Poslovni broj: P-6058/2014-108

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Miljuš, odvjetnica u odvjetničkom društvu Šebetić i partneri j.t.d., Zagreb, protiv I. tuženika UO iz [adresa], II. tuženika LO iz [adresa], Bienik br. 4, III. tuženice AO iz [adresa], Bienik br. 81, IV. tuženika UO iz [adresa], V. tuženika GO iz [adresa], VI. tuženika UO iz [adresa], VII. tuženice RO iz [adresa], VIII. tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, IX. tuženice HO iz [adresa], X. tuženika ČO iz [adresa], XI. tuženice OO iz [adresa]. tuženika MO iz [adresa], a I.-VII. te IX-XII. Tuženici zastupani po privremenom zastupniku PO, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, zamjenika zastupnika VIII. tuženika ZO i privremenog zastupnika ostalih tuženika, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica ŠO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] u odnosu na I. tuženika UO, Bienik br. 85 u 32/576 dijela, II. tuženika LO, Bienik br. 4 u 24/576 dijela, III. tuženice FO, [adresa] u 96/576 dijela, IV. tuženika UO, [adresa] u 48/576 dijela, V. tuženika GO, [adresa] u 16/576 dijela, VI. tuženika UO, [adresa] u 16/576 dijela, VII. tuženice RO (udova), [adresa] u 6/576 dijela, VIII. tuženika Republike Hrvatske u 272/576 dijela, IX. tuženice HO, [adresa] u 8/576 dijela, X. tuženika ČO, [adresa] u 8/576 dijela, XI. tuženice OO, [adresa] u 8/576 dijela i XII. tuženika MO, [adresa], u 9/576 dijela, dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Mlin i pašnjak [adresa] u [adresa] površine 50 čhv, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica na temelju ove presude upiše kao suvlasnica u 543/576 dijela predmetne nekretnine u zemljišnim i drugim knjigama.

II. Nalaže se I. tuženiku UO, II. tuženiku LO, III. tuženici FO, IV. tuženiku UO, V. tuženiku GO, VI. tuženiku UO, VII. tuženici RO, VIII. tuženiku [adresa], IX. tuženici HO, X. tuženiku ČO, XI. tuženici OO i XII. tuženiku MO naknaditi tužiteljici ŠO troškove parničnog postupka u iznosu od 4.501,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je evidentirani posjednik nekretnine upisane u posjedovnom listu br. 2839 k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20 [adresa] površine 78 m2 i dvorište površine 107 m2. Navedena katastarska čestica odgovara zk.č.br. 2211 k. o. [katastarska općina] koja nije upisane u zemljišne knjige i dijelu zk.č.br. 2310 k. o. [katastarska općina], u naravi Mlin i pašnjak [adresa] u [adresa] površine 50 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je kvalificirani posjednik predmetne čestice neprekidno i nesmetano od 1967. pa nadalje te se na dijelu te čestice nalazi njezina obiteljska kuća. U posjed te nekretnine tužiteljica je stupila na temelju kupoprodajnog ugovora od 12.6.1967. koji je sklopila s prodavateljima BO, DO i SO. a nakon isplate kupoprodajne cijene. Gore naznačeni tuženici u ukupno 543/576 dijela u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani su kao suvlasnici te nekretnine. S obzirom da je na gore opisani način tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na u izreci naznačenim suvlasničkim dijelovima tuženika, ista predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi takvo stjecanje uz uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige i naknadu troškova postupka.

2. Tuženici u odgovorima na tužbu u bitnom osporavaju da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a posebice stoga što se rok za uračunavanje stjecanja prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu računa od dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. od 8.10.1991. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak i povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepise posjedovnog lista 2839 k. o. [katastarska općina] s identifikacijom čestica, dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko-upravni odjel od 29.8.2013., kupoprodajni ugovor od 12.6.1967., uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu, nalaz i mišljenje geodetskog vještaka iz ovosudnog spisa br. P-4369/2014, presudu ovoga suda od 5.2.2010. br. P-8404/05, prijavni list za katastar, rješenje o izvedenom stanju izdano od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 5.11.2013. klasa: UP/I-350-05/12-07/454, uvjerenje o uvjetima uređenja prostora izdano od Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni ured Črnomerec od 21.4.1994. klasa:

350-05/93-01/295, dopise nadležnih službi Grada Zagreba, zapisnike s provedenih geodetskih uviđaja, proveden je uviđaj na listu mjesta 7.6.2024. uz prisustvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Krunoslava Živkovića te je provedeno geodetsko vještačenje po tom vještaku, saslušani su svjedoci ĆO, EO i NO.

6. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz priležećeg posjedovnog lista br. 2839 k. o. [katastarska općina] izdanog od Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove proizlazi da je ovdje tužiteljica ŠO evidentirana kao posjednica kat. čestice br. [katastarska čestica] – [adresa] površine 185 m2, koja se sastoji od kuće br. 20, [adresa] površine 78 m2 i dvorišta površine 107 m2. Iz identifikacije čestica gornjeg ureda razvidno je da naznačena kastastarska čestica odgovara zk.č.br. 2310 površine 50 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijelu zk.č.br. 2311/1 površine 533 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na očevidu provedenom na toj nekretnini 7.6.2024. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Krunoslava Živkovića, dipl. ing. te iz nalaza i mišljenja spomenutog vještaka koje je sud u cijelosti prihvatio cijeneći ih stručnim i obrazloženim, a kao takvog su ga prihvatile i stranke, utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji u površini od 183 m2 koju čine: dio kuće br. 20 i dvorište te se kao takva može koristiti za zemljišnoknjižno usklađenje stare i nove izmjere, odnosno može se smatrati da površina zk.č.br. 2310 k. o. [katastarska općina] zadovoljava navedene kriterije. Isto tako, iz rješenja o izvedenom stanju izdanog od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjel za prostorno uređenje, Prvi područni odsjek za prostorno uređenje od 5.11.2013. klasa: UP/I-350-05/12-07/454 utvrđeno je da je istim ozakonjena stambeno poslovna zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa].

9. Tužiteljica navodi da je u posjed sporne k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stupila 1967. na temelju kupoprodajnog ugovora koji je u svojstvu kupca sklopila s prodavateljima BO, DO i SO. Iz dostavljenog citiranog ugovora proizlazi da je sklopljen 12.6.1967. i potpisan po ovdje tužiteljici i SO, a kao predmet kupoprodaje bile su navedene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od cijele stare kat. čestice [katastarska čestica] – pašnjak i šikara u [adresa] zvane Sitnica upisanoj sa površinom od 50 čhv, kako je sve kupcu u naravi pokazano i predano u posjed. Naznačeno je da prema novoj katastarskoj izmjeri ovo odgovara novoj kat. čestici br. [katastarska čestica] s površinom od 157 čm upisane u posjedovnom listu br. 1125 k. o. [katastarska općina] , kao i nova čest. br. 2073/2 šikara s 49 čm, ukupno 47 čhv. Kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od tadašnjih 160.000,00 tadašnjih dinara i SO je potvrdio da mu je isplaćena u cijelosti. U ugovoru je ujedno navedena napomena da naznačene nekretnine nisu nacionalizirane te da gruntovno stanje nije sređeno, a SO je, navodeći da zastupa sebe i sve ostale suvlasnike tog zemljišta, jamčio kupcu na nesmetani posjed i uživanje tih nekretnina bez obzira na stanje upisa u zemljišnim knjigama. Iz iskaza svjedoka ĆO (susjeda tužiteljice od 1972.-2019.), EO (susjed koji od rođenja 1959. tamo stanuje) i NO (sin tužiteljice), a koje iskaze je sud u tim bitnim dijelovima prihvatio cijeneći ih iskrenim i uvjerljivim te u suglasju kako međusobno tako i s priležećom dokumentacijom, proizlazi da tužiteljica doista neprekidno živi sa sinom i sada njegovom obitelji na adresi [adresa] gdje se i nalazi njezina kuća, a kroz sve to vrijeme nitko nije polagao kakva prava na tu nekretninu. Svjedok EO ujedno je naveo da je SO kao bivši partizan bio nekakav rukovoditelj nakon rata, a svjedok NO ističe da je tužiteljica to zemljište kupila od zadruge (tada mlin sa zemljištem), a glavna osoba u zadruzi bio je SO.

10. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da su kao suvlasnici nekretnine zk.č.br. 2310 – Mlin i pašnjak [adresa] u [adresa] površine 50 čhv upisani I. tuženik ŽO, [adresa] u 32/576 dijela, II. tuženik LO, Bienik br. 4 u 24/576 dijela, III. tuženica CO, [adresa] u 96/576 dijela, IV. tuženik ŽO, [adresa] u 48/576 dijela, V. tuženik GO, [adresa] u 16/576 dijela, VI. tuženik ŽO, [adresa] u 16/576 dijela, VII. tuženica RO (udova), [adresa] u 6/576 dijela, IX. tuženica HO, [adresa] u 8/576 dijela,

X. tuženik ČO, [adresa] u 8/576 dijela, XI. tuženica OO, [adresa] u 8/576 dijela i XII. tuženik MO, [adresa], u 9/576 dijela, dok je suvlasnički dio od 272/576 dijela upisan kao društveno vlasništvo u općoj upotrebi (iz povijesnog prikaza tog zk. izvatka razvidno je da je društveno vlasništvo upisano 1961. na nekretninama zadruge Kruc).

11. Tako provedenim dokazima sud nalazi utvrđenim da se ovdje tužiteljica neprekidno od 1967. nalazi u posjedu sporne kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara zk.č.br. 2310 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a čiji suvlasnici su u prethodno navedenim udjelima ovdje tuženici (za društveno vlasništvo Republika Hrvatska). Tužiteljica je u posjed te nekretnine ušla na temelju kupoprodajnog ugovora od 12.6.1967. koji je u ime prodavatelja potpisao SO (prema iskazima svjedoka SO i NO tada rukovodeća osoba u zadruzi Kruc) te je od tada nitko nije ometao u tom posjedu, odnosno možebitno polagao kakva prava na toj nekretnini. Iz svega navedenoga proizlazi da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih bi tužiteljica eventualno mogla posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, dakle posjedovala je tu nekretninu kao svoju, zbog čega se njezin posjed može smatrati najmanje poštenim (savjesnim), dok tuženici ničim ne dokazuju suprotno (poštenje posjednika se presumira).

12. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke za stjecanje putem dosjelosti. U vrijeme stupanja tužiteljice u posjed sporne nekretnine primjenjivao se Opći građanski zakonik kao pravno pravilo prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list FNRJ", br. 84/46., 105/46., i 96/47.), koji je paragrafom 1455. propisivao da se sve što se može steći, može i dosjesti, dok je paragrafom 1477. bilo određeno da je za dosjelost kod poštenog posjeda potrebno vrijeme od 30 ili 40 godina. U međuvremenu je 1.9.1980. stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 6/80. – dalje: ZOVO) koji je odredbom čl. 28. st. 4. propisao da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Cijeneći navedeno, kao i Načelno mišljenje Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4.4.1960, sud nalazi da je za stjecanje prava vlasništva tužiteljice dosjelošću na suvlasničkim dijelovima sporne nekretnine upisanih kao vlasništvo I.-VII. i IX.-XII. tuženika bilo potrebno vrijeme samostalnog posjedovanja te nekretnine od 20 godina, što je u konkretnom slučaju i nastupilo još 1987. čime je tužiteljica i stekla takvo pravo vlasništva na tim suvlasničkim dijelovima nekretnine.

13. U odnosu na suvlasnički dio nekretnine od 272/576 dijela koje je u zemljišnim knjigama upisano kao društveno vlasništvo u općoj upotrebi, za istaknuti je da je odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91.) stavljena izvan snage odredba čl. 29. ZOVO-a kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Time je od 8.10.1991. omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu. Odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96. – dalje: ZV) bilo je propisano da se u rok za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja tih nekretnina prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-58/97 od 17.11.1999. ("Narodne novine", br. 137/99.) ukinuta je prethodno citirana odredba čl. 388. st. 4. ZV-a. U presudi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1.1.1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine. U presudama ESLJP u predmeta Š i dr. te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tuže na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17.11.1999. kao dana donošenje gore citirane odluke Ustavnog suda kojoj je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta. ESLJP u navedenim predmetima navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašenje vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao "Imovina" zaštićena čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori", br. 6-142/99. i 13-69/17.), odnosno smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZV-a bila na snazi. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

14. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9.10.2014., to je po stajalištu ovoga suda uz prethodna utvrđenja da je tužiteljica poštena posjednica nekretnine još od 1967., dakle više od 40 godina do podnošenja tužbe, nedvojbeno da je protekao rok iz odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06.) za stjecanja vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a koja odredba se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 388. st. 3. ZV-a, čime je i tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću i na suvlasničkom dijelu sporne nekretnine upisanom kao društveno vlasništvo. Navedeno pravno shvaćanje da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8.10.1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, a protekao je rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a koji se računa do dana podnošenja tužbe, u više svojih odluka potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske (npr. Rev- 2021/2014 od 17.12.2019., Rev x.974/2017 od 7.5.2019., Rev-1048/2023-2 od 3.1.2024. i dr.). U konkretnom slučaju nema dokaza da bi postojala prava trećih osoba koja bi sprječavala uračunavanje u vrijeme dosjelosti i razdoblja prije 8.10.1991.

15. Slijedom svega navedenoga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje pravo vlasništva tužiteljice na suvlasničkim dijelovima tuženika od ukupno 543/576 na spornoj nekretnini. Ovlaštenje tužiteljice za upis tako stečenog prava zemljišnoj knjizi temelji se na odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a pa je tužbeni zahtjev prihvaćen i u tom dijelu.

16. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne, odnosno kraj gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

17. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja iste po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 100 bodova (Tbr. 32. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 29.6.2015., 15.2.2022. i 28.2.2023. – 3 x 100 bodova = 300 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za pristup na ročišta 2.10.2015. i 5.11.2018. – 2 x 25 bodova = 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 20.5.2016. – 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 13.4.2022., 13.9.2022., 10.1.2023., 9.2.2024. i 16.9.2025. – 5 x 100 bodova = 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za nazočnost očevidu 7.6.2024. – 100 bodova (Tbr. 9. t. 7. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 EUR, što ukupno čini 1175 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 2.350,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 587,50 EUR, zatim trošak provedenog očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 999,48 EUR, plaćeni trošak predujma za postavljanje i rad privremenog zastupnika tuženika u iznosu od 398,16 EUR i trošak objavljivanja oglasa o postavljanju privremenog zastupnika u Narodnim novinama u iznosu od 59,72 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 EUR sukladno tada važećem Zakonu o sudskim pristojbama s Tarifom ("Narodne novine", br. 74/95, 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13.), odnosno na ovu presudu u istom iznosu u skladu sa sada važećim Zakonom o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), što čini sveukupno određeni trošak tužiteljice u iznosu od 4.501,02 EUR.

18. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) odlučio da joj troškove postupka tuženici naknade u cijelosti, dok su iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijeni zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka.

19. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 30. rujna 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

DNA:

tužiteljici po pun.

VIII. tuženiku po OGDO

preostalim tuženicima po privremenom zastupniku