REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž R-121/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Atila Šilješ, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-3/2024-26 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-3/2024-26 od 24. srpnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u vezi s pravnim lijekom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., utvrđeno je da je odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženika od 18. lipnja 2019. nezakonita i nedopuštena i da radni odnos tužitelju zato nije prestao. Točkom II. je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na posao koji je obavljao prije donošenja odluke i prizna mu kontinuitet radnog odnosa. U točki III. je naloženo tuženiku da tužitelju isplati sve neisplaćene, a dospjele (bruto) plaće za razdoblje od 9. kolovoza 2019. do travnja 2025. u ukupnom iznosu od 29.160,22 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose od mjesečno pojedinačno naznačenih dana (15.,11.,12.,10. u mjesecu), u razdoblju od 15. rujna 2019. do 10. travnja 2025. pa do isplate, po propisanoj stopi, a točkom IV. da mu isplati sve neisplaćene, a dospjele prigodne nagrade za 2019., 2020., 2021. i 2022., 2023., 2024. te 2025. u ukupnom iznosu od 3.638,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u toč. IV. do isplate, sve po propisanoj stopi. Tuženiku je točkom V. naloženo da tužitelju plati trošak parnice u iznosu od 5.148,17 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2025. do isplate, po propisanoj stopi, a točkom VI. je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe, u bitnome, kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra, u bitnom, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud nije cijenio značaj i težinu počinjenih povreda radne obveze iz Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 18. lipnja 2019., broj: DM-09-14528/19 (dalje: Odluka). Ponovno ne obrazlaže i ne daje razloge o odlučnim činjenicama koje bi opravdale zaključak suda kako nisu postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da pisano upozori radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveza. Također, ne obrazlaže nepravilnosti koje se odnose na nenaplaćivanje povratnih poštarina te na brisanje terećenja u aplikaciji MIPS, odnosno nije se očitovao niti o jednoj činjenici iz Odluke. Tužitelj svjesno, dijeljenjem šifre drugim radnicima, pristaje da netko u njegovo ime eventualno može činiti povrede radnih obveza, a u pisanim propisima poslodavca je jasno propisano da je šifra pod kojom radnici rade tajna i da nije dozvoljeno dijeliti ju s drugim radnicima. Sud samo navodi da su i drugi radnici radili pod šifrom tužitelja i da je to bila uobičajena praksa Voditeljica tužitelja IĐ u svom iskazu je navela da nema potrebe da korisnik stoji na šalteru na kojem trenutno nije radnik jer ga u tom slučaju poziva slobodan djelatnik na svoj šalter, a da odjava iz aplikacije MIPS traje nekoliko sekundi, a očitovala se i na okolnosti koje se odnose na nenaplatu poštarina, kao i svjedok D. Sud ih ne uzima u obzir. Tužitelj priznaje postojanje svih propusta koji su nabrojani u Odluci, ali se opravdava da nije to on učinio, nego netko drugi, a iz svih materijalnih dokaza u spisu proizlazi suprotno. Tuženik pobija u cijelosti i odluku o parničnom trošku jer je neosnovana i previsoko su odmjereni troškovi jer su tužitelju priznate i parnične radnje koje nisu bile potrebne za vođenje postupka. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva. Podredno, predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu tuženika. Protivi se žalbi. Ističe kako je odluka u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1251/2021. Predlaže odbiti žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 16. svibnja 2025., zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti Odluke od 18. lipnja 2019.; zahtjev za vraćanje na posao što ga je obavljao prije donošenja odluke o otkazu uz priznavanje kontinuiteta radnog odnosa; zahtjev za isplatu svih neisplaćenih, a dospjelih razlika naknada plaća za razdoblje od 9. kolovoza 2019. do 10. travnja 2025. u ukupnom iznosu od 29.160,22 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose po propisanoj stopi te zahtjev za isplatu neisplaćenih, a dospjelih prigodnih nagrada za 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. 2024. i 2025. u iznosu od 3.638,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako su podrobnije navedeni u izreci (toč. IV.).

6. Prvostupanjski sud prihvatio je takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako ga tuženik nije pisano upozorio na neizvršavanje ili kršenje obveza iz radnog odnosa niti mu ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika (poslodavca) pisano upozoriti tužitelja na njegove propuste u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/3014., 127/2017., 98/2019., dalje: ZR). Naime, zaključuje kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano da pisano upozori tužitelja na njegove propuste, tako ni da je zbog istih ili sličnih povreda radne discipline opominjao tužitelja zbog neizvršavanja ili kršenja obveza iz radnog odnosa uz ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza. Ocjenjuje kako iz same odluke o redovitom otkazu proizlazi da ranije nije upozoravao tužitelja na takve ili slične povrede radnih obveza, ali i da je korištenje tuđih šifri (tako i tužiteljevih) kod tuženika bila uobičajena praksa pa su uočene nepravilnosti, osim tužitelja, mogli počiniti i drugi radnici koji su se njima koristili (što se odnosi na umanjivanje prihoda HP-Hrvatske pošte d.d. na način da je u MIPS aplikaciji brisano terećenje naknade za usluge HP expres koje plaća primatelj, povratne poštarine i ležarine, što se vrši u aplikaciji u koju se ulazi šifrom), što znači kako tuženik nije dokazao da je te povrede učinio upravo tužitelj. U pogledu neuzimanja pet potpisa i brojeva identifikacijskih isprava klijenata 17. kolovoza 2018., sam tužitelj je potvrdio kako je do takvog propusta moglo doći, iako ni sam ne zna kako. Stoga, cijeneći dijelom nedokazane propuste, a dijelom i utvrđeni propust, prvostupanjski sud ocjenjuje kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti za otkazivanje ugovora o radu tužitelju bez prethodnog pisanog upozorenja, zbog čega je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena zbog nedavanja pisanog upozorenja tužitelju prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP), budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U njoj su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Naime, odlučne činjenice u pogledu utvrđenja iz same odluke (vrste povreda koje su se tužitelju stavljale na teret) nisu ni sporne, a sud se je, kako to proizlazi iz sadržaja odluke, odredio i u pogledu izvedenih materijalnih i personalnih dokaza (iskaza svjedoka navedenih u toč. 13.3. presude suda prvog stupnja). Valja reći kako je prvostupanjski sud obrazložio nedokazanost okolnosti po tuženiku zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od njega da pisano upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveza (kako su spomenute u Odluci). Dakle, očitovao se o nepravilnostima u vezi s korištenjem šifri tužitelja (koje se odnose na nenaplaćivanje povratnih poštarina te na brisanje terećenja u aplikaciji MIPS). Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Između stranaka više nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2015. za poslove radnog mjesta Operater u poštanskom uredu Divizija mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 5, na području Osječko-baranjske županije; da je tuženik tužitelju 1. srpnja 2019. uručio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 18. lipnja 2019. u kojoj se navodi da je počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa i to: da je dana 1.4., 12.4., 23.4. i 24.4.2019. (što da je utvrđeno kontrolom poslovanja u PU 31000 Osijek) umanjivao prihode HP-Hrvatske pošte d.d. na način da je u MIPS aplikaciji brisao terećenja naknade za usluge HP expres koje plaća primatelj, povratne poštarine i ležarine i uručio 12 pošiljki bez terećenja te da za ukupno 5 pošiljki nije uzeo potpis korisnika niti identifikacijski broj korisnika, čime je nastala ukupna šteta za poslodavca u iznosu od 719,00 kuna; da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane; da tužitelj nije prekludiran u traženju sudske zaštite.

10. Sporno je i nadalje je li odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu tužitelja bila nezakonita i nedopuštena, donesena protivno odredbama čl. 115. st. 1. toč. 3. i 119. ZR-a. Posljedično je zato sporno i pravo tužitelja na vraćanje na prijašnje rano mjesto, na naknadu plaće (pri čemu više nije sporna razlika plaće tužitelja u razmatranom razdoblju u bruto iznosu od 29.160,22 eura), ali i na naknadu traženih prigodnih nagrada (3.638,00 eura).

11. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da tuženik do donošenja Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 18. lipnja 2019. nije upozoravao tužitelja na povrede obveza iz radnog odnosa;

- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Bernarde Hunjadi neisplaćene neto plaće tužitelja u periodu od 9. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2023. iznose ukupno 242.826,47 kuna odnosno 32.228,61 eura, neisplaćene prigodne nagrade za 2021. i 2022. ukupno 2.500,00 kn odnosno 331,81 eura, obračunate zakonske zatezne kamate na neisplaćene neto plaće tužitelja 9. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2023. 22.553,17 kuna odnosno 2.993,32 eura i obračunate zakonske zatezne kamate na neisplaćene prigodne nagrade za 2021. i 2022. godinu iznose ukupno 122,17 kuna odnosno 16,21 eura;

- da prema dopuni tog nalaza i mišljenja neisplaćene bruto plaće tužitelja u periodu od 9. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2023. iznose 303.211,76 kuna odnosno 40.243,12 eura, neisplaćene prigodne nagrade za 2021. i 2022. ukupno 2.500,00 kuna odnosno 331,81 eura, obračunate zakonske zatezne kamate na neisplaćene bruto plaće tužitelja u periodu od 9. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2023. 28.167,51 kuna odnosno 3.738,47 eura i obračunate zakonske zatezne kamate na neisplaćene prigodne nagrade za 2021. i 2022. ukupno 122,17 kuna odnosno 16,21 eura;

- da prema simulaciji obračuna tuženika od 25. travnja 2025. razlika plaća tužitelja (budući da je radio kod drugih poslodavaca u razmatranom razdoblju) u bruto iznosu iznosi 29.160,22 eura i iznosa za druga materijalna prava 3.638,00 eura, a koje iznose je tužitelj i prihvatio te 16. svibnja 2025. po njima specificirao tužbeni zahtjev.

12. Nesporno i dokazima utvrđeno odlučno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu prihvaća i ovaj sud. Protivno žalbi, sud je uzeo u obzir i preostale iskaze svjedoka u odlučnim dijelovima (tako i svjedoka D). Prvostupanjski sud je iznio jasne razloge o utvrđenom odlučnom činjeničnom stanju koje tuženik žalbom nije uspio dovesti u pitanje.

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točki 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisano je da je, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Dakle, propust poslodavca prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika postupi prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a nema uvijek za posljedicu nedopuštenost otkaza, već je potrebno da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da pisano upozori radnika, što se prosuđuje u svakom konkretnom slučaju, a dokazuje poslodavac.

14. Cijeneći navedene odredbe čl. 115. i 119. ZR-a, valja zaključiti da je i u situaciji redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveze, s iznimkom ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tuženik smatra kako su takve iznimne okolnosti postojale, iako ih definira tek značajem (težinom) povreda radnih obveza spomenutih odlukom, ne i drugim okolnostima.

15. Prema odredbi čl. 135. ZR-a koja definira pravila tereta dokazivanja u radnim sporovima, st. 1., u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. St. 3. propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu (kakav je i predmetni), teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu

16. Iako se prvostupanjski sud izrijekom nije očitovao o tome radi li se u predmetnom slučaju o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa (jer za utvrđenih pet pošiljki nije uzeo potpis korisnika niti njegov identifikacijski broj korisnika), kako to ističe žalitelj, očito zaključuje kako njihova težina nije takva da bi omogućavala otkazivanje ugovora o radu bez prethodnog upozorenja prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, pogotovo uzimajući u obzir da tužitelj radi kod tuženika bez ikakvih kršenja radnih obveza (tuženik takvo što ne spominje) dulje od četiri godine, ali cijeneći i specifično radno opterećenje tužitelja koje ističu njegove kolege, saslušani svjedoci (i sam tužitelj).

17. Stoga je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je tuženik, prije eventualnog otkazivanja, bio dužan tužitelja pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja istih. Obveza poslodavca iz čl. 119. st. 1. ZR propisana je kako bi se što pravilnije utvrdile činjenice važne za donošenje odluke o otkazu i uklonili eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa jer je moguće da radnik i ne zna koje ponašanje poslodavac neće tolerirati (pogotovo kada su se određena ponašanja, tako i korištenje tuđih šifri očito tolerirala radi rješavanja određenih situacija) pa kada ga poslodavac upozori, da više nema ispriku za slučaj da to ponovi.

18. Cijeneći sve navedeno, pravilna je ocjena suda prvog stupnja kako u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od tuženika, kao poslodavca, da tužitelja pisano upozori na povrede iz radnog odnosa. Budući da to tuženik nije učinio, predmetna odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju nije dopuštena. Zato je pravilno odlučeno i o vraćanju tužitelja na rad kod tuženika, o naknadi razlike plaće koju bi primao da je radio kod tuženika, prema obračunu samog tuženika (koja visina nije sporna), a koji je uzeo u obzir i primanja tužitelja u tom razdoblju i neisplaćenih prigodnih nagrada, sve od dospijeća i uz pripadajuće zatezne kamate.

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3., 119. st. 1., 124. st. 1. i čl. 95. st. 3. ZR-a, tako i u dijelu odluke o trošku pa je prema čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer sa žalbom nije uspio, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP- a. Tužitelju također nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

U Puli 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić