Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-80/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku odvjetniku Bruni Petrovčiću, iz Koprivnice, Opatička 5/II, protiv tuženika PM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku odvjetniku Krunoslavu Vuljaku, iz Koprivnice, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave u prisutnosti pun. tužitelja, tužitelja, te punomoćnika tuženika i tuženika, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 800,00 EUR-a (osamstoeura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2024. godine do pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 923,39 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku ovome sudu dana 10. ožujka 2025.g., podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate, a u kojoj navodi da je kao zajmodavac s tuženikom kao zajmoprimcem sklopio Ugovor o zajmu temeljem kojeg je predao tuženiku novčani iznos od 1.300 EUR-a, a tuženik mu se je obvezao taj novčani iznos vratiti najkasnije do 15. listopada 2024.g.

1.1. Tužitelj dalje navodi da mu je tuženik u međuvremenu vratio samo iznos od 500,00 EUR-a, dok mu preostali dugovani iznos nije vratio unatoč višekratnim pozivima tužitelja, kako osobno, tako i putem punomoćnika.

1.2. Tužitelj ističe kako ima pravni interes putem suda ostvarivati svoju tražbinu jer je preostalo dugovanje dospjelo u cijelosti, radi čega predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja tj. da se naloži tuženiku da mu vrati preostali iznos zajma od 800,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2024.g., pa do plateža, te da mu naknadi i prouzročeni parnični trošak.

2. Sud je rješenjem br. P-80/2025-2 od 12. ožujka 2025.g., pozvao tuženika da u roku od 30 dana može podnijeti pisani odgovor na tužbu koja mu je dostavljena u privitku, a isto tako upozoren je i na odredbu čl. 331 B, ZPP-a, kao i na odredbu čl. 461 A, st. 2. čl. 285 st. 1. ZPP-a, te čl. 461 a, st. 9 i 10 ZPP-a, postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP).

2.1. Tuženik je 17. travnja 2025.g., primio rješenje suda, a nakon toga je 18. travnja 2025.g., dostavio odgovor na tužbu. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužitelju vratio dugovano, te napominje kako je tužitelj njega "kamatario", tj. tuženik tvrdi da mu je vratio više od posuđenog te navodi kako je "kamatarenje" kazneno djelo. Tuženik dalje ističe da mu je tužitelj pozajmio 800,00 EUR-a, te da mu je vratio 500,00 EUR-a, dana 15.11.2024.g., te 500,00 EUR-a, 18.11.2024.g., odnosno tuženik tvrdi da je tužitelju vratio 1.000,00 EUR-a, a pored toga da je svaki mjesec tužitelju plaćao kamate i to po 100,00 EUR-a mjesečno na ruke i tako 3 mjeseca. Tuženik ističe da je tužitelju 1.8.2024.g., platio 100,00 EUR-a, 1.9,2024.g., da mu je platio 100,00 EUR-a, i 1.10.2024.g., da je tužitelju platio 100,00 EUR-a, tj. ističe kako je tužitelju vratio dug s kamatom.

2.2. Tuženik dalje u odgovoru na tužbu od 18. travnja 2025.g. (str. 11 i 12 spisa), navodi da on, dakle tuženik, nije prvi kojeg je tužitelj "kamatario". upućuje na ugovor iz 2021.g., te ističe kako je tužitelj tuženik uplatio kamate preko 400,00 EUR-a. Navodi da je to vidljivo iz priloženih ugovora. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao tužbu (list 1 i 2), izvršio uvid u presliku priznanice od 15.7. (list 4), u odgovor na tužbu tuženika od 18.4.2025.g. (list 11 i 12), u podnesak tužitelja od 14.5.2025.g. (list 13 i 14), presliku priznanice list 17, ovjeru (list 18), dokumentaciju (list 19 i 20), podnesak tužitelja od 11.6. (list 21).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. U ovom postupku sporno je koji je novčani iznos tuženik kao zajmoprimac pozajmio od tužitelja kao zajmodavca, da li je pozajmljeni iznos vratio u cijelosti ili djelomično, kada, te da li je tužitelju ostao dužan pozajmljeni novac i u kojem iznosu.

5.1. Sud je izvršio uvid u Priznanicu od 15.7.2024.g. (str. 4), na osnovu koje je utvrdio da je tuženik MM, [adresa], pozajmio od tužitelja LM iz [adresa], novčani iznos od 1.300,00 EUR-a, i to dana 15.7.2024.g. Isto tako iz predmetne priznanice – Ugovora o zajmu tuženik kao zajmoprimac obvezao se je da će tužitelju kao zajmodavcu vratiti dug pod materijalnom i kaznenom odgovornošću do 15.10.2024.g. Na Priznanici, odnosno Ugovoru o zajmu od 15.7.2024.g., nalaze se vlastoručni potpisi tužitelja LM kao zajmodavca, te PM kao zajmoprimca. Nadalje, sud utvrđuje da je javni bilježnik Nikola Bakrač iz Koprivnice ovjerio potpis tuženika PM kao zajmoprimca, navodeći da je u nazočnosti javnog bilježnika tuženik ĐM vlastoručno potpisao ispravu i da je potpis tuženika na pismenu istinit. Javni bilježnik dalje ja naveo da je istovjetnost podnositelja pismena utvrdio temeljem osobne iskaznice br. [broj osobne iskaznice] PU Koprivnički-križevačke, te je ovjera izvršena pod brojem OV-6213/2024, dana 15.7.2024.g.

5.2. Na osnovu iskaza tužitelja LM kao stranke na glavnoj raspravi od 2. rujna 2025.g., (str. 26 i 27 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj kao zajmodavac dana 15. srpnja 2024.g. pozajmio tuženiku kao zajmoprimcu na njegov zahtjev novčani iznos od 1.300,00 EUR-a. Sud dalje utvrđuje na osnovu istog dokaza da se je tuženik obvezao novčani iznos koji je pozajmio vratiti do 15. listopada 2024.g., no da je tuženik vratio samo iznos od 500,00 EUR-a, te da je tužitelju kao zajmodavcu ostao dužan 800,00 EUR-a, a koje tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika. Dalje, iz iskaza tužitelja sud utvrđuje da je Priznanica od 15.7.2024.g., sačinjena, a na inzistiranje tuženika da je izvršena ovjera potpisa tuženika kod javnog bilježnika. Tužitelj je naveo kako tuženika poznaje od ranije i na njegovu zamolbu da mu je pozajmio i prije ovog kritičnog događaja novac koji mu je tuženik vratio. Isto tako u svom iskazu tužitelj navodi da je upravo na inzistiranje tuženika ponovno tuženiku pozajmio novac, da mu je tuženik govorio kako mora popraviti i prodati jedan automobil marke BMW i da će mu novac vratiti kad to vozilo proda.

Tužitelj je naveo kako je slučajno u gradu saznao da je tuženik automobil prodao, no da njemu novac nije vratio. Ističe kako je tuženika zvao telefonom, da se tuženik izgovarao da novca nema, jer da mora kupiti građevni materijal koji je i kupio i da mora popraviti svoje vozilo marke Audi.

Tužitelj je naveo kako je na traženje tuženika tuženiku pozajmio novčani iznos od 1.300,00 EUR-a, i da je to iznos koji je tuženik od njega tražio da mu pozajmi, a da je tuženik u međuvremenu kao zajmoprimac njemu kao zajmodavcu vratio samo iznos od 500,00 EUR-a. Tužitelj je opisao okolnosti pod kojima mu je tuženik vratio dio dugovanog iznosa od 500,00 EUR-a, da je to bilo u gradu Koprivnici u jednom kafiću, da je tuženik tražio tužitelja da mu potpiše da mu je novac vratio i da je pred njega stavio jedan papir, a tužitelj da to nije želio potpisati jer mu nije vraćen kompletan dug, rekavši tuženiku da će mu potpisati potvrdu tek kad mu se vrati kompletan dugovani iznos, odnosno još iznos od 800,00 EUR-a.

Tužitelj osporava da bi mu tuženik platio 1.8; 1.9; i 1.10.2024.g., po 100,00 EUR-a, navodeći kako te tvrdnje tuženika nisu istinite. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je pozivao tuženika da mu vrati ostatak dugovanog iznosa, da tuženik dođe kod njega u kuću da se dogovore, no da tuženik nije želio doći tvrdeći da bi ga mogao istući, no to nije točno. Na ponovno inzistiranje tužitelja, tužitelj navodi kako su se ponovno našli u Gradu Koprivnici u kafiću Vintage, i da mu je tuženik obrazlagao kako mu novac ne može vratiti jer ga nema, a tužitelj je naveo da je bio srdit, da se je tuženik ponašao provokativno, da mu se unosio u lice u tom kafiću, da mu je rekao kako mu novac neće vratiti jer da ni jedan HDZ-ovac na sudu nije izgubio spor. Tužitelj je pojasnio da tu problemi s tuženikom nisu prestali i da ga je tuženik prijavio na Državni inspektorat, iako se je upravo tuženik bavio trgovinom, odnosno da je tuženiku na njegovo traženje pozajmio novac da popravi auto kako bi ga prodao, te je tuženik njega, dakle tužitelja prijavio da se bavi trgovinom auta iako se upravo tuženik time bavio. Tužitelj kao zajmodavac ostaje kod svog zahtjeva da mu tuženik kao zajmoprimac vrati preostali pozajmljeni iznos odnosno novčani iznos od 800,00 EUR-a.

6. U svom iskazu tuženik ĐM naveo je da je 15. srpnja 2024.g., od tužitelja kao zajmodavca pozajmio novčani iznos od 800,00 EUR-a, ali da je na Priznanici odnosno na Ugovoru o zajmu navedeno novčani iznos od 1.300,00 EUR- a, tuženik dalje tvrdi da je tužitelju novac vratio i to 15.11.2024.g. da mu je vratio 500,00 EUR-a, 18.11.2024.g. da mu je vratio 500,00 EUR-a, a isto tako da mu je vraćao s osnova kamate novčane iznose i to 1.8.2024.g. iznos od 100,00 EUR-a, 1.9.2024.g. 100,00 EUR-a i 1.10.2024.g. 100,00 EUR-a, te tuženik smatra da je tužitelju vratio novčani iznos koji se od njega potražuje temeljem pozajmice. Tuženik je naveo kako tužitelja od ranije poznaje, da su bili dobri i da su zajedno pili kavu, a kako se je u kritično vrijeme nalazio u financijskoj stisci, da je to bio razlog što je tražio tužitelja da mu pozajmi novac. Ističe kako je sačinjena priznanica, a na kojoj da je ovjeren njegov potpis kao zajmoprimca. Objasnio je da novac koji mu je trebao nije tražio u banci jer da je umirovljenik i da ima mirovinu od 300,00 EUR-a, te da kredit ne bi dobio.

Tuženik je naveo da ne postoji potpis tužitelja na pisanoj ispravi, a iz koje bi proizlazilo da je tužitelju vratio dva puta po 500,00 EUR-a, odnosno 3 puta po 100,00 EUR-a.

7. Sud nije prihvatio iskaz tuženika kao stranke budući da je isti suprotan navodima tužitelja, kojemu je sud poklonio vjeru, te sud smatra kako je tuženik na sudu iskazivao kako bi poboljšao svoju procesnu situaciju. U prilog tome idu i tvrdnje tuženika da je i ranije pozajmljivao novac od tužitelja, o čemu je priložio Priznanicu od 31.5.2021.g. (str. 19, koja isprava se ne odnosi na predmet ovog spora, a iz koje proizlazi kako je tuženik sam potpisivao i sebe i tužitelja i dopisivao novčane iznose koje je vratio, (list 19).

7.1. Nesporno je da se tužitelj i tuženik od ranije poznaju i da je tužitelj kao zajmodavac pozajmio tuženiku kao zajmoprimcu novčani iznos od 1.300,00 EUR-a, o čemu je sačinjena Priznanica odnosno Ugovor o zajmu od 15.7.2024.g., a u kojem je jasno navedeno da je tuženik ĐM pozajmio od tužitelja LM, novčani iznos od 1.300,00 EUR-a, dana 15.7.2024.g., te da se je tuženik obvezao tužitelju vratiti pozajmljeni novčani iznos do 15.10.2024.g., nadalje da se na Priznanici nalaze vlastoručni potpisi tužitelja i tuženika, te a je tuženikov potpis ovjeren kod Javnog bilježnika Nikole Bakrača istog dana tj. 15.7.2024.g. pod brojem OV-6212/2024.

