 226.61 eur (trošak javnobilježničke nagrade od 171,29 eur i trošak dostave od 10,00 eur uz uvećanje za PDV); u zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dvorište, dvorište i kuća te pomoćna zgrada, nadstrešnica; u ispis poruka preko aplikacije Messenger (Facebook)., u račune:

- DINOP d.o.o. račun br. 370/M11/11 od dana 23.8.2022.

- PROFFY-TECH d.o.o. račun broj 1423/1/3 od dana 27.8

- KOŽUL, račun br. 10298-HCM-99 od dana 10.10.2022.

- PROFI BAUCENTAR D.O.O. račun broj 8071/19/2 od dana 31.8.2022.

- PROFI BAUCENTAR D.O.O. račun broj 8072/19/2 od dana 31.8.2022.

- PROFI BAUCENTAR D.O.O. račun broj 8073/19/2 od dana 31.8.2022.

- PROFFY-TECH d.o.o. račun broj 1901/1/5 od dana 31.10.2022.

- METALIKA centar račun broj 7676/1/1 od dana 30.8.2022.

- PROFFY-TECH d.o.o. račun broj 2016/1/1 od dana 19.11.2022.

- Perković promet d.o.o. račun br. 775/2/2 od dana 31.7.2022.

- DINOP d.o.o. račun br. 480/M11/11 od dana 10.10.2022.

- DINOP d.o.o. račun br. 479/M11/11 od dana 10.10.2022.

- ENMON d.o.o. za trgovinu i usluge račun-R1:2139-SB1-1 od 13.9.2022.

- Perković promet d.o.o. račun br. 774/2/2 od dana 31.7.2022.

- [obrt] OBRT ZA TRGOVINU I USLUGE račun R2 br. 272/VP1/1 od dana 27.7.2022.

- PROFFY-TECH d.o.o. račun broj 1541/1/5 od dana 31.8.2022.

- DINOP d.o.o. račun br. 412/M11/11 od dana 14.9.2022.

- [obrt] OBRT ZA TRGOVINU I USLUGE račun R2 br. 243/VP1/1 od dana 12.7.2022.;

proveden je očevid radova na mjestu radova jer je bilo nužno neposredno opažanje suda, koje je provedeno uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke DL; provedeno je vještačenje po tom vještaku; izvršen je uvid u pisani nalaz i mišljenje; u dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 22. srpnja 2024.; na ročištima je saslušan vještak; saslušan je zakonski zastupnik tužitelja ČL i tuženica; saslušani su svjedoci: ĆL, LL, ŽL, ML i UL, predloženi po tužitelju,( ali je odlučeno da se iskazi istih neće koristiti kao dokazi u ovom postupku jer su isti prethodno bili pozvani na očevid pokazati na terenu radove koje su radili) saslušani su svjedoci po prijedlogu tužene:

ŠL, BL i JL; izvršen je uvid u sadržaj spisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Brodsko-posavske županije, Služba kriminalističke policije, Broj: 511-11-13-23-4, Klasa 214-02/23-20/11605, radi obavijesnih razgovora po prijedlogu tužitelja; priklopljeni su relevantni dijelovi tog spisa koji postoje u pisanom obliku, s tim da je u dokaznom postupku korišten samo sadržaj poruka sa fotografijama, te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Mirjani Radman Funarić, izvršen uvid i pisani vještački nalaz, taj vještak je saslušana na ročištu, te je proveden dokaz saslušanjem kao svjedoka ĐL.

22. Predmetni pravni odnos ima značajke ugovora o djelu iz čl. 590. Zakon o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

23. Između stranaka nije bilo sporno:

- da je sklopljen ugovor o izvođenju radova kojim se izvođač obvezao za tuženicu CL izvesti građevinsko-obrtničke radove na preuređenju stambene kuće;

- da je izvođač izveo sve dogovorene radove osim sitnih radova (postavljanje klupčice).

24. Sporno je između stranaka:

- da li je dogovoreno da izvođač radova bude ČL (kao privatna osoba koja radi u suradnji s drugim privatnim osobama) ili tužitelj kao pravna osoba koja se bavi građevinskom djelatnošću :

- da li su stranke ugovorile naknadu u određenom iznosu;

. da li je dogovoreni iznos veći od iznosa koji tužitelj navodi kao dogovoreni iznos nagrade i koji utužuje u ovom postupku

- da li je naknada u cijelosti plaćena;

- da li su radovi izvršeni prema pravilima struke;

- utječu li nedostaci u radovima na visinu naknade;

Stranke različito navode o tome: što je ugovorom određeno kao cilj ugovornog djela.

Tužitelj tvrdi da je to bilo kompletno uređenje zubarske ordinacije „ ključ u ruke“ s izradom stepenica u dvorištu (kako je i naveo u računu), a tuženica tvrdi da su to bili adaptacijski radovi na staroj kući za potrebe stanovanja i uređenje dvorišnog prostora kao prilaza, na način da se postave stepenice i betonira prostor u dvorištu.

25. Utvrđenje je li cilj dogovorenih radova bilo kompletno uređenje zubarske ordinacije „ ključ u ruke“ s izradom stepenica u dvorištu (kako je tužitelj naveo u računu) od značenja je za utvrđenje da li su dogovoreni radovi u cijelosti izvršeni i da li su izvršeni s potrebnom kvalitetom radova jer se ne zahtjeva usta kvaliteta radova i isti obim potrebnih radova ako je cilj dogovorenih radova izrada zubarske ordinacije, a ne radovi na adaptaciji stambenog prostora odnosno, ako je svrha dogovorenih radova bilo samo stvoriti uvjete da se uz minimalna ulaganja u budućnosti prostor može koristiti kao dentalna ordinacija.

26. Tuženica neosnovano ističe povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999 - dalje u tekstu: Konvencija), koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999 - pročišćeni tekst, 8/1999 - ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 jer je tuženica imala omogućen pristupa sudu, aktivno je sudjelovala u postupku predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje.

27. Tužena nije oštećena time što su na očevidu bili prisutne i osobe koja su u ime tužitelja obavljale konkretne radove, a saslušane su kao svjedoci u tijeku postupka jer je je sud donio odluku da se iskazi tih osoba kao svjedoka ne koriste u postupku jer prilikom provođenja očevida nije uvedeno na zapisnik da isti napuštaju prostorije očevida, nakon što su pokazali radove koje su vršili, te nisu propisno upozoreni, prije nego što su na terenu pokazali radove.

28. Kako bi se izbjegao prigovor da je sud saslušao kao svjedoke osobe za koje se kroz zapisnik o očevidu ne može utvrditi da nisu imali priliku čuti što kažu stranke na očevidu i druge osobe o predmetu spora, sud je odlučio ne koristiti njihove iskaze kao dokazno sredstvo kod donošenja odluke.

29. Osobe za koje tužitelj tvrdi da ih je angažirao kao radnike na tom objektu su na očevidu pokazivali radove na kojima su fizički radili što ne mogu na ročištu pred sudom, primjedbi na zapisnik o očevidu nije bilo.

30. Očevid (uviđaj) je dokazno sredstvo koje se koristi kada je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda (čl. 227. st. 1 Zakon o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), a isti se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka (čl. 227. st. 2. ZPP-a), kao u ovom slučaju gdje je na očevidu vještak i pregledavao radove i vršio mjerenja te bio prisutan kod pokazivanja radova.

31. Člankom 492.a ZPP-a određeno je: "U postupku pred trgovačkim sudovima sud će u pravilu utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava", a takvih dokaza u ovom postupku nije bilo osim računa koje je dostavio tužitelj i koji su bili predmet financijskog vještačenja, a bilo je potrebno utvrditi da li je predmet obveze: kompletno uređenje zubarske ordinacije „ključ u ruke“ s izradom stepenica u dvorištu (kako tvrdi tužitelj što i naveo u računu), to razlog zašto je proveden očevid.

32. U ovom postupku proveden je očevid kako bi se omogućilo neposredno opažanje suca izvršenih radova jer nedostaju pisane isprave o radovima (nema pisanog ugovora, troškovnika, građevinskih knjiga i dr.), a radi se o radovima na postojećem objektu pa je bilo potrebno razlučiti na terenu, i da se sudac o tome uvjeri osobno, što je konkretno rađeno, osobito koji radovi na terenu ukazuju da li je predmet radova adaptacija u svrhu dentalne ordinacije ili prostora za stanovanje.

33. Utvrđenje radova za koje tužitelj traži naknadu očevidom je bilo potrebno i jer tužitelj u računu ne navodi za koje radove traži naknadu, navodi da traži naknadu za radove „ključ u ruke“ ordinacija dentalne medicine, pa je prije izvođenja ostalih dokaza bilo potrebno da tužitelj na terenu pokaže radove za koje traži naknadu, a da i tuženica pokaže izvedene radove.

34. Na očevidu je tužitelj osim radova koje je radio u dijelu kuće i koje navodi kao rad na ordinaciji, na terenu pokazao kao radove za koje traži naknadu u ovom postupku i radove u dijelu iste kuće koji dio ima poseban ulaz , na očevidu navodi da je u toj prostoriji za tuženicu rađeno betoniranje, armiranje ploče poda, izrada glazure, skidanje lamperije na zidu, te da je i to dogovarao sa tuženom, što tužena osporava i navodi da su ti radovi ugovoreni za brata tužene (zabilježeno na zapisniku s očevida, strana 3. prijepisa Zapisnika s očevida, str, 137 spisa).

35. Tužitelj tvrdi da je obavio sve radove adaptacije predmetnog objekta koje je vještak naveo u troškovniku, tuženica tvrdi da su dio radova obavile treće osobe, prije izvoditelja konkretnih dogovorenih radova.

36. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/2022) člankom 220.a u parnični postupak je uveden institut nezakonitog dokaza. Novom odredbom propisano je da se odluka suda ne može temeljiti na nezakonitom dokazu.

37. Iznimno, sud može rješenjem, procjenjujući od slučaja do slučaja, dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza te svoju odluku temeljiti na njemu ako smatra da je to potrebno da bi se utvrdila neka odlučna činjenica.

38. Sud je takvu odluku po čl. 220.a ZPP-a donio u rješenju od 13. prosinca 2024., a nezadovoljna stranka se može žaliti na takvu odluku u žalbi na odluku o glavnoj stvari.

39. U odnosu a utvrđenje činjenice tko su bile stranke predmetnog ugovornog odnosa i da li su osnovani prigovori promašene aktivne i pasivne legitimacije, navodi se izjašnjenje suda u slijedeće u narednim odlomcima.

40. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tužene u smislu da nije bila stranka ugovornog odnosa, jer je navedena kao nositeljica ordinacije dentalne medicine.

41. Člankom 77. st. 1. ZPP-a je određeno da stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.

42. Ordinacija dentalne medicine nema pravnu osobnost, nije niti fizička niti pravna osoba, to je samo oznaka djelatnosti fizičke osobe, tako da u odluci tužena može biti navedena samo kao fizička osoba s OIB [osobni identifikacijski broj]om i oznakom adrese prebivališta (stoga je sud tražio od tužitelja da po čl. 83. st. 1. ZPP-a), ispravno označi tuženicu tako da navede i adresu prebivališta, odnosno boravišta tuženice), bez obzira što može ostati i oznaka da je ista nositeljica ordinacije dentalne medicine na određenoj adresi, ali ta oznaka je bitna kod presuđenja ako bi sud utvrdio da je tuženica posao sklopila za potrebe ordinacije dentalne medicine.

43. U tom smislu je i sudska praksa npr. odluka broj Rev-147/02-2 od 29. rujna 2004.: "U tužbi nije kumulirano više zahtjeva, a ne radi se ni eventualnom suparničarstvu bez obzira što je tužiteljica zatražila da sud tužbeni zahtjev prihvati prema tuženiku Đ. P. (kao građaninu), pa ako nađe da nije osnovan, da taj isti tužbeni zahtjev prihvati prema tuženiku Đ. P., kao obrtniku)".

44. Jednako vrijedi i za oznaku tuženice kao nositeljice Ordinacije dentalne medicine.

45. Dakle, ako bi sud utvrdio da ugovor nije sklopljen izravno vezano za neposrednu djelatnost tužene kroz ordinaciju dentalne medicine, to nije razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženicu kao fizičku osobu.

46. Stoga je sud tražio od tužitelja da po čl. 83. st. 1. ZPP-a, ispravno označi tuženicu tako da navede i adresu prebivališta, odnosno boravišta tuženice, bez obzira što može ostati i oznaka da je ista nositeljica ordinacije dentalne medicine na određenoj adresi u ovršnom prijedlogu, ali ta oznaka je bitna kod presuđenja ako bi sud utvrdio da tuženica nije posao sklopila za potrebe ordinacije dentalne medicine.

47. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije, sud se izjašnjava na slijedeći način.

48. Utvrđeno je da tuženici nije moglo ostati nepoznato da ČL ima otvoreno trgovačko društvo, vidjela je radnike koji obavljaju posao, nije istraživala rade ili isti prijavljeni kod tužitelja ili ne dok se posao obavljao, nego joj je to bilo bitno kad je došlo do poremećenih odnosa.

49. Na str. 338 (poruka ČL tuženoj, priklopljeno iz spisa MUP-a) je fotografija iz poruke tuženici gdje je prikazan radnik tužitelja s logom tužitelja.

50. Tuženica nije bila u zabludi u pitanju toga da tužitelj ČL nema otvoreno trgovačko društvo, ona je to morala znati jer je radio i za Dom zdravlja, gdje tuženica ima otvorenu ordinaciju, zna da za Dom zdravlja može raditi samo preko računa, a i osobno ga poznaje, kako sama navodi u iskazu, dugo vremena, dakle njihovi odnosi se isprepliću poslovno i privatno dugo vremena i preko izvanbračnog supruga tuženice, kako proizlazi iz iskaza stranaka.

51. Logično je da je tuženici bilo bitno s kim sklapa ugovor i da joj je kao izvođač radova trebao obrtnik ili trgovačko društvo, jer je iskazala da ako hoće imati ordinaciju u tom prostoru, mora imati račun, da izvođač mora imati i certifikat za poslove građenja, dakle račun od strane građevinskog poduzetnika je tuženici trebao, ali nije joj odgovaralo da bude ispostavljen na puni iznos ugovorene naknade, nego samo djelomično na iznos naknade za koji je bila spremna platiti i PDV . Ovo sud zaključuje iz sadržaja poruka stranaka.

52. Iz poruka tuženici sadržanim u spisu MUP-a se vidi da je bilo dogovoreno da stranke trebaju imati sastanak u vezi ispostave računa. Direktor tužitelja istoj šalje poruke vezano za takav sastanak, a tuženika ne odgovara ništa. Životno je da bi tuženica odgovorila u poruci da nema ispostave računa, da je kako navodi ugovorila da cijeli posao i naknada ide na "crno".

53. Logično je da je tuženoj bilo bitno da što manje plati PDV, pa je logično dogovorila plaćanje dijela naknade na ruke (u početku izvođenja radova, za materijal i radnike), a da joj se dio koji će stranke naknadno dogovoriti fakturira.

54. Da stranke nisu dogovorile plaćanje cijele naknade na crno jasno proizlazi iz sadržaja poruka stranaka koje se nalaze u spisu MUP-a:

- na str. 355 fizičkog spisa je poruka gdje se navodi kako je tužitelj isplatio plaće radnicima, a što upućuje na to da je tužitelj poslodavac koji ima zaposlene radnike, a ne fizička osoba koja nema obvezu isplate plaće,

- na str. 360 fizičkog spisa je poruka direktora tužitelja tuženoj gdje navodi: " CL hoćeš se javiti da napravimo račun!", što upućuje na to da su stranke dogovorile da po završetku radova dogovore što će biti sastavni dio računa, a da tužena odbija kontakt s tužiteljem vezano za isto;

- riječi u poruci na str. 360: "ja ću ti ispostaviti račun na ordinaciju, ako mi se ne javiš da se dogovorimo oko plaćanja“, upućuju na to da između stranaka nije bilo dogovoreno da se račun ispostavlja na ordinaciju, jer da je tako bilo dogovoreno, poruka ne bi tako glasila, dakle on tuženoj ispostavlja račun na ordinaciju kao mjeru pritiska da bi se dogovorila oko plaćanja;

- da nije bilo dogovoreno da se ispostavi račun na ordinaciju tužene i da tužena nije imala namjeru biti ugovorna strana kao nositeljica ordinacije dentalne medicine, upućuju na to što je bio predmet ugovorne obveze: radovi adaptacije na stambenom objektu koji bi stvorili uvjete da se u tom prostoru može jednostavno otvoriti ordinacija dentalne medicine kada se zato ukaže potreba, to potvrđuje i način plaćanja dijela ugovorene naknade: na ruke direktoru, a ne s računa ordinacije na račun tužitelja, to potvrđuje i izvor iz kojeg je djelomično financirani radovi, iz naslijeđene imovine tužene i njenog brata nakon smrti oca, o kojem izvoru plaćanja svjedoči svjedok ŠL.

55. Zaključak je: da se tužena iz osobne imovine, koja nema veze s dobiti ordinacije, obvezala tužitelju platiti radove između ostalog i za svrhu neke potencijalne buduće ordinacije dentalne medicine u tom prostoru, možda u razdoblju mirovine tužene, jer je logično da nakon umirovljenja neće više moći biti u najmu prostora ordinacije u Domu zdravlja.

56. Za ovaj postupak je bitno utvrđenje da je tužena za osobne potrebe, a ne za svoju ordinaciju naručila takve radove.

57. Tužena nije imala namjeru otvoriti u tom prostoru dentalnu ordinaciju dok je majka još živa, a to proizlazi iz saslušanja svjedoka AL.

58. Sud zaključuje da je tužitelj ispostavio tuženoj račun na ordinaciju samo kao mjeru pritiska i požurenja isplate, jer mu se tuženica na pozive da sačine dogovorno sadržaj računa nije javljala, kako to proizlazi iz poruka sadržanih u spisu MUP-a.

59. Proizlazi da je ljutnja tuženice na ponašanje tužitelja koji je pokušao od tuženice dobiti dodatnu naknadu za ponovo izvođenje radova koje nije izvršio uredno (stepenište) dalje uzrokovala ponašanje tuženice - podnošenje kaznene prijave i prijave inspekciji zbog zapošljavanja radnika na crno, ali iste činjenice nisu od značenja za ovaj spor, osim u dijelu ocjene iskaza obje stranke, sud zaključuje da stranke ne govore istinito o bitnim činjenicama ugovora zbog obostrane ogorčenosti, o visini dogovorene naknade i isplatama s osnova iste.

60. Iz saslušanja tužene i svjedoka AL, JL i BL, koje je predložila tužena, proizlazi: dok taj prostor ne postane ordinacije, tuženica ga je imala potrebu koristiti za stanovanje majke, koja je međutim umrla u tijeku radova, a kasnije je tužena razmišljala za korištenje tog prostora za slanu sobu, o čemu svjedoči svjedokinja BL, suglasno iskazu tuženice.

61. Na str. 363 spisa nalazi se poruka datirana s 12. studenim 2022. upućena tuženici gdje ČL navodi da raspolaže računima za ugrađeni materijal kao dokazom da su radovi izvršeni.

62. Sud je naknadno odobrio prijedlog tuženika za financijskim vještačenjem radi utvrđenja činjenice da li je tužitelj knjižio račune koje je dostavio u spis, a za koje tvrdi da se odnose na nabavu materijala za građevinske radove vezano za prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

63. Iz pisanog vještačkog nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka Mirjane Radman Funarić iz travnja 2025. proizlazi da se može po datumima računa za nabavljeni materijal vidjeti poveznica između tih računa i ispostavljenog računa tužitelja broj 51/1/1 od 1. prosinca 2022., temeljem kojeg je pokrenut ovaj postupak jer nakon odbitka dijela računa pod rednim brojem 34. (URA 312) u iznosu od 612,36 kn (osnovica 17.157,12 kn - 16.544,76 kn) i 36. (URA 351) u iznosu od 2.438,43 kn (osnovica 3.295,27 kn - 856,84 kn), odnosno ukupno 3.050,79 kn, te odbitka računa koja po Poreznom rješenju od 8. prosinca 2023. godine nisu utrošena za obavljanje građevinskih usluga na objektu tuženice CL u iznosu od 18.411,79 kn (redni broj 45.-48. i 52.), proknjiženi troškovi iznose 105.707,78 kn (bez PDV-a). Ukupan iznos proknjiženih troškova po ulaznim računima s PDV-om iznosi 131.865,74 kn.

64. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj dostavljene ulazne račune u prilogu podneska od 7. prosinca 2023. i naknadno dostavljene ulazne račune od 31. ožujka 2025. godine proknjižio u svojim poslovnim knjigama.

65. Financijskim vještačenjem je također utvrđeno da tužitelj nije knjižio izlazne račune na poseban konto što je trebalo učiniti po pravilima struke da bi se sa sigurnošću moglo kroz knjigovodstvo utvrditi poveznica.

66. Dakle, financijskim vještačenjem je utvrđena poveznice između tužitelju ispostavljenih računa za materijal i izlaznog računa tužitelja tuženici samo sa stupnjem vjerojatnost, ali ne i stupnjem izvjesnosti .

67. Inspekcijskom nadzoru bi bilo bitno utvrđivati slijed evidentiranja ulaznih računa za robu, da li su računi pravilno knjiženi na ispravan konto i da nakon tog slijedi izlazni račun, dakle utvrđivati pravilnost knjiženja, što, međutim, nije odlučno u ovom postupku u kojem se utvrđuje da li postoji tražbina tužitelja prema tuženici s osnova izvedenih radova i u kojem iznosu ne samo temeljem provedenog financijskog vještačenja nego ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

68. Obzirom da je tuženici zbog u postupku utvrđene namjene izvođenih radova, da se u nekom budućem periodu taj prostor može koristiti i kao dentalna ordinacija, trebao ispostavljeni račun od strane građevinskog poduzetnika, da ista nije reagirala na poruke ČL da se javi radi ispostavljanja računa, na način da izričito otklanja ispostavljanje računa, da ista zna da isti nije vl. obrta, nego osnivač i direktor trg, društva, sigurno zna kao osoba koja se bavi poslovnom djelatnošću da fizička osoba koja nema obrt ne može ispostaviti račun, sud zaključuje da je tužena ugovor sklopila s tužiteljem, a ne s ZL, a utvrđena činjenica da je dio ugovorene naknade platila ČL na ruke, ne upućuje na to da je isti sklopio ugovor, nego da su stranke dogovorile da se ukupan iznos naknade koji je plaćen na ruke ne prikazuje kao prihod tužitelja za koji se ispostavlja račun, nego samo drugi dio naknade za kojeg je dogovoreno da će biti ispostavljen račun.

69. Stoga sud zaključuje da su u ugovornom odnosu tužitelj kao pravna osoba

– trgovačko društvo i tužena kao fizička osoba, a da ugovor nije sklopljen u sklopu djelatnosti ordinacije tužene, uslijed čega su neosnovani prigovori promašene aktivne legitimacije ali i pasivne legitimacije u dijelu obveze plaćanja tužene za radove koji su izvršeni na dijelu kuće tužene.

70. U pogledu ocjene iskaza svjedoka i stranaka u kontekstu ostalih dokaza sud se izjašnjava kako slijedi u narednim odlomcima.

71. Svjedok ŠL iskazivao je dosljedno i životno, iako je brat tužene on se izjašnjava o svom saznanju o visini dogovorene naknade i iskazuje da zna da dio nije plaćen, pa je sud isti našao logičnim i vjerodostojnim u cijelosti u pogledu dogovorene visine cijene ugovorenih radova i plaćanja dijela naknade, iz čega sud zaključuje da je bila dogovorena naknada minimalno od 180.000,00 kn za sve radove (i za one na dijelu kuće tužene i za one na dijelu kuće svjedoka) i da je tuženica istu djelomično platila, tako da je platila u njegovoj prisutnosti 50.000,00 kn, u početku izvršenja radova, iskazao je da je radove na svom dijelu kuće platio tužitelju u iznosu od 20.000,00 kn, a iskazao je da tužena nije platila preostali iznos do pune ugovorene naknade.

72. Svjedok ŠL je iskazao da je dogovorena naknada bila oko 180.000,00 kn, nije se izjasnio točno koliko, a sud smatra temeljem tog iskaza da dogovorena naknada nije bila manja od 180.000,00 kn.

73. Tužitelj u računu navodi kao iznos dogovorene naknade - 137.000,00 kn. dok se preostali iznos u računu odnosi na PDV na iznos naknade.

74. U postupku nije bilo potrebno utvrditi točan iznos naknade kad je minimalni iznos nakade koji proizlazi iz iskaza svjedoka AL - 180,000,00 kn, veći od iznosa za koji tužitelj tvrdi da je bila dogovorena naknada 137.000,00 kn.

75. Nakon analize personalnih dokaza, sud je utvrdio proturječnost iskaza direktora tužitelja i tuženice po pitanju visine ugovorene cijene i po pitanju činjenice da li je ugovorena cijena plaćena djelomično ili u cijelosti te tko je bio stranka ugovornog odnosa kao izvođač radova.

76. Iskaz direktora tužitelja ČL sud je našao djelomično istinitim, u pogledu utvrđenja činjenice da su radovi koji su bili predmet ugovora imali svrhu da ti prostori ispunjavaju uvjete za dentalnu ordinaciju jer to potvrđuje i prepiska direktora tužitelja s osobom koja mu je davala upute što treba postaviti za dentalnu ordinaciju, PL, prema preslikama prepiske str. 57. spisa, a zakonski zastupnik tužitelja spominje i u porukama tuženoj rad na ordinaciji, npr. poruka preslika str. 52 spisa.

77. Građevinski vještak GL je na terenu utvrdio da prostor ispunjava uvjete za dentalnu ordinaciju i da su radovi izvršeni za prilagodbu stambenog prostora dentalnoj ordinaciji i da su izvršeni prema pravilima struke, a nalaz sadrži i skicu prostora uz navođenje dijelova prostora kao ordinacije, dakle građevinski vještak je izvedene radove na djelu kuće tužene prepoznao kao radove i u svrhu dentalne ordinacije.

78. Djelomično sud navode direktora tužitelja i tuženice nalazi iskonstruiranim radi postizanja boljeg uspjeha u sporu, a i zato što ne žele priznati, zbog međusobnih optuživanja i izvan spora, neke činjenice koje bi ih dovele u opasnost od kažnjavanja ili dovele u pitanje njihove interese.

79. Tako direktor tužitelja ČL ne želi priznati činjenicu da je primio dio isplate ugovorene naknade na ruke, kao i činjenicu zašto je u računu naveo kao adresata tuženu kao nositelja ordinacije i zašto je račun ispostavio upravo na utuženi iznos.

U narednim odlomcima slijedi utvrđenje suda o kvaliteti izvedenih radova.

80. Ako nisu ugovoreni posebni standardi u pogledu kvalitete izvršenog djela, primjenjuju se opće pravne odredbe o urednom i savjesnom izvršenju posla.

81. Stranke ne navode da su dogovarali posebne standarde u poglede kvalitete dogovorenog djela.

82. Izvođač - tužitelj je, naime, bio dužan u izvršavanju svoje obveze iz ugovora o djelu, kao stručnjak, postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke, s pažnjom dobrog stručnjaka, kako je to određeno u čl. 10. ZOO-a.

83. Dakle, izvođač, tužitelj kojem je povjerena adaptacija prostora za potrebe ordinacije dentalne medicine bez obzira da li se bilo planirano prostor odmah koristiti u tu svrhu ili tek kasnije uz minimalnu doradu u budućnosti, bio je dužan cjelokupni posao obaviti tako da se prostor može koristiti sukladno važećim propisima kao ordinacija dentalne medicine i pri tome je morao poštovati opće standarde koji se odnose na liječničke ordinacije općenito i posebne standarde koji se koriste za ordinacije dentalne medicine.

84. Izvođač radova koji preuzme obvezu obavljanja adaptacijskih radova u svrhu prilagodbe prostora za potrebe ordinacije dentalne medicine dužan je djelo obaviti sukladno Pravilniku o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti ("NN" broj 52/20), bitne odredbe kojeg su:

"Članak 3.

(1) Prostorije moraju biti osvijetljene prirodnim i umjetnim izvorom svjetlosti. (2) Ako nije moguće osigurati prirodni izvor svjetlosti u ukupnoj površini prostorija, prostorije treba osvijetliti umjetnom rasvjetom određene jačine izražene u luksima i to, u ambulantama, ljekarnama i laboratorijima od 250 do 500, na drugim radnim mjestima od 70 do 100, u hodnicima i stubištima 40.

Članak 4.

(1) Vrata, zidovi i stropovi u prostorijama u kojima se obavlja zdravstvena djelatnost te u sanitarnim čvorovima i laboratorijima moraju biti ravne i glatke površine otporne na učestalo i temeljito čišćenje sukladno važećim propisima.

(2) Podovi prostorija moraju biti izvedeni na način da se mogu brzo i lako čistiti, održavati i dezinficirati, a u prostorima kirurške djelatnosti, djelatnosti radiologije, nuklearne medicine, radioterapije i jedinice intenzivnog liječenja (u daljnjem tekstu: JIL) trebaju biti antistatički.

(3) Prozori moraju biti izvedeni na način da se osigura mogućnost zračenja prostorija i čišćenja prozora, osim ako to drugim propisima nije drukčije uređeno.

(4) Minimalna svijetla visina prostora mora iznositi 260 cm, a u operacijskim dvoranama svijetla visina prostorije mora biti 300 cm s time da je u tim dvoranama dozvoljeno odstupanje od 5 %.

(5) Vrata moraju biti najmanje svijetle širine od 90 cm, s time da je dozvoljeno odstupanje do 10 %, ovisno o namjeni prostorije, uz osiguranje mogućnosti nesmetanog prolaska osobama koje se služe pomoćnim sredstvima kretanja ili prolaska bolesničkih kolica ili postelja.

Članak 5.

(1) Građevina u kojoj se nalaze prostorije za obavljanje zdravstvene djelatnosti mora udovoljavati uvjetima određenim posebnim propisom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevina koja se nalazi u urbanističkoj cjelini upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske a koja ne može osigurati propisani uvjet pristupačnosti, kako se ne bi narušilo utvrđeno spomeničko svojstvo kulturnog dobra, za odstupanje od propisanih uvjeta mora ishoditi suglasnost ministarstva nadležnog za kulturu.

Članak 6.

Prostorija za pregled bolesnika, sanitarni čvor za bolesnike i sanitarni čvor za osoblje moraju imati umivaonik s toplom i hladnom vodom, tekući sapun, dezinficijens te ručnike za jednokratnu uporabu, odnosno sušilo za ruke.

Članak 7.

(1) Prostor u kojem se obavlja zdravstvena djelatnost u zdravstvenim ustanovama, privatnoj praksi u ordinaciji i trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost je ambulanta.

(2) Prostorije pojedine djelatnosti moraju činiti funkcionalnu cjelinu i moraju omogućavati odvajanje čistog od nečistog dijela (pribora, potrošnoga medicinskog materijala i odjeće).

(3) Prostorije namijenjene za obavljanje zdravstvene djelatnosti ne mogu se koristiti za stambene potrebe ili za druge namjene.

Članak 9.

(2) Priključenja medicinske opreme na pojedine instalacijske sustave moraju se izvesti prema normi HRN EN ISO11197.

Ambulanta dentalne medicine

Članak 14.

(1) Ambulanta dentalne medicine mora imati sljedeće prostorije:

– prostoriju za pregled i obradu bolesnika od najmanje 12 m²

– čekaonicu od najmanje 9 m²

– sanitarni čvor za radnike

– sanitarni čvor za bolesnike.

(2) Prostorija za pregled i obradu bolesnika površine 12 m² može imati samo jedan fiziološki stolac s pripadajućom opremom. Za svaki sljedeći fiziološki stolac potrebno je osigurati dodatnih 8 m²."

85. Vještak GL se je izjasnio da su unutrašnji radovi u prostoru izvršeni u cijelosti po pravilima struke i da se mogu koristi za potrebe dentalne ordinacije, a da u vanjskom prostoru dvorišta nedostaje rampa za invalide, a o troškovima izrade te rampe se izjasnio u dodatnom vještačkom pisanom nalazu iz srpnja 2024.

86. Sukladno navedenom, temeljem utvrđenja da je cilj radova bilo sačiniti radove na način da se mogu u budućnosti koristi i za potrebe rada dentalne ordinacije uz minimalne dodatne preinake a ne samo kao stambeni prostor, sud utvrđuje temeljem vještačkog nalaza građevinske struke, osobito uzevši u obzir dodatni vještački nalaz od 22. srpnja 2024. da su izvedeni radovi ispunjavali potrebnu kvalitetu jer je izrada dodatne rampe za invalide uz izrađene stepenice po tužitelju, što bi bilo potrebno da se u konkretnom prostoru može otvoriti dentalna ordinacija, zahtijevala minimalne dodatne troškove budući bi ti radovi bili mogući prema navedenoj dopuni nalaza od 22. srpnja 2024., ali da stranke taj zahvat nisu dogovorile.

87. Po čl. 613. ZOO-a naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako nije drugačije određeno.

88. Sud smatra da je tužena konačno pregledala djelo s punom pozornošću kad je postavila prigovor na izradu stepenica (nakon što je stepenice pregledao EL, kao osoba od povjerenja tuženice i to alatom, libelom), kako proizlazi iz saslušanja istog i utvrdio nagib istih prema kući, kada je to bilo i da je usvojen prigovor na kvalitetu tih radova proizlazi iz poruka tužene i ČL jer u sadržaju poruka od 12. studenog 2022. proizlazi da se ČL izjašnjava kako je izvoditelj spreman izrađene stepenice srušiti i sačiniti nove i kako je spreman na izmjenu postavljene klupčice na prozoru (preslike poruka str. 354 i 358 fizičkog spisa).

89. Tuženica je prigovorila da nije naručila postavljanje lavaboa u prostor koji nije kupaonica ili toalet, ali naknadno se složila da tamo bude, ne navodi da traži uklanjanje te da iako nije tražila uklanjanje starih vrata, naknadno se složila s intervencijom izmjene vrata.

90. Je li tužitelj uzeo stara vrata i prodao ih i tako ostvario korist, a trebao ih je ostaviti tužiteljici, kako ona to smatra, nije predmet ovog postupka, jer tužena ne postavlja zahtjev za naknadom štete.

91. Postavljanje viška lavaboa nije nedostatak djela jer se može lako ukloniti.

92. Sud cijeni da su radovi izvedeni s nedostatkom koje je tužena pravovremeno reklamirala sukladno čl. 604 ZOO-a radovi na vanjskim stepenicama i klupčicama, zakonski zastupnik tužitelja u porukama (dostavljenih u spis MUP-a), pokazuje spremnost te nedostatke otkloniti, ali nesporno je da ih tužitelj nije otklonio te nije bilo niti uvjeta za ostavljanje naknadnog roka za otklanjanje nedostataka jer su se odnosi stranaka u velikoj mjeri poremetili, bilo je kaznenih i inspekcijskih prijava prema tužitelju, pa je izvjesno da tužitelj ne bi niti u naknadnom roku pristupio otklanjanju nedostataka.

93. Jesu li sva izjašnjenja građevinskog vještaka bila izričito zadatak vještačenja, nije odlučno za ocjenu tog dokaza jer vještak se može izjasniti i o drugim pitanjima koja su bitna .

94. U dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 22. srpnja 2024. vještak se izjašnjava u prvoj tablici o cijeni uklanjanja postojećih i cijeni izrade novih stepenica u dvorištu s PDV-om - 8.60,55 eur/6.483,88 kn (i da to iznosi bez PDV-a 688,45 eur/5.187,19 kn), što međutim nije od značenja za umanjenje visine naknade kad tužena u ovom postupku ne postavlja zahtjev za umanjenje naknade .

95. Prema troškovniku vještaka nije procijenjeno postavljanje klupčice, zakonski zastupnik tužitelja saslušan na ročištu dana 12. srpnja 2024. (str. 3 zapisnika) se je izjasnio da je cijena jedne klupčice od mramora oko 50,00 eur, a očevidom je utvrđeno da jedna klupčica nije postavljena na prozoru, dok je za drugu od strane izvođača izjavljeno da ju je spreman zamijeniti jer dimenzijama ne odgovara. Dakle, tužitelj se ugovorom obvezao postaviti obje klupčice na dvorišnom i na uličnom prozoru, jednu klupčicu se u poruci tuženoj obvezao izmijeniti prema njenoj želji, čime je prihvatio prigovor tužene, a drugu prema rezultatu očevida i iskazu nije niti postavio.

96. Sud nije smatrao potrebnim tražiti dopunu vještačenja u dijelu procjene materijala i rada za postavljanje klupčica jer tužena u ovom postupku ne postavlja zahtjev za sniženje naknade iz tog razloga.

97. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica angažirala treću osobu na uklanjanju stepenica u dvorištu i popločavanju dvorišta i taj trošak platila, ali nije platila treću osobu da popravi radove tužitelja, nego je naručila druge radove.

98. Saslušan kao svjedok ĐL je uvjerljivo iskazao da je obavio radove uklanjanja stepenica ,da je prije uklanjanja radova vidio posljednje tri od nekoliko stepenica rad tužitelja nakon kiše s lokvama vode i zelenilo od mahovine, te da je libelom utvrdio nagib tih stepenica prema kući, ali da su se po njegom mišljenju te stepenice mogle popraviti postavljanjem glazure ili pločica, međutim tuženica nije slušala njegov savjet da se obrati izvođaču da se problem popravi, nego je od njega tražila uklanjanje stepenica, što je i učinio i umjesto stepenica je u dvorištu postavio kocke.

99. Iskaz istog je sukladan iskazu svjedoka JL i govori u prilog postojanja manjeg nedostatka u izradi stepenica, ali koji nedostatak ne utječe na presuđenje jer tuženica u ovom postupku zbog tog nedostatka nije tražila umanjenje cijene.

100. Tužena tek u prigovoru na vještački nalaz navodi da utičnice nisu ispravno postavljene, ne predlaže vještačenje po vještaku elektro struke na tu okolnost, nego predlaže dodatno građevinsko vještačenje.

101. Prigovor tuženice na kvalitetu utičnica ne utječe na presuđenje, jer nije pravovremen, nije dokazano da je izjavljen u roku po čl 605. stav 1. ZOO-a, je tužena ne navodi kada je otkrila takav skriveni nedostatak, a od izvršenja posla do isticanja nedostatka u ovom postupku, prošlo je više od dvije godine.

102. Sud je odbio prijedlog tuženice da se provede novo građevinsko vještačenje jer nema razloga ne pokloniti vjeru provedenom građevinskom vještačenju.

103. Na fotografijama (npr. str. 343 spisa) se vidi izrada samo stepenica, a ne i izrada rampe za invalide.

104. Dakle, u dokaznom postupku nije potvrđen navod tužitelja da je zadatak djela bilo kompletno uređenje ordinacije „ključ u ruke“, ali je isto tako dokazano da je tužena imala namjeru u tom prostoru jednom možda otvoriti ordinaciju, ali ne dok je majka još živa (To proizlazi iz iskaza svjedoka AL, str, 17 zapisnika od 17. 9. 2024.).

105. Vještak saslušan na okolnost dopune vještačkog nalaza i mišljenja iz srpnja 2024. se izjasnio da je dopuna sačinjena vezano za potrebne uvjete za poslovni prostor prema Pravilniku o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti ("NN" broj 52/20), u skladu s tim pravilnikom i činjenicama utvrđenim na očevidu, sačinio je procjenu izrade čelične rampe za prilaz invalidima kao najjeftinije opcije.

106. Za procjenu dovršenosti djela i prava na isplatu ugovorene naknade to bi bilo bitno da je u dokaznom postupku potvrđena tvrdnja da je zadatak djela bilo kompletno uređenje ordinacije „ključ u ruke“, u kojem slučaju bi ordinacija trebala imati prilaz za invalide jer je prema izjašnjenju vještaka s ročišta od 9. prosinca 2024. u dvorišnom prostoru bilo je moguće izraditi rampu za invalide.

107. Nije utvrđeno da su stranke, osim stepenica u dvorištu, dogovorile izradu posebnog prilaza za invalide, što također potvrđuje da predmet dogovorenog djela nije bilo kompletno uređenje ordinacije „ključ u ruke“ kako se navodi u računu temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak , a nije niti logično kad je u tom prostoru trebala živjeti majka tužene koja je u vrijeme ugovaranja radova bila živa, a tuženica je u najmu poslovnog prostora za ordinaciju u Domu zdravlja.

108. Račun nije isključivi dokaz o postojanju ugovornog odnosa nego poziv za plaćanje.

109. Činjenica što tužitelj u računu navodi da je predmet dijela izrada zubarske ordinacije ključ u ruke, a to nje utvrđeno u postupku, ne može biti razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, jer tužitelj u biti traži naknadu za izvršene radove.

110. Kako se građevinski vještak na ročištu dana 9. prosinca 2024. izjasnio da je bilo moguće obzirom da su stepenice bile izrađene odmah do zida, obzirom na dimenzije dvorišta, odmah do njih izraditi još i rampu za invalide, bilo u čeličnoj, bilo u betonskoj varijanti, sud smatra da je izradom samo stepenica, do kojih se je mogla staviti rampa, kad to bude potrebno, izvođač ispunio svoju ugovornu obvezu, dakle stvorio uvjete da se prostor može uz manji zahvat pretvoriti u zubarsku ordinaciju.

111. Građevinskim vještačenjem kojem sud poklanja vjeru je utvrđeno: radovi su kvalitete prema pravilima struke i bili bi funkcionalni ako se uzmu u obzir čak i posebna pravila o uvjetima uređenja ordinacija dentalne medicine.

112. Iz nalaza vještaka dakle proizlazi da su radovi tužitelja kod adaptacije prostora u i prema standardima za zubarsku ordinaciju izvedeni kvalitetno, uz manje nedostatke, a sud zaključuje da je pravni učinak istih da bi ugovorena naknada mogla biti umanjena za vrijednost radova koji su izvršeni s nedostatkom, ali samo u onom dijelu u kojem tužena pravovremeno prigovara tim radovima i u djelu u kojem u ovom postupku ističe zahtjev za smanjenjem cijene, jer sud odlučuje u okviru zahtjeva, pa kako tuženica takav zahtjev ne ističe u ovom postupku u tijeku prethodnog postupka, sud zbog razloga utvrđenih nedostataka nije u mogućnosti umanjiti ugovorenu, a neisplaćenu cijenu.

113. Osnovni prigovor tužene je da se na kući uslijed nekvalitetno izvedenog stepeništa pojavila vlaga.

114. Vještak, pregledom na terenu, postojanje vlage nije utvrdio, a to nije utvrdio niti sudac očevidom, stranke ne navode da je bio pokrenut postupak radi osiguranja dokaza pa sud po pravilu o teretu dokazivanja čl. 221a ZPP-a odbija taj prigovor tuženice.

115. Vještak GL se je izjasnio o mogućim uzrocima vlage: "Pojava vlage u zidovima ovako starih građevina je vrlo česta zbog toga što su u vrijeme gradnje hidoizolacijski materijali bili na bazi bitumena i u odnosu na današnje loše kvalitete, odnosno vrlo krti i neleastični. Iako je hodoizolacija fiksirana između natemeljnih zidova i zidova prizemlja, može se lako oštetiti uslijed djelovanja potresa, vibracija strojeva, kod izgradnje prometnice ispred građevine, vibracija od prometa na ulici i itd. Po mom mišljenju vlaga u zidovima prizemlja na građevini tužene je posljedica oštećene hidoizolacije između natemeljnih i zidova prizemlja izvedene u vrijeme građenja građevine i uzrok pojave vlage nisu armiranobetonske stepenice koje je izveo tužitelj jer su stepenice izvedene ispod hidoizolacije između natemeljnih i prizemnih zidova, a tužitelj je hidoizolacijom i zaštitio natemeljni zid." (str. 19 vještačkog nalaza od 13. svibnja 2024.).

116. Tužena tvrdi da je nekvalitetno izvedeno stepenište u dvorišnom prostoru. Očevidom nije utvrđeno postojanje tog stepeništa, nesporno je da je isto tužena srušila po trećoj osobi, tužena ne navodi da je pokretala postupak osiguranja dokaza.

117. Kada se uzme u obzir iskaz svjedoka JL, da je isti iako nije stručak za građevinu utvrdio labelom nagib stepeništa prema kući te poruka zakonskog zastupnika tužitelja sadržana u spisu MUP-a, da je spreman srušiti to stepenište i izgraditi novo, izjava svjedoka AL koji je vidio vodu na stepeništu kod pojave prve kiše ,izjava svjedoka ĐL koji je vidio lokve vode na zadnjim stepenicama nakon kiše i pojavu mahovine, sud povezujući te dokaze zaključuje o tome da je stepenište u dvorištu bilo izrađeno s manjim nedostatkom koji se je mogao otkloniti daljnjom doradom.

118. Tužena međutim, nije ostavljala tužitelju naknadni rok za otklanjanje nedostataka, nego je angažirala treću osobu ĐL da iste stepenice sruši i obavi druge radove u dvorištu (postavi ploče i ispod istih sustav odvodnje vode), a niti u ovom postupku prigovorom na isplatu nije tražila sniženje cijene niti naknadu štete u tom dijelu do zaključenja prethodnog postupka.

119. Tuženica je prigovarala kvaliteti izrade stepeništa u dvorištu i o neuredno izvedenoj i nedostajućoj klupčici, već u porukama sa ZL, dakle već u tijeku prethodnog postupka, pa je mogla u ovom postupku na vrijeme istaknuti potrebne zahtjeve za sniženje naknade, što međutim nije učinila .

120. Iz vještačkog nalaza proizlazi da se ne radi o takvim nedostacima da je izvršeno djelo neuporabljivo s obzirom na to da se ne radi o nedostacima koji umanjuju stabilnost, trajnost i funkcionalnost građevine te dovode do mogućih oštećenja drugih dijelova građevne konstrukcije.

121. U provedenom dokaznom postupku je utvrđeno: djelo ima nedostatke koji su vrijednosno jednaki tržišnoj vrijednosti radova na popravku nedostataka, ali taj iznos nije relevantan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer ne dolazi do primjene čl. 611 ZOO-a, kad tužena u postupku nije istakla zahtjev kojim traži smanjenje cijene zbog nedostataka, a bila ga je dužna istaknuti po čl. 606. stavak 2 ZOO-a, nego otklanja obvezu plaćanja utuženog iznosa u cijelosti navodeći da je sve platila pa sud ne može presuđivati izvan zahtjeva stranke, tuženice i smanjivati iznos utužene naknade.

122. Sud je nalaz vještaka građevinske struke našao detaljnim, stručnim i objektivnim, a na prigovore vještak je u pisanom izjašnjenju i na ročištu dao obrazložene odgovore, stoga je nalaz sud u cijelosti prihvatio, i na istom temelji ovu presudu.

123. Vještački nalaz građevinskog vještaka nije bio neposredno od značenja za utvrđivanje visine naknade, jer je u postupku utvrđeno: stranke su usmenim ugovorom odredile naknadu u određenom iznosu koja je uključivala i naknadu za radove na dijelu kuće brata tužene, dokazana je u postupku iskazom svjedoka, brata tužene, ugovorena naknada od najmanje 180,000,00 kn, za radove na dijelu kuće tužene i brata tužene (rad i materijal), utvrđeno je iz iskaza AL da je on u okviru tog iznosa ugovorio radove na svom dijelu kuće da je svoju obvezu na isplatu naknade brat tuženi i izvršio tako da je platio 20.000,00 kn na ruke ČL, dakle nije platio i PDV na taj iznos naknade, a platila je kako je utvrđeno sa stupnjem izvjesnosti i tužena 50.000,00 kn u početku izvođenja radova na ruke ČL, dokazano je, dakle, plaćanje ugovorne naknade iznosa od 70.000,00 kn u odnosu na radove za koje tužitelj traži naknadu , te da se uplaćeni iznos odnosi samo na glavnicu, a ne i na PDV na naknadu.

124. Utvrđivanje radova koje je tužitelj radio na terenu i tržišne vrijednosti radova i materijala vještačkim nalazom je bilo od značenja radi utvrđenja slijedećih činjenica:

- imaju li računi tužitelja koje dostavlja u spis veze sa konkretnim poslom, jer tužena tvrdi da nemaju i da tužitelj nije vršio radove, nego je to radio ČL sa suradnicima kao fizička

-radi ocjene ostalih dokaza na okolnost tržišne vrijednosti radova ( iskaza ČL, tužene i svjedoka AL) jer je bilo potrebno utvrditi okvirnu tržišnu vrijednost izvedenih radova i ugrađenog materijala i usporediti s iskazima o visini dogovorene nagrade jer pisanih dokaza o ugovoru stranaka nema. 125. Ovo zato što tužitelj kao građevinski poduzetnik logično ne bi ugovorio naknadu ispod tržišne vrijednosti radova.

126. Iz pisanog vještačkog nalaza proizlazi ukupna tržišna vrijednost radova na predmetnom prostoru bez PDV-a -181.201,17 kn (24.049,53 eura) (strana 15 pisanog vještačkog nalaza).

127. Prema procjeni vještaka građevinske struke iz osnovnog nalaza trošak je slijedećih radova za koje tuženica tvrdi da ih nije izvršio tužitelj: trošak utovara namještaja u vozilo i odvoza na deponij-800,00 kn (str. 6 vještačkog nalaza)

- obijanje žbuke na unutarnjim zidovima – 176,00 kn

- uklanjanje masiv parketa i odvoz- 2.472,20 kn

- izrada betonske ploče ne navodi gdje, vještak u nalazu to procjenjuje u prostorijama A, B i C, str. 7 vještačkog nalaza s iznosom od 6.825,60 kn

- ručni iskop – 6.897,30 kn

- uklanjanje postojeće betzonske ploće 5.719,50 kn

- struganje boje 904,50 kn (str. 9 vještačkog nalaza)

- svi radovi i materijal na instalacijama grijanja- 3.600,00 kn-

- uklanjanje postojećeg dvokrilnog prozora- 210,00 kn(to tuženica ne navodi izričito)

- zemljani radovi str. 7 vj. nalaza – 8.300,30 kn

- radovi na stolariji – prozoru i to: nabava, doprema i ugradnja dvokrilnog otklopno- zaokretnog prozora 160 x 40 cm u prostoriji C. U cijenu uključena i izo stakla, str. 11 vještačkog nalaza 950,00 kn

- uklanjanje postojećih dvokrilnih vrata u dvije prostorije 470,00 kn

- uklanjanje postojećih jednokrilnih vrata i odvoz na deponij- 235,00kn; zatvaranje otvora u zidu 129,60 kn,

struganje boje 904,50 kn;

- radovi na instalacijama grijanja prema troškovniku – 3.600,00 kn

128. Ukupno proizlazi da su procijenjeni radovi prema tržišnim uvjetima izvođenje kojih tuženica osporava na iznos od 41.290,00 kn/ 5.480,13 eura, uz trošak za jednog umivaonika jer tvrdi da nije naručila ugradnju istog.

129. Kada se iznos 41.290,00 kn oduzme od iznosa prema iskazu svjedoka AL dogovorne cijene radova od minimalno 180.000,00 kn, rezultat je iznos od 138.710,00 kn, dakle i dalje više nego što tužitelj tvrdi da je dogovorena cijena za predmetni posao - 137.000,00 kn, a upravo je taj posljednji iznos relevantan za presuđenje zbog vezanosti suda činjeničnim navodima tužitelja u pogledu visine dogovorene cijene.

130. Što se tiče utvrđenja činjenice o navodno izvršenim isplatama, sud smatra da se iskazima svjedoka JL i BL ne može utvrditi sa sigurnošću da je tužena na ruke ČL uplatila i drugi iznos od 50.000,00 kn.

131. Niti jedan od tih svjedoka nije vidio taj novac niti čin isplate, nego JL opisuje da je vozio tuženu na posudbu novca, nije vidio novac, sam čin posudbe niti osobu od koje je novac navodno posuđen, svjedokinja SL je bila zajedno s tuženom u kući kad je ČL došao, vidjela je kuvertu, ali ne i novac u kuverti, nije vidjela niti čula sam čin isplate.

132. Tužena je odustala od saslušanja osobe od koje je navodno posudila novac za tu isplatu, a navodi da je to RL, čijim saslušanjem bi se sa stupnjem izvjesnosti utvrdilo da li je tužena zaista posudila novac, da li je eventualno tužena istoj izvršila povrat novca i kada. Uvidom u spis MUP-a nije utvrđeno da bi RL bila pozivana na obavijesne razgovore.

133. Dakle, navode tužene da je platila i drugi iznos od 50.000,00 kn nije bilo moguće provjeriti u dokaznom postupku sa stupnjem izvjesnosti, jer predloženi i saslušani svjedoci su bili prisutni samo kod pripremnih radnji radi isplate, novac nisu vidjeli niti čin isplate, a tužena se je mogla prije čina isplate predomisliti, pa ako je nakon događaja koji opisuju JL i BL i izvršila kakvu isplatu na ruke ČL, visina iste nije dokazana saslušanjem navedenih svjedoka.

134. Sudionici u obveznim odnosima su po čl. 10. ZOO-a dužni u ispunjavanju svojih obveza postupati s odgovarajućom pažnjom koja se od njih zahtjeva.

135. Tuženica, iako je posao ugovorila za svoje osobne potrebe, a ne za ordinaciju u kojoj sada radi, kako osoba koja je nositelj ordinacije, zna da mora osigurati dokaze o isplatama.

136. Slijedom navedenog sud smatra nedokazanim navod tužene, o isplati iznosa od 50.000,00 kn na ruke ČL za ugovorene radove krajem kolovoza 2022.

137. Stoga u postupku nije utvrđeno po pravilu o teretu dokazivanja čl. 221 a ZPP-a da bi tužena platila i drugi iznos od po 50.000,00 kn na ime predmetne naknade.

138. ŠL saslušan kao svjedok je dao iskaz o tome da zna da tužena nije platila dio naknade, logično je da bi mu kao bratu tužena rekla da je sve isplatila.

139. Dakle, proizlazi:

-od ukupno dokazane visine od ugovorene nagrade najmanje 180.000,00 kn, od kojeg iznosa zbog navoda tužitelja da je naknadu ugovorio u iznosu od 137.000,00 kn, relevantan je iznos od 137.000,00 kn, jer sud odlučuje u okviru činjeničnih navoda tužitelja, relevantan je iznos koji tužitelj navodi kao ugovorenu naknadu; .

- od kojeg iznosa je dokazano da je tužena platila 50.000,00 kn, dokazano je iskazom svjedoka AL da je 20.000,00 kn platio brat tužene za radove u njegovom dijelu kuće;

- iz iskaza svjedoka i tužene nije sa stupnjem izvjesnosti dokazano da je tužena platila i drugi iznos od 50.000,00 kn.

140. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno (osim onih za koje je utvrdio da neće koristiti), sud je dakle utvrdio i slijedeće činjenično stanje:

- stranke ugovornog odnosa su tužitelj i tužena kao fizička osoba, te brat tužene, a tužena je posao dogovarala u pogledu visine naknade i u ime i za račun svog brata za dio kuće koji njenom bratu pripada, ali je brat platio naknadu za radove koji su za njega izvršeni;

- tužena u ovom pravnom odnosu ne nastupa kao nositeljica ordinacije dentalne medicine

- tužitelj u ovom postupku utužuje i naknadu za radove na dijelu kuće koji koristi brat tužene ;

-ugovor je sklopljen u usmeno:

- dokazano je da je predmet ugovora bilo adaptirati obiteljsku kuću tužene, njenog brata ,a majke je u vrijeme sklapanja ugovora još bila živa tako da se :

- da se dio kuće koji je prema dogovoru tužene i njenog brata trebao pripasti tuženoj adaptira na način da se dovede u svrhu da se uz minimalne prepravke može u tom prostoru u budućnosti otvoriti dentalna ordinacija, ali da se može i koristiti i kao stambeni prostor i kao poslovni prostor druge namjene, a da se u prostoru brata tužene naprave samo adaptacijski radovi radi poboljšanja uvjeta stanovanja, te da se tužena nije obvezala plati i naknadu za radove na dijelu kuće brata tužene

- za sve radove (i one na djelu kuće tuženici i one na dijelu kuće brata tuženice ) dogovorena je cijena u određenom iznosu koja je dokazana u postupku u iznosu od najmanje180.000,00 kn;

- nije bilo relevantno utvrditi točan iznos dogovorene naknade;

- dokazana je isplata dijela naknade za izvršene radove i to od strane tuženice u iznosu od 50.000,00 kn, a od strane brata tužene ŠL u iznosu od 20.000,00 kn;

- nakon djelomičnih plaćanja, ostala je samo obveza plaćanja dijela naknade koju duguje tužena, jer je brat tužene u cijelosti isplatio naknadu za radove na njegovom dijelu kuće

- u postupku utvrđeni i nedostatci djela u odnosu na klupčice na prozorima i izradu stepeništa u dvorištu koji bi utjecali na presuđenje visine neisplaćene naknade da je tužena u ovom postupku istakla zahtjev za sniženje naknade,

Građevinskim vještačenjem je utvrđeno:

- radovi nisu loše kvalitete i bili bi funkcionalni ako se uzmu u obzir čak i posebna pravila o uvjetima uređenja ordinacija dentalne medicine uz minimalnu kasniju dogradnju rampe za invalide u dvorištu koja je moguća

- tužena u biti prigovara vještačkom nalaz jer su istim obuhvaćeni i radovi i troškovi za materijal koje su radile treće osobe, odnosno jer tvrdi da je sama platila dio materijala.

141. Nije bilo relevantno utvrđivati da li je prozore – plastičnu stolariju u dvorištu izradio tuženik ili treća osoba, je li bio odvoza u pripremnim radovima i ostale primjedbe tužene da se procjene vještaka ne podudaraju sa stvarnim opsegom izvedenih radova, kao niti procjenjivati utjecaj činjenice što je tuženica platila kakav materijal za glazuru.

142. Prethodno pitanje za rješenje ovog spora nije točno utvrđenje obima radova i procjena vještaka prema tržišnim uvjetima o troškovima rada i materijala, kad je relevantna dogovorena naknada i utvrđenja o djelomičnom plaćanju naknade i iznos koji tužitelj navodi kao visinu naknade, te utvrđenje o tome da je posao dovršen prema ugovoru u potrebnoj kvaliteti radova.

143. Stoga nije bilo potrebe tražiti od vještaka iz troškovnika vještaka isključivati cijenu onog materijala za koji tužena navodi da ga je nabavila, nije bilo potrebno utvrđivati razliku izvedenih radova tužitelja od onih radova koje u troškovniku navodi vještak jer je bilo dostatno utvrđenje da je tužitelj nabavljao materijal i izvodio radove i da je za to ugovorio naknadu koja je u postupku dokazana u iznosu od najmanje 180,000,00 kn.

144. Člankom 634. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan o nedostacima obavijestiti izvođača u roku od 6 mjeseci od kad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na njega pozove. Odredbe ZOO-a koje se primjenjuju na ugovor o djelu u članku 604. stavak 1. ZOO-a propisuju da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čime je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

145. Člankom 608. stavak 1. ZOO-a propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak, može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok, a stavkom 2. propisano je da ima pravo na naknadu štete koju trpi zbog toga. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako otklanjanje nedostatka zahtjeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

146. Izvođač ima pravo na naknadu za onaj posao koji je izvršio uredno, a za onaj posao koji nije uredno izvršio u cijelosti, ima pravo na razmjeno umanjenu naknadu za vrijednost onih radova koji nisu izvršeni prema pravilima struke, ali je pretpostavka da tuženik postavi zahtjev za smanjenje ugovorene naknade , što je u ovom postupku izostalo.

147. Kada je riječ o određivanju i isplati naknade, propisano je :ako ista nije određena obvezatnom tarifom, odnosno drugim obvezatnim aktom, ugovorne strane je shodno odredbi čl. 623. ZOO-a određuju ugovorom. U smislu ove odredbe ugovorom se naknada ne određuje u fiksnom iznosu za cijelo djelo ili mjerno po komadu na način da su prava i obveze strana po ovom osnovu unaprijed poznate. Naknada se može odrediti i na odrediv način da se predvide određene okolnosti prema kojima će se utvrditi visina naknade.

148. Kada naknada nije određena ni odrediva, a posao je obavljen, može je utvrditi sud prema vrijednosti dijela, uobičajeno potrebnom vremenu za takav posao, te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

149. Sud je, međutim, utvrdio iz iskaza svjedoka AL kojem poklanja vjeru, ugovoreni iznos naknade u poslovnom odnosu između tužitelja i tužene u iznosu dostatnom za odlučivanje po tužbenom zahtjevu, slijedom čega nije zaključio da stranke nisu ugovorile naknadu, pa nije primijenio odredbu o određivanju visine naknade prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla, koja činjenica o uobičajenoj (tržišnoj) vrijednosti naknade proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja.

150. Sud nije utvrdio da dogovorenu, a neisplaćenu naknadu treba smanjiti za vrijednost otklanjanja nedostataka, ovo zbog nepostojanja zahtjeva tuženice da se naknada snižava iz tog razloga.

151. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao izvođača radova da mu tužena investitor plati utuženi iznos na ime poreza na dodanu vrijednost (dalje PDV), temeljem računa koji joj je ispostavio nakon što je obavio ugovoreni posao.

152. Sud smatra da tužitelj nema ima pravo obračunavati PDV na osnovani iznos naknade. Ovo zato što ako plaćanje PDV-a nije ugovoreno, PDV je sastavni dio naknade i obveznik iz ugovorene naknade plaća PDV i nije ga ovlašten tražiti od druge ugovorne strane.

153. Kada je ugovorena fiksna cijena ona uključuje i iznos poreza, slijedom čega je u navedenom dijelu za obračunati porez na dodanu vrijednost tužbeni zahtjev odbijen. (Tako je presuđeno u odlukama Visokog trgovačkog suda primjerice Pž- 3576/24).

154. Između stranaka je izostao konačni dogovor oko toga, na koji iznos će glasiti račun i tužena preuzeti obvezu plaćanja PDV-a, jer je utvrđeno da se nisu nikad sastali radi dogovora oko ispostavljanja računa pa tužitelj nije ovlašten u ovom postupku od tužene tražiti i plaćanje PDV-a na naplaćeni iznos naknade.

155. Slijedom navedenog ja zahtjev tužitelje na dodatku isplatu s osnova PDV-a odbijen.

156. Ukupan iznos zahtjeva tužitelja je 22.728,80 eura, ranije 171.250,00 kn, od toga se na glavnicu odnosi : 18.183,00 eura, ranije 137.000,00 kn, a iznos s osnova PDV-a, prema računu tužitelja je 4.545,80 eura, ranije 34.250,00 kn.

157. Od utuženog zahtjeva, tužitelju s osnova glavnice nije moguće priznati iznos od 70,000,00 kn jer je u postupku dokazano da je plaćen, a tužitelj ne navodi da utužuje dio neplaćene naknade, nego navodi da utužuje cijelu neplaćenu naknadu.

158. Dalje tužitelju nije moguće priznati utuženi PDV jer uvećanje naknade za PDV -a s tuženicom nije dogovoreno. To je tek trebao dogovoriti.

159. Proizlazi da sud tužitelju dosuđuje razliku između utuženog iznosa od 22.728,80 eura, umanjenog za u postupku dokazani iznos isplaćen od ugovorene naknade - 9.290,60 eura ranije 70,000,00 kn, umanjenog za iznos PDV -a od 4.545,80 eura a što je 8.892,40 eura u kojem dijelu je platni nalog iz rješenja o ovrsi održan na snazi po čl. po čl. 451 stav 3 . ZPP-a.

160. Zahtjev je odbijen za iznos od 13.836,40 eura u kojem dijelu je platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut .

161. Dosuđena naknada po čl. 590 ZOO-a se odnosi na dio ugovorene naknade koji prema rezultatu dokaznog postupka nije plaćen i koji je ostala u obvezi isplatiti tuženica jer je utvrđeno da se odnosi na radove na dijelu kuće tuženice i jer je utvrđeno da je brat tuženice u cijelosti isplatio naknadu za radove tužitelja na svom dijelu kuće.

162. Na utvrđeni iznos neplaćene naknade, dosuđena je i zakonska zatezna kamata od dana od kojeg tužitelj istu traži, koji slijedi iza datuma dospjelosti tražbine.

163. Datum dospjelosti tražbine je utvrđen iz poruke od 12. studenog 2022. zakonskog zastupnika tužitelja ČL iz koje proizlazi da se ČL izjašnjava kako je izvoditelj spreman izrađene stepenice srušiti i sačiniti nove i kako je spreman na izmjenu postavljene klupčice na prozoru (preslike poruka str. 354 i 358 fizičkog spisa), dakle tada iz dokaznog postupka slijedi da su radovi bili dovršeni.

164. Kako se ne radi o trgovačkom ugovoru jer je druga ugovor strana fizička osoba koja nije posao ugovorila za potrebe dentalne ordinacije preko koje radi, nego za osobne potrebe, stranke se ne pozivaju na ugovaranje roka, proizlazi da a po čl. 173 st. 3. ZOO-a obveza dospjela od dana kada je tužena računom pozvana ispuniti je, jer je račun poziv za plaćanje.

165. Tužitelj račun ispostavlja 1. prosinca 2022. i kamate traži od 31. prosinca 2022., a tužena ne osporava da je primila račun i ne navodi da tada nije primila račun.

166. Sud je stoga kamate dosudio sukladno zahtjevu tužitelja od 2. prosinca 2022.

167. Tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na neisplaćenu naknadu u visini opće kamatne stope po čl. 129 st, 1. i 2. ZOO-a, a ne kamatne stope na trgovačke ugovore jer nije utvrđena činjenica sklapanja trgovačkog ugovora.

168. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("NN" broj 138/23 dalje: OTH) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("NN" broj 53/19, 92/21, 37/23).

169. Vrijednost predmeta spora je 22.828,78 eur, a vrijednost boda po OTH-a je 2,00 eur.

170. Prema sada važećem čl. 154. st. 2. ZPP-a, način izračuna parničnog troška kod djelomičnog uspjeha u parnici, razrađen je na način:

- da će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela u parnici,

- zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela,

- da će nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka,

- te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

171. Važeći čl. 154. st. 2. ZPP-a izrijekom obvezuje sudove da pri izračunu troška vodi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, odnosno da uvažava i kvantitativni i kvalitativni uspjeh svake stranke.

172. Tuženica je uspjela s prigovorom na nedostatak osnove zahtjeva u odnosu na dio tražbine koji se odnosi na PDV, što je brojčano 4.545,80 eura.

173. Tuženica je dodatno uspjela u odnosu na osnovu vezano za zahtjev koji se odnosi na tražbinu od 2.654,50 eura ranije 20.000,00 kn, što je tražbina u odnosu na brata tuženice, u odnosu na koju tražbinu je usvojen prigovor promašene pasivne legitimacije.

174. Dakle tuženica je uspjela s prigovorom na osnovu zahtjeva za 31, 7% u odnosu na ukupni zahtjev od 22,728,80 eura, jer je iznos koji je odbijen zbog nedostatka osnove zahtjeva ukupno 7.200,30 eura (zbroj 4.545,80 eura i 2.654,50 eura), što je 31,7% ukupno utuženog iznosa.

175. Dakle, tužitelj je uspio u odnosu na osnovu zahtjeva s 68,3%

176. Tužitelj je obzirom na visinu uspio s 39,1%, a tuženica je s obzirom na visinu uspjela s 60,9% jer je tužbeni zahtjev usvojen za iznos od 8.892,40 eura, a odbijen za iznos od 13.836,40 eura.

177. Primijenjeno u ovom predmetu to znači slijedeći precizni obračun obračuna uspjeha u sporu stranaka uzimajući u obzir da je tuženica osporila i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

178. Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom obzirom na visinu s 39,1%, a s obzirom na osnovu je uspio u 68,3%, što ukupno iznosi 107,4 kada se podijeli s dva (pravni osnov i visina) iznosi 53,7%.

