REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-760/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], T [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Silvano Radobuljac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-449/2024-2 od 28. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-254/2022-15 od 22. ožujka 2024., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-449/2024- 2 od 28. kolovoza 2024. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P- 254/2022-15 od 22. ožujka 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I.I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik isplati iznos od 35.365,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2022. do isplate, pod točkom I.II. izreke tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik isplati iznos od 3.984,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13. travnja 2021. do isplate, a pod točkom I.III. izreke tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik isplati iznos od 6.308,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2022. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-5214/2024- 2 od 17. prosinca 2024., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-449/2024-2 od 28. kolovoza 2024. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. i 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na povrede temeljnog ljudskog prava zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iz revizije i predložio je reviziju odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja (odnosno u konkretnom slučaju ljudskog prava) iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na isplaćenu razliku obiteljske mirovine tužiteljice i razliku mirovina isplaćenih po osnovi invalidske mirovine koju je ostvario sada pokojni suprug tužiteljice.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica korisnica obiteljske imovine kao supruga i nasljednica osiguranika tuženika sada pokojnog ABC, umrlog **.**.2010.,

- da je tuženik, nakon donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-454/19 od 28. listopada 2020., rješenjem broj Klasa: UP/I 141-02/22- 02/03266019296 Ur.br.: 341-22-/05/3-22, od 28. travnja 2022., odredio da hrvatskom branitelju pok. ABC zbog opće nesposobnosti za rad po kumuliranim uzrocima (30% bolešću u obrani suvereniteta RH i 70% bolešću izvan tih okolnosti) pripada pravo na invalidsku mirovinu u uvećanim svotama navedenim u izreci, počevši od 1. listopada 2000.,

- da je rješenjem Klasa: UP/I 140-03/22-01/03266019296 Ur.br.: 341-22-/05/3-22-4675 od 29. travnja 2022. tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu u uvećanim svotama navedenim u izreci, počevši od 1. srpnja 2010.,

- da je tuženik tužiteljici izvršio isplate po navedenim rješenjima i to iznosa od 114.389,63 kuna 1. lipnja 2022. te iznosa od 122.936,69 kuna 5. rujna 2022.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 110. do 119. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13, 157/13, – dalje: ZOMO/98) te čl. 122. do 133. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje: ZOMO/13) kao i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje : ZOO), odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tužiteljici ne pripada pravo na zatezne kamate na isplaćene razlike od dana isplata mjesečnih mirovina, već od dana kada je rješenjima tuženika priznato pravo na uvećane svote mirovine. Pri tome su se sudovi pozvali na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u brojnim odlukama (Rev 1169/11-2 od 1. travnja 2014., Rev-x 1048/12 od 29. svibnja 2013., Rev-1271/09-2 od 8. rujna 2010. i dr.) prema kojem mirovina dospijeva danom donošenja rješenja kojim se priznaje pravo na mirovinu.

11. Iz utvrđenja nižestupanjskih presuda za sada je moguće utvrditi jedino da je prema tvrdnji tužiteljice, postupak utvrđivanja prava na mirovinu prednika tužiteljice trajao dulje od 20 godina, a prema shvaćanju ovog suda pravo na mirovinu predstavlja egzistencijalno pitanje za svaku osobu.

12. Europski sud za ljudska prava je u predmetu Gashi protiv Hrvatske (broj: 32457/05, presuda od 13. prosinca 2007.) izrazio shvaćanje da greške ili propusti državnih tijela ne bi trebali ići na štetu pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni interes. Drugim riječima, rizik greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina.

13. Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i u ovom konkretnom slučaju, Prema shvaćanju ovog suda, ne dovodeći u pitanje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj: Rev 1169/11-2 od 1. travnja 2014. i dr., nerazmjerno dugo trajanje postupka utvrđivanja invalidske mirovine (preko 20 godina) koje je od egzistencijalne važnosti za svakog građanina, ukazuje na to da je tužiteljici povrijeđeno ljudsko pravo i to pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija). Jednako pravno shvaćanje izraženo je u i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-7231/21 od 21. ožujka 2024.

14. Budući da nižestupanjski sudovi nisu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na invalidsku mirovinu koja je utvrđena i isplaćena nakon više od 20 godina ocijenili s aspekta primjene Konvencija kojom se štiti mirno uživanje vlasništva niti su u tom smislu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju 391. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku sudovi će, vodeći računa o izloženom shvaćanju Konvencija provesti test razmjernosti prema činjenicama na kojima stranke temelje svoje zahtjeve nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil