REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

Poslovni broj: 19. Povrv-931/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Vladiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, pravnoj stvari tužitelja ZDL ARHITEKTI d.o.o., Rijeka, Ante Starčevića 4, OIB: 27069403785, kojeg zastupa punomoćnica Nela Šuša, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, protiv tuženika DVC Production d.o.o., Zagreb, Zelengaj 26, OIB: 95159464587, radi isplate iznosa od 9.981,42 eura, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivan Boričevića, s danom objave 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-4/2023 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-278/2023), od 14. veljače 2023., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.388,75 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od na 1.433,41 EUR teku od 17. svibnja 2021.

- na iznos od 2.621,94 EUR teku od 26. srpnja .2021.,

- na iznos od 4.333,40 EUR teku od 16. listopada 2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 215,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 14. veljače 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-4/2023 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-278/2023), od 14. veljače 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.592,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. kolovoza 2022. do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 100,87 EUR na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. veljače 2023. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 482,53 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 758,74 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39 je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-4/2023 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-278/2023), od 14. veljače 2023. naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.981,42 EUR i troškove ovršnog postupka u iznosu od 316,01 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kao što je navedeno u toč. I. izreke.

2. Tuženik, ranije ovršenik, je protiv tog rješenja pravodobno podnio prigovor u kojem je naveo da osporava tražbinu tužitelja po visini kao i trošak ovršnog postupka. Ističe da osporava iznos potraživanje po rješenju o ovrsi te s obzirom da je zahtjev tužitelja, tada ovrhovoditelja, neosnovan, smatra da su i troškovi postupka neosnovani. Nadalje potražuje trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 850,00 kn, odnosno 112,81 EUR[1] .

3. Po prigovoru tuženika, ranije ovršenika, Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem Povrv-1737/23-2 od 22. svibnja 2023 oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu te isti ustupio ovom sudu.

4. Rješenjem ovog suda od 20. rujna 2024. pobijano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je podnio žalbu protiv tog rješenja, a koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-4484/2024-2 odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje u toč. I. i II. izreke, odnosno odbacio kao nedopuštenu u toč III.-XIII. Izreke.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da je tuženik u podnesenom prigovoru samo paušalno osporio tražbinu iako je ista nesporna što proizlazi i iz činjenice da je tuženik izvršio djelomične uplate po računu broj RN18/1/1 u ukupnom iznosu od 28.000,00 HRK, odnosno 3.716,23 EUR (uplatama od 8. srpnja 2021., 19. rujna .2021., 8. siječnja 2022.,12. siječnja 2022. i 15 siječnja 2022). Navodi da tuženik, ako je smatrao da ne postoji tražbina tužitelja, ne bi djelomično podmirivao utuženi račun i to u pet obroka te je time priznao svoju tražbinu prema ovrhovoditelju. Tužitelj smatra kako navedeno proizlazi iz odredbe članka 240. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 155/2023) kojom je propisano da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Slijedom čega tužitelj smatra da je tuženik osporio samo visinu, a ne i osnovanost tužiteljeve tražbine, pa je primjenom članka 251. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23) dalje u tekstu: ZPP), tražbina tužitelja osnovana. Tužitelj stoga potražuje isplatu preostalog iznosa od 1.433,41 EUR po djelomično plaćenom računu RN18/1/1 dospjelom 16. svibnja 2021., po računu RN/29/1/4 dospjelom 25. srpnja 2021. u iznosu od 2.621,94 EUR, po računi RN 40/1/1 dospjelom 15. listopada 202.1 u iznosu od 4.333,40 EUR i računu broj 28/1/1/ dospjelom 12. kolovoza 2022. u iznosu od 1.592,67 EUR. Tužitelj je predložio da sud službenim putem, primjenom odredbe članka 221.b. ZPPa, pribavi od Ministarstva financija Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 11. rujna 2025., na poseban upit suda, naveo da je tužitelj predmetne račune izdao tuženiku za izvršenje arhitektonskih usluga, konkretno za izradu idejnog rješenja za tuženika.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitane su preslike: izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 1. siječnja do 23. prosinca 2023. (list spisa 21), izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. (list spisa 78), ), izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list spisa 79). Sud je na prijedlog tužitelj pribavio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima broj RN 18/1/1, RN/28/1/4, RN/29/1/4, RN 40/1/1 (list spisa 90-92).

8. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23) dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženika za isplatu naknada za izradu idejnog rješenja od tužitelja za tuženika, a za koje je tužitelj tuženiku izdao račune i to račun broj RN 18/1/1 (u odnosu na koji tužitelj traži isplatu preostalog neplaćenog iznosa od 1.433,41 EUR) te račune: RN/29/1/4 u iznosu od 2.621,94 EUR, RN 40/1/1 u iznosu od 4.333,40 EUR i račun broj 28/1/1/ u iznosu od 1.592,67 EUR.

10. Između stranaka nije sporna osnovanost tražbine tužitelja. Između stranaka je sporna je visina tražbine tužitelja.

11. Sud je dopisom od 21. veljače 2025. zatražio od Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave Zagreb podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima broj RN 18/1/1, RN/28/1/4, RN/29/1/4, RN 40/1/1 i zaprimio od iste 26. ožujka 2025. podatak da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima broj: RN18/1/1 u visini od 38.800,00 kn (5.149,64 EUR), po računu RN29/1/1 u visini od 19.755,00 kn (2.621,94 EUR), te po računu RN40/1/ u visini od 32.650,00 kn (4.333,40 EUR).

12. U odnosu na račun broj RN28/1/1/ u iznosu od 1.592,67 EUR Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava Zagreb dostavila je podatak da taj račun tuženik nije evidentirao u knjizi ulaznih računa te po istom nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

13. Odredbom čl. 221. b. st. 2. ZPP propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

14. Budući da tuženik tijekom cijelog postupka nije predložio niti jedan dokaz u prilog tvrdnje da tražbina tužitelja ne postoji, niti je nakon prigovora iznosio bilo kakve daljnje navode niti predlagao daljnje dokazne prijedloge, to sud smatra da je tražbina tužitelja proizašla iz računa RN18/1/1 dospjelog 16. travnja 2021. u preostalom neplaćenom iznosu od 1.433,41 EUR, te po računu RN/29/1/4 dospjelog 25. lipnja 2021. u iznosu od 2.621,94 EUR i računu RN 40/1/1 dospjelog 15. listopada 2021. u iznosu od 4.333,40 EUR osnovana.

15. Budući da je odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje u tekstu: ZOO) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje to je tuženik dužan podmiriti navedene neplaćene račune. S obzirom da tko kasni s plaćanjem novčane tražbine, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate koje počinju teći prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, a nije sporno da je račun RN18/1/1 dospio 16. travnja 2021., račun RN/29/1/4 dospio 25. lipnja 2021. te račun RN 40/1/1 dospio 15. listopada 2021, to je tuženik dužan podmiriti i zatezne kamate koje na navedene iznose teku prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora.

16. Stoga je sud održao na snazi platinu nalog odnosu na tražbine po računima RN18/1/1, RN/29/1/4 i RN 40/1/ u ukupnom iznosu od 8.388,75 EUR s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama.

17. Iz podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave Zagreb proizlazi da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 28/1/1/ u iznosu od 1.592,67 EUR od 13. srpnja 2022., dospjelog 12. kolovoza 2022., pa se navedena oboriva zakonska presumpcija o postojanju tražbine tužitelja, u smislu odredbe čl. čl. 221. b. st. 2. ZPP u tom djelu tražbine tužitelj ne može primijeniti.

18. Budući da je tuženik osporio visinu tražbine tužitelja u cijelosti, pa tako i u odnosu na račun broj 28/1/1/ u iznosu od 1.592,67 EUR, teret dokazivanja visine tražbine tužitelja po predmetnom računu je na tužitelju.

19. Tužitelj, osim dostave izvadka iz poslovnih knjiga tužitelja od 1. siječnja do 22. prosinca 2022. (list spisa 21) koji je bio priložen uz prijedlog, je tijekom postupka na okolnost visine predmetne osporene tražbine samo ponovo dostavio izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. (list spisa 78), ) i izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list spisa 79).

20. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

21. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Teret dokazivanja da tražbina tužitelja po računu broj 28/1/1/ postoji u visini od 1.592,67 EUR je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju jer se u parničnom postupku dokazuju pozitivne, a ne negativne činjenice, tj. teret dokazivanja je na onoj stranci koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne na stranci koja poriče njeno postojanje.

23. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osporeno postojanje tražbine tužitelja po računu broj 28/1/1/ u visini od 1.592,67 EUR pa je u tom dijelu sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

24. Sud je odluku o naknadi troškova postupka odlučio sukladno popisu zahtijevanih troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 ,126/22 i 138/23; dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).

25. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 156. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u sporu.

26. Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj je uspio u omjeru od 84,04 %, a tuženik u omjeru od 15,96 % oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tužitelj) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik), dobiva se iznos od 68,08%.

27. Tužitelju je priznat kao osnovan trošak ovršnog postupka koji se odnosi na trošak sastavljanja prijedloga po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11 OT), što uvećano za PDV iznosi 250,00 EUR te trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 67,26 EUR, sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/2021, 18/2022, 154/2022, dalje: Pravilnik). Dakle, tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 316,01 EUR.

28. Međutim, s obzirom da je tužitelj uspio u sporu 68,08%, od navedenog iznosa tužitelju pripada 215,14 EUR, pa je u preostalom dijelu u visini od 100,87 EUR zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška odbijen.

29. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Tužitelju je priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku, sukladno OT i vrijednosti boda od 2 EUR, i to: za sastav podnesaka od 25. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 6. svibnja 2025. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), te za zastupanje na ročištu 11. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 562,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 146,27 EUR, dakle ukupno je tužitelju priznat iznos parničnih troškova u visini od 708,77 EUR.

31. Tužitelju sukladno uspjehu ima pravo na 68,08% od navedenog iznosa priznatih parničnih troškova, stoga tužitelju pripada iznos od 482,53 EUR na ime parničnog troška.

32. Prema omjeru uspjeha u sporu tužitelju ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 226,24 EUR. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 28. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV, budući da isti nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka. Također, sud nije priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištu 6. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, nego u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 OT) uvećano za PDV, budući da je navedeno ročište bilo odgođeno prije početka raspravljanja. Sud tužitelju nije priznao niti trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9/3 OT) u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV, budući da tužitelj istom nije pristupio. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 758,74 EUR.

33. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac

Ivan Vladić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

DNA

1. Tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu za presudu

2. Tuženiku osobno