Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5567/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-127/2019-60 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-127/2019-60 od 15. listopada 2024.

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-127/2019-60 od 15. listopada 2024. u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži od tuženika na ime naknade štete isplatu iznosa od 376.573,31 kn / 49.979,87 eura zajedno sa zateznim kamatama od 28. veljače 2019. do isplate (toč. I. izreke), te je naloženu tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu kojom pobija presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), predlažući ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u dijelu odluke o trošku postupka u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući preinačiti odluku o trošku, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

4. Na žalbe nisu dati odgovori.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete nastale na njegovoj kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji tvrdi da je uzrok nastanka štete na objektu pojava klizišta koje je nastalo kao posljedica nekontrolirane sječe šuma od strane tuženika na susjednoj nekretnini tuženika k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj traži isplatu naknade štete u iznosu od 49.979,87 eur (376.573,31 kn).

8. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da onaj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da u smislu navedene zakonske odredbe odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Dakle, opće pretpostavke odgovornosti za štetu su subjekti obveznog odnosa (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.

9. Iz stanja spisa proizlazi da u postupku nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Nakon provedenog očevida na licu mjesta u ovom postupku uz sudjelovanje vještaka geodete Zlatka Gloca te vještaka građevinske i geotehničke struke Hrvoja Mostečaka prvostupanjski sud je:

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka geodete Zlatka Gloca utvrdio da se na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi kuća koja je jednim dijelom ucrtana u katastarske planove i to tlocrtnih dimenzija 8,94 m x 7,27 m, a da dio kuće s prvom dekom tlocrtne dimenzije 4,66 m x 4,84 m koji se naslanja na glavni objekt nije evidentiran u katastarske planove, ali je prikazan u nalazu vještaka, kao i pravokutna terasa 4,25 m x 3,80 m sa sjeverozapadne strane objekta, šesterokutnog oblika; da je veliki dio čestice tuženika bio pod šumom, a sada je to mlađa šuma, odnosno šikara; da se između nekretnina stranaka nalazi odron zemlje, da pristupnog puta na nekretnini tuženika koji se proteže od [adresa] u [adresa] koji se prije nastavljao preko sada trenutnog klizišta u tom dijelu gdje je klizište puta više nema, a da izvan područja klizišta taj pristupni put postoji na terenu, pruža se uz živicu u kojoj se nalazi žičana ograda i završava u šumi

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske i geotehničke struke Hrvoja Mostečaka utvrdio da ne postoji uzročno-posljedična veza između pojave klizišta na nekretnini tuženika s oštećenjima na kući tužitelja jer su svi nedostaci (oštećenja) na kući tužitelja posljedica nejednakog slijeganja tla nastalih uslijed dogradnji te posljedica zastarijevanja građevine (vanjskih atmosferskih utjecaja i razine održavanja građevine), a da elementi klizišta ne postoje na parceli tužitelja; da je neodržavanje pristupnog puta kao i neriješena odvodnja s puta, kao i uporaba teških radnih strojeva pridonijelo aktivizaciji klizišta, ali da navedena dva utjecaja ni u kom slučaju nisu doprinijela oštećenjima na kući tužitelja.

11. U postupku je bio saslušan vještak Hrvoje Mostečak koji se u svom iskazu očitovao na prigovore tužitelja navodeći da je on diplomirani inženjer građevinarstva, ali i diplomirani inženjer geotehnike te da sa stečenim znanjima može utvrditi elemente klizišta, kao i razliku između klizišta i slijeganja, a da vještak geolog ne bi utvrdio ništa što nije utvrdio i on u svom nalazu jer se isti bavi dubinskim ispitivanjem tektonskih poremećaja zemljinih slojeva. Vještak je na ročištu također pojasnio da do slijeganja zemljišta dolazi uvijek kod objekata koji nisu građeni u isto vrijeme te koji nisu konstruktivno povezani, te pukotine koje se manifestiranju gotovo su uvijek sličnih karakteristika kao i na predmetnoj građevini, i da kuća i garaža nisu jednakih težina te da je i za očekivati male pomake u odnosu jedne prema drugoj. Usporedbom građevinske dozvole i izvedenog stanja utvrdio je da postoji razlika u tlocrtima i veličini građevine, jer prema građevinskoj dozvoli dimenzije su objekta 7,0 m x 8,5 m što iznosi 59,5 m2, dok je u stvarnosti utvrđena građevina dimenzija 8,94 m x 7,27 m, te dio kuće dimenzija 4,66 m x 4,84 m i terasa dimenzija 4,25 m x 3,59 m, što ukupno čini 102,8 m2, dakle da je izvedena građevina tužitelja bespravna, a u spisu nema dokaza da je izveden postupak legalizacije.

12. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer nema uzročnoposljedične veze između nastanka klizišta s jedne strane i nastanka oštećenja na kući tužitelja s druge strane.

13. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju naprijed navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnost u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, niti bitne povrede na koje ukazuje tužitelj.

15. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj, jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te se presuda može ispitati.

16. U odnosu na žalbene navode tužitelja da sud osim očevida i vještaka mjernika i geotehničkog i građevinskog vještaka ne spominje druge dokaze, treba reći da je sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2 ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

17. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nema uzročnoposljedične veze između klizišta na nekretnini tuženika koja graniči sa nekretninom tužitelja i oštećenja na objektu tužitelja, jer iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske i geotehničke struke Hrvoja Mostečaka, proizlazi da oštećenja na kući tužitelja nisu nastala zbog klizišta na nekretnini tuženika nego su posljedica nejednakog slijeganja tla nastalih uslijed dogradnji te posljedica zastarijevanja građevine (vanjskih atmosferskih utjecaja i razine održavanja građevine).

18. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je trebalo provoditi geološko vještačenje koje prvostupanjski sud nije proveo. Suprotno žalbenim navodima tužitelja vještak Hrvoje Mostečak je vještak građevinske i geotehničke struke i kao takav vještak odgovarajuće struke. Nalaz i mišljenje vještaka utemeljen je na svim relevantnim podacima koje je vještak pribavio očevidom na licu mjesta, iz vještačkog nalaza vještaka geodetske struke i iz dokumentacije u spisu. Navedeni vještak je u iskazu je obrazložio svoj nalaz i mišljenje te valjano otklonio prigovore tužitelja. Ne stoje navodi tužitelja da vještak nije odgovorio na pitanje kako je objekt bio potpuno neoštećen više od 40 godina, a da je do oštećenja došlo upravo sada kada se u neposrednoj blizini pojavilo klizište u postupku, jer mu takvo pitanje nije bilo postavljeno na ročištu prilikom davanja iskaza niti je tužitelj to navodio u prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, o tome kada su nastala oštećenja na objektu tužitelja vještak nije navodio u svom nalazu i mišljenju, niti su žalbene tvrdnje tužitelja o vremenu nastanka oštećenja na objektu nečim potkrijepljene. U odnosu na to što je vještak naveo da se vještak geolog bavi dubinskim ispitivanjem tektonskih poremećaja zemljinih slojeva, a što sada u žalbi tužitelj ističe navodeći da je upravo to ovdje slučaj i uzrok nastanka štete, treba reći da tužitelj to u postupku nije navodio niti iz dokumentacije u spisu to ne proizlazi, tako da i ovaj sud smatra da nije trebalo provoditi geološko vještačenje.

19. Okolnost da je sud iz provedenih dokaza izveo ocjenu kojom tužitelj nije zadovoljan ne dovodi u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju uzročnoposljedične veze između klizišta na nekretnini tuženika i oštećenja na kući tužitelja, pa je tako pravilno odbijen tužbeni zahtjev jer nema odgovornosti tuženika za štetu.

20. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka koji se odnose na odluku o trošku.

21. U odnosu na odluku o trošku koju tužitelj pobija presudom treba reći da, iako se prvostupanjski sud nije pozvao na materijalno pravo na temelju kojeg je odlučio o trošku, to nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke, jer se iz obrazloženja presude može zaključiti od kojih zakonskih odredbi materijalnoga prava je sud pošao prilikom donošenja odluke. Tuženiku je dosuđena naknada parničnog troška sukladno uspjehu u parnici, pa mu tako na temelju čl. 154. st. 1 ZPP pripada pravo na trošak. Tuženik kao stranka u postupku zastupan po općinskom državnom odvjetništvu ima pravo na naknadu troškova zastupanja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), te je tuženiku prema vrijednosti predmeta spora (376.573,31 kn / 49.979,87 eura) pravilno priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1), podneska 25. ožujka 2022.(Tbr. 8.1), zastupanja na ročištima 22. listopada 2019., 16. siječnja 2020., 5. ožujka 2020. i 5. rujna 2024.(Tbr. 9.1) sve po 500 bodova, što je uz vrijednost boda 2,00 eur, za svaku radnju 1.000,00 eur, odnosno sveukupno 6.000,00 eur. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj ističe da je oslobođen plaćanja troška sudskog postupka, treba reći da je odredbom čl. 4. toč. 4. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13, 98/19 – dalje: ZBPP) propisano da oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka obuhvaća oslobođenje od polaganja predujma troškova svjedoka, tumača, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa, i rješenjem upravnog tijela kojim je oslobođen od plaćanja tih troškova tužitelj nije oslobođen od plaćanja troškova postupka protivnoj strani koji su nastali tijekom postupka, tako da je pogrešno tumačenje i tvrdnja tužitelja u žalbi da bi ostvarenim pravom na korištenje sekundarne pravne pomoći u ovom postupku bio oslobođen obveze naknaditi suprotnoj parničnoj strani prouzročene troškove postupka koji se sastoje od troškova zastupanja.

22. U odnosu na žalbu tuženika na odluku o trošku, prvenstveno treba reći da spisu ne prileži dokaz da je dat odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, tako da za navedeno ne može ni tražiti naknadu troška. Navode iz podneska od 17. rujna 2019. tuženik je mogao iznijeti već u odgovoru na tužbu, tako da trošak za isti nije bio potreban, kao ni za podnesak od 9. ožujka 2022. kojim ostaje kod žalbe od 7. veljače 2022. protiv rješenja o trošku vještaku osporavajući jedino račun vještaka, bez očitovanja na sam nalaz i mišljenje vještaka. Kako iz stanja spisa proizlazi da tuženik u žalbama na rješenje o isplati vještaka od 23. prosinca 2020., 10. svibnja 2021. i 7. veljače 2022., nije stavio zahtjev za naknadu troškova sastava žalbi, što je bio dužan sukladno čl. 164. st. 3. ZPP, tuženik nema pravo na naknadu tih troškova.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i odlučiti na temelju čl. 368. st. 1 ZPP kao u izreci presude.

24. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na trošak žalbe (čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević