Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10 23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1413/2019-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, OIB: 78866932443, po sucu toga suda Zoranu Vrankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:9011066405 zaključen između tužitelja i tuženika dana 08.ožujka 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu broj:9011066405 zaključen između tužitelja i tuženika posebno otplatne planove, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja i nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate."

II. O eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima sud će odlučiti nakon pravomoćnosti odluke o glavnom tužbenom zahtjevu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi, u bitnom, da su stranke 08. ožujka 2006. sklopile ugovor o kreditu broj: 9011066405 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 76.200,00 CHF, da je tim ugovorom u čl.4.toč.1. ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,35%, da je tuženik jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što da je tuženik usmeno odgovorio a kasnije promjene da je vršio bez obavijesti tužitelju o tome, da je tužitelj osjetio promjene kroz mjesečne rate tako da mu je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni znatno porastao čemu da je tužitelj prigovorio ali bez rezultata. Predložio je utvrditi ništetnim navedeni ugovor o kreditu kao glavni tužbeni zahtjev te utvrditi ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopa iz čl.4.toč.1. istog ugovora o kreditu kao i odredbu o valutnoj klauzuli te isplatu nepripadno plaćenog iznosa po navedenim osnovama.

2. S obzirom da je tužitelj uz glavni postavio i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve u smislu odredbe čl.188.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud u ovoj fazi postupka nije odlučivao i o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima o kojima će odlučivati nakon pravomoćnog okončanja postupka po glavnom tužbenom zahtjevu pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

3. U odgovoru na tužbu (l.s. 11-18) tuženik je naveo, u bitnom, da su tužba i tužbeni zahtjev potpuno neosnovani i neuredni, da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope i da promjene nisu bile jednostrane i proizvoljne te da je tuženik prihvatom sklapanja ugovora u potpunosti postupio u skladu sa mjerodavnim propisima te je istakao prigovor zastare ne navodeći razloge.

4. Raspravnim rješenjem na ročištu od 25.02.2025. (l.s. 44-45) je određeno provesti dokaz financijskim vještačenjem po prijedlogu tužitelja i tuženika i naloženo strankama uplatiti predujam za navedeno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR svaka po pola navedenog iznosa.

5. Međutim, tuženik je uplatio svoj dio predujma za financijsko vještačenje (l.s. 48-49) a tužitelj nije, u ostavljenom roku a niti do zaključenja glavne rasprave, uplatio svoj dio predujma za vještačenje, što je potvrdila i zamjenica punomoćnika tužitelja na ročištu od 15.07.2025. (l.s. 68-70) pa je sud raspravnim rješenjem na istom ročištu utvrdio tu činjenicu i odredio da se dokaz financijskim vještačenjem neće provesti sve u skladu s točkom 3. raspravnog rješenja (l.s. 44-45).

6. U dokaznom postupku izveden je dokaz uvidom u ugovor u kreditu (l.s. 5-7), Opće uvjete poslovanja tuženika (l.s. 23-27) i dodatak ugovoru kreditu s prilozima (l.s. 31- 36).

7. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi utvrđenja da je ugovor o kreditu broj: 9011066405 od 08.ožujka 2006. koji je sklopljen između stranaka ništetan.

9. Među strankama je nesporno da su sklopile naprijed navedeni ugovor o kreditu. Sporna je ništetnost navedenog ugovora o kreditu.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Prema navodima tužbe prvo sporno pitanje je da tužitelj nije mogao pregovarati i utjecati na odredbu ugovora o promjeni kamatne stope niti da je kasnije bio obaviješten o promjenama iste s obzirom da je ugovor sastavljen u tipskom obliku pa da je kao ekonomski slabija stana morao prihvatiti sadržaj ugovora kao i naprijed navedene odredaba ZOO u vezi tumačenja odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u smislu načela ravnopravnosti stranaka i suzdržavanja od uzrokovanja štete. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Ovaj sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

13. U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

14. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.

15. Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda RH i Suda EU, ovaj prvostupanjski sud nalazi da bi ništetne mogle biti samo odredbe o određivanju visine kamatne stope i o valutnoj klauzuli, pa je odbio zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, broj: 9011066405 od 08. ožujka 2006. i odlučio kao u toč. I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima je izostala te će se o istima odlučivati naknadno u konačnoj odluci.

17. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci

Benkovac, 30. rujna 2025.

S u d a c:

Zoran Vranković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnim Županijskim sudovima, (čl.4. i 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova – "Narodne novine" 128/14) pisano u tri jednaka primjerka.

DNA:

Tužitelju, po punomoćniku, putem e oglasne ploče i putem e komunikacije, Tuženici, po punomoćnicima, putem e oglasne ploče i putem e komunikacije.