179. Tuženica je uspjela s osnovom 31,7%, a s visinom je uspjela s 60,9%, kad se podijeli zbroj 92,6 s dva iznosi ukupno 46,3%.

180. Kad se nakon toga oduzme veći postotak 53,7% u kojem je uspio tužitelj od manjeg postotka u kojem je uspjela tuženica 46,3%, dobije se 7,4% pa sud tužitelju priznaje 7,4% zatraženih i osnovanih troškova tužitelja.

181. Zbog djelomičnog uspjeha u sporu stranaka, po čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju pripada naknada troškova za slijedeće radnje u postupku prema VPS-u tužbenog zahtjeva od 22.828,78 eur:

- za pristup punomoćnika tužitelja na pripremno ročište dana 20. veljače 2024. po tbr. 9. toč. 1. OTH-a, jer na istom nije raspravljano o procesnim pitanjima, ali i o glavnoj stvari - 500,00 eur;

- za pristup punomoćnika tužitelja na očevid po tbr. 9. toč. 1 OTH a - 500,00 eur;

- za pristup punomoćnika tužitelja na ročište za glavnu raspravu dana 17. svibnja 2024. naknada nije priznata ovim rješenjem jer je priznata rješenjem od 17. svibnja 2024 u vezi kojeg je tuženica pokrenula postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, pa se u tom dijelu zahtjeva radi o presuđenoj stvari ;

- za pristup punomoćnika tužitelja na ročište dana 12. srpnja 2024. na kojem su saslušavane stranke i vještak, priznat je trošak u iznosu od 500,00 eur po tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- za pristup punomoćnika tužitelja na ročište dana 17. rujna 2024. na kojem su saslušavani svjedoci, priznat je trošak u iznosu od 500,00 eur po tbr. 9. toč. .1 OTH- a;

- za pristup punomoćnika tužitelja na ročište dana 30. rujna 2024. na kojem izvršen uvidu u predmet MUP-a i raspravljeno o glavnoj stvari, priznat je trošak u iznosu od 500,00 eur po tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- za pristup punomoćnika tuženika na ročište za glavnu raspravu dana 9. prosinca 2024. na kojem je saslušavan vještak na okolnost dopune nalaza iz srpnja 2024. jer je ta dopuna uslijedila nakon što je vještak već bio saslušavan na ročištu vezano za osnovni vještački nalaz, priznat je trošak u iznosu od 500,00 eur po tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- za pristup punomoćnika tužitelja na ročište dana 16. 1. 2025. priznat je trošak u iznosu od 500,00 eur po tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- - za pristup punomoćnika tužitelja na ročište dana 9. 7. 2025. koje je bilo odgođeno , priznat je trošak u iznosu od 125,00 eur po tbr. 9. toč. 5.

- za pristup punomoćnika tužitelja na ročište dana 29. 9. 2025. koje je bilo odgođeno priznata je naknada u iznosu od 125,00 eura

- priznat je trošak u iznosu od 500,00 eur po tbr. 9. toč. 1. OTH-a jer je na istom saslušan svjedok i vještak

- za pristup na ročište za objavu presude dana 30. rujna 2025. u iznosu od250,0 eura po tbr. 9. toč 3 OTH.

182. Ročište 9. prosinca 2024. je održano i zbog preotvaranja glavne rasprave jer tužitelj nije u prijedlogu za ovrhu pa niti u kasnijim podnescima ispravno označio tuženicu njenom adresom prebivališta ili boravišta, nego je to učinio tek po pozivu suda podneskom od 5. prosinca 2024., ali bilo je potrebno saslušavati vještaka na ročištu i vezano za dopunu nalaza, a ranije nije bio saslušavan vezano za dopunu nalaza iz srpnja 2024. jer je obavijestio o bolesti, ovo zato što se tuženik na poziv suda iz rješenje od 21. kolovoza 2024. nije izjasnio da vještaka ne treba zvati na ročište, što prigovara nalazu istog, pa je to bila radnja nužna za postupak.

183. Tužitelju nje po tbr. 155. stavak 1.ZPP-a priznat trošak podneska od 5. prosinca 2024. kojim ispravlja svoju grešku u označavanju tuženice, jer je tuženicu trebalo ispravno označiti već u ovršnom prijedlogu.

184. Tužitelju pripada pravo naknade troška slijedećeg obrazloženog podnesaka po tbr. 7. toč. 1. OTH-a u svezi s tbr. 8. toč. 1. OTH-a u iznosu od 500,00 eur:

- od 17. studenog 2023. kojim odgovora na navode suprotne strane iz prigovora;

185. Tužitelju pripada pravo naknade troškova slijedećih ostalih podnesaka koji nisu obrazloženo očitovanje na navode suprotne strane ili na vještački nalaz, po tbr. 8. toč. 4. OTH-a za svaki od podnesaka u iznosu od 125,00 eur:

- od 7. prosinca 2023. u prilogu kojeg tužitelj dostavlja račune, a ne očituje se obrazloženo na navode suprotne strane nego ponavlja već izneseno;

- od 14. svibnja 2024. što je komunikacija vezano za termin ročišta, što se ne tiče glavne stvari ;

- od 24. svibnja 2024. u kojem navodi da usvaja vještački nalaz, ali ne navodi i obrazloženje, odnosno primjedbe, pa to nije obrazloženi podnesak;

- za sastav podneska od 10. 6. 2025 kojim se tužitelj na poziv suda izjašnjava o potrebi saslušanja vještakinje Radman Funarić na ročištu.

186. Za podnesak od 14. studenog 2024. kojim ispravlja greške u pisanju ovršnog prijedloga i podnesaka vezano za adresu prebivališta tuženice trošak nije priznat po čl. 155. stavak 1. ZPP-a jer taj podnesak nije bio nužan u postupku, odnosno tužitelj je trebao već u ovršnom prijedlogu navesti u odnosu na tuženicu sve potrebne podatke.

187. Za podnesak od 9. srpnja 2025. tužitelju nije priznata naknada po čl. 155. stavak 1. ZPP-a jer isti nije bio nužan za postupak. Sud uvijek može odustati od odluke o upravljanju postupkom pa tako može odlučiti da se saslušava svjedok iako je ranije odlučio da se taj dokaz neće provoditi.

188. Na navedene radnje ukupnog troška prema punom iznosu tarife od 5.625,00 eura uz uvećanje za pristup na roč. priznat je trošak PDV-a po tbr. 42.

OTH-a - 25% - 1.406,30 eura

189. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na tužbu jer tog troška nije bilo, a priznat mu je trošak pristojbe na presudu u iznosu od 273,44 eur.

190. Tužitelju je priznat trošak visine predujma za vještačenje koje je platio i koje je zatražio prema troškovniku u visini iznosa ukupnog troška vještaka priznatog rješenjem - 550,34 eur, a višak uplaćenog predujma će biti vraćen tužitelju.

191. Ukupno su osnovani troškovi tužitelja 7.855,00 eur, od kojeg iznosa se po čl. 154. stavak 2. ZPP-a tužitelju priznaje iznos od 7,4% zatraženih i osnovanih troškova tužitelja, a to je iznos od 581,30 eura.

192. Tužitelj je ukupno od parničnih troškova tražio naknadu u iznosu od 14.625,00 eur (razliku između ukupno zatraženih troškova od 15.473,49 eur i 848,49 eur koliko traži ovršnih troškova) pa je odbijen s zahtjevom za iznos od 14.043,70 eura.

193. Primjenom čl. 154. stavak 2. ZPP-a odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška i ovršnog troška nastalog u vezi parnice u iznosu od 10.268,00 eura, koji trošak je određeno zatražila uz troškovnik predan na ročištu dana 9. 12. 2024 (tada traži 8.386,78 eura), uz uvećanje zatraženo na ročištu 29. rujna 2025, kada dodatno traži 1.881,25 eura..

194. Tužitelju je priznata naknada troškova ovršnog postupka koji se priznaju samo kao dio parničnih troškova jer su nastali vezano za taj postupak pa je tužitelju priznato 7,4% od tih troškova.

195. Tužitelj traži naknadu slijedećih ovršnih troškova;

- za sastav ovršnog prijedloga s PDV-om - traži 621,88 eur,

- za plaćeni trošak javnog bilježnika - traži 226, 60 eur,

196. Iznos troška dostave javnog bilježnika tuženiku je10,00 eur uz uvećanje za PDV, dakle je10,25 eur.

197. Tužitelju je od ovršnih troškova nastalih u vezi vođenja parničnog postupka priznato:

- za sastav ovršnog prijedloga po tbr. 11. toč. 1. OTH-a priznaje mu se prema V.P.S.-u uz PDV iznos od 621,88 eur;

- za javnobilježničku nagradu -171,29 eur uz PDV, po čl. 5. i 9. Pravilnika ("NN" broj 9/21 i 18/22);

- za trošak dostave javnog bilježnika10.25 eur,

pa je ukupno osnovan trošak u iznosu od 224,40 eur od troškova javnog bilježnika te 621,88 eur od troškova podnošenja prijedloga, ukupno 846,30 eur, obračunato za puni iznos tarife od čega se prema uspjehu u sporu priznaje 7,4%, što je iznos od 62,6 eur.

198.Tužitelj ukupno od nastalih ovršnih troškova traži 848,49 eur pa je odbijen s zahtjevom u tom dijelu za iznos od 785,90 eur.

199. Parnični troškovi i ovršni troškovi u vezi parnice su dosuđeni tužitelju, ali bez zateznih kamata po čl. 151. st. 3. ZPP-a od presuđenja do isplate, jer tužitelj po čl. 164 stavak 1. ZPP-a nije u tom dijelu određeno postavio zahtjev.

200. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 30. rujna 2025.

Sutkinja

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

-Dostaviti punomoćniku tužitelja i punomoćniku tuženice, e-O-glasna ploča