REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1385/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-15/2024-2 od 28. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-684/2022-36 od 4. prosinca 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-15/2024-2 od 28. veljače 2024., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži brisanje prava vlasništva tuženika u cijelosti, a uknjiženog na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 11. prosinca 1995., ovjerenog od 15. prosinca 1995. pod brojem II R-198/15 od strane Općinskog suda u Dubrovniku na stanu površine 22 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, te pripadajuće drvarnice u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na ovoj nekretnini (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka 1.000,00 eura (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.325,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo brisanje prava vlasništva tuženika u cijelosti, a uknjiženog na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 11. prosinca 1995., ovjerenog od 15. prosinca 1995. pod brojem II R-198/15 od strane Općinskog suda u Dubrovniku na stanu površine 22 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, te pripadajuće drvarnice u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na ovoj nekretnini, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 950,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 365,59 eura (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3012/2024-2 od 9. srpnja 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Može li drugostupanjski sud svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi – nasljedničkoj tužbi, koja je bitno različita od one o kojoj se tijekom postupka raspravljalo

– brisovnoj tužbi?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud ukine pobijanu nižestupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da istu preinači.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su TH i VH, kao primatelji uzdržavanja, i AH, ovdje tuženik, kao davatelj uzdržavanja, 11. prosinca 1995. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pred Općinskom sudom u Dubrovniku pod brojem R-198/95 15. prosinca 1995., a kojim su primatelji uzdržavanja ostavili davatelju uzdržavanja svoj stan koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], površine 22,00 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i kupaonice s WC-om i pripadajuće drvarnice, a koja je zgrada označena čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a davatelj uzdržavanja se obvezao doživotno uzdržavati primatelje uzdržavanja, s tim da je predaja u vlasništvo davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primatelja uzdržavanja,

- da je na dan sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 11. prosinca 1995. stan koji je predmet Ugovora u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bio upisan kao vlasništvo primateljice uzdržavanja TH u cijelosti,

- da je TH umrla **.**.2003. i da je iza njene smrti pred Općinskim sudom u Dubrovniku vođen ostavinski postupka pod posl. br. O-501/2003 u kojem je 20. travnja 2004. doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-501/2003, koje je postalo pravomoćno 14. svibnja 2004., te je ispravljeno rješenjem posl. br. O-501/2003 od 18. svibnja 2004., a kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu ostaviteljice čini štedni ulog na štednoj knjižici i neisplaćeni iznos mirovine za travanj 2003 te je njenim nasljednikom na tako utvrđenoj ostavinskoj imovini na temelju zakona i ustupa proglašen suprug VH,

- da je VH umro **.**.2009. i iza njegove smrti proveden je ostavinski postupak u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-95/2013, UPP/OS-21/13-10 pravomoćno 9. prosinca 2013., kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu ostavitelja čini pravo na potraživanje neutvrđenog iznosa na računu HPB d.d. Zagreb te je njegovim nasljednikom na temelju oporuke proglašen ovdje tužitelj,

- da je VH za svog života, a nakon smrti TH, **.**.2004. Općinskom sudu u Dubrovniku podnio tužbu protiv ovdje tuženika radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojem je postupku Općinski sud u Dubrovniku 7. studenog 2017. donio presudu posl. br. P-451/2016-34, potvrđenu presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-11/2018-2 od 20. lipnja 2018. kojom je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- da je u tijeku tog parničnog postupka VH umro te je postupak nastavljen stupanjem njegovog univerzalnog sukcesora, ovdje tužitelja na mjesto tužitelja, kao i da je sud raskinuo Ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je utvrdio da davatelj uzdržavanja ne izvršava svoje obveze iz tog Ugovora,

- da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z- 3577/2015 od 2. srpnja 2015. dopušteno opravdanje predbilježbe izvršeno pod posl. br. Z-6653/2006 te uknjižba prava vlasništva na ime ovdje tuženika na predmetnom stanu za cijelo, uz brisanje prava vlasništva TH.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je predmetna tužba nedvojbeno brisovna tužba iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) te ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim obzirom je uknjižba prava vlasništva na predmetnom stanu izvršena u korist tuženika rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-3577/2015 od 2. srpnja 2015. na temelju valjanog pravnog osnova, Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje, budući je Ugovor u trenutku vršenja uknjižbe bio postojeći i pravno obvezujući, te uslijed ispunjenja uvjeta za izvršenje takve uknjižbe (smrt oba primatelja uzdržavanja), uknjižba prava vlasništva izvršena na predmetnom stanu u korist tuženika nije ni nevaljana niti neistinita.

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši tužbeni zahtjev osnovanim. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj osnovano zahtjeva brisanje tuženika, kao vlasnika predmetnog stana u zemljišnim knjigama, obzirom je Ugovor o doživotnom uzdržavanju pravomoćno raskinut presudom Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-451/2016-34 od 7. studenoga 2017., čime je otpao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tuženika kao davatelja uzdržavanja na predmetnom stanu sukladno čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO). Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da se u predmetnom slučaju ne radi o brisovnoj tužbi, već o zahtjevu jednog od zakonskih nasljednika pok. TH, kao stranke raskinutog ugovora na temelju kojeg je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnog stana, da se uvrsti u njezinu ostavinsku imovinu predmetni stan, kako bi mogao biti predmetom nasljeđivanja.

11. Revident u reviziji kroz postavljeno pitanje sadržajno opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP) koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, navodeći da je drugostupanjski sud odlučio izvan okvira postavljenog tužbenog zahtjeva iz razloga što je tužbeni zahtjev postavljen određeno, sa zahtjevom brisanja uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), dok je drugostupanjski sud tužbeni zahtjev ispitivao sadržajno kao nasljedničku tužbu.

12. Prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom koju je naveo tužitelj. Sud je međutim vezan činjeničnom osnovom na koju se poziva tužitelj i prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku.

13. Stoga kada je tužitelj tijekom trajanja ovog postupka ustrajao u zahtjevu za brisanje uknjižbe i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sud nije ovlašten upuštati se u ocjenjivanje da li bi u kontekstu drugačijeg činjeničnog supstrata zahtjev tužitelja bio osnovan, jer bi se u takvom slučaju radilo o prekoračenju zahtjeva.

14. Prije svega treba imati u vidu da činjenična osnova u brisovnoj tužbi nije identična činjeničnoj osnovi tužbenog zahtjeva kao nasljedničkog. Ono što razlikuje brisovnu tužbu od nasljedničke tužbe je pravni temelj zahtjeva, odnosno traži li se tužbom zaštita povrijeđenog prava vlasništva ili povrijeđenog nasljednog prava.

15. U konkretnom slučaju tužitelj je svoj tužbeni zahtjev temeljio isključivo na činjeničnom osnovu kojim se traži brisanje zemljišnoknjižnog stanja uz uspostavu ranijeg u smislu čl. 129. ZZK, te tijekom postupka nije mijenjao činjeničnu osnovu svog zahtjeva.

16. Nasljednička tužba (hereditatis petitio) predstavlja pravni zahtjev nasljednika da se utvrdi njegovo pravo na nasljedstvo, odnosno da se odredi koji dio ostavine pripada njemu kao nasljedniku ostavitelja. Takva tužba temelji se na pravu nasljednika da zahtjeva predaju stvari iz ostavine koja pripada ostavitelju u trenutku njegove smrti.

17. Odredbe nasljednog zakonodavstva reguliraju institut nasljedničke tužbe i zahtjeva kroz odredbu čl. 138. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019), koja glasi:

„Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od dana kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.

Prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.“.

18. Navedena odredba regulira nasljednikovo pravo „zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja“, a što u ovome, konkretnom sporu, tužitelj ne zahtjeva. Naime, tužitelj zahtjeva nalaganje brisanja trenutnog zemljišnoknjižnog stanja i uspostavu prijašnjeg, pri čemu ne zahtjeva te intervencije u korist sebe kao titulara, već je titular isključivo treća (sada preminula) osoba.

19. Temeljem navedenog je jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o nasljednopravnom zahtjevu u smislu navedene odredbe ZN, nego da je inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev formalnopravno koncipiran, i treba ga sagledavati, kao jedinstveni zahtjev brisovne tužbe pravnog sljednika.

20. Obzirom je sud u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka, to isti nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka (čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 299., čl. 352. ZPP). Upravo iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtijeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti. Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), dok je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj.

21. Činjenica da je drugostupanjski sud formulirao svoje shvaćanje na način da bi se moglo zaključiti da je prihvatljivo proširiti činjeničnu osnovu izvan činjenične osnove u postupku brisovne tužbe nije prihvatljiva.

22. U konkretnom slučaju ne radi se samo o izmjeni pravne osnove zahtjeva, za koju sud nije vezan, već o izmjeni činjenične osnove, za koju sud jest vezan, jer je ta osnova bitno drukčija od one na koju se tužitelj pozvao.

23. Prije svega se ističe da odluka o žalbi u parničnom postupku ne smije predstavljati iznenađenje za stranke na način da se njome spor pravno određuje potpuno drukčije nego što ga bilo koja od stranaka vidi. To stoga što se novim pristupom faktično uskraćuje raspravljanje o činjenicama o kojima ovisi primjena određene pravne norme. Upravo to se desilo u konkretnom slučaju. Na taj je način tuženiku povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer ga je imao samo formalno, a ne i stvarno, budući nije raspravljeno o činjenicama koje su drugostupanjskom sudu bile ključne za primjenu određene pravne norme.

24. U tom smislu i ovaj sud već je izrazio shvaćanje u odlukama Rev 1984/2015 od 27. studenoga 2018., Rev 1119/2015 od 29. siječnja 2020. i Rev 4049/2019 od 12. veljače 2020., da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a odlučivanje u granicama zahtjeva podrazumijeva ne samo donošenje meritorne odluke upravo o postavljenom zahtjevu, kako on glasi, već i utemeljenje presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća na upravo onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji taj zahtjev. Povredom takvog postupanja sud tužbeni zahtjev prekoračuje. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

25. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

26. U nastavku postupka sud će otkloniti nepravilnost zbog koje je došlo do počinjenja bitne povrede postupka i potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

27. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki