REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-75/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČAB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici JAB iz [adresa], protiv tuženika Svpetrvs hoteli d.d. Supetar, Put Vele luke 4, OIB: 17106860816, zastupanog po punomoćnicima Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu i Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pr-188/2018-90 od 21. veljače 2025., dana 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-188/2018-90 od 21. veljače 2025. u pobijanom stavku I. izreke.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja podnesena protiv stavka II., III. i IV. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pr-188/2018-90 od 21. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

I. Ne dozvoljava se preinaka tužbe.

II. Odustaje se od izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku spec. psihijatru dr. Mileni Pernat, odlučeno ročišnim rješenjem od 02. prosinca 2024.

III. Na račun uplatitelja-pun. tužitelja JAB izvršit će se povrat uplaćenog iznosa od 197.10 eura.

IV. Slijedeće ročište za glavnu raspravu zakazuje se za dan 07. travnja 2025. u 13,15 sati.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje tužitelj pobija u cijelosti, iako je u uputi o pravnom lijeku navedeno da protiv dijela prvostupanjskog rješenja u stavcima II., III. i IV. izreke žalba nije dopuštena. Protiv odluke prvostupanjskog suda iz stavka I. izreke, kojom nije dozvoljena tužiteljeva preinaka tužbe, u žalbi se ne navode određeno zakonski žalbeni razlozi zbog kojih se ista podnosi, ali iz sadržaja žalbe je vidljivo da tužitelj smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije dopustio preinačenje tužbenog zahtjeva iz razloga što je po mišljenju tužitelja sve bitne činjenice sud imao od ranije i u pogledu utvrđenja postojanja imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio. S obzirom da bi prihvaćanje preinake tužbe kojom je zatražena naknada nastale neimovinske štete bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, predlaže da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na stavak I. izreke pobijanog rješenja, dok u preostalom dijelu žalba nije dopuštena.

5. Drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka nije našao da bi prilikom donošenja pobijanog rješenja bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. U konkretnom sporu između stranaka radi se o zahtjevu tužitelja za isplatu dodataka na plaću koje mu za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika kao poslodavca, isti nije isplatio. Prethodni postupak u prvostupanjskom predmetu je okončan odlukom suda od 12. lipnja 2018., te je određen početak glavne rasprave. Podneskom koji je zaprimljen na sudu putem pošte preporučeno 28. ožujka 2024. tužitelj je preinačio tužbu tako da je uz prvobitni tužbeni zahtjev istaknuo i zahtjev za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno prava na psihofizičko zdravlje, za koju štetu tužitelj tvrdi da mu je nezakonitim postupanjem za vrijeme trajanja radnog odnosa prouzročio tuženik. S obzirom da je do tog preinačenja tužbe došlo nakon zaključenja prethodnog postupka, tuženik se podneskom od 25. lipnja 2024. protivio preinačenju, da bi prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odlučio da se ista preinaka tužbe ne dopušta.

7. Pravno stajalište prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o postavljanju novog tužbenog zahtjeva, odnosno dodavanju ranijem tužbenom zahtjevu i novog zahtjeva za naknadu štete koji se razlikuje od prvobitno postavljenog i u pogledu činjenične osnove, kao i pravne osnove, tako da je za takovu preinaku tužbenog zahtjeva na temelju odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a, da bi se postupak nastavio po preinačenoj tužbi potreban pristanak tuženika, je pravilno stajalište. Stoga drugostupanjski sud nalazi žalbu tužitelja neosnovanom u dijelu u kojem se tvrdi da su sve činjenice o kojima ovisi i odluka o zahtjevu za naknadu štete bile poznate od početka postupka, pa da se onda tu radi o zahtjevu koji proizlazi iz iste činjenične osnove. Naime u prvobitno podnesenoj tužbi i tužbenom zahtjevu ne navodi se ni jedna bitna činjenica niti u pogledu postojanja ili u pogledu visine štete koju bi tužitelj na radu pretrpio, tako da bi preinaka tužbe kakvu je izvršio tužitelj, u slučaju da je ista dopuštena prouzrokovala zbog potrebe utvrđivanja novih činjenica i osnovanosti zahtjeva za naknadu štete, a što se za štetu koju uzrokuje poslodavac radniku utvrđuje po općim propisima obveznog prava, te dovela do znatnog produljenja postupka, koji inače kao radni spor spada u hitne postupke. Pozivanje tužitelja na odredbu članka 190. stavak 3. ZPP-a po kojoj se preinačenje tužbe može dopustiti ako bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, iz naprijed navedenih razloga nije osnovano, jer ovaj sud odluku prvostupanjskog suda nalazi pravilnom, uz napomenu da je u konkretnoj zakonskoj odredbi sudu ostavljena mogućnost da u tom slučaju dopusti preinaku ako smatra da je ispunjen navedeni uvjet, dakle ne postoji zakonska obveza suda da u takvoj procesnoj situaciji dopusti učinjenu preinaku tužbe.

8. Sud drugog stupnja je zbog svega naprijed iznesenog na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučio odbiti žalbu tužitelja i potvrditi stavak I. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja.

9. Stavci II.,III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja su odluke prvostupanjskog suda koje se odnose na upravljanje postupkom, jer je istima sud odlučio da odustaje od predloženog dokaza provođenja psihijatrijskog vještačenja, o vraćanju tužitelju uplaćenog predujma za sudsko vještačenje i zakazivanju glavne rasprave, te protiv istih odluka temeljem odredbe članka 311. stavak 5. ZPP-a nije dopuštena posebna žalba, a temeljem članka 311. stavak 4. ZPP-a sud za ista rješenja nije ni vezan. Budući se žalba tužitelja u uvodnom dijelu i dijelu obrazloženja odnosi na cijelo prvostupanjsko rješenje, dakle i na stavke II., III. i IV. izreke, za koje je u uputi o pravu na podnošenje pravnog lijeka i navedeno da žalba nije dopuštena, drugostupanjski sud je primjenom odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a u vezi s člankom 378. stavak 1. ZPP-a, odlučio odbaciti taj dio žalbe tužitelja kao nedopušten.

10. Na osnovu svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 30. rujna 2025.

Sudac

Berislav Devčić