1               Poslovni broj: Gž-290/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-290/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz O. G., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. G., odvjetniku iz S., protiv tuženika Financijske agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika O. B. d.d. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD A. & A. d.o.o. iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-1557/2020 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: P-1557/2020 od 20. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda, toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa od 110.849,68 kuna/14.710,523 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihovog dospijeća (počevši od 6. siječnja 2015. do 6. ožujka 2020.) do isplate. Toč. II. odlučeno je da je tužiteljica dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi umješaču na strani tuženika O. B. d.d. S. trošak u iznosu od 9.375,00 kuna/1.244,27 eura.

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu pobija tužiteljica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U prilog svojoj tvrdnji da nije bilo zakonske osnove za provođenje izvansudske ovrhe na plaći tužiteljice pozvala se je i na primjenjive odluke iz sudske prakse (rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ovr-619/17 od 7. lipnja 2017. i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ovr-1253/18-2 od 17. travnja 2018.). Prvostupanjski sud se na njih nije očitovao, dok je odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva zasnovao na stajalištu da nema mjesta primjeni odredbe čl. 32. st. 3. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ), već da se radi o sveopćem pravnom sljedništvu – pripajanju društva B. P. C. d.d. društvu preuzimatelja O. B. d.d., što među strankama nije bilo sporno. Međutim, nije dao analizu navoda tužiteljice da nije bilo zakonske osnove da se nakon pripojenja društva B. P. C. d.d. društvu O. B. d.d. izvansudska ovrha nastavi na plaći tužiteljice u korist društva O. B. d.d. Ističe kako nije jasno na koji se zakon sud poziva, ukoliko se uopće poziva na neki zakon kada navodi „sukladno čl. 522. st. 3.“. Obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a sud se nije očitovao ni o ključnim navodima tužiteljice, čime se pobijana presuda ukazuje neobrazloženom. Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda obvezuju sudove da obrazlože svoje odluke, a razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda. Nije bilo osnove za provođenje ovrhe na plaći tužiteljice u korist društva O. B. d.d. Pobija i odluku o troškovima postupka, ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.687,50 kuna/622,14 eura.

 

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa od 110.849,68 kuna/14.710,523 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja se odnosi na mjesečne anuitete na ime otplate kredita koji je tužiteljica zaključila s B. P. C. d.d. 26. travnja 2010. (u razdoblju od 6. siječnja 2015. do 6. ožujka 2020., kako podrobnije proizlazi iz prvostupanjske presude), a koje da je tuženik uskraćivao s plaće tužiteljice i isplaćivao ih O. banci d.d. iz plaće tužiteljice, prema njenoj suglasnosti o zapljeni novčanih sredstava od 23. travnja 2010. (ugovoru o kreditu od 26. travnja 2010. zaključenom s B. P. C. d.d.).

 

6. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako je uskrata dijela plaće tužiteljice po tuženiku nastavljena i prema O. B. d.d., sveopćem pravnom sljedniku društva B. P. C. d.d., budući da je došlo do pripajanja društva B. P. C. d.d. tom društvu 2014., čime je njegova cjelokupna imovina prešla na O. B. d.d., a koja je time stupila u sve pravne odnose B. P. C. d.d., prema čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., dalje: ZTD), zbog čega je nastavljeno s naplatom iz plaće tužiteljice. To proizlazi i iz ovlaštenja same tužiteljice od 1. lipnja 2016. prema kojem ovlašćuje tuženika, kao svog poslodavca, da iz dijela njene plaće koji je izuzet od ovrhe po članku 173. OZ-a podmiri njene obveze prema O. B. d.d.

 

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

 

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje: ZPP) jer pobijana presuda niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati. Izreka je dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stavove o neosnovanosti postavljenih zahtjeva. Iako se prvostupanjski sud doista ne poziva na naziv samog zakona (kada u točki 11. obrazloženja spominje odredbu čl. 522. st. 3.), iz sadržaja obrazloženja presude jasno je kako se poziva na tu odredbu Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 152/2011., pročišćeni tekst, 111/2012., 68/2013, 110/2015., 40/2019; 34/2022, 114/2022, 18/2023, dalje: ZTD). Time nije dovedeno u pitanje pravo na obrazloženu odluku tužiteljice, na pošteno suđenje prema propisima na koje se poziva u žalbi. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

9. Odredbom čl. 522. st. 3. ZTD-a propisano je, između ostalog, da upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, pri čemu je društvo preuzimatelj sveopći pravni sljednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

10. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica 26. travnja 2010. zaključila ugovor o kreditu s B. P. C. d.d. prema kojem joj je isplaćen iznos od 20.550,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu je kredit trebala otplatiti u razdoblju od 120 mjeseci, u mjesečnim anuitetima u iznosu 306,83 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize kreditora za euro u odnosu na kunu; da je radi naplate tog kredita tužiteljica, kao djelatnica tuženika, dala suglasnost o zapljeni novčanih sredstava od 23. travnja 2010. (prema ugovoru o kreditu), a na temelju koje je tuženik plijenio te iznose od plaće tužiteljice i isplaćivao ih O. banci nakon pripajanja B. P. C. d.d. toj banci. Također, nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: Tt-14/2875 u registar tog suda upisano pripajanje subjekta, pripajanje društva B. P. d.d. društvu O. B. d.d. Split na temelju ugovora o pripajanju društva od 28. kolovoza 2014. i odluke Glavne skupštine društva od 3. listopada 2014.

 

11. Sporno je i nadalje je li tuženik bio ovlašten s računa tužiteljice u vremenskom periodu od siječnja 2015. do 6. ožujka 2020. isplaćivati mjesečne iznose od 1.751,18 kuna/232,421 eura O. B. d.d. u postupku izvansudske ovrhe, budući da je B. P. d.d. pripojena društvu O. B. d.d. 2014., a do te promjene je došlo tijekom ovršnog postupka na plaći tužiteljice u vrijeme važenja Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008., 139/2010., 154/2011., 70/2012., dalje: OZ/96), koji zakon nije predviđao mogućnost nastavljanja ovršnog postupka ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika.

 

12. Iako tužiteljica pravilno ukazuje da je tek 2014., odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog Zakona („Narodne novine“ broj: 93/2014., dalje: ZIDOZ/14) u čl. 32. OZ-a dodan stavak 3. kojim je propisano da, ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Međutim, u ovoj situaciji ne radi se o slučaju iz čl. 32. st. 3. OZ-a, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

13. Budući da je u konkretnom slučaju došlo do pripajanja društva B. P. d.d. društvu O. B. d.d., ne radi se o novom vjerovniku, nego o sveopćem pravnom sljedniku ranijeg ovrhovoditelja iz čl. 522. st. 3. ZTD, u kojoj situaciji društvo preuzimatelj, po samom zakonu, odredbi čl. 522. st. 3. ZTD-a stupa u sve pravne odnose pripojenog društva, tako i na mjesto ovrhovoditelja B. P. d.d. u izvansudskoj ovrsi protiv tužiteljice (i po danog suglasnosti o zapljeni od 23. travnja 2010.). Naime, pripajanjem su sva prava i obveze B. P. d.d. prenesena na O. B. d.d. Protivno žalbi, a zbog navedenog, odluke na koje se poziva tužiteljica u vezi s primjenom odredbe čl. 32. st. 3. OZ-a, nisu primjenjive u ovomj pravnoj stvari.

 

14. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti te potvrditi presudu prvostupanjskog suda, uključujući i odluku o parničnom trošku koja nije određeno ni osporena od strane žalitelja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka valjalo je odbiti jer je njena žalba odbijena, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a kao neosnovana.

 

 

U Puli-Pola, 15. rujna 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Zoran Šarić