REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-259/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, zastupanog po punomoćniku Marku Hrabaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Mislava Bistrovića, odvjetnika te punomoćnika tuženika Marka Hrabara, odvjetnika, dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom odluka Stegovnog povjerenstva tuženika Hrvatski veterinarski institut, Savska cesta 143, Zagreb, OIB 29059177553, broj Z-IV-4-4406/21 od 23. studenog 2021. godine kojom je tužitelj ZT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], proglašen odgovornim za počinjenje teške povrede radne dužnosti iz članka 4. stavka 3. točka 30. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i kojom je predložena stegovna mjera – otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

II. Utvrđuje se nedopuštenom odluka Upravnog vijeća Hrvatski veterinarski institut, Savska cesta 143, Zagreb, OIB 29059177553, donesena 3. siječnja 2022. godine kojom je odbijena žalba tužitelja ZT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao neosnovana i potvrđena odluka Stegovnog Povjerenstva tuženika Hrvatski veterinarski institut instituta, Savska cesta 143, Zagreb, OIB 29059177553, Z-IV-4-4406/21 od 23. studenog 2021. godine.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, da tužitelju ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30. rujna 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je odlukom Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta (koju je zaprimio 27. siječnja 2022. godine) , donesenom temeljem čl. 34. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta, odbijena kao neosnovana njegova žalba, podnesena 10. prosinca 2021. godine te je istom u cijelosti potvrđena odluka Stegovnog povjerenstva Hrvatskog veterinarskog instituta Z-IV-4-4406/21 od 22. studenog 2021. godine, kojom je tužitelj u stegovnom postupku proglašen odgovornim zbog počinjenja teške povrede radne dužnosti iz čl. 4. st. 3. t. 30. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti („davanje beskontaktne kartice drugom zaposleniku radi evidentiranja u sustavu, korištenje tuđe beskontaktne kartice ili samo neprijavljivanje u sustav, kao i bilo koji drugi slučajevi zlouporabe beskontaktne kartice“) a za koju povredu mu je temeljem čl. 6. st. 4. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti predložena stegovna mjera otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

2. U tim odlukama utvrđeno je da je 21. i 22. rujna 2021. godine u jutarnjim satima zaposlenik AKD-zaštite d.o.o., ĐT, koji je obavljao zaštitarske poslove kod tuženika, vršio prijavu beskontaktnom karticom u sustav za evidenciju nazočnosti i korištenja radnog vremena tuženika. Beskontaktna kartica koju je koristio pripada tužitelju kao zaposleniku tuženika na radnom mjestu telefonista.

3. Tužitelj u cijelosti osporava odluku Stegovnog povjerenstva i odluku Upravnog vijeća iz razloga što su time povrijeđeni pozitivni propisi, konkretno Pravilnik o stegovnoj odgovornosti, Pravilnik o radu Hrvatskog veterinarskog instituta (dalje: Pravilnik o radu) i Zakon o radu. Ističe se prigovor propusta obveznog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. Naime, Upravno vijeće tuženika u svojoj odluci ovaj prigovor smatra neprihvatljivim budući da tužitelj nije dobio otkaz i da zbog toga nije provedena procedura koja je propisana prije otkazivanja radnog odnosa. Time je povrijeđena odredba čl. 39. st. 1. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti koji propisuje dužnost stegovnom povjerenstva da se prije donošenja prijedloga za redoviti ili izvanredni otkaz savjetuje sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci. U odluci Stegovnog povjerenstva predlaže se stegovna mjera – otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja a isto Stegovno povjerenstvo u provedenom stegovnom postupku nije postupilo sukladno internom pravnom aktu i savjetovalo se sa sindikalnim povjerenikom, odnosno nije dostavilo potpuno i pravovremeno sindikalnom povjereniku podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika, sukladno čl. 39. st. 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti. Dužnost savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u ovom slučaju nije propisana u slučaju dobivanja otkaza već u slučaju donošenja prijedloga za otkaz ugovora o radu, konkretno u stegovnom postupku od strane Stegovnog povjerenstva. Dakle, radi tog procesnog-pravnog razloga odluka Stegovnog povjerenstva i odluka Upravnog vijeća su nezakonite.

4. Tužitelj ističe prigovor nepostojanja pisanog upozorenja poslodavca. Naime, Upravno vijeće u svojoj odluci i ovaj prigovor smatra neprihvatljivim jer da se pisano upozorenje poslodavca o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza u slučaju nastavka povreda obveza iz radnog odnosa odnosi samo na situaciju uručivanja otkaza ugovora o radu, a ne u situaciji u kojoj se donosi prijedlog stegovne mjere. Time je tuženik povrijedio odredbe čl. 119. ZR-a i čl. 118. Pravilnika o radu kojima je propisana dužnost poslodavca, odnosno tuženika da prije redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka povreda tih obveza. Dakle, takve norme iz čl. 119. ZR-a i čl. 118. Pravilnika o radu štite slabiju stranu u radno-pravnom odnosu, radnika, od korištenja mogućnosti poslodavca vezano za otkaz ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika. U slučaju da radnik svojim ponašanjem povrijedi radno-pravne obveze, mora biti upozoren na to u smislu da će mu ugovor o radu biti otkazan ako se povrede nastave. Ovo je osobito bitno imajući u vidu činjenicu da tužitelj u prethodnom tijeku radnog odnosa nikada nije bio upozoravan na kršenje radnih obveza, nikada nije kršio radne obveze i nikada nije bio ni po kojoj osnovi sankcioniran. Stoga, iz svih činjeničnih okolnosti slučaja proizlazi da tuženik nema opravdan razlog da tužitelju ne uputi upozorenje iz čl. 119. ZR-a, posebno uzimajući u obzir dosadašnji radni staž, 100%-tnu invalidnost tužitelja i druge socijalne okolnosti ovog slučaja.

5. Ističe se prigovor povrede čl. 30. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti jer prilikom donošenja odluke Stegovnog povjerenstva isto nije navelo koje su se okolnosti uzele u obzir u pogledu odabira konkretne stegovne mjere – otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Na 11. sjednici Upravnog vijeća tuženika, održane 3. siječnja 2022. godine, na kojoj se, između ostalog, odlučivalo o žalbi tužitelja na odluku stegovnog povjerenstva, članica Upravnog vijeća, FT, zatražila je od tuženika očitovanje koje su se okolnosti uzele u obzir prilikom izricanja konkretne stegovne mjere. Naposljetku je Upravno vijeće u cijelosti potvrdilo odluku stegovnog povjerenstva. Čl. 30. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti propisano je da u slučaju donošenja odluke kojom se radnik proglašava krivim, pri izricanju mjere zbog povrede radne obveze, uzimaju se u obzir naročito sljedeće okolnosti: težina povrede i njene posljedice; stupanj odgovornosti radnika; njegov raniji rad i ponašanje na radu; druge okolnosti koje bi mogle utjecati na vrstu i visinu izrečene stegovne mjere. Što se tiče težine povreda i njenih posljedica, tužitelj je oba sporna datuma, 21. i 22. rujna 2021. godine, došao na svoje radno mjesto ujutro te bio na poslu do kraja radnog vremena. Ta činjenica proizlazi iz evidencije radnog vremena djelatnika za 9. mjesec 2021., koju evidenciju je poslodavac dužan voditi temeljem čl. 5. st. 2. ZR-a. Također, upravo temeljem takve evidencije, tužitelju je isplaćena plaća za 9. mjesec 2021. godine. Nadalje, i iz obračuna prisutnosti, koji bilježi prijave i odjave iz sustava putem beskontaktne kartice, proizlazi da je tužitelj 21. i 22. rujna 2021. godine bio na svom radnom mjestu. Činjenica da se zaštitar ĐT prijavio u sustav tuđom karticom i činjenica što je tužitelj bio ta dva dana na svom radnom mjestu, dakle nije bio (nepravedno) odsutan s rada, nisu negativno utjecale na organizaciju rada i poslovanja tuženika. Također, time nije pričinjena nikakva materijalna ili druga šteta tuženiku. Što se tiče stupnja odgovornosti radnika, tužitelj nije namjerno dao svoju beskontaktnu karticu zaštitaru ĐT, kako se to u odlukama tuženika navodi. Naime, predočenim materijalnim dokazima u provedenom stegovnom postupku nije moguće nedvosmisleno utvrditi da je tužitelj ustupio karticu zaštitaru. To sve iz razloga što je zaštitar bio upućen gdje se kartica nalazi i istu je mogao uzeti bez saznanja tužitelja. Tim više je to moguće iz razloga što se zaštitar u sustav prijavio u 6:34 odnosno u 6:21 ujutro, dakle prije početka radnog vremena g. UT kojemu je početak radnog vremena kliznog karaktera, odnosno isto mu počinje između 7 i 8 ujutro. Također, navod da je tužitelj karticu odobrio i ustupio zaštitaru ĐT, zasniva se isključivo na izjavi zaštitara ĐT koji je samim činom uzimanja kartice morao biti svjestan da postupa protupravno te je zbog toga njegova izjava u stegovnom postupku nevjerodostojna jer se radi o izjavi osobe koja je nedvosmisleno prekoračila svoje ovlasti. Riječ je o evidentnom sukobu interesa, odnosno iskaz zaštitara ĐT se ne može uzeti kao nepristran.

6. Stegovna mjera prestrogo je određena. Isto tako proizlazi nejednako postupanje u vezi korištenja beskontaktne kartice Naime, radnik ŽT je od strane tuženika dobio izvanredni otkaz ugovora o radu 16. studenog 2021. godine, koji otkaz je stavljen van snage odlukom Upravnog vijeća tuženika od 22. prosinca 2021. godine. Nastavno na to, ŽT poslao je dva podneska tuženiku, 28. prosinca 2021. godine i 4. veljače 2022. godine, kojim traži da mu se omoguće uvjeti za normalan rad u skladu s internim propisima tuženika na način da mu se vrati beskontaktna kartica kako bi mogao prilikom dolaska na posao uredno vršiti svoju prijavu u sustav. Također, kako je zbog nevraćanja kartice na posao dolazio bez evidentiranja u sustav, podneskom od 4. veljače prijavio je tajnika tuženika zbog nevraćanja beskontaktne kartice i zatražio provođenje stegovnog postupka zbog zlouporabe beskontaktne kartice. Dakle, iz ovakvog postupanja prema ŽT, da mu beskontaktna kartica uopće nije vraćena, i da je unatoč tome normalno dolazio na posao, ukazuje na nejednako postupanje, ali i na to da nekorištenje kartice očito nije tako teška povreda radne dužnosti koja bi direktno zahtijevala stegovnu mjeru otkaza ugovora o radu.

7. Slijedom svega navedenog, posebno imajući u vidu činjenicu da tužitelj prethodno nikada nije kršio obveze iz radnog odnosa, da nikada nije bio upozoravan na eventualno kršenje obveza iz radnog odnosa i da nikada nije na bilo koji način sankcioniran od strane tuženika, predlaže se utvrditi kao nedopuštena odluka Stegovnog povjerenstva od 23. 11. 2021, kao i odluka Upravnog vijeća tuženika od 3. 1. 2022.

8. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da odluka Stegovnog povjerenstva i odluka Upravnog vijeća nisu protivne Pravilniku o stegovnoj odgovornosti, Pravilniku o radu tuženika i Zakonu o radu. Također pobija se da bi tuženik propustio obvezno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom. Naime, sindikalni povjerenik je nazočio svim sjednicama Stegovnog povjerenstva te je isti u cijelosti bio upoznat sa sadržajem stegovnog postupka, kao i sa namjeravanim prijedlogom za otkaz, a obzirom da se nije očitovao o namjeravanoj odluci, sukladno čl. 40 st. 3 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti smatra se da nema primjedbi. Pobija se da bi tuženik kao poslodavac bio dužan upozoriti tužitelja kao radnika na to da će mu ugovor o radu biti otkazan ako se povrede nastave. Opomena, uz upozorenje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja obveza, predviđena je samo za lake povrede obveza iz radnog odnosa. Ovdje se radilo o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja iziskuje hitnost u postupanju i podrazumijeva zabranu takvog daljnjeg postupanja. Stoga se ovdje ima primijeniti iznimka predviđena odredbom čl. 119 Zakona o radu jer "postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini". Dakle, kod teške povrede obveze iz radnog odnosa nije opravdano od poslodavca očekivati dodatno pisano upozorenje, nego se po propisanoj proceduri provodi stegovni postupak, a otkaz ugovora o radu je predviđen Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika kao jedna od mjera kod teške povrede obveza iz radnog odnosa, što sve jasno proizlazi iz Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika HVI.

9. Pobija se da tuženik pri donošenju odluke ne bi uzeo u obzir okolnosti propisane čl. 30 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti. Stegovno povjerenstvo je razmotrilo sve okolnosti i donijelo odluku temeljem svog slobodnog diskrecijskog prava. Činjenica da se tužitelju ta odluka ne sviđa ne znači da Stegovno povjerenstvo nije uzelo u obzir sve propisane okolnosti. Naime, postupanje tužitelja je takve naravi da je mjera otkaza ugovora o radu proporcionalna težini povrede. Činjenica da tužitelj ostavlja svoju beskontaktnu karticu bez nadzora predstavlja tešku povredu radne obveze, budući da ista predstavlja imovinu tuženika i prema njoj se treba odnositi s dužnom pažnjom, upravo kako nitko ne bi mogao doći u mogućnost zloupotrijebiti istu. Tužitelj, prema vlastitom priznanju, svoju karticu već godinu dana ostavlja na stolu i odbija ju koristiti na način propisan Odlukom o korištenju sustava za evidenciju nazočnosti i korištenja radnog vremena od 29. rujna 2020. Takav nesavjestan odnos prema radnom vremenu, obvezama i radu općenito svakako opravdava predloženu stegovnu mjeru.

10. U odnosu na okolnost stupnja odgovornosti tužitelja, zaštitar ĐT je u okviru stegovnog postupka pisanim priznanjem potvrdio da je provukao beskontaktnu karticu na ime tužitelja uz njegov pristanak i s objašnjenjem tužitelja da je to uobičajena praksa kod tuženika. Pobija se da bi tužiteljev raniji rad i ponašanje na radu bili protivni stegovnoj mjeri. Naime, isti se već dugi vremenski period odbijao prilagoditi uvedenom sustavu evidencije radnog vremena putem beskontaktne kartice te je nemarno i nesavjesno postupao imovinom Instituta. Vezano za navode koji se odnose na ŽT, valja reći kako se protiv istog vodi velik broj različitih, pa i kaznenih postupaka, ali međusobni odnos ŽT i ovdje tuženika ne može biti razmatran u ovom postupku jer nije parnična stranka. Stoga su njegovi podnesci tuženiku u ovom predmetu potpuno irelevantni.

11. Sukladno naprijed navedenom, Stegovno povjerenstvo i Upravno vijeće tuženika odlučili su u okviru svojih ovlasti donijevši odluke koje se u ovom postupku osporavaju. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

12. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odluku Upravnog vijeća tuženika od 3. siječnja 2022. (sto. 10-12 spisa), Pravilnik o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika (str. 13-27 spisa), odluku Stegovnog povjerenstva od 23. studenoga 2021. (str. 28-32 spisa), žalbu protiv odluke Stegovnog povjerenstva (str. 33-35 spisa), Pravilnik o radu (str. 36-69 spisa), zapisnik sa sjednice Upravnog vijeća tuženika od 3. siječnja 2022. (str. 70-73 spisa), evidenciju radnog vremena tužitelja za 2021. (str. 74 spisa), izjavu radnika ĐT (str. 84 spisa), zapisnike Stegovnog povjerenstva od 11. studenoga 2021. i 15. listopada 2021. (str. 105-109 spisa), presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20/2023 (str. 127-131 spisa), očitovanje Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja od 21. 2. 2022. (str. 133-135 spisa), proveo je dokaze saslušanjem svjedoka ST (str. 123-124 spisa), ŽT (str. 124 spisa), ZTM (str. 124-125 spisa), KT (str. 125 spisa), BT (str. 196-197 spisa), IT (str. 201-202 spisa), NT (str. 207- 208 spisa) i ĆT (str. 208-209 spisa).

13. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Nije sporno među strankama da je tužitelj ZT zaposlenik tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta (zaposlen kod tuženika kao telefonist).

16. Nije sporno među strankama da je Stegovno povjerenstvo tuženika 22. studenoga 2021. donijelo odluku kojom je tužitelj proglašen odgovornim što je u dane 21. rujna i 22. rujna 2021. zloupotrijebio beskontaktnu karticu na način opisan u odluci te nije sporno da je Upravno vijeće tuženika odlukom od 3. siječnja 2022. odbilo žalbu tužitelja protiv naprijed navedene odluke Stegovnog povjerenstva.

17. Odlukom Stegovnog povjerenstva od 22. studenoga 2021. tužitelj je proglašen odgovornim za tešku povredu radne dužnosti i predložena je stegovna mjera otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

18. Člankom 34. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika propisano je da radnik nezadovoljan odlukom povjerenstva o izrečenoj stegovnoj mjeri ima pravo podnijeti žalbu Upravnom vijeću Instituta u roku od 15 dana od dana dostave odluke, a isto, između ostalog žalbu može odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku povjerenstva, a u konkretnom slučaju je Upravno vijeće Instituta i postupilo na taj način. Odluka Upravnog vijeća je konačna, a protiv iste nezadovoljan radnik ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužitelj je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu podnio tužbu 04.02.2022. radi utvrđenja kao nedopuštene odluke Stegovnog povjerenstva i odluke Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta. Odluka Upravnog vijeća je od 3. 1. 2022, te je naznačeno da je konačna sukladno čl. 124 Pravilnika o radu. Tužitelj je naveo u tužbi da je odluku Upravnog vijeća od 3. 1. 2022. zaprimio 27. 1. 2022., a ovaj navod tužitelja tuženik nije osporavao ni u odgovoru na tužbu, ni tijekom postupku. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužba ovome sudu podnesena u roku koji propisuje čl. 34. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika, odnosno u roku od petnaest dana od zaprimanja odluke Upravnog vijeća tuženika od 3. 1. 2022.

19. Predmetnom spisu prileži Pravilnik o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika u kojem su u čl. 4 propisane vrste povrede radne dužnosti te se utvrđuju lake i teške povrede radne dužnosti, a među teškim povredama radne dužnosti navodi se i davanje beskontaktne kartice drugom zaposleniku radi evidentiranja u sustavu, korištenje tuđe beskontaktne kartice ili samo neprijavljivanje u sustav, kao i bilo koji drugi slučajevi zlouporabe beskontaktne kartice (čl. 4 toč. 30 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika).

20. Iz Odluke Stegovnog povjerenstva od 23. studenoga 2021. razvidno je da se tužitelju stavlja na teret počinjenje povrede radne dužnosti opisane u čl. 4 kao teška povreda radne dužnosti pod točkom 30 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika.

21. Člancima 23 do 36 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika propisan je tijek stegovnog postupka kod teške povrede radne dužnosti.

22. Kako je navedeno, tužitelja se tereti za povredu radne dužnosti koju je tuženik u Pravilniku o stegovnoj odgovornosti radnika okarakterizirao kao tešku povredu radne dužnosti, stoga je tuženik u stegovnom postupku bio dužan postupati prema odredbama čl. 23 do 36 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti.

23. Vezano za navod tužitelja iz tužbe da prije donošenja odluke Stegovnog povjerenstva radnik nije bio upozoren na obveze iz radnog odnosa niti mu je ukazano na mogućnost otkaza za slučaj nastavka povreda tih obveza, valja navesti da se odredba čl. 119 Zakona o radu koja propisuje da je prije redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, ne primjenjuje u konkretnom slučaju, budući Stegovno povjerenstvo nije donijelo odluku o otkazu, već je predložilo stegovnu mjeru, te je u tijeku ovog parničnog postupka utvrđeno da je tuženik naknadno tužitelju otkazao ugovor o radu, a Stegovno povjerenstvo je odlučivalo o stegovnoj mjeri na temelju Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika kojim također nije propisana obveza Stegovnog povjerenstva da prije donošenja svoje odluke upozori radnika u smislu odredbe čl. 119 Zakona o radu.

24. Na okolnost počinjenja povrede radne obveze koja se spornom odlukom Stegovnog povjerenstva tužitelju stavlja na teret, provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka BT, GT, NT i ĆT te uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

25. Iz iskaza svjedoka BT proizlazi da je bila predsjednica Stegovnog povjerenstva, a cijeli postupak protiv tužitelja je započet kada je spremačica IT obavijestila nadređene da je vidjela u određene dane zaštitara ĐT da provlači karticu. Pitala je zaštitara smije li on to raditi, budući nije zaposlenik tuženika, nego vanjski suradnik, zaposlenik zaštitarske firme koju je tuženik unajmio. S njom je te zgode bio i tajnik Instituta g. ĆT, koji je rekao da zaštitar nema što provlačiti kartice. Tajnik je potom kod informatičara provjerio o čemu se točno radi te je ustanovio, nakon što je pregledao i video snimke, da je zaštitar provlačio karticu UT, i to točno u vrijeme koje se navodi u odluci Povjerenstva. Kartice služe za evidentiranje ulazaka i izlazaka i zaposlenici su bili dužni evidentirati se putem kartice pri ulaska i izlasku iz prostorija tuženika. Odluka koja obvezuje radnike na takvo postupanje bila je na snazi oko godinu dana prije nego je uočen zaštitar kako kroz aparat provlači karticu od g. UT. Je li tužitelj bio u prostorijama tuženika i na radnom mjestu u trenutku kad je zaštitar provlačio njegovu karticu, to svjedok ne zna jer moguće je ući u prostorije bez da se upotrijebi kartica. Zaštitar je nakon ovog događaja povučen i dobio je otkaz. Poslije je pribavljena pisana izjava zaštitara. Zaštitar je naveo da ga je g. ZT zamolio da provuče njegovu karticu, ali nije naveo razloge zašto. Takvo neovlašteno provlačenje kartice dogodilo se dva puta, dan za danom. Tužitelja se također saslušalo u stegovnom postupku. Tužitelj je rekao da njegova kartica inače stoji na stolu, da se zaboravio prijaviti i da mu se to često događa, i rekao je da ne zna zašto je zaštitar provukao njegovu karticu. Stegovno povjerenstvo je utvrdilo odgovornost tužitelja zato što se nije evidentirao pri ulasku provlačenjem kartice, što je bio dužan, i zato što se nije s dužnom pažnjom odnosio prema imovini poslodavca, prema kartici, jer ju je prema vlastitom navodu držao na stolu. Kod uvođenja evidentiranja karticom s radnicima su održavani sastanci i svima je pojašnjeno kako se barata s karticom, bio je proces prilagodbe. Tužitelju je izrečena stegovna mjera, prijedlog otkaza skrivljenim ponašanjem. Pokretanje postupka je inicirao g. ĆT, tajnik Instituta, on je ravnatelju podnio prijedlog, ravnatelj je donio odluku o pokretanju stegovnog postupka i svjedokinja ga je, kao predsjednica, provela na način da je sazvala dvije sjednice, saslušala je tužitelja, g. ĆT i spremačicu, a zaštitar je dao pisanu izjavu. Osim nje kao predsjednice, članovi Stegovnog povjerenstva su g. ST i gđa. RT, oni su bili na sjednicama i vijećali o odluci. Osim tužitelja, na sjednicama povjerenstva bio je njegov punomoćnik, a kao javnost su bili nazočni dr. ŽT i dr. KT. Na drugu sjednicu se punomoćnik tužitelja i tužitelj nisu odazvali, ali su pozvani. Dr. KT i dr. ŽT su bili i na drugoj sjednici kao javnost, ali nisu smjeli sudjelovati, iako su tijekom sjednice dobacivali svašta. Jedan od njih dvojice je sindikalni povjerenik, a prije donošenja prijedloga za stegovnu mjeru ona ih nije pozvala na savjetovanje, jer to nije bila dužna učiniti. Tužiteljevo radno mjesto je bilo u kućici koja nije sastavni dio glavne zgrade i on je mogao ući u tu kućicu bez da provlači karticu kroz aparat, jer je čitač kartice u glavnoj zgradi. U svakom slučaju se morao registrirati.

26. Iz iskaza svjedoka IT proizlazi da je zaposlena u Hrvatskom veterinarskom institutu. Jedne zgode vidjela je zaštitara kako se prilikom dolaska na posao prijavljuje na način da je prislonio na aparat koji očitava kartice karticu te je onda pitala svojeg šefa ĆT jesu li se zaštitari dužni prijavljivati prilikom dolaska na posao, a on je odgovorio da nisu i rekao je da će on to provjeriti. Rekla je to svom šefu zato jer joj je to izgledalo sumnjivo, da se zaštitar prijavljuje, jer se prijavljuju samo djelatnici tuženika. Svjedok ne zna tko je bio zaštitar koji se prijavljivao, ali to se događalo na lokaciji Savska 143, što je adresa tuženika. Svjedok ne zna tko je bio zaštitar i ne zna čija kartica je bila stavljena radi očitavanja u automat. Prema onome što je vidjela zaposlenici tuženika su se svi evidentirali prilikom ulaska, ona se uvijek evidentirala. Inače je tog zaštitara vidjela kako se prijavljuje tijekom svog radnog vremena, a njeno radno vrijeme je od 4,30 ujutro. Kućica gdje se nalazilo radno mjesto tužitelja je odvojena od glavne zgrade tuženika. Tužitelj je mogao ući kroz dvorište i ući na svoje mjesto rada, a da ne evidentira svoj ulazak putem kartice. Radno vrijeme drugih zaposlenika, pa i tužitelja je klizno, počinje između 7,00 i 8,00 ujutro.

27. Iz iskaza svjedoka NT proizlazi da je kod tuženika zaposlen kao voditelj Laboratorija za pripremu hrane i podloga i sterilizaciju, no u vrijeme počinjenja povrede koja se tužitelju stavlja na teret obnašao je dužnost ravnatelja Instituta. Nema neposrednih saznanja o povredama koje se tužitelju stavljaju na teret, ali ga je s istima upoznao na način da je stavio zahtjev za pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja, g. ĆT te je iz tog zahtjeva saznao za predmetnu povredu, konkretno za zlouporabu kartice jer je tjedan dana prije podnošenja ovog zahtjeva spremačica gđa. IT upoznala g. ĆT s time da zaštitar koji nije djelatnik tuženika provlači karticu za evidenciju ulazaka i izlazaka na posao, a poslije se usporedbom vremena provlačenja kartica i video snimaka ustanovilo da se radi o kartici tužitelja. Svjedok je prijavu uputio na Stegovno povjerenstvo radi pokretanja stegovnog postupka protiv tužitelja. Prijavu je poslao Povjerenstvu 4. listopada i isto je na temelju toga pokrenulo stegovni postupak, odnosno svjedok ga je pokrenuo dostavljanjem prijave Povjerenstvu, a dostavio je prijavu kad je ustanovio da je ista objektivna. Svjedok je dobio na uvid ispise kartica i fotografije nadzornih kamera pa je zaključio da je prijava osnovana i da je tužitelj počinio teže stegovno djelo. Svjedok nije posebno razgovarao s g. ĆT, nego je samo podnio prijavu, nakon što je sam razgovarao sa spremačicom i provjerio njezine navode. Taj zaštitar koji je koristio karticu tužitelja bio je iz AKD-a, s kojim je tuženik imao ugovor, i zove se ĐT, i on je dao pisanu izjavu Povjerenstvu, no on je ubrzo poslije ovog prestao raditi kod tuženika.

28. Iz iskaza svjedoka ĆT proizlazi da je bio zaposlenik tuženika do 28. veljače 2025., a onda je otišao u mirovinu. Svjedok je u sporno vrijeme bio tajnik Instituta, a obavljao je poslove predstojnika Općeg odjela. Tužitelj je bio zaposlenik Općeg odjela, svjedok mu je bio nadređen. Svjedok je jednog dana dobio upit od strane spremačice, od gđe. IT imaju li zaštitari kartice za evidenciju ulazaka i izlazaka i moraju li oni „cvikati“ te kartice, jer da je vidjela djelatnika AKD-a kako to čini, a on joj je odgovorio da nema, odnosno da djelatnici AKD-a nisu zaposlenici tuženika i nemaju njihove kartice. Nakon toga išao je provjeriti o čemu se radi i od informatičara je zatražio ispis iz evidencije prijave putem kartice i ispis video- nadzora te je utvrdio da je u onom vremenskom okviru kada je djelatnik AKD-a provlačio karticu bila provlačena jedino kartica tužitelja, i po tome je zaključio da se radi o tužiteljevoj kartici. Zbog toga je već sljedećeg dana nakon prijave spremačice podnio pisani zahtjev za pokretanje stegovnog postupka ravnatelju, koji je urudžbiran. Svjedok u potpunosti stoji kod svoje izjave koju je dao Stegovnom povjerenstvu na zapisnik. Zaštitar je inače te kartice provlačio oko pola 7 ujutro, iz čega bi se zaključilo da je tužitelj već u pola 7 ušao u radne prostorije, a službeno vrijeme počinje u 7,00, ali točno je da su djelatnici znali ranije dolaziti na posao. Tužiteljevo radno mjesto je inače izdvojeno, nalazi se u kućici, i ako je tužitelj ulazio na svoje radno mjesto kroz kolni ulaz mogao je ne provlačiti karticu, ali ako je ulazio na pješački mogao je provlačiti karticu. U toj kućici sjedi i zaštitar i to je upravo onaj zaštitar koji je provlačio karticu. Savjetovanje sa sindikatom nije provedeno prije donošenja odluke stegovnog tijela, savjetovanje se provodi u postupku otkazivanja ugovora.

29. Predmetnom spisu prileži pisana izjava ĐT koji je naveo da je na temelju tvrdnje tužitelja da je to kod tuženika uobičajena praksa, provukao vremensku karticu radnog vremena u njegovo ime. Izjavu je potpisao 30. rujna 2021.

30. Predmetnom spisu prileži spis Stegovnog povjerenstva koji sadrži i zapisnike sa sjednica Stegovnog povjerenstva od 11. studenoga 2021. i 15. listopada 2021. iz kojih je razvidno da su kao svjedoci saslušavani ĆT, IT te tužitelj. Iskazi dani pred Stegovnim povjerenstvom svjedoka IT i ĆT u bitnome se poklapaju s iskazima koje su dali pred ovim sudom.

31. Prema zapisniku Stegovnog povjerenstva od 15. listopada 2021. tužitelj je izjavio da je njegova kartica bila na stolu cijelo vrijeme, a što se tiče izjave zaštitara (pisana izjava koju je dao zaštitar ĐT) točnost navoda u istoj tužitelj je porekao. Tužitelj je porekao da bi dao karticu zaštitaru te je naveo da je u sporne dane bio na poslu.

32. Na temelju provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je u dane koji se navode u prijepornoj odluci Stegovnog povjerenstva od 23. studenoga 2021., 21. rujna i 22. rujna 2021. bila provlačena kartica tužitelja kroz aparat radi evidentiranja ulaska na radno mjesto te da je istu provukao zaštitar ĐT, koji nije zaposlenik tuženika već tvrtke AKD – Zaštita, no tuženik ga je kao zaštitara angažirao na temelju sklopljenog ugovora sa zaštitarskom službom. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da je na temelju prijave spremačice IT tajnik Instituta i tužitelju nadređeni djelatnik ĆT provjeravao čija je kartica provlačena i kada, te je utvrđeno da se radi o tužiteljevoj kartici nakon pregleda video zapisa i uspoređivanja vremena provlačenja kartice kroz aparat.

33. Iz iskaza tužitelja danog pred Stegovnim povjerenstvom nedvojbeno proizlazi da je svoju karticu ostavio na stolu u radnom prostoru u kojem radi, a iz iskaza svjedoka ĆT proizlazi da se zaštitar (koji je provukao karticu kroz aparat) nalazio također u istom prostoru (odnosno da je zaštitar sjedio u istoj kućici gdje je mjesto rada tužitelja).

34. Odlukom Stegovnog povjerenstva od 22. studenoga 2021. tužitelj je proglašen odgovornim zbog toga što je u dane 21. rujna i 22. rujna 2021. zloupotrijebio svoju beskontaktnu karticu na način da se nije osobno prijavio u sustav te što je beskontaktnu karticu ostavio bez nadzora i omogućio drugoj osobi da izvrši njegovo prijavljivanje u sustav.

35. Iz iskaza naprijed navedenih svjedoka i uvidom u citiranu dokumentaciju nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj počinio navedenu povredu radne dužnosti, pri čemu valja napomenuti da je sam tužitelj u iskazu pred Stegovnim povjerenstvom naveo da je ostavljao karticu na stolu, a to znači da ju je ostavljao bez nadzora te je nadalje nedvojbeno utvrđeno da je zaštitar AKD-a koristio tu karticu na način da je provlači kroz aparat i prijavljuje tužitelja u sustav, a proizlazi da mu je tužitelj to omogućio jer je ostavljao karticu bez nadzora.

36. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nikad nije zatražio od zaštitara da provlači njegovu karticu kroz sustav, a iz pisane izjave zaštitara proizlazi da je zaštitara tužitelj zatražio da provuče njegovu karticu uz obrazloženje da je to kod tuženika uobičajena praksa, slijedom čega je zaštitar provukao karticu tužitelja u njegovo ime.

37. Sud ocjenjuje kao neuvjerljiv i neživotan iskaz tužitelja dan pred Stegovnim povjerenstvom da nikada nije zatražio od zaštitara da provuče njegovu karticu kroz sustav, budući je nedvojbeno ostavljao svoju karticu, kako je naveo, na stolu, dakle bez nadzora, budući da zaštitar nije zaposlenik tuženika te nije postojao nikakav razlog da zaštitar provlači kroz sustav radi evidentiranja radnog vremena i ulaska u prostorije tuženika karticu tužitelja, osim ako to nije činio na zamolbu tužitelja. Napominje se da je utvrđeno da se takvo provlačenje kartice nije dogodilo jednom, već dva dana uzastopce.

38. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelj počinio povredu radne obveze koja je Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika utvrđena kao teška povreda radne obveze (navodi se u čl. 4 toč. 30 Pravilnika), pri čemu je istim Pravilnikom za teške povrede radne obveze predviđena i mogućnost da se izrekne mjera otkaza ugovora o radu (a tužitelju je prijepornom odlukom Stegovnog povjerenstva izrečena mjera otkaza ugovora o radu).

39. Iz iskaza svjedoka NT utvrđeno je da je isti bio ravnatelj tuženika u vrijeme pokretanja stegovnog postupka protiv tužitelja te je utvrđeno da je isti donio odluku o pokretanju stegovnog postupka, nakon što mu je dostavljena prijava djelatnika ĆT, a navedeno je potvrdio i ĆT saslušan kao svjedok, odnosno proizlazi da je stegovni postupak pokrenut sukladno čl. 23 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika.

40. Uvidom u dokumentaciju koja se odnosi na stegovni postupak, koja uključuje zapisnike sa sjednice Stegovnog povjerenstva te iz iskaza svjedoka BT, predsjednice Stegovnog povjerenstva te članova Stegovnog povjerenstva ST i ZTM, utvrđeno je da je stegovni postupak proveden u skladu s odredbama Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika, tužitelj je sudjelovao i bio pozivan na rasprave, a o raspravi se pred povjerenstvom vodio zapisnik te je nakon toga donesena odluka, koja se donosi većinom glasova, a iz iskaza svjedoka ST proizlazi da je odluka o tome da je tužitelj počinio stegovno djelo donesena jednoglasno.

41. Utvrđeno je iz iskaza svjedoka ST, JT i BT da je povjerenstvo radilo u tročlanom sastavu, BT kao predsjednica, a ST i Baršić Mance kao članovi povjerenstva, što je u skladu s čl. 14 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika.

42. Nadalje, iz iskaza svjedoka ST, ZTM, ŽT i KT je utvrđeno da su sjednicama Stegovnog povjerenstva prisustvovali i ŽT i KT. Svjedok ŽT bio je povjerenik Hrvatskog sveučilišnog sindikata, a svjedok KT sindikalni povjerenik ispred Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Utvrđeno je iz iskaza tih svjedoka da sindikalni povjerenici nisu bili službeno pozivani na sjednice Stegovnog povjerenstva, ali su istima prisustvovali. Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika nije propisana obveza da sjednicama Stegovnog povjerenstva prisustvuju sindikalni povjerenici, pa po stavu suda okolnosti jesu li sjednicama Stegovnog povjerenstva prisustvovali sindikalni povjerenici na temelju službenog poziva ili na temelju neformalne obavijesti, nije odlučna za utvrđivanje činjenice je li tuženik stegovni postupak proveo u skladu sa svojim Pravilnikom.

43. Međutim, odredbom čl. 39 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika propisano je da se prije donošenja prijedloga za redoviti ili izvanredni otkaz povjerenstvo mora savjetovati sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci (st. 1 čl. 39. Pravilnika). U st. 2 čl. 39 Pravilnika propisano je da podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika povjerenstvo treba dostaviti sindikalnom povjereniku potpuno i blagovremeno, tako da mu se omogući da dade primjedbe i prijedloge.

44. Naprijed citiranim člankom Pravilnika tuženika propisana je uloga sindikata u postupku odlučivanja o stegovnoj odgovornosti radnika i u postupku donošenja odluke Stegovnog povjerenstva. U konkretnom slučaju nedvojbeno je prijepornom odlukom Stegovnog povjerenstva tužitelju predložena stegovna mjera, otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, pa je u navedenom slučaju, sukladno čl. 39 Pravilnika, povjerenstvo prije donošenja takve odluke bilo dužno provesti savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom o takvoj odluci te je prije toga morao sindikalnim povjerenicima dostaviti i sve podatke važne za donošenje takve odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

45. U odnosu na ispunjenje ove obveze tuženika, odnosno Stegovnog povjerenstva u postupku koji se vodio protiv tužitelja i donošenje odluke Stegovnog povjerenstva provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka, članova Stegovnog povjerenstva, predsjednice Stegovnog povjerenstva te sindikalnog povjerenika ŽT i KT. ST, član Stegovnog povjerenstva, iskazao je da sindikalni povjerenici ŽT i KT nisu imali pravo aktivnog sudjelovanja na sjednicama Stegovnog povjerenstva te se ne sjeća je li im prije donošenja odluke s prijedlogom da se tužitelju otkaže ugovor o radu dostavljana bilo kakvu dokumentacija i jesu li pozvani da se očituju o prijedlogu. Svjedok ŽT, sindikalni povjerenik Hrvatskog sveučilišnog sindikata, iskazao je da mu je rečeno da sjednicama Stegovnog povjerenstva može prisustvovati samo kao javnost, a od Stegovnog povjerenstva nije dobio nikakvu dokumentaciju, pa ni poziv da prisustvuje sjednicama, već je za iste saznao od tužitelja. Svjedok ZTM, član Stegovnog povjerenstva, iskazala je da sindikalni povjerenici KT i ŽT nisu pozivani na sjednice povjerenstva i nisu sudjelovali u njegovom radu, nije im dostavljena dokumentacija, kao ni odluke povjerenstva, niti im je dan bilo kakav rok za očitovanje. Svjedok KT je iskazao da ga povjerenstvo službeno o ničemu vezano za postupak protiv tužitelja nije obavješćivalo, nije mu dostavljalo nikakvu dokumentaciju vezano za postupak protiv tužitelja niti mu je davalo rok za očitovanje. Svjedok BT, predsjednica Stegovnog povjerenstva, je iskazala da su sindikalni povjerenici ŽT i KT na sjednicama povjerenstva sudjelovali kao javnost, a prije donošenja odluka Stegovnog povjerenstva nije ih pozivala na savjetovanje, budući je smatrala da nije to dužna činiti.

46. Iz iskaza svih naprijed saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da Stegovno povjerenstvo prije donošenja odluke koja sadrži prijedlog za otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja nije provelo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima o namjeravanoj odluci. U tom smislu iskazivali su jednako i predsjednica i članovi Stegovnog povjerenstva, kao i sindikalni povjerenici. Isto tako iz iskaza svih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da im nije dostavljana nikakva dokumentacija vezano za stegovni postupak, dakle nisu im dostavljani ni podatci važni za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

47. Slijedom navedenog, budući je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da Stegovno povjerenstvo nije postupilo u skladu s čl. 39 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika, to ni odluka koja je donesena (odluka Stegovnog povjerenstva od 23. studenoga 2021.) nije dopuštena, budući je donesena bez provedenog savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima.

48. Napominje se da je prema Pravilniku o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika, čl. 39, u slučaju kad se radniku izriče stegovna mjera kojom se predlaže otkazivanje ugovora o radu Stegovno povjerenstvo dužno postupiti prema čl. 39 tog Pravilnika i dužno je savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom prije donošenja prijedloga otkaza, te mu dostaviti sve podatke koji mogu biti od utjecanja na donošenje takve odluke, a Stegovno povjerenstvo je propustilo to učiniti u konkretnom slučaju. I člankom 40 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti propisano je da je u slučaju redovitog otkaza rok za očitovanje sindikalnog povjerenika osam dana od dana zatraženog mišljenja, a u ovom postupku je utvrđeno da Stegovno povjerenstvo nije zatražilo mišljenje sindikalnih predstavnika, iako je donijelo odluku kojom se predlaže izricanje stegovne mjere otkaza ugovora o radu tužitelju.

49. Valja navesti da naprijed citirane odredbe Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika se odnose isključivo na stegovni postupak koji Stegovno povjerenstvo vodi protiv radnika, odnosno na donošenje odluke kojom se predlaže izricanje stegovne mjere otkaza ugovora o radu, te ih se Stegovno povjerenstvo dužno pridržavati, a ne odnose se na postupak otkazivanja ugovora o radu radnika.

50. Nije sporno među strankama da je nakon dovršetka stegovnog postupka i donošenja predmetne odluke Stegovnog povjerenstva tuženik pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Tuženik je pokrenuo sudski postupak radi nadomještaja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju te je donesena prvostupanjska presuda u predmetu poslovni broj Pr-20/2023 od 11. 5. 2023. Općinskog radnog suda u Zagrebu te je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom (presuda prileži spisu na str 127-132). Predmetnom spisu na str. 133-135 prileži očitovanje sindikalnog povjerenika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja KT vezano za savjetovanje i traženje suglasnosti na namjeru otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, zaposlenika UT, ali navedeno očitovanje, odnosno provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, ne odnosi se na stegovni postupak, odnosno donošenje odluke s prijedlogom izricanja stegovne mjere, otkaza ugovora o radu tužitelju, već se odnosi na postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju, koji je pokrenut nakon što je dovršen stegovni postupak protiv tužitelja i donesena odluka s prijedlog izricanja stegovne mjere. Navedeno očitovanje je urudžbirano 22. veljače 2022., a odnosi se na poziv na savjetovanje koji je sindikalnom povjereniku upućen 17. veljače 2022. Odluka Stegovnog povjerenstva kojom se tužitelja proglašava odgovornim za povredu radne obveze i predlaže se stegovna mjera, otkaz ugovora o radu, je od 23. studenoga 2021., a odluka Upravnog vijeća tuženika kojom se odbija žalba tužitelja protiv odluke Stegovnog povjerenstva je od 3. siječnja 2022., pa iz navedenog je razvidno da se očitovanje sindikalnog povjerenika urudžbirano 22. veljače 2022. ne odnosi na predmetnu odluku Stegovnog povjerenstva od 23. studenoga 2021., već na naknadno pokrenut postupak o otkazivanju ugovora o radu radniku te se odnosi na obvezu koju propisuje čl. 125 tuženikova Pravilnika o radu. Navedenom je odredbom propisano da je namjeru da otkaže određeni ugovor o radu Institut dužan priopćiti sindikalnom povjereniku Instituta te je dužan o toj odluci savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom. Nadalje je iz očitovanja sindikalnog povjerenika urudžbiranog 22. 2. 2022. razvidno da je dano na temelju poziva na savjetovanje i traženje suglasnosti na namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju od strane ravnatelja tuženika ( a ne Stegovnog povjerenstva) te je i upućeno ravnatelju tuženika, a ne Stegovnom povjerenstvu te se ne odnosi na postupak i obvezu Stegovnog povjerenstva propisane u čl. 39. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika.

51. Slijedom naprijed navedenog, obzirom je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da Stegovno povjerenstvo tuženika prije donošenja prijeporne odluke kojom je tužitelj proglašen odgovornim za tešku povredu radne dužnosti, s prijedlogom izricanja stegovne mjere, otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, nije postupilo u skladu s čl. 39. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika, usvojen je tužbeni zahtjev na način da su utvrđene kao nedopuštene odluka Stegovnog povjerenstva od 23. studenoga 2021., kao i odluka Upravnog vijeća tuženika od 3. siječnja 2022. kojom je odbijena žalba tužitelja protiv odluke Stegovnog povjerenstva.

52. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s članka 164. stavak 1. istog Zakona, a tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to tbr. 7/2 kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova OT, obzirom se radi o predmetu koji nije procjenjiv, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 400,00 eura, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 500,00 eura. Napominje se da sukladno Tbr. 52 OT se vrijednost boda obračunava u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a primjenjuje se tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

53. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

54. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.