REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4191/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 26. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Patricie Đurić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika EĆ, odvjetničkog vježbenika, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 029-50-3762480 od 8. studenog 2006., potvrđenog od javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-1954/06 dana 8. studenog 2006., sklopljenog između prednika tužiteljice ČĆ, kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici ŠĆ iznos od 2.353,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2012. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici ŠĆ parnični trošak u iznosu od 1.568,20 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.638,20 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 27. travnja 2022. prednik tužiteljice ističe da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 029-50- 3762480 od 8. studenog 2006., potvrđen od javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-1954/06 dana 8. studenog 2006. Ističe kako mu je Ugovorom odobren kredit u iznosu od 28.379,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate te uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje. Navodi kako je kredit otplaćen u cijelosti 20. rujna 2012. Ističe kako su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli sadržani u Ugovoru o kreditu nepošteni, odnosno posljedično ništetni jer su protivni odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Osporava valjanost ugovaranja odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu. Ističe kako je prilikom otplate doveden u vrlo nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na HRK na što prilikom ugovaranja obveze iz Ugovora o kreditu nije bio upozoren od strane tuženika, niti mu je obrazložena valutna klauzula, niti su mu obrazloženi rizici koji su povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF. Navedeni bankarski proizvod ponuđen joj je kao najpovoljniji. Valuta CHF je tužitelju predstavljena kao ''sigurna valuta'' te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji su postojali u odnosu na njega kao potrošača. Nije mu spomenuta vjerojatnost skorašnjeg očekivanog rasta valute i činjenica da se radi o odredbi koja daje sigurnost upravo tuženiku kao banci. S obzirom na to da tužitelj nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, kako o rizicima koji se tiču promjenjive kamatne stope, tako i o valutnom riziku, isti nije mogao razumjeti te odredbe i donijeti informiranu odluku želi li sklopiti takav ugovor ili ne. Bitni elementi ugovora o kreditu bili su neizvjesni, a rizik preuzima potrošač, ovdje tužitelj, a da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu toga nije svjestan. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak tuženik je na nepošten način potaknuo tužitelja, kao potrošača, na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u CHF pri čemu je takvo propuštanje protivno načelu savjesnosti i poštenja. Valutna klauzula primijenjena je i protivno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, protivno načelu zabrane zlouporabe prava, protivno načelu jednake vrijednosti činidaba i protivno načelu zabrane prouzročenja štete. Predlaže sudu da uzme u obzir izravni učinak kolektivne presude i obrazloženje odluke Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-3142/18. Traži da mu tuženik vrati sve iznose koje je primio na temelju ništetnih odredaba, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO, uz primjenu pravila o stjecanju bez osnove čl. 1111. – 1117. ZOO te posljedično tome da mu isplati sve preplaćene iznose koji su nastali zbog nepoštenih ugovornih odredbi, uvećano za zatezne kamate. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu te kojom se nalaže tuženiku isplatiti predniku tužiteljice iznos od 17.734,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 8. rujna 2022. podnio odgovor na tužbu u kojem ističe kako je deklaratorni zahtjev postavljen protivno odredbama čl. 186. i 187. Zakona o parničnom postupku jer tužitelj ne navodi precizno koje točno dijelove navedenih odredbi predlaže utvrditi ništetnima. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na Ugovor o kreditu tužitelja jer je tužitelj zaključio ugovor radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Smatra neosnovnim stav tužitelja da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, budući da se u takvom postupku zaštita pruža na općenitoj, tj. apstraktnoj razini. Navodi i da tužitelj mora dokazati nepoštenost / ništetnost ugovornih odredbi. Navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju je prije zaključenja Ugovora dao sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku, a Ugovor je i solemniziran od strane javnog bilježnika, čime je javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama Ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Smatra da je potrebno utvrditi i savjesnost tužitelja i to prilikom zaključenja Ugovora i tijekom otplate i utvrditi ima li pravo zahtijevati zaštitu. S obzirom da je sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva nije dopušteno utvrđivati da bi ista bila nepoštena, a ukoliko sud nađe da nije bila razumljiva, navodi da se o istoj pojedinačno pregovaralo. Smatra da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelja je u nepovoljni položaj doveo izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. Ističe i prigovor zastare. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Presudom posl. br. P-2367/2022-7 od 24. svibnja 2023. utvrđeni su ništetnima dijelovi odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano za švicarski franak (valutna klauzula) te je naloženo tuženiku isplatiti predniku tužiteljice iznos od 2.353,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2012. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 601,15 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2023. do isplate.

4. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Varaždinu rješenjem posl. br. Gž-1425/2023-3 od 18. srpnja 2024., ukinuo je presudu od 24. svibnja 2023. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U rješenju se u bitnom navodi da je u postupku trebalo izvesti dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost obaviještenosti istog o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

5. Tijekom ponovnog postupka umro je raniji tužitelj ČĆ pa je na ročištu održanom 16. siječnja 2025. sud utvrdio prekid postupka. Rješenjem od 13. svibnja 2025. pozvana je nasljednica pok. ČĆ, sada tužiteljica ŠĆ preuzeti postupak te je postupak nastavljen. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 4. lipnja 2025.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu: 029-50-3762480 od 8. studenog 2006. (list 8-16), otplatni plan (list 17-20), knjigovodstvenu karticu (list 21- 25), zahtjev za kredit (list 83), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila (list 84-86), ovjerenu izjavu prednika tužiteljice ČĆ od 10. srpnja 2023. (list 169-170).

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Nije sporno da su stranke i to prednik tužiteljice ČĆ kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj: 029-50-3762480 dana 8. studenog 2006. na iznos 28.379,04 CHF (dalje: Ugovor o kreditu). Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi kojih tuženik kao trgovac nije prednika tužiteljice kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

9. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 28.379,04 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

10. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

13. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između prednika tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudom donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

14. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužiteljice i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

15. U svrhu utvrđivanja okolnosti informiranja prednika tužiteljice ČĆ prethodno zaključenju Ugovora o kreditu i pregovaranja s tuženikom tužitelj nije saslušan pred sudom jer zbog teškog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti pristupiti sudu, a 11. siječnja 2025. je i umro. Zbog toga je sud pročitao izjavu prednika tužiteljice ČĆ od 10. srpnja 2023., ovjerenu po javnom bilježniku Gorani Blaić Hebrang broj Ov-4928/2023 od 11. srpnja 2023., a s čim se tuženik suglasio podneskom od 11. rujna 2024.

16. U svojoj izjavi prednik tužiteljice ČĆ navodi kako je želio kupiti novi automobil te je odabrao automobil marke Toyota Corola u auto kući Toyota Croatia d.o.o. gdje su mu i predložili da kredit podigne kod tuženika jer auto kuća ima dobre uvjete s bankom i da će kredit biti povoljan te brzo riješen. Otišao je u poslovnicu tuženika gdje je ugovorio auto kredit u valuti CHF. Djelatnica banke nije mu ponudila kredit niti u jednoj drugoj valuti. Valutu CHF mu je predstavila kao sigurnu i stabilnu valutu te je napomenula kako su krediti u toj valuti ujedno i najpovoljniji te imaju najnižu kamatnu stopu. Prezentiran mu je početni otplatni plan u kojem su svi anuiteti bili jednaki te je očekivao da se isto neće mijenjati tijekom otplate kredita u kunama jer mu je sve bilo naplaćivano u kunama. Pročitao je ugovor prije potpisivanja, no kako je po struci dipl. ing. kemije nije imao dovoljno stručnog znanja da bi mogao razumjeti pojam valutne klauzule. Prilikom sklapanja ugovora nisu mu bili objašnjeni rizici vezani uz valutu CHF niti mu je rečeno da bi tečaj mogao rasti. Ugovor o kreditu je bio unaprijed sastavljen od tuženika te se o odredbama nije moglo pregovarati. Potpisivanje ugovora je išlo po principu ''uzmi ili ostavi'', a kako nije imao dovoljno vlastitih sredstava za kupnju automobila, kredit mu je bio jedina opcija. Kupljeni automobil je koristio isključivo u osobne svrhe. U vrijeme podizanja kredita nije imao obrt niti trgovačko društvo. Osobno je vršio sve uplate anuiteta kredita uplatnicom na svoje ime. Kredit je u cijelosti otplatio.

17. Izjavu prednika tužiteljice ovaj sud je ocijenio istinitom te ju je prihvatio u cijelosti. Tuženik, uostalom, tijekom postupka nije niti dokazivao da bi okolnosti zaključenja ugovora bile drugačije od onog što je tijekom postupka te u svojoj izjavio naveo prednik tužiteljice. Stoga sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je prednik tužiteljice mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

18. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti dijela odredbi čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

19. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

20. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

21. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže utvrditi dijelove odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu ništetnim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

22. Iako je tuženik prigovorio da zahtjev tužiteljice nije određen jer da ne navodi precizno koje točno dijelove odredbi čl. 1. i čl. 7. osporava, sud smatra da okolnost da tužiteljica nije citirala dijelove odredbi koje predlaže utvrditi ništetnima, ne čini tužbeni zahtjev neodređenim. Naime, tužiteljica je predložila utvrditi ništetetnima upravo dijelove odredbi kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano za CHF (valutna klauzula) pa je tako postavljeni zahtjev jasan i podoban za odlučivanje.

23. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Visina tražbine tužiteljice između stranaka nije sporna.

24. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa. Iako tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta, tužiteljica zateznu kamatu potražuje na ukupan iznos potraživanja od slijedećeg dana od dana kad je kredit u cijelosti otplaćen, slijedom čega je zahtjevu za isplatu zateznih kamata odlučeno u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

26. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznom odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

27. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 2.353,82 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2012. pa do isplate te je odlučeno kao u točki II. izreke.

28. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C- 782/19.

29. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 26. travnja 2022. to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

30. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javne bilježnice Anice Hukelj, budući da se njezinim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koji je solemnizirao (tako i USRH u odlukama U-III- 4223/20212 od 1. prosinca 2021. i U-III-3446/2021 od 30. lipnja 2022.). Tuženik je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem djelatnice tuženika GĆ na ročištu održanom 18. travnja 2023.

31. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanom 18. travnja 2023. i 26. rujna 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 16. siječnja 2025. u visini 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), trošak sastava podneska od 20. kolovoza 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 18. travnja 2025. i 2. lipnja 2025. u visini 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno 525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (1.050,00 EUR) prema Tbr. 54. Tarife, uvećano za 25% PDV-a (262,50 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 34,55 EUR i na presudu u iznosu od 69,10 EUR, ukupno iznosi 1.416,15 EUR.

32. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 3. srpnja 2024. jer se isti ne nalazi u sudskom spisu, nije joj priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 26. studenog 2023. jer isti nije potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

33. Na ukupno dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od 30. rujna 2025. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

34. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.568,20 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

35. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku