Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Posl. broj: R1 Ob-358/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Martini Grdić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] protiv protustranke Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, 30. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između predlagatelja ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pok. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koja izvanbračna zajednica je trajala neprekidno od 1986. godine do dana smrti SJ **.**.2024.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagatelj ĆJ je kod ovog suda podnio prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice sa pokojnom SJ u kojem navodi da su izvanbračno živjeli od 1986. do njezine smrti. Također navodi da prijedlog podnosi radi priznanja nasljeđivanja mirovine

2. Protustranka pozvana na očitovanje na prijedlog je u podnesku od 30. prosinca 2024. navela kako se opreza radi protivi prijedlogu za utvrđenje izvanbračne zajednice.

3.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠJ i MJ i predlagatelja.

4. Izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u svezi sa odredbom članka 17. st. 3. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine, broj 59/23).

5. Uzevši u obzir sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud je stajališta da je prijedlog predlagatelja osnovan.

6. Uvidom u uvjerenja o prebivalištu za predlagatelja i sada pokojnu SJ proizlazi da je predlagatelj živio na adresi [adresa] od 9. srpnja 1986. godine te da i danas ima prebivalište na istoj adresi, dok je pok. SJ na adresi [adresa] imala prijavljeno prebivalište od 8. lipnja 1971. sve do smrti 4. ožujka 2024.

6.1. Dakle, iz navedenih isprava proizlazi da su predlagatelj i pok. SJ u periodu od 1986. sve do smrti pok. SJ imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi.

7. Iz izvadaka iz matice rođenih za predlagatelja i pok. SJ proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.

8. Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Valentini Žugec broj:

O-316/2024, UPP-OS-43/2024 od 24. travnja 2024. proizlazi da je iza pok. SJ kao njezin nasljednik temeljem oporuke i zakona proglašen njezin izvanbračni drug ĆJ.

10. Na ročištu koje je ovaj sud održao 25. lipnja 2025. predlagatelj je iskazao da je 1983. došao iz BiH u [adresa] i da je te godine upoznao SJ kad je radio u pilani kod Ć čija je ona bila susjeda. Od tada su neprekidno živjeli zajedno do njezine smrti, ukupno 40 godina. Naveo je da su se dobro slagali, sve dijeliti, bili su bolje nego bilo koji muž i žena i da su im to svi govorili. Naveo je da je zadnje tri godine jako oboljela, bila je u bolnici i domu te da se on za nju brinuo i to platio. Također je naveo da nisu imali djece, a niti iz prijašnjih brakova te da od rodbine jedino zna za njezinu sestru koja je još sa 7 godina otišla u Kanadu te da ju nije imao prilike upoznati, ali da se čuju i da su si dobri.

11. Na ročištu saslušan svjedok ŠJ iskazao je da su pok. SJ i ĆJ bili skupa 38,39 godina, da su živjeli zajedno čitavo vrijeme i dobro funkcionirali, sve do teške smrti SJ. Svjedokinja MJ navela je da je u Rakitovec došla 1989. i da su već tada u [adresa] živjeli ĆJ i SJ, da je mislila da su oni muž i žena, nisam znala da nisu službeno vjenčani. Navela je da su kućni prijatelji od 2020., ali da zna da je ĆJ bio kod SJ jer je i njezin muž s njima pričao, a njezina pokojna svekrva je iz [adresa] kao i SJ. Iskazala je da ne zna od kada su oni zajedno, ali da joj je SJ pričala da je dobar, da joj sve obavi, hvalila ga je i koliko zna sve je bilo ok. Nadalje je navela da je SJ umrla 2024., bila je bolesna, bila je i u bolnici i u domu, o njoj se brinuo ĆJ, plaćao je i dom.

12. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje: OBZ) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

12.1. Iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

12.2. Odredbom čl. 11. st. 2. ObZ-a propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

13. Nadalje, s obzirom da se izvanbračna zajednica utvrđuje sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15,14/19, u daljnjem tekstu: ZN) izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po ZN-u djelomično se razlikuje od definicije u ObZ-u s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u ObZ-u. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. ObZ-a). Navedeno je važno iz razloga što se na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu zaključuje da je predlagatelj ovaj postupak pokrenuo radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojne SJ.

13. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO) propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

14. Odredbom čl. 22. st. 3. ZOMO-a propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagatelja i sada pokojne SJ, a ne to da li je predlagatelj stekao pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama ZOMO-a (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima.

15.1. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primjenjuju se, kao opće, odredbe ObZ-a.

15.2. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. ObZ-a u slučaju predlagatelja utvrđeno je da je on sa pok. SJ tijekom predmetnog perioda živio u zajedničkom kućanstvu i to na način da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, da su se brinuli međusobno jedan o drugome te je predlagatelj skrbio i brinuo o pok. SJ i u trenucima njezine teške bolesti sve do njezine smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom periodu dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su, u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja odnosno sud je iz navedenih razloga prijedlog smatrao osnovanim u odnosu na HZMO – ovdje naznačenu protustranku, a HZMO-u je status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako slijedi.

13. Naime, u odnosu na HZMO, po ocjeni ovoga suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema ZOMO-u kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.

13.1. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) zauzeo je pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa on stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.

13.2. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. ObZ-a propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev-1639/18 od dana 2. veljače 2022. godine.

14. S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brani javni interes racionalnog raspolaganja javnim novcem iz kojega će se isplatiti mirovine ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.

14.1. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob-1002/2022- 2) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

15. U smislu odredbi članka 436. st. 1. ObZ-a stranke u izvanparničnom postupku su: predlagatelj, osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku, svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.

15.1. Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. ObZ-a kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj sud je stajališta kako iz te odredbe ne proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članka 436. stavak 1. ObZ-a jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.

15.2. Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. ObZ-a, po ocjeni ovoga suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga: prvi razlog je taj što je predlagatelj u prijedlogu naveo da postupak pokreće radi priznanja nasljeđivanja mirovine, u smislu odredbe članka 436. stavak 1. točka 2. ObZ-a te drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. ObZ-a.

16. Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagatelj naveo da postupak pokreće radi priznanja nasljeđivanja mirovine (prvi razlog), a po ocjeni ovoga suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (drugi razlog) jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice. Po ocjeni ovoga suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bliske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.

17.Slijedom svega navedenog, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. ObZ-a u slučaju predlagatelja utvrđeno je da je on sa pok. SJ tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od 1986. godine pa do dana smrti SJ **.**.2024. živio u zajedničkom kućanstvu i to u izvanbračnoj zajednici, a što su potvrdili i saslušani svjedoci.

18. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. ObZ-a radi čega je sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

19. S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, sud o istima nije donosio odluku.

Velika Gorica, 30. rujna 2025.

Sudac

Martina Grdić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.