Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1777/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ŠM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja IM, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmote, odvjetnice u [adresa] i zz tuženice EM, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tužena uknjižena kao suvlasnik nekretnine označene kao čest. kat. broj 802, Krčevina, pašnjak, površine 793 m[2] , za 493/793 dijela.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 802, Krčevina, pašnjak, površine 793 m[2] , položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 865,59 EUR ( osamstošezdesetpet eura i pedesetdevet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. kolovoza 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. kat. broj 802 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, a na kojoj je kao suvlasnik upisan tužitelj za 300/793 dijela te tužena Republika Hrvatska, za 493/793 dijela. U odnosu na navedenu nekretninu podnesen je prigovor od strane podnositelja, sada tužitelja, zaprimljen kod naslovljenog suda 17. listopada 2019., pod posl. br. Z-24245/2024 (ranije 24312/2019). Prigovor tužitelja odbijen je rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, dana 22. srpnja 2024. pod posl. br. Z-24245/2024 (ranije 24312/2019). Tužitelj je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao nasljeđivanjem iza pok. oca AM, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-133/06, UPP/OS-174/06 od 23. travnja 2007., ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. O-181/09 od 28. siječnja 2010., te diobom sa bratom BM. Pok. AM predmetnu nekretninu stekao je nasljeđivanjem od pok. oca TM, te je ista u posjedu i vlasništvu obitelji TM više od 100 godina. Prije postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] predmetna nekretnina odnosila se na dio nekretnine numeracije čest. zem. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja poljoprivrednu oranicu, koju je oduvijek koristila i obrađivala obitelj TM. Naime, predmetnu nekretninu obrađivao je još djed tužitelja, pok. TM, zajedno sa AM, ocem tužitelja, te su se na istoj sadile razne povrtlarske kulture kao primjerice kukuruz, grah i žito, a danas sam tužitelj. Tužitelj je u nesmetanom i samostalnom posjedu cijele predmetne nekretnine, a koja se oduvijek koristila i obrađivala istog oblika i površine, jasnih i jednakih međa kao što su snimljene u novoj katastarskoj izmjeri za k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina kao i susjedne nekretnine oduvijek su bile u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba, te Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne samouprave ni druga javnopravna tijela nikad nisu polagale nikakva prava na istima. Naime, do pokretanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužitelj je već tada osobno i po prednicima bio u samostalnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine za cijelo, preko 100 godina, čime su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Glede predmetne nekretnine nikada nije bilo sporova, a tužitelj i njegovi prednici su istu posjedovali kao savjesni, zakoniti i istiniti posjednici, naočigled svima, te ih nitko u tom posjedu nije smetao niti im posjed osporavao. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 26. kolovoza 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako da bi tužitelj trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. U postupku obnove zemljišne knjige sud je upisao tužitelja u suvlasničkom udjelu od 300/793 budući u tome udjelu tužitelj dostavio posjedovni list iz kojega slijedi da je kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 600 m[2] upisan AM, dok je u odnosu na preostalih 17018 m[2] izvršen upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, koji upis je bio i u staroj zemljišnoj knjizi. Slijedom svega navedenog tuženica smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici. Tuženica se usprotivila i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji glasi na utvrđenje prava vlasništva te ističe prigovor iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvod iz katastarskog plana (list spisa 5), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6), popisni list broj 749 k. o. [katastarska općina] (list spisa 8), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] povodom prigovora pod poslovnim brojem Z-24245/2024 (Z-24312/2019) (list spisa 10-11), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj: O-133/06, UPP/OS-174/06 od 23. travnja 2007. (list spisa 12-15), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl.br. O-181/09 od 28. siječnja 2010, (list spisa 16-18), zk.izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 49-62), povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru klasa: 930-04/25-05/209, urbroj: 541- 24-04-8-25-2 od 15. rujna 2025. (list spisa 69-75), saslušao je svjedoke: BM (list spisa 64), GM (list spisa 64-65), UM (list spisa 65), DM (list spisa 66) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ŠM (list spisa 66-67).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo tuženice za 493/793 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine za 493/793 dijela.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 493/793 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, primjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u popisni list broj 749 k. o. [katastarska općina] ( list spisa 8) razvidno je da ŠM, ovdje tužitelj upisan kao posjednik predmetne nekretnine s površinom od 793 2.

m

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja ŠM podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-24245/2024, Z-24312/2019 ( list spisa 10-11), razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja.

10. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovnog broja: O-133/06 UPP/OS-174/06 od 23. travnja 2007. (list spisa 12-14) proizlazi da su kao nasljednici pok. AM rođenog 1928., a umrlog 2006. proglašeni zakonski nasljednici: Š FM, ŠM i BM. Uvidom u predmetno rješenje razvidno je da je ostavinsku imovinu pok. ostavitelja činila i dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 600 m[2] , dok su kao nasljednici u odnosu na navedenu nekretninu proglašeni sinovi ŠM za 4/8 dijela te BM za 4/8 dijela.

11. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru, posl.br. O-181/09 od 28. siječnja 2010. ( list spisa 16-18) razvidno je da usvojen prigovor BM te je djelomično ukinuto prednje rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika od 23. travnja 2007., međutim u odnosu na nekretnine koje ne predstavljaju predmet spora, dok je iz istog razvidno da je u preostalom dijelu ( pa tako i u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) prednje citirano rješenje o nasljeđivanju održano na snazi.

12. Iz povijesti promjena na katastarskim čestima DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930-04/25-05/209, UR.BROJ: 541-24-04/8-25-2 od 15. rujna 2025. ( list spisa 69-75) proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./1956. čest. 576 upisana u ABC registar broj domaćinstva 147 u PL 89 na ime AM, Stipana u površini od 600 m[2] .

13. Svjedok BM je u iskazu (list spisa 64) naveo da je ovu parcelu njegov brat ŠM stekao od pokojnog oca AM, a on od svog oca pokojnog I "Ćipule". Ova parcela je od kad sebe pamti ograđena plotom i dračom i to u istim gabaritima. Ova parcela je otprilike pravokutnog oblika dužine 50-70 metara, a široka s jedne strane oko 10-ak metara, a s druge strane je malo uža. Njegov otac da je cijeli svoj život na ovoj parceli sadio povrtlarske kulture te su oni kao obitelj od toga živjeli. Poslije da je on također sadio krumpir, luk, peršin i smilje. Njihov otac je za života podijelio njega i ŠM na način da je ovaj teren pripao bratu ŠM i to među njima nikada nije bilo sporno niti je to itko treći osporavao. Susjedne međašne zemlje su od stričevića i među njima nikada nije bilo spora. Naglašava da je otac uvijek ovu zemlju zvao "Vrta u Krčovini" i istu je isključivo obrađivao. Na poseban upit je iskazao da je pokojni djed I umro 1965., a njegov otac je pokojni E. Zaključno je naveo da ovaj teren ne predstavlja šumu i lugari nemaju ovdje što tražiti.

14. Svjedok GM je u iskazu (list spisa 64-65) naveo da su u mjestu oduvijek ovu parcelu nazivali "Krčovina – Vrt". Ovaj teren se koristio za obrađivanje, pokojni AM je sadio krumpire, kapulu, luk i slično. Pokojni AM je ovu parcelu stekao od svog oca pokojnog A. Naveo je da nije poznavao pokojnog djeda I " B" budući da je on preminuo kad je imao četiri mjeseca. Nadalje navodi da su se pokojni stric T kojeg su zvali G i pokojni stric AM podijelili i tada su označili svatko svoj dio parcele i ona je od tada u istim gabaritima i u istoj površini. Pretpostavlja da su se oni podijelili još za života djeda pok. B, pa tako da odkad sebe pamti da je ova parcela uvijek istog oblika i iste površine. Parcela je ograđena plotom sa svih strana. Nije čuo da bi bilo ikada ikakvih sporova. Poslije pokojnoga AM parcela je pripala ŠM, nije čuo za spor.

15. Svjedok UM je u iskazu (list spisa 65) naveo da mu je poznata predmetna parcela budući da ima i svoju parcelu koja se nalazi preko puta ove zemlje. Tako da zna da se ona oduvijek nazivala "Krčovina- U". Naveo je da je još kao dijete pomagao raditi na ovoj zemlji, pomagao je BM, ŠM i pokojnome AM. Sadio se krumpir, blitva i ostale povrtlarske kulture. Ta parcela je od kad sebe zna istog oblika, ona je nekako više duža nego što je šira, a omeđena je plotovima sa svih strana. Matešići i Raspovići su djeljenici i nije čuo da bi bilo ikakvih sporova vezano za ovu zemlju, a cijeli svoj život živi u [adresa].

16. Svjedok DM je u iskazu (list spisa 66) naveo da mu je poznata predmetna parcela riječ je o "Krčevini", još kao dječak od nekih još 11 godina prvi put da je došao na ovaj teren i sjeća se da su pomagali pokojnom ujcu AM i njegovoj supruzi SM obrađivati ovaj teren, tada se ručno kopalo, a pokojni AM je sadio krumpire i ostale povrtlarske kulture. Naveo je da se sjeća i pokojnoga djeda A, da je bio dječak kad je on preminuo. Misli da je ova zemlja ranije pripadala pokojnom B, a onda su se njegovi sinovi, djeca dijelili. Njegova majka pokojna D je sestra pokojnom AM pa tako zna da su se oni svi podijelili i da nije bilo spora unutar obitelji. Ova parcela je još od kad sebe pamti omeđena plotom i granice nikada nisu bile sporne. Nije čuo da bi F ikada itko osporavao vlasništvo ove parcele pa i ostalih parcela iza pokojnoga I. Oni su se tako lijepo podijelili, njegova majka nije uzela svoj dio u vidu zemlje, ali da je dobila svoj dio u vrijednosti vola.

17. Tužitelj ŠM je u stranačkom iskazu (list spisa 66-67) naveo da sve što je stekao u Raštanima da je stekao nasljeđivanjem svojih roditelja, nasljedstvom. Ova parcela je ranije pripadala pradjedu pokojnom S, zatim djedu pokojnom I, a zatim ocu pokojnome AM. Kasnije da su se podijelili unutar obitelji i ovaj teren je pripao njemu. Istaknuo je da su se čak usmeno dogovorili, nisu to čak ni zapisali na papir i nikada oko toga nije bilo spora. Na ovoj parceli se najviše sadio krumpir, i blitva se sadila, a zimi se dosta kupus sadio. Parcela je omeđena plotom sa svih strana, granice se nikad nisu mijenjale i nikada nisu bile sporne. Pokojnoga djeda I se sjeća "kroz maglu", naveo je da je bio dijete kad je preminuo. Na poseban upit je naveo da se ova parcela naziva "Krčevina", "Vrt". Vrt se zove zato jer se isključivo sadio krumpir i ostalo povrće. Nikada na ovoj parceli nije bilo šume. Lugari nikad nisu zalazili na ova polja. Lugari su kontrolirali šumu, a ne ovo područje. Tu lugar nije imao što tražiti jer je to polje ili pašnjak. Nikada s nikim nisu imali spor vezano za ovu zemlju, a i ostale koje imaju u Raštanima, većinom je to rodbina i susjedi i među njima nema spora.

18. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana suvlasnicom na predmetnoj nekretnini.

19. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

19.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

20. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

21. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

22. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

25. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BM (rođen 1959.) GM (rođen 1962.), UM (rođen 1962.), DM ( rođen 1955.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci BM, GM, HM mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako svjedoci suglasno iskazali da je predmetna parcela lokalnog naziva „Krčovina-Vrt“ od davnina u obitelji HM, da su poznavali oca tužitelja pok. AM koji je predmetnu parcelu koristio za obrađivanje sadnjom krumpira i ostalih povrtlarskih kultura. Identično su iskazivali navodeći da je predmetna nekretnina oduvijek omeđena plotom i gribljama u istim gabaritima od kada pamte. Nadalje, svi svjedoci su zaključno naveli da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji AM nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine što također potvrđuje svjedok BM, brat tužitelja, a niti bi ih netko treći u tome ometao.

25.1. Nadalje, da je predmetna nekretnina bila u posjedu tužitelja i njegovih prednika, pored izvedenih personalnih dokaza proizlazi i iz materijalne dokumentacije koju je priložio tužitelj. Prvenstveno, sukladno povijesti promjena Državne geodetske uprave proizlazi da je na predmetnoj parceli od najstarijih podataka evidentiran otac tužitelja pok. AM, pok. I. U tom kontekstu za ukazati je da je prema najranijim evidentiranim podacima 1955./1956. pok. AM, pok. I evidentiran u registru broj 147, i to za dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u površini od 600 m[2] , dok se nesporno predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] odnosi upravo na dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Iako bi iz navedenog proizlazilo da bi prednik tužitelja posjedovao površinu od 600 m[2] , po stavu ovog suda podaci u operatu glede površine redovito ne odgovaraju stvarnom, zbiljskom faktičnom stanju na terenu s obzirom na tadašnje tehničke mogućnosti izmjere. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je još prednik tužitelja omeđio plotom predmetnu nekretninu manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno i saslušanjem svjedoka BM, GM, UM i DM, koji su suglasno naveli da nikad nije bilo spora u pogledu međe.

25.2. U kontekstu prednje citirane povijesti promjena, za navesti je da se tužitelj na pripremnom ročištu održanom 19. kolovoza 2025. obvezao dostaviti povijest posjeda koja da je zatražena, ali do dana održavanja pripremnog ročišta nije pribavljena. Iako je sud raspravnim rješenjem donesenim na tom ročištu prihvatio sve dokazne prijedloge, očitom omaškom u pisanju je naložio tužitelju da predmetnu povijest posjeda dostavi do zaključenja prethodnog postupka, umjesto do zaključenja glavne rasprave, budući da evidentno tužitelj do dana održavanja ročišta i nije raspolagao spornom dokumentacijom, a koja je u konačnici i izdana od strane DGU, Područnog ureda za katastar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, nakon zaključenja prethodnog postupka odnosno 15. rujna 2025. U svakom slučaju, ovaj dokazni prijedlog je predložen i od strane tuženice u odgovoru na tužbu, dakle od obiju parničnih stranaka, slijedom čega je sud prihvatio izvođenje ovog dokaza.

26. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još djed tužitelja pok. I

„ GM, a zatim otac tužitelja pok. AM, pok. I koji je rođen 1928., a umro 2006. na način da je istu obrađivao sadeći poljoprivredne kulture, a potom njegov sin ovdje tužitelj ŠM, kojeg je nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je jasno omeđena od susjednih nekretnina pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

27. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao su vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije suvlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkama I. i II. izreke ove presude.

29. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

30. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

30.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2025.- 25 bodova (Tbr. 9.t.5. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), 19. kolovoza 2025.-100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) i 16. rujna 2025.- 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 325 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 650,00 EUR, uvećano za iznos PDV od 25 % iznosi 812,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u iznosu od 865,59 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR budući da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od tuženice. Slijedom čega je u tom dijelu (odnosno za iznos od 26,55 EUR) odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

30.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 865,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (30. rujna 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 30. rujna 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u [adresa]

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-186/2024).