REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-668/2025-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičić odvjetniku iz Zagreba, Mihanovićeva 20/I, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, OIB: 87311810356, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. rujna 2025., u prisutnosti odvjetničke vježbenice u zamjenu za punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, platiti tužitelju RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.341,54 €, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od:
- 226,04 € teku od dana 15.09.2019. god. pa do isplate,
- 235,18 € teku od dana 15.10.2019. god. pa do isplate,
- 186,69 € teku od dana 15.11.2019. god. pa do isplate,
- 286,36 € teku od dana 15.02.2020. god. pa do isplate,
- 312,23 € teku od dana 15.03.2020. god. pa do isplate,
- 268,28 € teku od dana 15.04.2020. god. pa do isplate,
- 268,28 € teku od dana 15.05.2020. god. pa do isplate,
- 290,19 € teku od dana 15.06.2020. god. pa do isplate,
- 268,28 € teku od dana 15.07.2020. god. pa do isplate,
kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.591,99 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Dana 10. 03. 2011. god. prilikom obavljanja redovnog rada u poslovnici „HP- Hrvatske pošte d.d.“ u [adresa], nad tužiteljem je izvršeno razbojništvo. Za isto su odgovorna dva maskirana počinitelja, koji su tužitelju uz prijetnju vatrenim oružjem otuđili 4 poštanske vreće sa novcem i vrijednosnim pošiljkama u vrijednosti od 732.000,00 kn. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 5. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09 - dalje ZOR), prema kojoj je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Odgovornost tuženika utvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1149/13 od dana 16. 09. 2014. god., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-850/12 od dana 28. 03. 2013. god. Tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazi na bolovanju od 10. 03. 2011. god. pa sve do danas. Iz priloženih platnih lista tužitelja za razdoblje od prosinca ´10 – veljače´11. god., vidljivo je kako je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječnu mjesečnu bruto plaću u iznosu od 743,58 eura. Obzirom na gore navedeno, tužitelj potražuje razliku između prosječne bruto plaće koju je primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade koju prima od kolovoza 2019. god. pa do ožujka 2020. god., a koji iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja. Tužitelj je naknadu štete na ime izgubljene zarade za razdoblje od 7/2013. – 3/2016. god. potraživao u ovosudnom postupku pod posl. br. Pr-1017/16, dok je naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 4/2016. – 11/2016. god. potraživao u ovosudnom postupku pod posl. br. Pr-2893/16, a od 12/2016.
– 6/2017. god. u ovosudnom postupku pod posl. br. Pr-1250/17.
Stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 5. listopada 2023.g tužitelj potražuje iznos od 2.341,54 eura razlike plaće za utuženo razdoblje i to u bruto iznosu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos na način opisan u izreci presude, kao i trošak ovoga postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne osporava svoju odgovornost vezanu uz štetni događaj od 10. ožujka 2011. godine. Nije sporno da tužitelj pred sudom u više postupaka utužuje istovrsne tražbine. Tuženik u cijelosti ispunjava svoje obveze prema tužitelju isplatama plaći odnosno naknadi plaći. Osim što je tužitelj u cijelosti namiren, tužiteljev izračun potraživanja nije ispravan jer isti je zahtjev postavljen u bruto iznosima plaće (neto plaća s doprinosima i porezima), a povodom ozljede na radu isplaćuje se neto primanje (poslodavac nije obveznik uplate doprinosa i poreza/prireza). Tužitelj u strukturu plaće nepravilno uvodi i dodatak za prehranu. Tuženik se protivi i zatraženim kamatama, a pored toga tužitelj ih potražuje na bruto iznose. Tuženik ukazuje kako je i za 2019. godinu, u skladu s obvezama preuzetim Kolektivnim ugovorom (slučaj dugotrajnog bolovanja), tužitelju isplatio pomoć zbog dugotrajnog bolovanja u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn. No, tuženik ne primjećuje da je tužitelj radi toga umanjio potraživanje po osnovi izgubljene zarade.
3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a provedeno je i financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o., kao i dodatno financijsko vještačenje.
4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP).
5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Nesporno je između stranaka da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, u poslovnici u [adresa], te da je dana 10. ožujka 2011. došlo do razbojništva, i to u vrijeme kada je tužitelj bio na predmetnom radnom mjestu, a što je vidljivo i iz priložene potvrde MUP-a od 15. ožujka 2011. (list 5 spisa).
7. Kako je tuženik prigovarao osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, to su tijekom postupka izvođeni odgovarajući dokazi u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, te je tako prvenstveno s tim u vezi provedeno financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o., kao i dodatno financijsko vještačenje.
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 18.10.2021. proizlazi da je tužitelj je pokrenuo predmetni sudski postupak radi naknade štete nastale kao posljedica štetnog događaja koji se dogodio 10. ožujka 2011. kada je nad tužiteljem na radnom mjestu kod tuženika izvršeno razbojništvo radi čega se tužitelj nalazio na bolovanju od štetnog događaja do podnošenja tužbe. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime izgubljene zarade potražuje od tuženika iznos od ukupno 2.341,54 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je specificirano u istom podnesku i to za razdoblje od kolovoza 2019. do zaključno lipnja 2020., ali bez studenoga i prosinca 2019. Za odgovaranje na postavljeni zadatak, pregledana je cjelokupna dokumentacija iz spisa predmeta, te je kao pretpostavljena bruto plaća koju bi tužitelj ostvarivao u utuženom razdoblju uzet prosjek bruto plaća koje su tužitelju isplaćene u prosincu 2010. i siječnju 2011. (list 21. – 22. spisa), a koje razdoblje je prethodilo štetnom događaju. Napominje se kako u navedeni prosjek nije uzeta bruto plaća isplaćena tužitelju za veljaču 2011. jer je obračunska isprava za isplatu plaće s lista 23. spisa nečitka. Prema navedenom, tužitelj bi u utuženom razdoblju ostvarivao pretpostavljenu bruto plaću u iznosu od (5.620,46 + 5.594,27) / 2 = 5.607,37 kn/743,58 eura. Na osnovu navedenog, u tabelarnom pregledu (Tabela 1) na sljedećoj stranici nalaza daje se izračun plaće tužitelja koja bi tužitelju pripadala da u navedenom razdoblju nije bio na bolovanju polazeći od pretpostavljene bruto plaće. S obzirom da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana naknada za bolovanje u neto iznosu, u Tabeli 1 je bilo potrebno sačiniti izračun pretpostavljene neto plaće u utuženom razdoblju jer izračuni razlika primanja u situacijama kada se ostvaruje neko neto primanje, mogu se napraviti isključivo na način da se pretpostavljeni neto iznos uspoređuje s isplaćenim neto iznosom, jer bi svaka druga razlika bila temeljena na međusobno neusporedivim iznosima. Prema tome, u Tabeli 1 napravljen je i pregled cjelokupnog obračuna plaće za svaki pojedini mjesec, odnosno osim pretpostavljene bruto plaće, daje se i izračun obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje, poreza i prireza, a u skladu s podatcima o visini olakšice tužitelja u određenom mjesecu (prema obračunskim listama plaće), te stopama poreza na dohodak i poreznim razredima koji su vrijedili u pojedinom razdoblju. Prirez je, prema prebivalištu tužitelja, obračunan po stopi od 18% za Grad Zagreb. Iz tako dobivenih izračuna utvrđena je pretpostavljena neto plaća koja bi tužitelju pripadala da nije bio na bolovanju u predmetnom razdoblju, te od tako dobivenih iznosa umanjeni su iznosi neto plaće / neto naknade plaće za vrijeme bolovanja. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a prema dokumentaciji koja je priložena spisu predmeta, vještak je mišljenja da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od kolovoza 2019. do zaključno lipnja 2020. (bez studenoga i prosinca 2019.) iznosi ukupno 827,83 eura neto, a pojedini mjesečni iznosi razlika kao i dospijeća istih dani su u stupcima ‘k’, odnosno 'l' Tabele 1 iz nalaza.
9. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik u svojem podnesku od 14. rujna 2021. godine i tužitelj u podnesku od 27. rujna 2021, pa je vještak sačinio dodatno financijsko vještačenje-očitovanje od 19. rujna 2022. u kojem navodi u da u skladu s utvrđenjima i izračunima kako iz osnovnog tako i ovog dodatnog nalaza, a prema dokumentaciji koja je priložena spisu predmeta i naknadno pribavljenoj dokumentaciji od tuženika, mišljenja je da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od kolovoza 2019. do zaključno lipnja 2020. (bez studenoga i prosinca 2019.) iznosi ukupno 5.800,74 kn neto, odnosno 769,89 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcima ‘k’ u valuti HRK, odnosno 'k'' u valuti EUR Tabele 1a ovog dodatnog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'l' Tabele 1a ovog dodatnog nalaza. Nakon prigovora tužitelja zbog korekcija plaća u ožujku i travnju 2020.g sačinjeni su novi nalaz i mišljenje vještaka, kojim je utvrđeno kako je isti dostavio potrebnu dokumentaciju i ostao kod konačnoga nalaza i mišljenja.
10. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 5. listopada 2023.g tužitelj je utvrdio kako je iz prvotnog nalaza i mišljenja razvidno da je tužitelju u navedenom periodu isplaćena manja naknada plaće te istom nisu obračunati niti uplaćivani doprinosi te porez i prirez. Nadalje, iz tablica koje prileže inicijalnom i dopunskom nalazu i mišljenju vještaka razvidni su iznosi doprinosa MIO koji su tužitelju trebali biti uplaćeni (stupac d) kao i poreza (stupac g) i prireza (stupac h) te razlika neto plaće koja tužitelju nije isplaćena (stupac k). Zbrojem navedenih iznosa dolazi se do bruto iznosa izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio (d+g+h+k). Ističe se kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu, sukladno odredbi čl. 92 st. 4. Zakona o radu prema kojemu se plaća definira u bruto iznosu te sukladno odredbi čl. 433. a Zakona o parničnom postupku prema kojoj je radnik dužan novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, koje se utvrđuju u bruto iznosu, utužiti u tom iznosu.
Slijedom svega navedenog, u skladu utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tako da potražuje naknadu štete na ime bruto izgubljene zarade u iznosu od 2.341,54 eura.
11. Naime, prema odredbi čl. 84. st. 4. ZR-a plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika (takvo stajalište izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama br. Revr 954/15-2 od 19. listopada 2016., Revr 603/2013-2 od 12. srpnja 2017. te Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj: Gž R-692/2023-2 od 5. prosinca 2023.).
12. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegov izračun bruto i neto plaće, budući da je isti sačinjen na stručan i uvjerljiv način, od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje vještačenja, te je također podudaran i s priloženom dokumentacijom. U svojem dodatnom vještačenju , vještak je otklonio prigovore stranaka te dostavio dokumentaciju za tužitelja radi provjere izračuna. Tužitelj je podneskom od 05.10.2023 u skladu s navedenim specificirao tužbeni zahtjev u bruto iznosima. Tuženik nakon dodatnog nalaza nije imao prigovore na nalaz i mišljenje, pa ni na specifikaciju tužitelja.
13. U tom smislu, a kako je dakle utvrđeno da je tužitelj izgubio zaradu kroz utuženo razdoblje kao posljedicu štetnog događaja od 10. ožujka 2011., koji predstavlja ozljedu na radu te posljedično dovodi do prava tužitelja na isplatu naknade plaće u punom iznosu (tuženik je kao poslodavac u smislu odredbe čl. 15. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu /NN, 59/96 i dr./ objektivno odgovoran za štete nastale na i u vezi rada, što je ovdje slučaj, s tim tijekom ovog postupka tuženik nije tvrdio niti dokazivao da bi postojali mogući egzoneracijski razlozi, kao što su npr. viša sila, radnja trećeg ili krivnja samog radnika, pri čemu se ukazuje da je povodom istog štetnog događaja tužitelj već u prethodno citiranom predmetu poslovnog broja Pr-850/12 ishodio naknadu štete, i u kojem predmetu je također utvrđena odgovornost poslodavca, s obzirom da se razbojništvo tj. pljačka ne može smatrati radnjom počinjenom od strane treće osobe), valjalo je naložiti da tuženik isplati tužitelju utuženi iznos od ukupno 2.341,54 eura, što predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja u razdoblju od kolovoza 2019 do zaključno lipnja 2020 (bez studenog i prosinca 2019).
14. Tim slijedom valjalo je stoga odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
15. Kamate su tužitelju dosuđene sukladno čl. 29 st. 1 ZOO-a u vezi sa čl. 1103 ZOO- a.
16. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a.
17.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1), sastav pet podneska (Tbr. 8/1), zastupanje na četiri ročišta (Tbr. 9/1), sastav odgovora na žalbu i ročište za objavu, što sveukupno iznosi 1150 bodova, sveukupno uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 2.300,00 eura a na to je trebalo nadodati i iznos PDV-a od 25% i trošak vještačenja što iznosi ukupno 2.591,99 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska u kojem ne iznosi relevantne činjenice, već obavještava sud o uplati predujma i sl. te trošak pristojbe na žalbu sa kojom je uspio tuženik.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Sudac:
Ivana Starčević
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
DNA
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Tuženiku