REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7454/2024-82
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Danijelu Bolfanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Danijel Bolfan i KZŽ u [adresa], protiv tuženika-protutužitelja ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ozrenu Tatarcu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja-protutuženika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženoj ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da s naslova korištenja tuđe stvari od 20.02.2016. godine – i to ¾ dijela nekretnine opisane kao stan na IV. (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65.54 čm, koji stan je neodvojivo povezan sa određenim suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa] sagrađen na čest. br. 4819, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], isplati tužiteljici ŽZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 2.239,70 eur ( odnosno iznos koji će se konačno odrediti nakon što službeno Porezno tijelo na zahtjev suda dostavi podatke za izračun najamnina za predmetnu nekretninu), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos najamnine od 248,86 eur teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za 3% - na poena, i to:
- na iznos od 248,86 eur od 21.02.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.03.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.04.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.05.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.06.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.07.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.08.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.09.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 248,86 eur od 21.10.2016. godine pa do isplate
2. Nalaže se tuženoj ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana."
II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju, zaključen dana 06.05.2015. između pokojne ŠZ rođ. K iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, ovjeren dana 06.05.2015. od javnog bilježnika mr.sc. Ljubinke Svedrović Kilibarda iz Zagreba, Ilica 139 A pod brojem: OV-1130/15.
III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na nekretnini i to na ¾ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. [broj poduloška]/ zk. uložak br. [broj ZK uloška], označene kao zemljišnoknjižno tijelo AI- opisane kao stambena zgrada, [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižno tijelo AII opisano kao stan na IV (četvrtom katu) koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65.54 čm, sve zajedno s odgovarajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem je navedena zgrada sagrađena na način da provede brisanje upisanog prava vlasništva KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da provede uknjižbu prava vlasništva u korist ŠZ, rođ. K iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Krk, Općinskog suda u Rijeci uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zk. uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označeno kao zemljišnoknjižno tijelo AI-opisano kao put površine 37m2, zk. čbr. [katastarska čestica] i AII – opisano kao pašnjak z.k. čbr. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 341 m2, na način da provede brisanje upisanog prava vlasništva KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da provede uknjižbu prava vlasništva u korist ŠZ, rođ. K iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
V. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženoj-protutužiteljici parnični trošak u iznosu 13.373,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog za izdavanje privremene mjere koja glasi:
"1.Određuje se privremena mjera zabrane korištenja nekretnine opisane kao stan na IV. (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65.54 čm, koji stan je neodvojivo povezan sa određenim suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa] sagrađen na čest. br. 4819, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina].
2. Ova privremena mjera stupa na snagu danom donošenja i ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga parničnog postupka."
Obrazloženje
1. Tužiteljica-protutužena u tužbi navodi da su ona i tužena-protutužiteljica suvlasnice nekretnine opisane kao stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65,54 čm, koji stan je neodvojivo povezan sa određenim suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa], sagrađene na čes.br. 4819, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], da je tužiteljica-protutužena većinski suvlasnik prethodno opisane nekretnine u ¾ dijela, dok je tužena suvlasnica u ¼ dijela, da je do 28.01.2016. u predmetnom stanu stanovala ŠZ, baka tužiteljice-protutužene i majka tužene-protutužiteljice, koja je tog dana zbog posljedica moždanog udara hospitalizirana i odmah iz bolnice smještena u Dom za starije i nemoćne, da je dana 20.02.2016. u stan opisan u prvom stavku tužbe nasilno uselila tužena-protutužiteljica izmijenivši bravu na ulaznim vratima istog stana, da od toga dana tužena-protutužiteljica neosnovano koristi predmetni stan u cijelosti te onemogućava tužiteljici-protutuženoj da na bilo koji način pristupi nekretnini koja je njeno većinsko vlasništvo, da je tužiteljica-protutužena slučaj neosnovanog i nasilnog ulaska u predmetni stan iz prvog stavka prijavila i nadležnoj Policijskoj postaji, da predmetnim postupanjem tužena-protutužiteljica neosnovano i bespravno koristi tuđu stvar, predmetnu nekretninu u onom suvlasničkom dijelu koji pripada tužiteljici-protutuženoj, dakle u ¾ dijela, da štoviše od neosnovanog ulaska u predmetni stan tužena-protutužiteljica niti ne podmiruje režijske troškove, a zbog čega upravo tužiteljici-protutuženoj kao većinskom vlasniku prijeti nastanak štete u vidu prisilnog namirenja dospjelih, a neplaćenih računa, zbog čega postoji valjana osnova za izdavanje privremene mjere kojom bi se od tužiteljice otklonila nastanak nenadoknadive štete, da je tužiteljica-protutužena u više navrata bila osobno upozoravala tuženu-protutužiteljicu da neosnovano i nezakonito koristi nekretnine opisane u točki I. međutim tužena-protutužiteljica se svaki puta na primjedbe tužiteljice-protutužene oglušila te je u međuvremenu u predmetni stan uselila i partnera, da slijedom navedenoga, tužiteljica-protutužena ovim putem sukladno odredbi čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima potražuje od tužene-protutužiteljice da joj isplati naknadu za korištenje njene stvari, ali kako službene podatke za izračun visine najamnine za predmetnu nekretninu može izdati samo nadležna Porezna uprava na zahtjev suda, to tužiteljica-protutužena predmetnim tužbenih zahtjevom traži naknadu za korištenje u visini iznosa najamnine koju visinu je utvrdila prema svojim saznanjima za slične nekretnine na toj lokaciji, te stoga zadržava pravo da konačnu visinu tužbenog zahtjeva postavi nakon dostave traženih podataka od strane Porezne uprave koja postupa isključivo na zahtjev nadležnog suda, sve sukladno odredbi č. 186.b. Zakona o parničnom postupku, da tužiteljica-protutužena ima saznanja da cijena mjesečne najamnine u sličnim nekretninama i na istoj lokaciji prosječno iznosi 2.500,00 kn, pa kako je tužiteljica-protutužena suvlasnica u ¾ dijela, to bi joj s naslova njezina suvlasničkog dijela pripadala najamnina u iznosu od 1.875,00 kn. Slijedom navedenoga predlaže da sud donese presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima kao i da sud donese privremenu mjeru sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ovoga rješenja pod navodnim znacima.
1.1. Na ročištu održanom 17. siječnja 2024. tužiteljica–protutužena ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te isti usklađuje obzirom na izmjenu važeće valute u RH od 01.01.2023. na način da potražuje isplatu iznosa od 2.239,70 eur, dok svaki pojedinačni mjesečni iznos iznosi 248,86 eur, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.
2. Tužena-protutužiteljica u odgovoru na tužbu ističe kako je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene neosnovan u cijelosti, kako u osnovu tako i u visini, da se tužena-protutužiteljica nalazi u posjedu dijela stana po osnovi suvlasništva u ¼ dijela te da ista ni na koji način nije onemogućila tužiteljici-protutuženoj izvršavanje njezinog navodnog suvlasničkog prava na suposjed, da je tužena–protutužiteljica pošteni posjednik stana i stoga s obzirom na odredbu čl.164 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 98/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje u tekstu: ZVDSP) nije dužna platiti naknadu za korištenje stana, da tužiteljica-protutužena nikad nije tražila predaju suposjeda predmetnog stana, da s obzirom da tužena-protutužiteljica kao pošteni posjednik posjeduje manji dio stana te da nije ni na koji način onemogućila tužiteljicu-protutuženu na izvršavanje suposjeda da stoga ne postoji obveza tužene- protutužiteljice plaćati tužiteljici-protutuženoj naknadu za korištenje stana, da tužiteljici-protutuženoj ne pripada pravo na naknadu primjenom odredbe čl.1120 Zakona o obveznim odnosima jer je navedenom odredbom propisano da kad je netko tuđu stvar i uporabio u svoju korist, da vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, a budući da tužena-protutužiteljica koristi predmetni stan u granicama ovlaštenja danog joj odredbom čl.42 ZVDSP-a, dakle nije uporabila suvlasnički dio tužiteljice-protutužene i na taj način ostvarila korist koju bi bila dužna naknaditi, ista nije dužna tužiteljici-protutuženoj plaćati naknadu za korištenje stana, osporava i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da nema osnova da se visina naknade za korištenje tuđe stvari određuje s osnova ugovora o najmu, obzirom da isti ne postoji, da je netočna činjenica da bi se tužena-protutužiteljica u predmetni stan uselila nasilno, da tužena-protutužiteljica prebiva u predmetnom stanu na adresi u [adresa] od 13.10.2014. te navedeni stan predstavlja njezin dom. Nadalje navodi da je u trenutku hospitalizacije njezine majke – darovateljice, nakon operacije te uslijed teškog zdravstvenog stanja i slabe pokretljivosti kraće vrijeme boravila kod prijateljice, koja joj je pružala njegu i pomoć, da je za vrijeme boravka pok. majke u Klinici za neurologiju i nje kod prijateljice, tužiteljica-protutužena promijenila bravu na predmetnom stanu te obavijestila tuženu-protutužiteljicu da će se ista kao većinski suvlasnik koristiti stanom jer se darovateljica nalazi u bolnici, da je nakon toga zamolila tužiteljicu-protutuženu da joj preda nove ključeve i da joj omogući posjed predmetne nekretnine, a što je tužiteljica-protutužena odbila učiniti te je zbog navedenog bila primorana poslužiti se samopomoći 20.02.2016. te je o promijeni brave i onemogućavanju korištenja vlastitim domom napravila prijavu nadležnoj policiji, da uredno podmiruje režijske troškove, a za vrijeme dok je darovateljica živjela s njom u predmetnom stanu da su režijski troškovi većinom plaćani putem trajnih naloga sa računa pokojne darovateljice, ističe da su svi režijski troškovi uredno plaćeni, osim onih koje je onemogućena platiti zbog promjene korisnika režija, da pod pretpostavkom valjanosti Ugovora o darovanju od dana 06.05.2015., jedini i najveći dug po osnovi režijskih troškova za predmetnu nekretninu duguje upravo tužiteljica-protutužena jer je temeljem navedenog Ugovora tužiteljica- protutužena ishodila upis u zemljišne knjige navodnog prava suvlasništva u ¾ dijela predmetnog stana, a ista je sukladno čl. 6. obveznik otplate preostalih rata za stan u mjesečnom iznosu od 267,40 kn, da dug s navedenog osnova u trenutku pisanja odgovora na tužbu iznosi cca 3.000,00 kuna, da zbog neplaćanja po osnovi otkupa stana [adresa] može raskinuti ugovor o otkupu nekretnine u [adresa], zbog čega tuženoj-protutužiteljici prijeti nenadoknadiva i velika šteta, da tužiteljici-protutuženoj ne prijeti nikakva teško nadoknadiva šteta po osnovi ovršnih postupaka zbog navodnog neplaćanja režijskih troškova, kao i umanjenja vrijednosti nekretnine, pa stoga ističe kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 347 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016), a obzirom tužiteljica-protutužena nije učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, kao niti opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, da tužiteljica-protutužena nije učinila vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere. Slijedom svega navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene u cijelosti uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2.1. Uz odgovor na tužbu tužena-protutužiteljica je podnijela i protutužbu te u istoj navodi da je dana 06.05.2016. pred javnim bilježnikom mr.sc. Ljubinkom Svedrović Kilibarda iz Zagreba, Ilica 139A, broj ovjere OV-1130/15 tužiteljica- protutužena s pokojnom ŠZ, majkom tužene-protutužiteljice i bakom tužiteljice-protutužene, sklopila Ugovor o darovanju (dalje: Ugovor) kojim je darovateljica tužiteljici-protutuženoj darovala:
¾ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. [broj poduloška]/ zk. uložak br. [broj ZK uloška], označene kao zemljišnoknjižno tijelo AI-opisane kao stambena zgrada, [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižno tijelo AII opisano kao stan na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65.54 čm, sve zajedno s odgovarajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem je navedena zgrada sagrađena,
te ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, upisanog u zk. uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označeno kao zemljišnoknjižno tijelo AI-opisano kao put površine 37m2, zk. čbr. [katastarska čestica] i AII – opisano kao pašnjak z.k. čbr. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 341 m2, da je temeljem Ugovora tužiteljica-protutužena ishodila uknjižbu navedenih dijela nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, da se u čl. 2 Ugovora navodi kako darovatelj predaje u posjed obdarenici nekretninu iz čl. 1 Ugovora s danom potpisa Ugovora, da nekretnina iz Ugovora obuhvaća stan na adresi [adresa] te zemljište na Krku, da tužiteljica-protutužena od dana sklapanja Ugovora od 06.05.2015. pa do dana podnošenja odgovora na tužbu i protutužbe nije neposredni (su)posjednik predmetnog stana na adresi u [adresa], da neposredan posjed stvari ima osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a suposjed postoji ako više osoba imaju posjed na istoj stvari, da je za postojanje neposrednog suposjeda po osnovi suvlasništva na stanu potrebno da više osoba vrši faktičnu vlast na stvari, a to u odnosu na stan, u konkretnom slučaju, znači zajedničko stanovanje u stanu, da tužiteljica-protutužena i sama u tužbi od 04. studenog 2016. čini nespornim da ista nema neposredni posjed nekretnine – stana, koji je stekla navodnim darovanjem te ista nikada nije bila neposredni posjednik predmetnog stana, da pri tome potpuno neosnovano ističe da je ista u tome bila onemogućena od strane tužene-protutužiteljice, a da navedeno nije točno zato što je tužiteljica- protutužena stekla navodno suvlasništvo nekretnina dana 06.05.2015. te je do dana 28.01.2016., odnosno do dana kada je darovateljica živjela u predmetnom stanu proteklo punih 7 mjeseci i 3 tjedna u kojem je razdoblju mogla ostvariti neposredan posjed predmetne nekretnine, da je navedeno pravo neposrednog posjeda mogla ostvariti i nakon toga, no međutim tuženu-protutužiteljicu nikad nije tražila ključeve stana. U odnosu na zemljište na Krku navodi da tužiteljica-protutužena niti na tom zemljištu ne ostvaruje neposredan posjed, da je tužiteljica-protutužena propustila na predmetnom zemljištu učiniti bilo kakvu radnju koja bi označavala njezino vidljivo izražavanje faktičke vlasti nad tom zemljom, bilo osobno bilo posredstvom punomoćnika u posredovanju, da je zemljište zapušteno, neodržavano te obraslo u travu i grmlje. Nadalje navodi da Zakon o javnom bilježništvu (Narodne novine: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09) u čl. 53. st. 1. točka 2. propisuje da je javnobilježnički akt osobito potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, da navedena odredba predstavlja kogentnu normu, dakle prisilne je naravi, da predmetni Ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta već su stranke Ugovora u nazočnosti bilježnika samo priznale potpise na ispravi, odnosno na Ugovoru koji je prethodno sastavljen i potpisan, a javni bilježnik je utvrdio istinitost stavljenih potpisa, da sukladno navedenom, predmetnom Ugovoru temeljem kojeg je tužiteljica ishodila upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama za pravnu valjanost nedostaje zakonom propisana forma, da je isti sklopljen i upisan u zemljišnoj knjizi, no da je međutim za valjanost istog izostala prava faktična predaja u neposredan posjed, a obzirom predmetnom Ugovoru nedostaje zakonom propisana forma koja je nužna za njegovu valjanost, dakle da je sklopljen u formi javnobilježničkog akta, Ugovor je ništetan. Tužena –protutužiteljica sukladno čl. 327. Zakona o obveznim odnosima naznačuje svoj pravni interes za isticanje ništetnosti predmetnog Ugovora, a koji se očituje u činjenici umanjenja njezinog nasljednog dijela poslije smrti darovateljice, majke tužene – protutužiteljice, a koja je umrla **.**.2016., da kao podrednu činjenicu ništetnosti Ugovora ističe da je u trenutku sklapanja Ugovora darovateljica bila slijepa osoba koja je na desno oko vidjela svega 5%, a na lijevo oko 10% i to perifernim vidom, da je navedeno vidljivo iz nalaza dr. LZ od 15.09.2010. (više od 5 godina prije sklapanja predmetnog Ugovora) iz čega je vidljivo kako su degenerativne promjene na oba oka darovateljice u progresiji zbog čega je 5 godina prije sklapanja Ugovora vid darovateljice bio znatno oštećen, da je darovateljica u trenutku sklapanja Ugovora bolovala i od nagluhosti obzirom se godinama žalila na čestu bol i svrbež zvukovoda uz povremenu sekreciju iz zvukovoda te slabiji sluh, a odbila je nositi slušno pomagalo. Tužena – protutužiteljica dalje navodi da je navedenim činjenicama potrebno pribrojiti i činjenicu da su darovane nekretnine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. darovateljice i pok. oca tužene – protutužiteljice, koji nije ujedno i djed tužiteljice – protutužene, čime se dolazi do zaključka da je postupanje protutužiteljice – protutužene isključivo usmjereno na prisvajanje nekretnina koje joj po prirodnom pravu ne pripadaju, da suprotno moralu i na čelu savjesnosti i poštenja u prometu kada obdarenica, ovdje tužiteljica – protutužena, vodi slijepu i nagluhu darovateljicu u dobi od 87 godina, koja je preživjela moždani infarkt 2009., kardiovaskularnog bolesnika, javnom bilježniku radi priznanja potpisa na Ugovoru o darovanju svojim potpisom, znajući da je darovateljica osoba poodmakle životne dobi i teškog zdravstvenog stanja, te da nastupanje smrti predstavlja činjenicu koja po redovitom tijeku stvari nastupa kroz relativno kratko vrijeme i time vođenje ostavinskog postupka po smrti darovateljice, u kojem ostavinskom postupku tužiteljica - protutužena ne bi bila proglašena nasljednikom, da je pritom odlučna činjenica da je Ugovor o darovanju nekretnine prethodno sastavljen i potpisan, a da isti prilikom ovjere potpisa od strane javnog bilježnika, iako se radilo o slijepoj osobi, istoj nije pročitan, da takvo postupanje tužiteljice-protutužene u odnosu na darovateljicu i tuženu - protutužiteljicu predstavlja postupanje protivno moralu društva te načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Slijedom svega navedenoga predlaže usvojiti protutužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnim Ugovor o darovanju zaključen dana 06.05.2015. između pok. ŠZ, rođ. K i KZ, naložiti zemljišnoknjižnim odjelima Općinskog građanskog suda u Zagrebu te Općinskog suda u Rijeci uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja na nekretninama koje su bile predmet Ugovora o darovanju od 06.05.2015., kao i da tužiteljica protutužena naknadi parnični trošak tuženoj – protutužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na protutužbu tužiteljica – protutužena u cijelosti usporava protutužbu i protutužbeni zahtjev kao neosnovan, čini nespornim sklapanje Ugovora o darovanju od 06.05.2015. sa sada pok. ŠZ, osporava kao netočne i neosnovane navode da tužiteljici protutuženoj nije predan posjed darovanih nekretnina po navedenom darovnom Ugovoru pa da je stoga isti ništetan, da u prilog tome govore činjenice da je tužiteljica - protutužena u zadnjih 7 godina isključivo sama brinula o svojoj baki, pok. ŠZ, i da je tako sama svakodnevno vodila brigu o stanu, imala svoj ključ od istog tako da je mogla ulaziti i izlaziti u svako doba, čistila ga, pospremala, plaćala režije, brinula se za popravak bilo kojeg nastalog kvara, ostajala i preko noći, baki donosila hranu, po potrebi lijekove i slično, držala i neke svoje pokretnine, odjeću i sl. koje su joj bile potrebne za vrijeme boravka u istome, prisustvovala sastancima suvlasnika, kao i vršila druge posjedovne čini, da je iz navedenog razvidno da je u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju tužiteljica- protutužena već bila u posjedu predmetnog stana, a i po sklapanju istog je i dalje vršila sve naprijed opisane posjedovne čine, da je stoga besmislena i netočna tvrdnja tužene protutužiteljice da nije došlo do stupanja u posjed tužiteljice – protutužene, da je iz navedenog razvidno da je tužiteljica - protutužena svakodnevno vršila svoja posjedovna i vlasnička prava, svima trećima na očit i nedvojben način, pa tako i ovdje tuženoj – protutužiteljici, da tužena - protutužiteljica nikada nije stanovala u predmetnom stanu niti je imala uvid u život ŠZ, a kamoli posjed stana tužiteljice – protutužene, da je svoj posjed vršila i prije i poslije sklapanja ugovora o darovanju s time da je sklapanjem Ugovora tužiteljici – protutuženoj nedvojbeno i formalno potvrđen status suposjednika i suvlasnika stana. U odnosu na predaju posjeda nekretnine na Krku, tužiteljica – protutužena ističe kako je riječ o neizgrađenom zemljištu, u naravi livade – pašnjaku, da je posjed na tim nekretninama tužiteljici – protutuženoj prenesen danom sklapanja Ugovora i da je time ona dobila i pravnu i faktičnu vlast tom nekretninom, da je tužiteljica – protutužena već 2015. pred kraj godišnjeg odmora djelomično počistila navedeno zemljište, a isto je učinila i u 10. mjesecu te godine, da je u 2016. sa suprugom i prijateljicom po povratku sa godišnjeg odmora na Viru ponovno djelomično počistila tu nekretninu baš kao i u 10. mjesecu, da je iz naprijed navedenog razvidno da je tužiteljica – protutužena stupila, bila i je u posjedu nekretnine na Krku, ističe da ima zakoniti pravni temelj za posjed istoga kao i sam posjed – zakonitu faktičnu mogućnost i vlast raspolaganja stvarju, da je iz navedenog razvidno da su navodi tužene - protutužiteljice glede njezinog posjeda stana u [adresa] i nekretnine na Krku neistiniti, neargumentirani, i nedokazani pa samim time i neosnovani. Nadalje, navodi da se tužena – protutužiteljica kao nekompetentna osoba upušta u analizu medicinske dokumentacije ŠZ iako zna ili bi barem trebala znati da to može samo ovlašteni sudski vještak određene specijalizacije i pri tom izvodi zaključke koji su bez ikakve pravne vrijednosti, da su neistiniti, netočni, neosnovani i besmisleni navodi tužene – protutužiteljice da je darovateljica bila i slijepa i gluha uz insinuaciju da je bila prisiljena od strane tužiteljice – protutužene na sklapanje ugovora s čijim sadržajem nije bila upoznata, da je zbog naprijed iznesenog upravo darovateljica inzistirala na sklapanju darovnog ugovora, te je upravo darovateljica organizirala sastav i ovjeru istog na način da je ona samostalno kontaktirala odvjetnicu Andreju Glavaš i informirala se glede sastavljanja ugovora o darovanju, a koja odvjetnica je darovateljici sačinila Ugovor i uručila u svom uredu, u koji je darovateljica pristupila i gdje je Ugovor pročitan, gdje ga je ŠZ pročitala, te ga potom otišla ovjeriti kod javnog bilježnika, da osim što darovateljica niti u kojem slučaju nije bila niti gluha niti slijepa, ista je bila potpuno poslovno sposobna i mogla je slobodno raspolagati svojom imovinom, da je štoviše darovateljica do odlaska u bolnicu zbog moždanog udara, stanovala u predmetnom stanu te je bila suposjednik stana zajedno sa tužiteljicom - protutuženom, a da je darovateljica uistinu bila u stanju kako ga opisuje tužena - protutužiteljica tada ta osoba ne bi mogla komunicirati s drugima, a posebice s tužiteljicom – protutuženom, pa i dio dana sama boraviti u stanu, da je zdravstveno stanje darovateljice bilo u skladu sa njenim godinama, ali je to nije onemogućavalo da normalno razmišlja, prosuđuje, te samostalno odlučuje i sudjeluje u pravom prometu, da neovisno o činjenici što su navodi tužene – protutužiteljice neistiniti i netočni ista njima insinuira da bi na strani darovateljice postojale mane volje, a što ne rezultira ništetnošću ugovora već eventualno pobojnošću odnosno poništajem, pa kako je rok za poništaj ugovora zbog pobojnosti jednu godinu od saznanja, a tužiteljica je uknjižbu vlasništva izvršila sredinom 2015., to tužena ne može reći da nije znala zemljišnoknjižno stanje kako je u zemljišnoj knjizi pa je stoga prekluzivni rok za pobijanje ugovora zbog mana volje u svakom slučaju prošao, a sukladno odredbama ZOO-a. Nadalje, navodi da su potpuno neistiniti navodi tužene - protutužiteljice da bi ista stanovala u stanu sa darovateljicom. Slijedom svega navedenoga tužiteljica – protutužena ističe kako su netočni, neosnovani i promašeni svi navodi tužene – protutužiteljice kojim spori valjanost ugovora o darovanju od 6.5.2015. obzirom je tužiteljica - protutužena dokazala posjed darovanih nekretnina u cijelosti, dokazala da je upravo darovateljica inicirala sastav tog ugovora i bila u cijelosti sposobna isti razumjeti i pročitati, dok tužena – protutužiteljica u predmetnom stanu nikada nije stanovala, te je upravo ona po hospitalizaciji darovateljice ''iskoristila'' situaciju i nasilno provalila u predmetni stan, te isti u cijelosti koristi potpuno neosnovano i nezakonito zbog čega predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovanu protutužbu i protutužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tužiteljice – protutužene.
4. U ovom predmetu sud je 07. ožujka 2024. donio presudu i rješenje poslovni broj P-6375/16-71, protiv koje je tužiteljica - protutužena izjavila žalbu, koju žalbu je Županijski sud u Splitu prihvatio kao osnovanu te je rješenjem posl. br. Gž- 1640/2024-2 od 20. studenog 2024. ukinuo navedenu presudu i rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i ponovan postupak.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz knjige položenih ugovora (list 4 spisa), preslike računa za predmetnu nekretninu (list 5-27, 105-106, 119-127, 169-170, 178-185 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Trnje od 7.6.2016. (list 45 spisa), presliku ugovora o darovanju od 6.5.2015. (list 46-48 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 49 spisa), izvadak iz matice umrlih (list 56 spisa), smrtni list (list 57 spisa), medicinsku dokumentaciju pok. ŠZ (list 58-72, 75-96, 218, 221-222 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 5.12.2002. posl. br. O-4761/00 (list 97-98 spisa), službene zabilješke Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom (list 99-104 spisa), rješenje CZSS od 9.8.2016. (list 107-109 spisa), zdravstveni karton pok. ŠZ (list 245, 257-294 spisa), saslušani su: tužiteljica – protutužena (list 160-161 spisa), tužena – protutužiteljica (list 161-163 spisa), svjedoci: ZZ (list 164-165 spisa), OZ (list 165-166 spisa), UZ (list 166 spisa), EZ (list 167 spisa), Ljubinka Svedrović Kilibarda (list 206-207 spisa), VZ (list 224- 225 spisa), PZ (list 225-226 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Branimiru Cerovskom (list 320-321 spisa), te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
5.1. Sud nije izvodio dokaze predložene od strane tužiteljice-protutužene na ročištu održanom 10. rujna 2025. u vidu saslušanja preostalih svjedoka predloženih na pripremnom ročištu, kao niti dokaze predložene od strane tužene-protutužiteljice u vidu dopunskog saslušanja svjedoka ZZ i OZ, svi na okolnost vršenja posjeda, obzirom su u predmetnom postupku saslušane stranke i svjedoci koji su imali neposredna saznanja o predmetu spora zbog čega je predmetna pravna stvar, prema mišljenju ovog suda, dovoljno raspravljena, te je podobna za donošenje meritorne odluke. Sve naprijed navedeno imajući u vidu odredbu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).
6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev i prijedlog za izdavanje privremene mjere neosnovan, dok je protutužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutužene radi isplate naknade za korištenje 3/4 njezinog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine opisane kao stan na IV. (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65.54 čm, koji stan je neodvojivo povezan sa određenim suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa] sagrađen na čest. br. 4819, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u visini prosječne najamnine, razmjerno njegovom suvlasničkom udjelu, u ukupnom iznosu od 2.239,70 eur / 16.875,00 kn za razdoblje od veljače 2016. do listopada 2016., prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se tuženoj- protutužiteljici zabranjuje korištenje nekretnine opisane kao stan na IV. (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65.54 čm, koji stan je neodvojivo povezan sa određenim suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa] sagrađen na čest. br. 4819, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], te zahtjev tužene-protutužiteljice da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju zaključen dana 06.05.2015. između pok. ŠZ rođ. K i tužiteljice-protutužene, kao i nalaganje zemljišno knjižnim odjelima Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Rijeci uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
8. Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva i zahtjeva za izdavanje privremene mjere, kao i osnovanost protutužbenog zahtjeva.
9. Sud je prvenstveno utvrđivao osnovanost protutužbenog zahtjeva odnosno pitanje pravne valjanosti/ ništetnosti Ugovora o darovanju ovjerenog po javnom bilježniku Ljubinki Svedrović Kilibarda iz Zagreba, Ilica 139A, pod brojem ovjere OV-1130/15 od dana 06.05.2015. obzirom da navedeno predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene.
10. Uvidom u predmetni Ugovor o darovanju od dana 06.05.2015. (dalje u tekstu: Ugovor) utvrđeno je da je isti sklopljen između ŠZ, rođene K, iz [adresa], rođ. **.**.1928., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice, i KZ, rođene UZ, iz [adresa], rođ. **.**.1975., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, da temeljem navedenog ugovora darovatelj daruje, a obdarenica, koja je darovateljičina unuka, prihvaća:
a) ¾ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. [broj poduloška]/ zk. uložak br. [broj ZK uloška], označene kao zemljišnoknjižno tijelo AI-opisane kao stambena zgrada, [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižno tijelo AII opisano kao stan na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i tri lođe u ukupnoj površini od 65.54 čm, sve zajedno s odgovarajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem je navedena zgrada sagrađena (dalje u tekstu: nekretnina),
b) ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, upisanog u zk. uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označeno kao zemljišnoknjižno tijelo AI-opisano kao put površine 37m2, zk. čbr. [katastarska čestica] i AII – opisano kao pašnjak z.k. čbr. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 341 m2, (čl. 1. Ugovora), da darovatelj predaje u posjed obdarenici Nekretninu iz čl. 1 ovog Ugovora s danom potpisa ovog ugovora (čl. 2. Ugovora), da se darovatelj odriče prava opoziva dara obuhvaćenog ovim ugovorom bilo kada i iz bilo kojeg razloga (čl. 3. Ugovora), da darovatelj, sukladno čl. 89. st. 3 Zakona o nasljeđivanju, važećeg na dan sklapanja ovog ugovora, izrijekom izjavljuje da se nekretnine, koje su predmetom ovog darovnog ugovora, ne uračunava u nasljedni dio obdarenice (čl. 4. Ugovora), da darovatelj dopušta obdarenici da temeljem ovog Ugovora ishodi upis prava vlasništva nekretnine iz čl. 1 ovog ugovora u zemljišnim knjigama, na svoje ime i u svoju korist (čl. 5. Ugovora), da sve troškove ovog Ugovora, troškove zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva kao i daljnje otplate preostalih rata za stan (mjesečni iznos od 267,40 kn) prema kupoprodajnom ugovoru koji je darovateljica sklopila sa RH dana 2.6.1997. snosi dalje obdarenik (čl. 6. Ugovora), da ugovorne strane ovime izjavljuju da su upoznate sa svojim zakonskim pravima i obvezama te da su prednji ugovor pročitale i da isti sadrži njihovu pravu volju (čl. 7. Ugovora), da je Ugovor sastavljen u dva istovjetna i jednakovažeća primjerka, od kojih jedan ostaje pohranjen kod javnog bilježnika, jedan ostaje kod obdarenice, a jedna ovjerena preslika ostaje kod darovatelja (čl. 8. Ugovora), da ga u znak prihvata prava i obveza iz ovog Ugovora, ugovorne strane vlastoručno potpisuju (čl. 9. Ugovora). Ugovor je na mjestu darovatelja potpisan od strane ŠZ i od strane obdarenice KZ. Javni bilježnik mr. sc. Ljubinka Svedrović Kilibarda iz Zagreba, Ilica 139A, potvrdila je da su stranke ŠZ i KZ, čiju je istovjetnost utvrdila uvidom u osobne iskaznice, u njezinoj nazočnosti priznale potpis na ispravi – Ugovoru o darovanju od 06. svibnja 2015., kao svoj te da su potpisi na ispravi istiniti. Ugovor je ovjeren pod brojem ovjere OV-1130/15 u Zagrebu, dana 06.05.2015..
11. Odredbom čl. 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), propisano je da se ugovor o darovanju sklapa u pisanom obliku. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
12. Na okolnost vršenja posjeda nad predmetnim nekretninama, utvrđeno je kako je darovateljica pok. ŠZ u kontinuitetu na isti način vršila posjedovne čini u predmetnom stanu u [adresa] i to, kako prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, tako i nakon njegova sklapanja sve do 28. siječnja 2016. kada je pok. ŠZ zbog posljedica moždanog udara hospitalizirana i odmah iz bolnice smještena u Dom za starije i nemoćne, gdje je i preminula dana **.**.2016. Navedena činjenica među strankama nije niti sporna.
13. Navedena činjenica, da se posjedovno stanje nije izmijenilo nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, proizlazi iz iskaza:
- tužiteljice-protutužene koja u svom iskazu navodi da su obje i ona i baka bile u posjedu obzirom je kod bake dolazila na dnevnoj bazi i znala je prespavati, da je svakodnevno dolazila kod bake i za nju se brinula, a u tome joj je pomagao njezin suprug i njezine prijateljice, da je nakon tog zla što se desilo baki tužena ušla u posjed,
- tužene-protutužiteljice koja u svom iskazu navodi tužiteljica-protutužena nikad nije živjela u stanu u [adresa], već je živjela u [adresa]
[adresa], koju činjenicu tužiteljica-protutužena nije osporavala
- svjedoka UZ, majke tužiteljice – protutužene i polusestre tužene
– protutužiteljice, koja u svom iskazu navodi da je pok. ŠZ u stanu 2014. živjela sama i to cijelo vrijeme, a o njoj se brinula ovdje tužiteljica-protutužena na način da ju je posjećivala, vodila je kod liječnika i slično, a nakon 2014. tužiteljica- protutužena je dolazila u stan kuhati i spremati i držala je tamo svoje stvari, po potrebi je znala prespavati,
- svjedoka EZ, prijateljice tužiteljice - protutužene, koja u svom iskazu navodi da se tužiteljica-protutužena oduvijek brinula o baki, s tim da je to bilo intenzivnije kroz 2014. i 2015. jer joj je u tom periodu i ona pomagala, da su znali doći kod pok. ŠZ.
13.1. Za napomenuti je, a imajući u vidu uputu iz rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1640/2024-2 od 20. studenog 2024., kako tužiteljica – protutužena tijekom cijelog postupka, niti tvrdi niti dokazuje da je darovateljica izvršila pravu predaju predmetnog stana tužiteljici – protutuženici, kao što niti tvrdi niti dokazuje da je ona (kao obdarenica iz predmetnog ugovora o darovanju) dopustila svojoj baki – darovateljici, da i nadalje ostane živjeti u predmetnom stanu, pa da bi se stoga moglo zaključiti da je do prave predaje ikada došlo.
14. Iskaz tužiteljice-protutužene u dijelu u kojem navodi da su i ona i baka bile u posjedu obzirom je kod bake dolazila na dnevnoj bazi i znala je prespavati, da je svakodnevno dolazila kod bake i za nju se brinula, kao dokaz vršenja posjeda na predmetnom stanu nije prihvaćen kao uvjerljiv, s obzirom da među strankama nije sporno da je pok. ŠZ i nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju 06. svibnja 2015. i dalje živjela u stanu u [adresa], sve do 28. siječnja 2016. kada je zbog posljedica moždanog udara hospitalizirana. Činjenica da je tužiteljica-protutužena dolazila kod darovateljice na dnevnoj bazi, za nju se brinula i znala prespavati i da je imala svoj ključ od predmetnog stana tako da je mogla ulaziti i izlaziti u svako doba (podnesak tužiteljice-protutužene od 17.02.2017. – list 117 spisa) sama po sebi nije dovoljna da bi se smatralo da je došlo do prave predaje stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-359/12 od 21. prosinca 2016.).
15. Također, niti činjenica što je u samome Ugovoru o darovanju navedeno da Darovatelj predaje u posjed obdarenici, ovdje tužiteljici-protutuženoj predmetnu nekretninu s danom potpisa navedenog Ugovora ne znači da je došlo do prave predaje nekretnine, a na navedeno ne utječe ni činjenica što je tužiteljica-protutužena na temelju predmetnog Ugovora o darovanju izvršila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama (tako i u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2607/17 od 23. studenoga 2017., koja se u tom dijelu poziva na odluke Ustavnog suda RH U-III-891/2006 i U-III-849/06 od 2. prosinca 2009., U-III-427/10 od 1. ožujka 2012., U-III-409/11 od 25. veljače 2015. i U-III-1261/14 od 28. rujna 2016.).
16. Dakle, neposredan posjed ima osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari (čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV), a kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici, a to u odnosu na stan znači stanovanje u stanu.
17. Na temelju prihvaćenih iskaza stranaka i svjedoka saslušanih u ovome postupku, koji su u bitnom iskazivali na navedenu okolnost, utvrđeno je kako se u konkretnom slučaju nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju posjedovno stanje nije nimalo izmijenilo, naime, darovateljica pok. ŠZ je i dalje živjela u stanu u [adresa], a tužiteljica bi je posjećivala i po potrebi prespavala.
