REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2071/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Goranu Goluži, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Smiljanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. tuženice JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Zvonimiru Perši, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 22. kolovoza 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika I. i II. tuženice, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se II. tuženici ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 370,73 EUR (slovima: tristo sedamdeset eura i sedamdeset tri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2022. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica PŽ s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje od II. tuženice ŽŽ zakonske zatezne kamate na iznos od

370,73 EUR, a koje kamate teku:

- na iznos od 13,90 EUR od 31.01.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 13,90 EUR od 03.03.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 13,90 EUR od 25.03.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 60,39 EUR od 22.06.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 17,90 EUR od 23.07.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 17,90 EUR od 13.08.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 17,90 EUR od 13.08.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 17,90 EUR od 24.09.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 17,90 EUR od 09.11.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 17,90 EUR od 09.11.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 58,87 EUR od 14.12.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 20,46 EUR od 14.12.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 20,46 EUR od 31.12.2021. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 20,46 EUR od 04.02.2022. pa do 9. svibnja 2022.,

- na iznos od 20,46 EUR od 03.03.2022. pa do 9. svibnja 2022. i

- na iznos od 20,46 EUR od 22.03.2022. pa do 9. svibnja 2022.

III. Odbija se tužiteljica PŽ s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje od I. tuženice JŽ isplatu iznosa od 370,73 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se II. tuženici ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 901,54 EUR sa zateznim kamatama od 30. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice PŽ za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi I. tuženici JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 481,25 EUR sa zateznim kamatama od 30. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev I. tuženice JŽ za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev II. tuženice ŽŽ za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 11. travnja 2022. u bitnome navodi da je sestra I. tuženice JŽ, a da je II. tuženica ŽŽ kći I. tuženice odnosno nećakinja tužiteljice. Ističe da su tužiteljica i I. tuženica suvlasnice svaka u 1/2 dijela nekretnine opisane kao zk.č.br. 1603/47 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište [adresa] u [adresa] površine 263 m2 te zk.č.br. 1603/705 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 36 m2, a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da zajedno s članovima svoje obitelji stanuje i koristi za stanovanje kuću koju je sagradila na predmetnoj nekretnini, odnosno dograđeni dio stare postojeće kuće, dok da staru kuću u cijelosti koristi za stanovanje II. tuženica ŽŽ zajedno s svoje troje malodobne djece. Ističe i da stara kuća predstavlja suvlasništvo tužiteljice i I. tuženice JŽ i to svake u ½ dijela, dok da je dograđeni dio kuće isključivo vlasništvo tužiteljice i njezinog supruga, iako ista nije upisana u zemljišne knjige. Ističe i da na predmetnoj nekretnini postoji samo jedno brojilo za potrošnju električne energije, a koje glasi na ime pok. EŽ, kao i da svi režijski troškovi na nekretnini, između ostalih i potrošnja električne energije, dolazi na ime pok. majke tužiteljice i I. tuženice, odnosno na ime pok. EŽ. Tužiteljica navodi da je II. tuženica ŽŽ uselila u predmetnu nekretninu 1. kolovoza 2020. te da je nekoliko mjeseci podmirivala svoj dio potrošnje električne energije (1/2 dijela), i to od kolovoza do prosinca 2020., ali da je prestala plaćati i ne želi više plaćati struju za period od siječnja 2021. pa nadalje. Tužiteljica navodi da je platila cjelokupne iznose za mjesečnu potrošnju struje od siječnja 2021. do ožujka 2022. te da je u navedenom razdoblju sveukupno uplatila na ime potrošene električne energije iznos od 741,47 EUR (5.586,62 kn), pa da stoga ima pravni interes potraživati od tuženice ½ dijela uplaćenog iznosa, odnosno 370,74 EUR (2.793,31 kn). Slijedom navedenog predlaže naložiti I. i II. tuženici da solidarno isplate tužiteljici iznos 370,74 EUR (2.793,31 kn) zajedno sa zateznim kamata na pojedine iznose, kao i da joj I. i II. tuženica solidarno naknade trošak parničnog postupak uvećano za zatezne kamate.

2. I. tuženica JŽ i II. tuženica ŽŽ u odgovoru na tužbu u bitnome navode da je točno da su da su tužiteljica i I. tuženica sestre koje su predmetnu nekretninu stekle od svog oca VŽ, a da je II. tuženica nećakinja tužiteljice i kćerka I. tuženice, koja zajedno sa svoje troje maloljetne djece koristi dio predmetne nekretnine koja se nalazi u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa], a u koju je uselila na prijedlog tužiteljice. Isto tako, navode i da je točno da na predmetnoj nekretnini postoji samo jedno brojilo za potrošnju električne energije, a koje glasi na ime pok. EŽ. Ističu i da se predmetno električno brojilo nalazi u prizemlju starog dijela kuće, a na koje brojilo da je tužiteljica pripojila instalacije prilikom dogradnje i nadogradnje kuće bez suglasnosti pružatelja električne energije. Navode i da je točno da je II. tuženica plaćala potrošak električne energije u 1/2 dijela, i to svaki puta kada je od tužiteljice zaprimila račun o potrošnji električne energije, pa da su tako plaćeni računi koje je II. tuženica zaprimila za mjesece od kolovoza do prosinca 2020. godine. Međutim, ističe da je netočno da II. tuženica ne želi plaćati struju za period od siječnja 2021. pa nadalje, budući da za ovaj period II. tuženica od strane tužitelja nikada nije zaprimila račune. Navode da je tužiteljica slala I. tuženici slike odrezaka za potrošnju električne energije na način da bi iste uslikala i poslala putem mobitela, a što da je za utuženi period izostalo. Naime, navode da nakon što bi I. tuženici zaprimila slike računa na mobitel, II. tuženica je prema dogovoru koji je tada postojao između stranaka, polovinu iznosa s naslova potrošnje vode i el. energije ostavljala na traženje tužiteljice u poštanskom sandučiću. Međutim, ističu da je tužiteljica od siječnja 2021. prestala dostavljati račune za potrošnju električne energiju tuženicama, a ista račune i obračun potrošnje za utrošenu električnu energiju za utuženi period nije dostavila niti prije podnošenja tužbe. Navode i da između tužiteljice i II. tuženice ne postoji dogovor oko visine plaćanja potroška električne energije, budući je II. tuženica višekratno ukazivala tužiteljici da želi plaćati stvarnu potrošnju električne energije. Navode i da se I. tuženica obratila HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. s molbom radi postavljanja kontrolnog brojila u prizemlju objekta, a i kako bi se točno utvrdila potrošnja električne energije svakog kućanstva i kako bi II. tuženica mogla plaćati stvarnu potrošnju struje, ali da iz odgovora HEP ODS d.o.o. proizlazi da isti nije u nadležnosti postavljati kontrolna brojila, kao i da sve radnje za obračunsko mjerno mjesto može tražiti evidentirani korisnik električne energije. Stoga ukazuju da tuženice nisu zaprimile račune za potrošnju struje za utuženo razdoblje od strane tužiteljice, pa da stoga II. tuženica iste nije mogla niti platiti, a time ista nije mogla niti provjeriti obračunatu potrošnju električne energije. Navode i da je uskratom dostavljanja računa koje tužiteljica zaprima u svom poštanskom sandučiću, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, II. tuženica onemogućena u ostvarivanju svojih prava kao potrošač, kao i u provjeri ispravnosti zaračunatog iznosa, budući ista nikada do danas nije niti zaprimila račune za utuženo razdoblje. Ističu i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I. tuženicu. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljici naknaditi I. i II. tuženici parnične troškove.

3. Podneskom od 18. prosinca 2023. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev, tako da isti glasi u službenoj valuti euro, a sve u skladu s Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022, 88/2022).

4. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 5 spisa), presliku uplatnica (list 6 spisa), potvrde o uplati (list 8-9 spisa), preslike računa (105-112spisa), darovni ugovor (list 10-15 spisa), molbu (list 29 spisa), odgovora na molbu (list 30-31 spisa), mobilne poruke (list 32-42 spisa), e-mailove (list 61-76 spisa) i potvrdu o plaćanju (list 93-104 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 78-79 spisa), I. tuženice JŽ (list 79-80 spisa) i II. tuženice ŽŽ (list 89-91 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP-a). Isto tako, zamjenici punomoćnika stranaka su na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. kolovoza 2025. naveli da su svi dokazi provedeni, odnosno da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da predlažu donošenje odluke na temelju stanja spisa.

5. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 370,73 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime plaćenih troškova električne energije.

7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica PŽ i I. tuženica JŽ suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnine opisane kao zk.č.br. 1603/47 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište [adresa] u [adresa] površine 263 m2, zk.č.br. 1603/705 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 36 m2, sve upisano u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isto tako, nesporno je i da na navedenoj nekretnini postoji samo jedno brojilo za potrošnju električne energije, a koje glasi na ime pok. EŽ.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Čitanjem potvrda o uplati (list 8-9 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2021. do ožujak 2022. uplatila na ime potrošene električne energije iznos od 5.586,62 kn (741,47 EUR).

9.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženice tijekom postupka nisu osporavale vjerodostojnost iste.

10. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da se u trenutku darovanja nekretnine njoj i I. tuženici JŽ na istoj nalazila stara kuća površine od oko 60 m2 te da je ona 2007., uz suglasnost I. tuženice, podigla dodatni kat kuće te potkrovlje, kao i da je srušila postojeću garažu te izgradila novu garažu. Navela je i da je I. tuženica Snježana Cesar 2020. godine dopustila II. tuženici ŽŽ da se sa svoje 3 malodobne djece useli u prizemlje navedene kuće. Istaknula je i da ona i I. tuženica nisu imale niti pisani, a niti usmeni dogovor o načinu raspodjele troška električne energije na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica je navela da joj je I. tuženica JŽ platila polovicu mjesečne rate električne energije, i to za razdoblje od kolovoza 2020. do prosinca 2020., ali da joj je od početka 2021. prestala plaćati polovicu naknade za električnu energiju. Istaknula je da su se sve uplatnice nalazile u poštanskom sandučiću na vanjskoj ogradi nekretnine, i to jedinom sandučiću na predmetnoj nekretnini te da je I. tuženica isto kao i ona imala pristup navedenim uplatnicama koje su glasile na pokojnu EŽ. Nadalje, navela je da je, nakon određenog vremena, uzela uplatnice iz navedenog poštanskog sandučića te iste platila, a sve s obzirom da nije htjela plaćati dodatne kamate niti biti u zaostatku s plaćanjem računa. Istaknula je i da joj se I. i II. tuženica dosad nisu obratile u svrhu podmirenja dijela troškova električne energija. Tužiteljica je navela i da smatra da je od trenutka dogradnje kuća ona suvlasnik predmetne nekretnine u 7/8 dijela te da je imala suglasnost HEP-a za spajanje na staro brojilo u prizemlju nekretnine, i to u svrhu priključenja električne energije na dograđeni i nadograđeni dio nekretnine.

10.1. I. tuženica JŽ je u svom iskazu u bitnome navela da se u kolovozu 2020., na nagovor tužiteljice, II. tuženica uselila sa svoje 3 malodobne djece u prizemlje predmetne nekretnine te da je dogovor između nje, II. tuženice i tužiteljice bio da II. tuženica ne plaća najamninu, ali da plati ½ naknade za struju i vodu. Istaknula je da je tužiteljica njoj i II. tuženici dostavljala na uvid navedene račune te da je potom II. tuženica plaćala tužiteljici polovicu iznosa navedenih računa u gotovini, a sve u skladu sa zahtjevom tužiteljice. Istaknula je da tužiteljica od siječnja 2021. njoj i II. tuženici nije više dostavljala račune na uvid, pa da ona i II. tuženica nisu više plaćale polovicu računa, jer da smatra da isto nisu niti mogli platiti bez uvida u račune. I. tuženica je istaknula da II. tuženica radi do 17 sati te da nakon dolaska s posla nije pronalazila nikakve račune u poštanskom sandučiću, kojem su pristup imali svi jer isti nije bio zaključan. Istaknula je da je tražila od tužiteljice dostavu navedenih računa, ali da joj ih ona nije dostavila. Nadalje, I. tuženica je istaknula da je II. tuženica platila tužiteljici polovicu računa koje joj je tužiteljica predočila.

10.2. II. tuženica ŽŽ je u svom iskazu u bitnome navela da se u kolovozu 2020. doselila u kuću na adresi [adresa] te da je dogovor bio da se računi za električnu energiju plaćaju po principu pola-pola između nje i tužiteljice. Istaknula je da je u početku sve bilo u redu te da je tužiteljica slala na mobilni telefon I. tuženici slike računa koje je potrebno platiti, pa da je ona potom davala polovicu iznosa računa tužiteljici u gotovini. II. tuženica je navela i da je htjela osobno platiti polovinu predmetnih računa putem uplate s njezinog računa izravno prema društvu HEP, ali da je tužiteljica inzistirala da joj novac preda u gotovini, a da ona nije mogla platiti polovicu računa izravno društvu HEP s obzirom da je tužiteljica slikala i poslala I. tuženici isključivo iznos računa bez drugih podataka na računu. II. tuženica je potom navela da je u siječnju 2021. tužiteljica prestala slati slike računa te da ju je I. tuženica zatražila da dostavi slike računa kako bi mogli platiti polovinu iznosa istih, ali da se tužiteljica oglušila na pozive I. tuženice. Nadalje, navela je da nakon toga, a s obzirom da nije od tužiteljice dobila iznos, a niti predmetne račune, dalje nije mogla plaćati polovinu iznosa predmetnih računa. II. tuženica je istaknula i da je u ožujku 2024. u poštanskom sandučiću vidjela pokislu kuvertu te da je istu otvorila I. tuženica, s obzirom da je ista glasila na pokojnu EŽ, te da se u predmetnoj kuverti nalazila opomena od strane društva HEP, u kojoj se prijetilo isključenjem struje s obzirom da nisu bili plaćeni računi za zadnja 3 mjeseca, pa da su iznos naveden u opomeni odmah platile ona i I. tuženica, a kako bi izbjegli isključenje struje. Isto tako, II. tuženica je navela i da je potom I. tuženica nazvala HEP te da je dogovorila s istima da svaka 3 mjeseca ona nazove HEP pa da joj oni dostave iznos računa za protekla 3 mjeseca, a koje iznose da je potom plaćala II. tuženica svaka 3 mjeseca.

11. Sud je prihvatio kao istini iskaz I. tuženice JŽ i II. tuženice ŽŽ, s obzirom da su iskazivale samopouzdano, logično i životno. S druge strane, sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da ona i I. tuženica nisu imale dogovor o načinu raspodjele troška električne energije na predmetnoj nekretnini, a sve s obzirom da je isti u suprotnosti sa navodima same tužiteljice da joj je I. tuženica JŽ platila polovicu mjesečne rate električne energije, i to za razdoblje od kolovoza 2020. do prosinca 2020. , jer iz navedenog jasno proizlazi da je postojao sporazum između stranaka o načinu podmirenja troškova električne energije. Isto tako, sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da je I. tuženica isto kao i ona imala pristup navedenim uplatnicama, s obzirom da sama tužiteljica navodi da je predmetne račune preuzela i podmirila, a niti ne navodi da je dostavila tuženicama podatke o visini iznosa troškova električne energije. Iz navedenog jasno proizlazi da je tužiteljica iskazivala kontradiktorno, pa je stoga sud prihvatio kao istinite iskaze I. tuženice JŽ i II. tuženice ŽŽ.

12. U skladu s izvedenim dokazima sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje. Utvrđeno je da se II. tuženica ŽŽ u kolovozu 2020. uselila u stan u prizemlju, i to na temelju suglasnosti tužiteljice i I. tuženice JŽ. Nadalje, utvrđeno je da su se tužiteljica, I. tuženica JŽ i II. tuženica ŽŽ sporazumjele da će II. tuženica ŽŽ plaćati pola iznosa troškova električne energije, i to na način da nakon što tužiteljica obavijesti II. tuženicu ŽŽ o iznosu koji je platila, da joj II. tuženica ŽŽ u gotovini isplati polovicu predmetnog novčanog iznosa. Iz provedenih dokaza proizlazi i da je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2021. do ožujak 2022. uplatila na ime potrošene električne energije iznos od 5.586,62 kn (741,47 EUR). Međutim, utvrđeno je i da je tužiteljica propustila obavijestiti II. tuženicu ŽŽ o visini novčanog iznosa koji je platila za troškove električne energije te da se oglušila na pozive II. tuženice ŽŽ da joj dostavi potvrde o uplati računa.

13. U skladu s čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

13.1. Nadalje, na temelju čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13.2. Sukladno čl. 5. ZOO-a sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

13.3. Isto tako, u skladu s čl. 358. st. 1. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

14. U skladu s prethodno utvrđenim činjeničnim stanje i citiranim zakonskim odredbama, II. tuženica je dužna nadoknaditi tužiteljici pola plaćenog iznosa troškova električne energije, odnosno iznos od 370,74 EUR. Naime, u skladu s čl. 9. ZOO-a II. tuženica ŽŽ se sukladno sporazumu između stranaka obvezala tužiteljice naknaditi pola troškova električne energije, a koju obvezu je II. tuženica propustila ispuniti. Stoga u navedenog dijelu tužbeni zahtjev utvrđenim osnovanim te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Međutim, tužiteljica je bila dužna, sve u skladu sa sporazumom između stranaka, dostaviti II. tuženici ŽŽ podatak o visini novčanog iznos koji je platila za troškove električne energije. Međutim, tužiteljica je preuzela predmetne račune te iste podmirila, ali je propustila ispuniti svoju obvezu predočenja podmirenog iznosa II. tuženici, a čime je onemogućila II. tuženicu da podmiri polovinu predmetnog iznosa te na taj način ispuni svoju obvezu. Na navedeni način, tužiteljica je postupila protivno čl. 5. ZOO-a jer je odbila surađivati s II. tuženicom radi potpunog i urednog ispunjenja obveza. Isto tako, tužiteljica je postupila i protivno čl. 9. ZOO-a jer nije ispunila svoju obvezu predočenja podmirenog iznosa. Zaključno, tužiteljica je svojim postupanjem povrijedila i načelo savjesnosti i poštenja, s obzirom da je namjerno onemogućila II. tuženicu u njezinoj mogućnosti ispunjena svoje obveze.

15.1. Stoga je obveza II. tuženice ŽŽ na podmirenje zateznih kamata utvrđena od trenutka kada je ista došla u zakašnjenje u ispunjenju obveze, odnosno od trenutka dostave tužbe II. tuženici, a sve s obzirom da je u tom trenutku II. tuženica dobila podatke o iznosu koji je potrebno podmiriti, a sve u skladu sa sporazumom stranaka.

15.2. Slijedom navedenog, usvojen je zahtjev tužiteljice u odnosu na II. tuženicu da joj ista isplati zatezne kamate od 10. svibnja 2022. odnosno od primitka tužbe te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice prema II. tuženici u preostalom dijelu zatraženih zateznih kamata te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

15.3. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Nadalje, sporazumom između tužiteljice, I. tuženice JŽ i II. tuženice ŽŽ utvrđeno je da je II. tuženica ŽŽ obvezna plaćati pola iznosa troškova električne energije, a u odnosu dio nekretnine za koji su se tužiteljica i I. tuženica JŽ sporazumjele da će I. tuženica JŽ izvršavati svoje suvlasničko pravo na suposjed nekretnine, dok su utvrdile da će u preostalom dijelu nekretnine tužiteljica izvršavati svoje suvlasničko pravo na suposjed nekretnine. Iz navedenog proizlazi da su u skladu sa sporazumom stranaka tužiteljica i II. tuženica bile dužne podmirivati trošak električne energije. Stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I. tuženicu JŽ te je u odnosu na istu odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

17. Ističe se i da legalnost dogradnje kuće od strane tužiteljice nije od utjecaja na ishod ovog postupka, jer ista ne utječe na obvezu ispunjenja obveze od strane II. tuženice.

18. Isto tako, odbijen je kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, s obzirom da pitanje posjeda nekretnine nije od utjecaja na obvezni odnos između tužiteljice i II. tuženice.

19. Tuženice su na raspravi 3. travnja 2025. istaknule prigovor prijeboja, navodeći da su one od 2024. platile troškove električne energije u iznosu od 860,92 EUR.

19.1. Navedeni prigovor prijeboja odbijen je kao neosnovan, s obzirom da tuženice nisu niti istaknule činjenice da su izjavile tužiteljici prijeboj, niti su dostavile dokaze u smislu navedenog, a sve u smislu čl. 196. st. 1. ZOO-a.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku tužiteljice i I. tuženice.

22. S obzirom da je tužiteljica u odnosu na II. tuženicu ŽŽ nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, kao i da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, II. tuženica ŽŽ je obvezna tužiteljici naknaditi troškove postupka.

22.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe od 11. travnja 2022. u visini od 50 bodova (Tbr. 8. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanima 28. veljače 2023., 20. prosinca 2023., 29. studenoga 2024., 3. travnja 2025. i 22. kolovoza 2025. u visini od 50 bodova za svako (Tbr. 9. st. 1. Tarife) te trošak sastava podneska od 18. prosinca 2023. u visini od 50 bodova (Tbr. 8. st. 1. Tarife), odnosno ukupno 350 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 875,00 EUR.Tužiteljici je valjalo u cijelosti prihvatiti zahtjev na ime troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (a koliki iznos je tužiteljica podmirila) te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR. Prema tome, tužiteljici je valjalo sveukupno priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 901,54 EUR.

22.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesak od 13. ožujka 2022., s obzirom da joj navedeni trošak nije niti nastao. Tužiteljici nije priznat niti trošak sastava podneska od 10. prosinca 2024. i podneska od 18. ožujka 2025., s obzirom da je iste navode mogla iznijeti ranije u postupku ili na raspravi.

23. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu u odnosu na I. tuženicu JŽ, tužiteljica je obvezna I. tuženici JŽ naknaditi troškove postupka. Pritom je vrijednost troškova za rad odvjetnika I. tuženice JŽ određena u visini polovice iznosa zatraženog troška I. i II. tuženice, a sve s obzirom da se radi o djeljivoj obvezi između I. i II. tuženice u smislu odredbe čl. 41. st. 2. ZOO-a.

23.1. I. tuženici JŽ je tako priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 8. lipnja 2022. u visini od 22,5 boda (Tbr. 8. st. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanima 28. veljače 2023., 20. prosinca 2023., 29. studenoga 2024., 3. travnja 2025. i 22. kolovoza 2025. u visini od 22,5 boda za svako (Tbr. 9. st. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife) te trošak sastava podneska od 19. veljače 2024. u visini od 22,5 boda (Tbr. 8. st. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife), odnosno ukupno 192,5 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 481,25 EUR.

23.2. I. tuženici JŽ nije priznat trošak sastava dopisa od 29. siječnja 2024, dopisa od 2. veljače 2024., i dopisa od 19. veljače 2024., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

24. Zatezna kamata na troškove postupka dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Zahtjev II. tuženice ŽŽ za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dna:

- tužitelju po pun., uz rješenje o naplati sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

- I. i II. tuženiku po pun.