REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-2595/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BILI d.o.o. Daruvar, Stjepana Radića 46, OIB: 58650241264, kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, radi isplate 113,75 Eur, izvan ročišta,, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŠS te prometno tehničkog vještačenja.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 113,75 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., tekućom od dana 30. rujna 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., tekućom od 30. rujna 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. studenoga 2024. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 113,75 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 31. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke KIA X CEED, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŠS iz [adresa] Š 27, OIB: [osobni identifikacijski broj] koju je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

3. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku pa su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili 26. lipnja 2024. zapisnik o izvidu štete , referentni broj: 248703200132. Ističe da visina štete procijenjena u skladu s izvidom štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak).Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je 19. rujna 2024. godine poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

4. Pojašnjava da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika.

5. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj ističe da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 52/P1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 404,23 eur tuženik je dužan podmiriti kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

6. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 290,48 eur. Razliku od 113,75 eur po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj zaključno pojašnjava da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora.

7. Tuženik osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je 31. svibnja 2024. vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, da pri tom tužitelj ne dostavlja adekvatnih dokaza da bi tuženik s tužiteljem ili bilo kojim drugim imao na taj dan zaključen ugovor o kasko osiguranju i da bi tužitelj bio osiguranik.

8. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj nije ovlašten potraživati veću naknadu od one koja mu pripada te osporava valjanost izvršenog ustupa tražbine jer se tužitelj ne bavi djelatnošću otkupa potraživanja niti da istu djelatnost ima upisanu u obrtnom registru pa da se stoga radi o postupanju koje je protivno zakonima i moralu društva.

9. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i u bitnome naveo da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj (oštećeni ) ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Nadalje, tužitelj smatra osporavanje pasivne legitimacije neosnovanim jer iz ponude tuženika od 22. kolovoza 2024. jasno proizlazi da je utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici kasko osiguranja oštećenika pravno osnovan te se tuženik putem te ponude obvezao na isplatu u iznosu od 290,48 eur ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu.

10. Slijedom navedenog, tužitelj osporava navode tuženika da nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve zbog toga što je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 52/P1/1 od 22. kolovoza 2024. pa se stoga radi o nepodmirenom iznosu koji tužitelj utužuje u rubriciranom predmetu. Dodaje da je tuženik i sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što proizlazi iz izvida štete br. 248703200132, a samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja.

11. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 113,75 eur.

12. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

13. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

14. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena).

15. Rješenjem od 16. prosinca 2024. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

16. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

17. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

18. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: elektroničku korespondenciju, sudsku praksu, obrazloženu ponudu tuženika, račun A 52/P1/1, Izvid štete, bankovni izvadak, cjenik tužitelja, Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, notifikaciju o ustupanju tražbine, smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18- 01-093, smjernice HANFE, službeni cjenik radionice tužitelja (list 8-64 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021/01-03.01-1, (list 72-111 spisa), uputu o radionici za popravak vozila (list 112-113 spisa), račun Obrazac-R1, Račun – Obrazac R1, dokaz o plaćanju – detaljan prikaz transakcije i nalog za isplatu i analognu praksu (list 120-145 spisa).

19. Sud nije smatrao potrebnim provoditi predložene a i to; saslušanje ovlaštene osobe tužitelja i svjedoka ŠS, te provođenje prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 11. studenoga 2024.)

20. Valja istaknuti da je u sporovima male vrijednosti načelo pisanosti, osnovno načelo te se radi o sporu u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava. Obzirom na to, stranke su propisno upozorene na svoja prava i obveze, kao i na mjerodavne odredbe materijalnog prava. Sud smatra da su iz navedenih razloga stranke mogle priložiti pisane iskaze predloženog svjedoka odnosno stranke, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio provesti predloženi dokaz izvođenjem prometno-tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana za okončanje predmetnog spora, pri čemu se ističe da se ovdje radi prvenstveno o pravnom pitanju.

21. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

22. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora novčano potraživanje tužitelja u iznosu od 113,75 eur. Tuženik ne spori da je utvrdio osnovanost štete te je po obrazloženoj ponudi djelomično podmirio iznos o čemu je 19. rujna 2024. poslao obavijest o izvršenoj uplati. Zaključno, tuženik ne spori da nije podmirio razliku od 113,75 eur koja je predmet ovog spora.

23. Sud prvenstveno ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo. Oštećenik, kao potrošač, ima pravo slobodnom voljom odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, a to ne treba biti kod ugovornog partnera tuženika. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Uvjetima police auto osiguranja bilo određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

24. Prigovor visine utuženog potraživanja sud ocjenjuje neosnovanim jer ga je tužitelj otklonio računom i svojim cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

25. Iz računa tužitelja broj br. A 52/P1/1 (list 49 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 404,23 eur kako to tužitelj i navodi tijekom postupka.

26. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

27. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

28. Odlučna činjenica u ovom sporu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, međutim samo je djelomično podmirio iznos predmetne štete.

29. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (ovdje korisnik kredita), prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi

30. Uvidom u čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 59-62 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se usupa novčana tražbina u ukupnom iznosu od 290,48 eur koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku

31. U konkretnom slučaju, radi se o ustupu novčane tražbine, koja nije strogo osobne naravi, te se narav samog prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a jer nije riječ o primjerice nezapljenjivoj tražbini, naknadi nematerijalne štete i slično.

32. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

33. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po nespornom datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (30. kolovoza 2024.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška.

35. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 113,75 eur (25 bodova po radnji).

36. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 7. Tarife) te obrazloženog podneska u iznosu od 50 eur (Tbr.8.1.Tarife), uvećano za PDV 25 %, što uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur iznosi 151,54 eur.

37. Budući je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 30. rujna 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).