18. U odnosu na nekretninu na Krku sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tužiteljice-protutužene u kojem navodi da su svi skupa, kad su potpisali predmetni darovni ugovor, pri tom misli na njenog supruga i njezinu prijateljicu, baku i sebe, otišli na Krk u Šilo pogledati zemlju koju joj je baka darovala, obzirom je u tom dijelu svjedok EZ iskazivala u bitnom detalju suprotno od tužiteljice- protutužene te je u svom iskazu navela da su na sam dan potpisivanja darovnog ugovora odvezli baku kod javnog bilježnika, a nakon toga su tužiteljica i njezin suprug i ona otišli na Šilo na otoku Krku gdje su pogledali nekretninu koju je baka darovala ŠZ. Iz naprijed navedenog iskaza svjedoka EZ sud utvrđuje da nakon potpisivanja predmetnog ugovora o darovanju na Krk gdje se nalazi darovana nekretnina sa tužiteljicom i njezinim mužem te njom nije ujedno išla i pok. ŠZ slijedom čega niti u odnosu na ½ nekretnine koja se nalazi na otoku Krku, upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, upisanog u zk. uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označeno kao zemljišnoknjižno tijelo AI- opisano kao put površine 37m2, zk. čbr. [katastarska čestica] i AII – opisano kao pašnjak z. k. č. br. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 341 m2, nije došlo do prave predaje u posjed darovane nekretnine od strane pok. ŠZ tužiteljici-protutuženoj niti u formi traditio brevi manu niti u formi tradito lunga manu. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka EZ u naprijed navedenom dijelu, obzirom je ista, za razliku od tužiteljice- protutužene, nezainteresirana za uspjeh stranaka u sporu dok je, po mišljenju ovoga suda, tužiteljica-protutužena u navedenom dijelu prilagodila svoj iskaz upravo radi uspjeha u predmetnom sporu. Na navedeni zaključak suda da tužiteljici-protutuženoj nije predana u posjed nekretnina na Krku od strane darovateljice pok. ŠZ nije utjecala tvrdnja tužiteljice - protutužene da svake godine 2 – 3 puta godišnje ode na Krk na kojem se nalazi predmetno zemljište i da nastoji to zemljište održavati koliko toliko urednim jer nije potkrijepljen drugim dokazima.
19. Nadalje, kako iz spisu priloženog spornog ugovora o darovanju sklopljenog između pok. ŠZ i tužiteljice-protutužene proizlazi da navedeni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta već su na njemu pok. ŠZ, kao darovateljica, i tužiteljica-protutužena, kao obdarenica, ovjerile samo svoj potpis kod javnog bilježnika, što u predmetnom postupku nije niti sporno.
20. Kako predmetni Ugovor o darovanju nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta kako je to propisano člankom 53 st. 1 točkom 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09, dalje: ZJB) taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne uknjižba u zemljišne knjige (tako i Ustavni sud RH u odluci broj U-III/1261/2014 od 28.rujna 2016.)
21. Slijedom svega navedenoga, ostaje za utvrditi kako nije došlo do prave predaje nekretnina koje su predmet Ugovora o darovanju od 06. svibnja 2015. u neposredan posjed tužiteljici-protutuženoj kao daroprimatelju, tako da predmetni Ugovor o darovanju nema propisan oblik javnobilježničkog akta iz čl. 53. ZJB-a.
22. Kako je, dakle, u ovome postupku utvrđeno da predmetni Ugovor o darovanju od 06. svibnja 2015. nema oblik koji je propisan za njegovu valjanost, to je protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti istoga prihvaćen, te je stoga odlučeno kao pod točkom II., III. i IV. izreke ove presude. Nadalje, kako je usvojen protutužbeni zahtjev, ostaje za utvrditi kako je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene neosnovan u cijelosti, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude te u izreci ovoga rješenja.
23. Slijedom svega navedenog, sud nije cijenio druge izvedene dokaze obzirom je utvrdio osnovanost protutužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 06. svibnja 2015. jer ni vrednovanje istih ne bi dovelo do drugačije odluke suda.
24. Parnični trošak suđen je tuženoj - protutužiteljici obzirom tužiteljica - protutužena nije uspjela u postupku. Odluka o parničnom trošku tužene - protutužiteljice temelji se na odredbama iz članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, a sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (54.499,30 eur – list 32 spisa) i zatraženom troškovniku. Tuženoj - protutužiteljici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava protutužbe u iznosu od 500 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 06.09.2017. i 12.03.2019. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), trošak sastava podnesaka 28.06.2018., 27.04.2021. i 14.03.2023. u iznosu od po 500 bodova svako (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 02.11.2018., 18.03.2021. i 11.06.2021. u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištu
12.11.2018., 15.10.2020., 16.03.2021., 11.11.2021., 13.04.2022., 29.11.2022., 17.01.2024. i 10.09.2025. u iznosu od po 500 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 10.03.2020. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9/2 Tarife) odnosno ukupno 6525 bodova, što uz zatraženu vrijednost jednog boda od 1,33 eur za radnje poduzete do 28.10.2022., zatraženu vrijednost jednog boda od 1,99 eur za radnje poduzete do 17.11.2023. te zatraženu vrijednost jednog boda od 2,00 eur za radnje poduzete nakon 17.11.2023. (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 10.008,25 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 12.510,31 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 199,08 eur s naslova troška medicinskog vještačenja i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eur tako da ukupan trošak tužene – protutužiteljice iznosi 13.373,00 eur.
25. Tuženoj - protutužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročišta za mirenje od 14.05.2019., 05.06.2019., 14.06.2019. i 02.07.2019. obzirom navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a niti je trošak ovog postupka, trošak sastava podneska od 07.07.2022. obzirom da isti ne prileži spisu, trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i protutužbu obzirom da iz stanja spisa proizlazi da istu nije niti podmirila, posljedično čemu joj navedeni trošak nije niti nastao.
26. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženoj - protutužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Sudac
Nevenka Božinović Čupin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- pun. tužiteljice-protutužene
- pun. tužene-protutužiteljice