7.2. Iz tvrdnji tužitelja LM kao zajmodavca, a kojem iskazu je sud poklonio vjeru utvrdio je da mu je tuženik kao zajmoprimac u međuvremenu vratio samo iznos od 500,00 EUR-a, te da mu i dalje duguje preostali novčani iznos od 800,00 EUR-a, te da je tuženiku na njegovo inzistiranje pozajmio upravo novčani iznos od 1.300,00 EUR-a, jer je taj iznos tuženik tražio da mu pozajmi. Tužitelj je naveo da je upravo na inzistiranje tuženika izvršena ovjera potpisa tuženika na predmetnoj priznanici kod Javnog bilježnika.

Tužitelj je pojasnio sudu da nije želio tuženiku potpisati potvrdu da mu je tuženik vratio 500,00 EUR-a, navodeći kako će mu potpisati tek kad mu tuženik kao zajmoprimac vrati cijeli dug odnosno još preostalih 800,00 EUR-a, no kako je u više navrata tražio od tuženika da mu preostali iznos vrati, a tuženik je to odbijao te ga je čak prijavio i državnom inspektoratu, kako to tvrdi tužitelj, to je nakon odbijanja vraćanja preostalog dugovanog iznosa od strane tuženika, po punomoćniku podnio tužbu protiv tuženika tražeći da mu vrati preostali novčani iznos koji mu je pozajmio, tj. novčani iznos od 800,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

16. listopada 2024.g., pa do isplate.

8. Iz odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), proizlazi da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvar, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Iz Priznanice – Ugovora o zajmu od 15.7.2024.g., jasno proizlazi da je tuženik pozajmio od tužitelja novčani iznos od 1.300,00 EUR-a, dana 15.7.2024.g., i da se obvezao pozajmljeni iznos vratiti do 15.10.2024.g., no kako iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženik u međuvremenu vratio tek novčani iznos od 500,00 EUR-a, te odbio vratiti preostali iznos duga iako je to tužitelj u više navrata od tuženika tražio, to je tužitelj po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu te ima pravni interes da svoju tražbinu ostvari budući da je dugovanje dospjelo na naplatu.

Iz odredbe čl. 504. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), proizlazi da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od 2 mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

U predmetnoj Priznanici od 15.7.2024.g., naveden je rok vraćanja zajma tj. 15.10.2024.g., no kako tuženik po dospijeću nije vratio tužitelju dugovani iznos u cijelosti te mu je na višekratno inzistiranje tužitelja vratio samo novčani iznos od 500,00 EUR-a, nakon čega je tužitelj u više navrata pozivao tuženika u mirnom postupku da mu vrati preostali dugovani iznos, na što je tuženik odgovarao kako će to učiniti, a u konačnici je to odbio tvrdeći kako je tužitelju vratio cjelokupni novčani iznos, te s obzirom da je tužitelj po punomoćniku ovome sud podnio tužbu protiv tuženika dana 10.3.2025.g., to sud smatra kako tuženik kao zajmoprimac nije tužitelju kao zajmodavcu u roku koji su ugovorili vratio cjelokupni iznos zajma, već samo dio tj. novčani iznos od 500,00 EUR-a, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja radi čega je isti u cijelosti prihvatio.

9. Na osnovu gore navedenog, a temeljem odredbe čl. 499. st. 1. te čl. 504. ZOO-a, ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, valjalo je tužitelju priznati troškove u ukupnom iznosu od 923,39 EUR-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i to s osnova sastava tužbe temeljem Tbr. 7 točka 1. OT, u iznosu od 150,00 EUR-a, za sastav obrazloženog podneska od 14. svibnja 2025.g., novčani iznos od 150,00 EUR-a, za pristup na ročište od 21.5.2025.g., novčani iznos od 75,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 17.6.2025.g. u iznosu od 75,00 EUR-a, za zastupanje na glavnoj raspravi od 2.9.2025.g. iznos od 150,00 EUR-a, za pristup na ročište za objavu presude od 30. rujna 2025.g, u iznosu od 75,00 EUR-a, što ukupno iznosi 675,00 EUR-a, zatim pripadajući PDV od 25 % koji iznosi 168,75 EUR-a, te s osnova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR-a, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR-a, odnosno ukupni parnični trošak koji je tuženik dužan platiti tužitelju u iznosu od 923,39 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. ZOO-a, a koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate.

11. Radi gore izloženog presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 30. rujan 2025.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Bruno Petrovčić, Koprivnica.

2. Odvj. Krunoslav Vuljak, Koprivnica.