REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pr-917/2022-20

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Zrinki Golubić, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 29, protiv tuženika Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB:65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice, a u odsutnosti tuženika, dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku - Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, da tužiteljici - ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 28,75 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 5,91 EUR tekućom od 16. svibanj 2017. do isplate,

- na iznos od 1,54 EUR tekućom od 16. lipanj 2017. do isplate,

- na iznos od 0,56 EUR tekućom od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 2,82 EUR tekućom od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 2,62 EUR tekućom od 16. rujan 2017. do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR tekućom od 16. listopad 2017. do isplate,

- na iznos od 1,40 EUR tekućom od 16. studeni 2017. do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR tekućom od 16. lipanj 2018. do isplate,

- na iznos od 0,17 EUR tekućom od 16. srpanj 2018. do isplate,

- na iznos od 0,22 EUR tekućom od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR tekućom od 16. listopad 2018. do isplate,

- na iznos od 1,94 EUR tekućom od 16. listopad 2019. do isplate,

- na iznos od 0,14 EUR tekućom od 16. studeni 2019. do isplate,

- na iznos od 3,70 EUR tekućom od 16. siječanj 2020. do isplate,

- na iznos od 0,31 EUR tekućom od 16. ožujak 2020. do isplate,

- na iznos od 0,61 EUR tekućom od 16. travanj 2020. do isplate,

- na iznos od 0,03 EUR tekućom od 16. srpanj 2020. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR tekućom od 16. rujan 2020. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku - Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, da tužiteljici- ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak u iznosu 257,72 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice reguliran je zakonom o radu Zakonom o radu (N.N.149/09,,61/11, 82/12, 73/13, 93/14 8 127/17, u daljnjem tekstu :ZOR internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja /NN 126/11, 88/13 i 143/13, 29/18 u daljnjem tekstu:KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12,150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu: TKU) kao i sklopljeni Ugovorom o radu odnosno Rješenjem o plaći tužiteljice.

Rad tužiteljice organiziran je u ranim oblicima rada ( smjene,turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati.

Tužiteljica radi u pravoj, drugoj smjeni, noću, od ponedjeljka do petka, zatim radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

Plaća tužiteljice regulirana je odredbom članka 47 /ranijeg) KU zdravstva, članak 45. KU zdravstva, članka 51. (ranijeg) Temeljnog KU i članka 50. Temeljnog KU. Odredba ranijeg KUI zdravstva, člancima 51, 57, 58 i sadašnji 49, 55, 56, 58, a Temeljni KU 54, propisuje dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunava i isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat.

Osnovana plaća u javnim službama od 01. prosinca 2015. godine do 31.siječnja 2017. godine.

Tužiteljica je ostvarila pravo na povećanu plaću, između ostalog i u uslijed povećanja osnovice za obračun plaća od 01.12.2015.g. do 31.01.2017.g.

Naime, u spornom periodu osnovan plaća regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama /NN 36/09, 124/09-dalje u tekstu Zakon o osnovici plaće u javnim službama), dok je člankom 2. navedenog zakona propisano kako se "osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.".

U suprotnom razdoblju, je kao što je navedeno u toč. II tužbe, na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12,150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu: Temeljni KU) kao i sporazum Vlade Republike Hrvatske i sindikat i to kako slijedi:

Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovi za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom se ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama, a koji Sporazum su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim, 2008. te u 2009. godini i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 01. siječnja svake godine.

Nadalje, Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visino od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više poto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26.listopada 2011 Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarenje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom u razdobljima opisanim u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP-a ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajalo, da Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute izmjene 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VIII Dodatka Sporazumu gore navedene Izmjene i dopune iz 2011. zaključne na rok od pet godina (čl. IV Izmjena) ali se prema odredbi čl.199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuje pravila o produženoj primjeni KU-a, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te da su istekle 26. siječnja 2017. U spornom periodu na snazi je TKU koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću , a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 05, % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaće. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

Nadalje sukladno odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr 408/12 i odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ( u daljnjem tekstu: KU) ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU-a. Okolnosti da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovi plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrde u žabama tuženica i umješač na strani tuženice.

Prema odredbi čl.3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/1. i 30/09 ) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

Prema odredbi čl.192 Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može zadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje , sadržaja i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. TKU., uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim služba. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodataka potpisale su stanke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa, a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 129. ZR-a pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju pod-zakonskim pojam kolektivnog ugovora. Slijedom iznijetog svi naprijed navedeni premetni dokumenti imaju karakter kolektivnog ugovora te su u konačnici su postali njihov sastavni dio.

Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj.

12. tromjesečja uzastopno.

Zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen je rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodno tromjesečje.

Odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovi plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V. Izmjena i Dopuna Sporazuma. namjera Vlade Republike Hrvatske bila je povrat osnovice na razinu 2009. i to na iznos od 5.514,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka sporazumu i temeljenom Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. , jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31.prosinca 2012 ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama.

Sukladno naprijed iznesenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju (prosinac 2015. do siječnja 2017.), budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto). Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za period od prosinca 2015 i cijelu 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i Sporazum o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena u visini od 5.415,37 Kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama).

Usprkos navedenom tuženik je tužitelju sve plaće u spornom periodu, odnosno od prosinca 2015. godine do prosinca 2016. godine obračunavao s osnovicom od 5.108,04 Kn odnosno na štetu tužitelja.

Na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje se KU zdravstva prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanje redovnog rada, obračun svakog dodatka i uvećanje plaće, obračun naknade plaće itd.) pa je obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u periodu od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine. Vlada RH je tek na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. godine, na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela novu Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 123/16, a stupila je na snagu 1.siječnja 2017.

Prema novoj Vlade RH Odluci osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena je u visini od 5.211,02 kune bruto i primjenjivala se od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. Dakle, Republika Hrvatska, kao poslodavac, donijela je odluku o uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%. Obzirom na navedeno tuženik je sve plaće od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine bio dužan obračunavati s osnovicom od 5.415,37 Kn.

Sukladno naprijed navedenom, a s obzirom na to da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto ispravnog obračuna 5.415,37 kn, za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., time da je plaća za siječanj 2017. obračunata sukladno Odluci Vlade RH od 29. prosinca 2016. uz povećanu osnovicu u iznosu od 5.211,02 kn.

Unatoč tome tuženik je sve plaće u spornom periodu obračunavao s nižom osnovicom od 5.108,04 Kn.

Pored naprijed navedenog prava tužitelj je od 01. listopada 2014. godine do dana podnošenja tužbe, ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17). Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: „ Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“ Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati.

Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 04. kolovoza 2015. godine a primjenjuje se od 01. listopada 2015. godine) ostvario i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Članak 59. a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „ Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“.

Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu.

Tuženik nije tužitelju platio sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana, te mu je i po navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće.

Sukladno ranije navedenom tuženik je tužitelju nezakonito obračunavao plaće i naknade plaće te posljedično isplatio umanjene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2016. godine do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao sve ugovorene dodatke pa i dodatke s osnova posebnih uvjeta rada odnosno dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u redovnom i u prekovremenom radu čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86. ranijeg ZOR- a (ZOR iz 2009. godine s izmjenama) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine), a povezano s čl. 67. KU zdravstva (N.N 126/11), čl. 65. KU zdravstva (N. N 88/13), čl. 57 KU zdravstva (N.N. 143/13), čl. 55 KU zdravstva ( N.N. 29/18) i čl. 55. Temeljnog KU (N. N 141/12), te čl. 54. Temeljnog KU (N.N.128/17) te je ujedno tijekom cijele 2016. godine primjenjivao nižu osnovicu za obračun plaće a koja je opet temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće.

U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužitelju, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZORa (iz 2009.) i čl. 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine). Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 25.7.2025.g specificirao tužbu i tužbeni zakon na način opisan u izreci ove Presude.

2. odgovoru na tužbu tuženik prigovara zastari potraživanja, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje od siječnja 2016. pa nadalje, iz čega nedvojbeno proizlazi kako je predmetno potraživanje u zastari. Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelju uz nadoknadu eventualno nastalih troškova sudske pristojbe tuženiku.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u obračunske liste plaće, evidencije radnog vremena za utuženi period, ugovore o radu i odluke o plaći, te sudsku praksu i proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužiteljica imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a posljedično tome zahtjev za isplatom razlike naknade plaće koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća – naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i isplata plaće temeljem uvećane osnovice.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća tužitelja.

7. Među parničnim strankama je sporno jesu li tužiteljici plaćeni dodaci za otežane uvjete rada za sve odrađene sate rada, te je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplatila naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njegovih plaća sa utuženim razlikama koje joj nisu isplaćene, kao i potraživanje zbog neprimijenjene osnovice.

8. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. Zakona o radu ( NN 93/14 i 127/17, dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13), odnosno čl. 45. st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje KU/18), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2. istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3. navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13, odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, tužitelju kao medicinskoj sestri taj dodatak iznosi 26%, odnosno 18% uvećanja osnovne plaće.

Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 4. Dodatka I KU (NN 96/15), a koji je stupio na snagu 01. listopada 2015. godine, navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13, odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12) odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

9. Vezano za visinu tužbenoga zahtjeva provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković. U svome nalazu i mišljenju vještak je izračunao kako

Za razdoblje od 01.02.2017. do 31.08.2020. godine:

- nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 24,02 EUR,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 4,73 EUR.

10. Sud smatra da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužiteljici pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati. Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 26 % od srpnja do zaključno prosinca 2013. godine, te 18% od siječnja 2014. godine pa nadalje.

11. Tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno navedenih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, odnosno TKU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata, kao i isplatu plaće temeljem utvrđene osnovice.

12. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata međusobno isključuju.

13. Nadalje, sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18.

14. Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama

15. Stoga je sud tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća dosudio iznos od 28,75 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od

16.-og u mjesecu za prethodni mjesec.

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

18. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

Trošak tužiteljice sastoji se od troška jednokratne naknade u iznosu od 100,00 eura. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 25,00 eura, a što uz trošak vještaka od 132,72 eura ukupno iznosi 257,72 eura.

19. Sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

S u d a c :

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku