Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3, Gospić

Poslovni broj K-211/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmele Miškulin Banić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Marije Pešut i Marijana Asića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Vukelić, u kaznenom predmetu protiv optuženika RČ, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona i dr., postupajući po optužnici ODO u Gospiću, broj: KO-DO- 108/2025 od 7. srpnja 2025., nakon održane javne rasprave 16. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice ODO u Gospiću, KČ, optuženika RČ i njegovog branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Vjekoslava Bušića iz Gospića, te prevoditeljice za dari jezik, ŽČ iz [adresa], **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik OČ, sin FČ i EČ, rođen **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], R 17, državljanin Afganistana, krojač, nezaposlen, neoženjen, bez djece, sa završenom osnovnom školom, podstanar na adresi prebivališta, lošeg imovnog stanja, bez nekretnina i vrjednijih pokretnina u vlasništvu, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

I. što je , dana 10. lipnja 2025. oko 16:50 sati, na Plitvičkim Jezerima, na pješačkoj stazi kod Ulaza 2 Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera, nakon što ga je policijski službenik Postaje granične policije Korenica CČ zaustavio i zatražio osobnu ispravu radi utvrđivanja identiteta i okolnosti ulaska u Republiku Hrvatsku, u namjeri da onemogući njegovo postupanje, štapom ga udario u područje vilice i zubala, čime mu je nanio tjelesne ozljede u vidu rane mandibularne regije, pa se pokušao udaljiti, ali su oko 17:10 sati, na mjesto događaja pristupili policijski službenici Postaje granične policije Korenica SČ i TČ pa kad je policijski službenik SČ izdao naredbu da se zaustavi kako bi utvrdio njegov identitet, u namjeri da onemogući njegovo postupanje, snažno ga odgurnuo objema rukama u prsa, uslijed čega je policijski službenik SČ izgubio ravnotežu i pao u grmlje te zadobio površinsku ozljedu ramena i nadlaktice, nakon čega su ga policijski službenici TČ i SČ tjelesnom snagom stavili pod nadzor i spriječili u bijegu

II. dakle, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, a djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda i s namjerom poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njenih ovlasti, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda, čime je počinio dva kaznena djela protiv javnog reda, i to jedno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, opisano u članku 314. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24

– dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 314. stavku 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju, opisano u članku 314. stavku 1. i 2. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

III. Na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11, optuženiku IČ utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, temeljem istog zakonskog propisa u vezi sa člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa se optuženik OČ temeljem članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku ŠČ se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 10. lipnja 2025., pa nadalje.

V. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP-a), optuženiku ŠČ, kao vlasniku, vraća se privremeno oduzeti mobilni uređaj marke Redmi Note, sa gumenom maskom, koji je dužan preuzeti kod ovog suda u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, optuženik OČ u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje:ODO), optužnicom broj KO- DO-108/25 od 7. srpnja 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, posl.br. Kov-98/2025-25 od 30. srpnja 2025. (str. 202-205 spisa), teretilo je optuženika RČ za počinjenje dva kaznena djela protiv javnog reda, i to jednog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, opisanog u članku 314. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 314. stavku 2. KZ/11 te jednog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju, opisanog u članku 314. stavku 1. i 2. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivog po članku 314. stavku 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

2. Žrtve CČ i SČ u postupku nisu željeli sudjelovati u svojstvu oštećenika niti su postavili imovinskopravne zahtjeve prema optuženiku (str. 241 spisa).

3. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik OČ je iskazao (str. 241 spisa) kako se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret optužnicom.

4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitane su žrtve CČ (str. 242-243 spisa) i SČ (str. 244-245), ispitan je svjedok TČ (str. 245-246 spisa), pročitana je izjava o osobnim podacima stranaca (str. 18 spisa), identifikacijski dokument na ime OČ (str. 19 spisa), izvješće Postaje granične policije Korenica od 10. lipnja 2025., o postupanju policijskog službenika CČ (str. 20-21 spisa), izvješće Postaje granične policije Korenica od 10. lipnja 2025., o postupanju policijskih službenika UČ i TČ (str. 22-23 spisa), izvješće Postaje granične policije Korenica od 10. lipnja 2025., postupanju policijskog službenika ĐČ (str. 24 spisa), pročitana je prijava Opće bolnice Zadar od 10. lipnja 2025. i nalaz hitnog prijema Opće bolnice Zadar, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema od 10. lipnja 2025., za žrtvu CČ (str. 25-26 spisa), pročitan je obrazac medicinske dokumentacije od 10. lipnja 2025, za žrtvu CČ (str. 27 spisa), prijava Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije od 10. lipnja 2025., za žrtvu UČ (str. 28 spisa), obrazac medicinske dokumentacije od 10. lipnja 2025., za žrtvu UČ (str. 29 spisa), pročitan je zapisnik Postaje granične policije Korenica od 10. lipnja 2025., o očevidu, s ispisom fotografija (str. 30-49 spisa), zapisnik Postaje granične policije Korenica od 10. lipnja 2025., o očevidu, s ispisom fotografija (str. 50- 66 spisa), pročitani su prijava i obrazac Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije od 10. lipnja 2025., za pacijenta TČ (str. 67 spisa), izvješće PGP Korenica od 10. lipnja 2025., s fotografijom s javnih mapa – KAM PGP Korenica (list 73-74 spisa), pročitani su zapisnici PGP Korenica od 10. lipnja 2025., o ispitivanju prisutnosti alkohola za CČ (str. 91 spisa), UČ (str. 92 spisa) i TČ (str. 93 spisa), pročitan je zapisnik PP Gospić o privremenom oduzimanju predmeta (str. 104 spisa), izvršen uvid u privremeno oduzeti mobilni uređaj (str.105 spisa), pročitana prijava Zavoda za hitinu medicinu Ličko-senjske županije od 10.06.2025., o ozljedama optuženika (list 69 spisa).

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. Pozvan radi ispitivanja na kraju dokaznog postupka, optuženik OČ je iskazao kako će se u postupku braniti šutnjom (str. 248 spisa).

Obzirom na takav način obrane optuženog, reproducirana su snimke njegovog iskaza, danog pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika u Policijskoj upravi ličko- senjskoj, Službi kriminalističke policije, 11. lipnja 2025. (str. 102 spisa) i pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću, dana 12. lipnja 2025. (str. 117 spisa).

Pri tim ispitivanjima optuženik je u bitnom suglasno iskazao kako je bio u šumi sa još jednom osobom, kad im je policija naredila da stanu, što je on odmah i učinio, dok je ta druga osoba pobjegla. Kako je iskazao, policijski službenici su ga tukli šakama i policijskom palicom po cijelom tijelu, moguće zato što su bili ljuti jer je ta druga osoba pobjegla. Zbog navedenog trpi bolove, pogotovo ga boli nos. Kod liječnika je bio, očistio mu je ranu na nosu, ali nije dobio ništa protiv bolova. Kod sebe te prilike nije imao štap i nikada nije dignuo ruku na policijskog službenika. Policijski službenici su ga vezali i uveli u policijsko vozilo, te je u policiji doznao za što se tereti. Bila su dvojica policijskih službenika, koji od njega nisu tražili dokumente. Samo su rekli "stop", pa je stao. Kako je odgovorio, prethodno je bio u Bosni i Hercegovini te je putem aplikacije "Telegram" dobio uputu kako ilegalno ući u Republiku Hrvatsku. Naime, platio je 6 eura i preko te aplikacije dobio upute, koje su se nalazile u mobilnom telefonu osobe koja je bila s njim, a koja je pobjegla. Kako je odgovorio, nije uočio da bi policijski službenici bili ozlijeđeni.

6. Analizom obrane optuženika RČ te usporedbom iste sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženik počinio na teret mu stavljena kaznena djela.

7. U postupku nije bilo sporno da se optuženik OČ dana 10. lipnja 2025. nalazio na Plitvičkim Jezerima (nakon što je prethodno ilegalno iz Bosne i Hercegovine ušao na teritorij Republike Hrvatske), međutim osnovom obrane optuženika u postupku je bilo sporno da li je isti navedenog dana oko 16,50 sati, na pješačkoj stazi kod Ulaza 2 u Javnu ustanovu Nacionalni park Plitvička jezera, nakon što bi ga policijski službenik CČ zaustavio i zatražio osobnu ispravu radi utvrđivanja identiteta i okolnosti ulaska u Republiku Hrvatsku, u cilju da ga onemogući u postupanju, istoga udario štapom u području vilice i zubala te ga time tjelesno ozlijedio, nakon čega se udaljio od istoga, obzirom da je optuženik ustvrdio da on nije osoba koja bi počinila to na teret mu stavljeno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, dakle da se radi o zabuni u identitetu, dok se u odnosu na kazneno djelo pokušaja prisile prema službenoj osobi, optuženik branio kako su dva policijska službenika doista u inkriminiranom vremenu i mjestu zaustavila njega i još jednu osobu, ali da se on odmah zaustavio na njihovu naredbu, dok je druga osoba pobjegla, pri čemu je negirao da bi u cilju da službenika UČ onemogući u utvrđivanju njegovog identiteta, istoga odgurnuo rukama u predjelu prsa, koji službenik bi uslijed toga pao i tjelesno se ozlijedio, ali da su ga potom policijski službenici spriječili u bijegu, već je ustvrdio da su ga policijski službenici te prilike bezrazložno počeli tući šakama i policijskom palicom po cijelom tijelu, moguće zato što su bili ljuti jer je ta druga osoba pobjegla.

8. Obranu optuženika RČ, vijeće je cijenilo suprotnom u postupku provedenim dokazima te time očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

9. Naime, u odnosu na kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, žrtva CČ ispitan u svojstvu svjedoka u bitnom je iskazao (str. 242-243 spisa), kako je u potpunosti siguran da je u sudnici nazočni optuženik OČ osoba čiji je identitet htio utvrditi dana 10. lipnja 2025., kod ulaza 2 u Javnu ustanovu Nacionalni park Plitvička jezera. Kako je svjedok iskazao, u inkriminirano vrijeme je vršio službu vođe grupe u II. graničnom sektoru, pri čemu je uočio da je jedna od kamera koje su postavili na tom području, zabilježila kretanje tri nepoznate osobe, pa se uputio da ulaza 2 u Javnu ustanovu Nacionalni park Plitvička jezera. Po dolasku je zatekao dvije nepoznate osobe, pri čemu je od optuženika zatražio osobne isprave. Optuženik je posegnuo u torbu koju je nosio, kao da će izvaditi isprave, a on je u tom trenutku svrnuo pogled prema toj drugoj osobi te i od nje zatražio osobne isprave. U tim trenucima optuženik se sagnuo i uzeo jednu granu koja se tamo nalazila, te istom zamahnuo u njegovom pravcu, pri čemu ga je istom udario u predjelu brade i usnice, nakon čega se dao u bijeg, kao i ta druga osoba. Ustao se i pokušao poći za njima, ali su isti već ostvarili znatnu prednost, a osim toga uočio je i da krvari, pa je pozvao šefa smjene i obavijestio ga o događaju te je isti na lice mjesta uputio službenike UČ i TČ, koji su tu ostali kako bi pronašli optuženika i tu drugu osobu, dok je on je otišao u Zavod za hitnu medicinu u Korenici, od kuda su ga odvezli na šivanje rane u Opću bolnicu Zadar. Svjedok je iskazao i kako misli da ga optuženik nije htio ozlijediti, već da ga je samo htio spriječiti u postupanju i pobjeći, pri čemu očito nije razmišljao da bi ga takvim postupanjem mogao i ozlijediti. Svjedok je na upit obrane odgovorio kako je u potpunosti siguran da ga je te prilike udario upravo optuženik dok ta druga osoba, koja je po njegovoj procjeni bila iz istog dijela svijeta kao i optuženik, tog dana nije uhićena. Lica tih osoba vidio je kroz vrijeme od oko 30 sekundi, ali je siguran da ga je udario optuženik, budući je bio znatno krupnije građe od druge osobe. Svjedok je na upit odgovorio kako se optuženiku obratio na engleskom jeziku, upitavši ga da li ima dokumente odnosno isprave, na što je isti odgovorio sa „yes“, pa ga je očito razumio. Pri tom postupanju je bio odjeven u službenu policijsku odoru, pa smatra da je bilo jasno razvidno da je policijski službenik, s tim što nije imao službenu kapu. Svjedok je odgovorio da optuženik sigurno nije zadobio nikakve ozljede dok je bio s njim u kontaktu, dok ne može reći što se poslije događalo. Ne radi sa policijskim službenicima UČ i TČ, jer su u različitim rodovima policije, odnosno on je u graničnoj policiji, dok su isti u temeljnoj i prometnoj policiji.

Na upit optuženika da li je siguran da je upravo on osoba koja ga je tjelesno ozlijedila, svjedok je odgovorio da je siguran.

9.1. Iskaz svjedoka CČ, premda isti nisu bili očevici tog događaja, po ocjeni suda u dijelu je ipak potvrđen iskazima svjedoka UČ i TČ (str. 244-246 spisa).

Naime, navedeni svjedoci su suglasno iskazali kako su po šefu smjene upućeni na ulaz 2 u Javnu ustanovu Nacionalni park Plitvička jezera, a povodom dojave da je službenik CČ došao u sukob sa osobama za koje se pretpostavlja da su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku odnosno da je jedna osoba tupim predmetom udarila službenika CČ u predjelu glave odnosno lica, pri čemu su pri polasku od službenika CČ dobili okvirni opis te osobe odnosno podatak da se radi o osobi tamnije puti, odjevenoj u bijelu majicu. Svjedoci su iskazali kako su obilaskom užeg područja oko navedenog ulaza 2, na jednoj pješačkoj stazi vidjeli dvije osobe, koje su im u tom trenutku bile okrenute leđima, od kojih je jedna bila odjevena u bijelu majicu. Svjedok UČ je na poseban upit odgovorio i kako pri polasku nisu dobili podatak da bi ta osoba kod sebe imala neku torbu, ali da je optuženik kad su ga sreli nosio na leđima torbu.

9.2. Po ocjeni suda iskaz žrtve - svjedoka CČ, u dijelu u kojem je iskazao da je inkriminiranog dana tijekom službe vidio da je jedna od postavljenih kamera zabilježila kretanje tri nepoznate osobe, potvrđen je i izvješćem PP Korenica odnosno fotografijom iz javnih mapa (str. 73-74 spisa), na način da je postavljena stacionarna TRAIL kamera oznake „KORKAM2025“, koja se aktivira putem senzora pokreta, zabilježila tri osobe na pješačkoj stazi unutar Nacionalnog parka Plitvička jezera, u blizini ulaza 2, oko 120 metara od državne ceste 429, pri čemu je iz te fotografije razvidno i da je jedna od tih osoba odjevena u bijelu majicu.

9.3. Također, po ocjeni vijeća iskaz žrtve - svjedoka CČ u dijelu je potvrđen i podacima iz zapisnika PGP Korenica od 10.06.2025., sa fotografijama očevida, o očevidu izvršenom neposredno uz kolnik državne ceste 429, kod ulaza 2 u Nacionalni park Plitvička jezera, koji je započeo u 18:25 sati, i iz kojeg proizlazi da je po dojavi CČ u 17,05 sati da ga je kod ulaza 2 u NP Plitvička jezera jedan migrant udario štapom po ustima i pobjegao, izvršen pregled mjesta događaja, gdje je u niskom raslinju pronađen jedan drveni štap (str. 30-49 spisa) te zapisnika PGP Korenica od 10.06.2025., o očevidu izvršenom u PGP Korenica sa početkom u 17:45 sati, u vidu očevida na policijskom službeniku CČ, sa fotografijama, kojim zapisnikom su evidentirane i fotografirane vidljive ozljede kod istoga (str. 50-68 spisa).

9.4. Iskaz žrtve – svjedoka CČ u dijelu da je po događaju zatražio liječničku pomoć u Zavodu za hitnu medicinu u Korenici, od kuda je odvezen na šivanje u Opću bolnicu Zadar, potvrđen je podacima sadržanim u Obrascu medicinske dokumentacije o pacijentu od 10.06.2025. (str. 27 spisa), izdatom po Zavodu za hitnu medicinu Ličko-senjske županije, Ispostavi Korenica, iz kojeg proizlazi da je isti pregledan tog dana u 17:28 sati, pri čemu se kao dijagnoze navode Otvorena rana usana i usne šupljine, Nespecificirane višestruke ozljede (površinske ozljede na rukama) i Napad tupim predmetom, uz zabilježbu da je upućen u Opću bolnicu Zadar, iz čije prijave i nalaza (str. 25-26 spisa), proizlazi da je isti primljen 10.06.2025. u 19:18 sati, uz anamnezu udarca u bradu tupim predmetom te postavljenu dijagnozu Otvorene rane mandibularne regije.

10. Slijedom svega izloženog, cijeneći da je iskaz žrtve CČ, ispitanog u svojstvu svjedoka u svojim dijelovima suglasan i potvrđen drugim u postupku izvedenim dokazima, ocjena je suda kako mu i ostatku treba pokloniti vjeru, odnosno da je upravo optuženik OČ osoba koju je 10. lipnja 2025. oko 16,50 sati kod ulaza 2 u Javnu ustanovu Nacionalni park Plitvička jezera zaustavio i zatražio osobnu ispravu radi utvrđivanja njegovog identiteta i okolnosti ulaska u Republiku Hrvatsku, pri čemu je ga je isti štapom kojeg je podignuo sa tla udario u području vilice i zubala, pri čemu ga je tjelesno ozlijedio, zadavši mu ranu mandibularne regije, nakon čega je pobjegao s tog mjesta. Također, u odnosu na tvrdnju svjedoka da se ne radi o nikakvoj zabuni u identitetu i da je u sudnici nazočni optuženik upravo ta osoba, ocjena je vijeća i da je životno da je CČ, u bliskom kontaktu, u uvjetima dnevne vidljivosti, kroz vrijeme od 30-ak sekundi, koliko je iskazao da je bio u kontaktu sa te dvije osobe čiji je identitet te prilike htio utvrditi, a cijeneći i da optuženik te prilike nije imao neko pokrivalo za glavu, sunčane naočale ili sl., mogao dobro vidjeti i njegovo lice i fizičku konstituciju.

11. Sukladno navedenom, osnovom iskaza svjedoka CČ, koji je prihvaćen u cijelosti kao životan i neposredno uvjerljiv te u dijelu potvrđen i drugim provedenim dokazima, ne nalazeći kod istog motiva eventualnog lažnog iskazivanja, budući isti te prilike nije postupao iz bilo kakvih privatnih pobuda ili motiva, već u obavljanju svoje službe, kao i da u postupku nije želio sudjelovati u svojstvu oštećenika niti je prema optuženiku postavio zahtjev za naknadu štete, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je upravo optuženik OČ, u inkriminiranom vremenu i mjestu, svjestan da je prethodno ilegalno, mimo graničnog prijelaza, iz Bosne i Hercegovine ušao na teritorij Republike Hrvatske i time Europske unije te nesumnjivo svjestan da ga je zaustavio policijski službenik, odjeven u službenu odoru, koji od njega traži osobne isprave, u cilju da spriječi policijskog službenika CČ u obavljanju službene radnje utvrđivanja njegovog identiteta i načina ulaska u Republiku Hrvatsku, istoga udario ga štapom u predjelu vilice i zubala, pri čemu mu je nanio ozljedu u vidu rane mandibularne regije, uslijed čega službenik CČ nije obavio tu službenu radnju, čime je optuženik svojim radnjama, nesumnjivo svjestan obilježja djela ali očito želeći njihovo ostvarenje, sa izravnom namjerom ostvario sva bitna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11, kažnjivog po članku 314. stavku 2. KZ/11.

U odnosu na navod policijskog službenika CČ da smatra kako ga optuženik te prilike nije htio tjelesno ozlijediti već samo spriječiti u postupanju odnosno obavljanju službene radnje, ocjena je vijeća kako članak 314. stavak 2. KZ/11, kao teži oblik kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. KZ/11, polazi od situacije kad je počinjenjem djela iz stavka 1. KZ/11 počinitelj nekom od radnji iz stavka 1., ovdje konkretno silom, doveo u opasnost život ili tijelo službene osobe ili joj nanio tjelesne ozljede, kao u ovom slučaju, ili u počinjenju djela uporabio oružje ili opasno oružje, slijedom čega je optuženik inkriminirane prilike svojom radnjom ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11, kažnjivog po članku 314. stavku 2. KZ/11.

12. U odnosu na kazneno djelo pokušaja prisile prema službenoj osobi, u odnosu na koje optuženik nije negirao da su policijski službenici u inkriminiranom vremenu i mjestu njemu i osobi s kojom se nalazio u društvu, izdali naredbu da se zaustave, ali je negirao da bi odbio postupiti po naredbi i odgurnuo policijskog službenika UČ, u cilju da ga onemogući u provođenju radnje utvrđivanja njegovog identiteta, a koji bi uslijed toga pao i zadobio tjelesnu ozljedu, kao i da bi pružao otpor službenicima TČ i UČ, kako bi ih spriječio u provođenju službene radnje i pobjegao, ustvrdivši da je odmah postupio po naredbi i zaustavio se, ali da je ta druga osoba pobjegla, pa da su ga policijski službenici bezrazložno, moguće ljuti jer je ta druga osoba pobjegla, tukli šakama i policijskom palicom po cijelom tijelu.

13. Obranu optuženika RČ i u ovom dijelu vijeće je cijenilo suprotnom u postupku provedenim dokazima, a pored toga i neživotnom i nelogičnom, cijeneći da je kao takva očito usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti.

14. Naime, suprotno iskazu optuženika, žrtva SČ ispitan u svojstvu svjedoka u bitnom je iskazao (str. 244-245 spisa), kako je sa radnim kolegom TČ, prije otprilike tri mjeseca po šefu smjene upućen na ulaz 2 Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera. Šef smjene im je rekao da je došlo do sukoba policijskog službenika CČ i osoba za koje se pretpostavlja da su u Republiku Hrvatsku ušle ilegalno, na način da bi jedna od tih osoba tupim predmetom udarila službenika CČ u predjelu glave odnosno lica. Prije dolaska na lice mjesta od službenika CČ su dobili okvirni opis te osobe odnosno podatak da je odjevena u bijelu majicu kratkih rukava. Dolaskom na ulaz 2 uočili su dvije osobe koje su hodale, na način da su im bile okrenute leđima, u kojem trenutku nisu bili sigurni da li su to turisti ili tražene osobe. Kad su im se približili on im je na hrvatskom rekao „stoj, policija“, u kojem trenutku se jedna od tih osoba odmah dala u bijeg u pravcu šume, dok se druga osoba zaustavila i okrenula prema njemu te ga sa objema rukama odgurnula u predjelu prsa. Ta osoba je bila u bijeloj majici, i to je u sudnici nazočni optuženik. Optuženik ga je odgurnuo toliko jako da je pao na tlo. Međutim, policijski službenik TČ je zadržao optuženika, koji je htio pobjeći, a tad se i on podignuo, pa su ga primjenom tjelesne snage uspjeli savladati. Napravili su zahvat ključ na laktu i stavili mu sredstva za vezivanje, a primijenili su i palicu za njegovo savladavanje, što je bilo nužno jer je pružao aktivni otpor, na način da se otimao i nije dopuštao da mu stave sredstva za vezivanje, a kako je fizički jak nisu ga uspjeli savladati samo uporabom fizičke snage.

Svjedok je na upit odgovorio kako nije uspio vidjeti lice te druge osobe, obzirom da mu je bila okrenuta leđima i da je pobjegla. Ta osoba nije bila fizički slična optuženiku, bila je viša i mršavija. Nije im se obratio na engleskom već hrvatskom jer misli da svi razumiju riječi stop i policija. Kad su krenuli na lice mjesta imali su samo podatak da je tražena osoba tamnije puti i da je odjevena u bijelu majicu kratkih rukava, nije im bilo rečeno da bi kod sebe imala neku torbu, ali je optuženik kad su ga sreli nosio torbu na leđima. Svjedok je odgovorio da su kritične prilike namjeravali poduzeti službenu radnju utvrđivanja identiteta tih osoba, uvidom u osobne isprave. Bili su odjeveni u službene odore, sa kapama. Pri padu je zadobio tjelesnu ozljedu na desnoj ruci, u vidu ogrebotine nadlaktice. Nakon uhićenja odnosno dovođenja u policijsku postaju u Korenici, optuženik je odveden na liječnički pregled, pri kojem su mu utvrđene tjelesne ozljede, koje je zadobio uslijed prema njemu primijenjene tjelesne sile odnosno palice, koje mjere su službenik TČ i on poduzeli jer su bile potrebne za njegovo savladavanje. Optuženika nisu tukli šakama ni palicom po glavi, već su ga palicom udarili par puta po leđima.

Na upit optuženika svjedoku da li im je on doista te prilike pružao otpor, da li je u to siguran, svjedok je odgovorio potvrdno, a na primjedbu optuženika da to nije istina, svjedok je odgovorio da u cijelosti ostaje kod svog iskaza i da je optuženikova primjedba neosnovana.

14.1. Iskaz žrtve - svjedoka UČ u skladu je sa iskazom svjedoka TČ, koji je u bitnom iskazao da je sa službenikom UČ po šefu smjene upućen na ulaz 2 u Nacionalni park Plitvička jezera, obzirom na dojavu da je tamo napadnut službenik CČ, pri čemu su pri polasku dobili opis da je osoba najvjerojatnije ilegalni migrant, da je tamnije puti i odjevena u bijelu majicu kratkih rukava. Po dolasku su krenuli u obilazak užeg područja oko tog ulaza, gdje su na jednoj pješačkoj stazi uočili dvije osobe, od kojih je jedna bila u bijeloj majici i tamnije puti. Te osobe su se kretale na način da su im bile okrenute leđima, zbog čega su im i prišli sa leđa te je im je službenik SČ izdao naredbu da se zaustave. Osoba koja je bila sa optuženikom odmah se dala u bijeg, dok se optuženik zaustavio i okrenuo te odgurnuo rukama u predjelu prsa službenika SČ, koji je uslijed toga pao. On i službenik SČ su bili odjeveni u policijske odore, sa policijskim kapama na glavi. Kad je službenik SČ pao on je odmah priskočio do optuženika i uhvatio ga za ruku, kako bi ga spriječio u eventualnim daljnjim napadima na službenika SČ ili na njega odnosno da bi ga spriječio u eventualnom pokušaju bijega. Optuženiku je htio smotati ruku na leđa, ali u tome nije uspio jer je isti trgao ruku, aktivno pružajući otpor. Kroz tih par sekundi sa tla se podignuo službenik SČ i uhvatio optuženika za drugu ruku, pri čemu su onda obojica pokušali napraviti zahvat ključ na lakat, svaki na optuženikovoj ruci koju je držao, ali se optuženik počeo još jače otimati i trgati, pa je službenik SČ izvadio policijsku palicu i zadao optuženiku u leđa jedan ili dva kontrolirana udarca, nakon čega su ga uspjeli poleći na tlo, licem prema zemlji, te mu izvući ruke na leđa i staviti sredstva za vezivanje. Tad su se javili u postaju, od kuda su došli po optuženika i odveli ga na liječnički pregled, jer se tako postupa kad se prema osobi primijene sredstva prisile, a na pregled su otišli i službenik SČ i on.

Svjedok je na upit branitelja optuženika odgovorio kako mu je poznato da je optuženik te prilike zadobio lakše tjelesne ozljede, ali da ne može reći da li je optuženik zadobio ozljedu nosa kad su ga polegli, licem prema tlu. Kako je odgovorio, ne može znati da li je optuženik imao namjeru pobjeći, kao i osoba koja je te prilike bila s njim, ali da u svakom slučaju nije imao niti vremena, jer ga je odmah uhvatio za ruku.

Svjedok je na upit odgovorio i kako su te prilike, kad su pozvali navedene osobe da se zaustave, htjeli obaviti službenu radnju utvrđivanja njihovog identiteta, uvidom u osobne isprave. Kako je odgovorio, optuženika nisu udarali šakama po glavi ili tijelu. Kako smatra, optuženik je ozljede mogao zadobiti samo kontaktom lica sa tlom ili od sredstava za vezivanja ili palice. Ne zna kakve je točno ozljede optuženik zadobio, to je evidentirano pri njegovom liječničkom pregledu.

Na primjedbu optuženika da je njegov iskaz neistinit u dijelu da bi on ozljedu nosa zadobio kontaktom sa tlom, već da su ga oni udarili šakom u nos odnosno lice, kao i da su ga udarali nogama dok je ležao na tlu, po njegovim nogama, od čega je zadobio ozljede koje su ga boljele dva mjeseca, tako da nije mogao na noge, svjedok je odgovorio da je optuženikova primjedba neosnovana i da on u cijelosti ostaje kod svog iskaza, kao i da je optuženik normalno hodao i do liječnika i do policijske postaje i do pritvorskih prostorija.

14.2. Iskaz žrtve UČ u dijelu je potvrđen i prijavom Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije i podacima sadržanim u Obrascu medicinske dokumentacije za istoga, sve od 10. lipnja 2025. (str. 28-29 spisa), iz kojih proizlazi da je isti pregledan u 18:33 sati, zbog kontuzije desne nadlaktice, uz postavljenu dijagnozu površinske ozljede ramena i nadlaktice.

15. Slijedom izloženog, ocjena je suda kako je osnovom iskaza žrtve UČ, potvrđenog iskazom svjedoka TČ te prijavom Zavoda za hitnu medicinu, u postupku utvrđeno da je optuženik OČ u inkriminiranom vremenu i mjestu, iako je nesumnjivo bio svjestan da se radi o policijskom službeniku, budući je isti bio propisno odjeven u službenu odoru, te mu je rekao „stop policija“, u cilju da istoga onemogući u provođenju službenih radnji na poduzimanje kojih je policijski službenik ovlašten, odnosno konkretno u cilju da ga onemogući da utvrdi njegov identitet, jer je svakako bio svjestan da će policijski službenik utvrditi da je ilegalno na teritoriju Republike Hrvatske, budući je prethodno nezakonito, mimo graničnog prijelaza ušao u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine, u cilju da spriječi službenika UČ u poduzimanju te radnje, istoga odgurnuo objema rukama u predjelu prsa uslijed čega je isti pao i zadobio tjelesnu ozljedu u vidu površinske ozljede ramena i nadlaktice, s tim što su ga potom službenici TČ i SČ uspjeli tjelesnom snagom staviti pod nadzor i nesumnjivo spriječiti u bijegu, jer je prethodno druga osoba koja je bila s njim u društvu pobjegla sa lica mjesta, a čime je optuženik svojim radnjama, nesumnjivo svjestan obilježja djela ali očito želeći njihovo ostvarenje, ostvario sva bitna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela pokušaja prisile prema službenoj osobi, pri pokušaju čijeg izvršenja je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda, onako kako mu je to činjenično i pravno stavljeno na teret.

16. U odnosu na obranu optuženika RČ da bi ga inkriminirane prilike policijski službenici bezrazložno napali, udarajući ga šakama po glavi te nogama po njegovim nogama, uslijed čega je zadobio ozljede zbog kojih nije mogao na noge, ocjena je vijeća kako navedeno ne samo da nije u skladu sa iskazima svjedoka SČ i TČ, već da nije u skladu ni sa podacima sadržanim u prijavi Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije u Korenici (str. 69 spisa), iz kojih proizlazi da su kod optuženika utvrđene površinske ozljede koje zahvaćaju više dijelova tijela, što se čini logičnim u situaciji kada bi optuženik pružao aktivni otpor odnosno trgao se i otimao dok su mu službenici pokušavali staviti sredstva za vezivanje, pri čemu su mu u konačnici zadani i udarci policijskom palicom te je oboren na tlo, licem prema dolje, kad su mu stavljena sredstva za vezivanje. Međutim, iz navedene dokumentacije ne proizlaze višestruke ozljede lica i glave, odnosno navodi optuženika da bi ga službenici udarali šakama u glavu i lice, niti navodi o teškim ozljedama po nogama, a zbog kojih ne bi mogao hodati.

Osim što se za iskaz optuženika u tom dijelu cijeni da nije potvrđen medicinskom dokumentacijom, vijeće je cijenilo i neživotnima i nelogičnima navode optuženika da bi ga službenici SČ i TČ bezrazložno napali i ozlijedili „zato što su vjerojatno bili ljuti što je druga osoba pobjegla“. Naime, kako proizlazi, navedeni službenici su te prilike pronašli osobu koja je prethodno silom spriječila službenika CČ u provođenju službene radnje, pri čemu ga je i tjelesno ozlijedila, a koja im je opisana kao osoba tamnije puti, odjevena u bijelu majicu kratkih rukava, pa se ne nalazi životnim da bi imali razloga biti ljuti. Osim toga, isti su kao policijski službenici u potpunosti svjesni kada primjene silu prema nekoj osobi, da se ta osoba odmah vodi na liječnički pregled, gdje se utvrđuju sve njene eventualne ozljede, zatim da nadređenoj osobi moraju podnijeti izviješća i obrazložiti razloge primjene sile, podvrgnuti se alkotestiranju i dr., pa se ne nalazi životnim da bi isti, u situaciji kada su izvršili svoj zadatak i pronašli traženu osobu, imali ikakvog razloga neosnovano napasti i ozlijediti optuženika.

16.1. Zaključno, vijeće je cijenilo kako kod oba kaznena djela proizlazi isti način postupanja od strane optuženika i druge nepoznate osobe koja se s istim kretala te prilike. Naime, u oba slučaja, u situaciji kada ih zatiče policijski službenik CČ odnosno službenici SČ i TČ te im se po policijskim službenicima izda naredba da se zaustave, optuženik OČ, za kojeg su svi službenici suglasno iskazali da je bio fizički jači od osobe sa kojom se kretao, uporabom podesnog predmeta kojeg je pronašao na licu mjesta odnosno uporabom fizičke snage napada policijskog službenika, za koje vrijeme ta druga fizički slabija osoba bježi, što je očito bila i krajnja namjera optuženika, jer je svakako bio svjestan da će službenici utvrditi da je ilegalno na teritoriju Hrvatske, pa ih je očito želio u tome spriječiti i potom pobjeći, u čemu je pri počinjenju prvog djela i uspio, dok kod drugog djela nije, jer su na licu mjesta bila dva službenika, te ga je službenik TČ odmah uhvatio za ruku, nakon što je udario i srušio na tlo službenika SČ, te ga je unatoč njegovom otimanju uspio zadržati dok se službenik SČ nije podigao i pomogao mu ga savladati.

17. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, kao olakotno na strani optuženika valjalo je cijeniti da je isti do sada neosuđivan, obzirom da zbog hitnoće predmeta i kratkih rokova nisu pribavljeni podaci o njegovoj eventualnoj osuđivanosti u matičnoj državi, kao i da je jedno djelo prisile prema službenoj osobi ostalo u pokušaju te da je i sam pri pokušaju izvršenja tog djela tjelesno ozlijeđen, dok mu je otegotnim cijenjeno da je u kratkom vremenskom intervalu, u vremenu od oko 16:50 do oko 17:10 sati počinio jedno i pokušao izvršiti drugo kazneno djelo prisile prema službenoj osobi. Obzirom na vrstu i visinu kazne propisane zakonom za kaznena djela za koja je proglašen krivim te utvrđene okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri za njega bude blaža ili teža, optuženiku IČ je za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi temeljem članka 314. stavka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pokušaja prisile prema službenoj osobi, temeljem članka 314. stavka 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11, sve u vezi sa člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11, obzirom da je djelo ostalo u pokušaju te cijeneći navedeno sa drugim utvrđenim olakotnim okolnostima, kazna mu je ublažena i utvrđena u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

Ocjena je vijeća, kako su takve pojedinačno utvrđene kazne te izrečena jedinstvena kazna zatvora primjerene težini počinjenih djela te utvrđenim olakotnim i otegotnoj okolnosti na strani optuženika RČ te da je osnovano očekivati kako će se takvom jedinstvenom vrstom i mjerom kazne u potrebnoj i primjerenoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih djela te utjecati na optuženika RČ da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

18. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku ŠČ se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od

10. lipnja 2025., pa nadalje.

19. Na temelju članka 189. ZKP-a, obzirom da se ne radi o predmetu uporabljenom za počinjenje kaznenih djela i da ne postoje zakonski razlozi za njegovo oduzimanje, optuženiku ŠČ kao vlasniku, vraća se od istoga privremeno oduzeti mobitel marke Redmi Note, sa gumenom maskicom, kojeg je isti dužan preuzeti kod ovog suda u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti presude.

20. Žrtve nisu sudjelovale u postupku u svojstvu oštećenika te nisu postavile imovinskopravne zahtjeve prema optuženiku, pa o istima nije niti odlučivano.

21. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a, premda je oglašen krivim, optuženik OČ je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, obzirom da je nezaposlen, bez redovnih prihoda i imovine, kako plaćanjem istih ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Gospiću 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku i tri primjerka , a o istoj odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj KO-DO-108/2025

2. 1. opt. OČ, Zatvor u Gospiću – po prijevodu

3. Branitelj opt., odvj. Vjekoslav Bušić, Gospić