Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1125/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva ulica 13, zastupanog po punomoćniku Ivanu Deliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Strukan, Delić, i Mandac d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 25. travnja 2023., poslovni broj Pr-11820/2020-60, u sjednici vijeća 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 25. travnja 2023., poslovni broj Pr- 11820/2020-60 u toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 873,59 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 69,69 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak od 2.730,23 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se pobijana presuda pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 374,40 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, u toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 29,85 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.038,57 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 93,28 eur.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku da plati tužitelju 1.247,59 eur[1] /9.399,97 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 99,54 eur/749,98 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 3.768,80 eur/28.396,02 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima uz naknadu žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete radi zadobivenih ozljeda u štetnom događaju 4. svibnja 2020. za vrijeme radnog vremena kod tuženika (poslodavca) prilikom dostave pošiljaka.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj kao djelatnik tuženika (poštar) u štetnom događaju 4. svibnja 2020. pretrpio ozljedu oka dok je vozio moped kada je na njega naletio teretni automobil,

- temeljem nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husineca da je prometnu nezgodu skrivio vozač teretnog vozila Citroën Jumper, NS, koji je u trenutku štetnog događaja upravljao navedenim vozilom, na način da se uključivao u promet na nepreglednom mjestu, te time grubo oduzeo prednost prolaza skuteru, na kojem se prevozio tužitelj,

- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje oftalmologa Dr. sc. Branimir Cerovski, sukladno očitovanju vještaka kirurga dr.sc. Jakše Filipovića (list 139),

- temeljem nalaza i mišljenja vještaka vještak oftalmologa Dr. sc. Branimir Cerovski (str. 125-127 spisa) da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljede: suspektno stanje nakon erozije rožnice, i keratokonjuktivitis desnog oka, pri čemu je tužitelj s oftalmološkog aspekta trpio fizičke bolove kumulativno jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 1 dan, i manjeg 1 mjesec. Primarni strah bio je intenzivan, i kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg 1 dan, te razdoblje kasnog straha niskog intenziteta 1 mjesec. Duševne boli zbog smanjenja aktivnosti nisu zaostale. Tuđa pomoć je bila potrebna jedan sat dnevno mjesec dana, da kasnijih posljedica opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Da troškovi koje je tužitelj imao su nastali povodom liječenja tužitelja od ozljeda u predmetnom štetnom događaju kao posljedica liječenja, i štetnog događaja, da ne postoje smanjenje životnih aktivnosti kao posljedica kirurškog aspekta, a to nije utvrđeno ni s oftalmološkog aspekta, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom opsegu od 30 sati, pri čemu je cijena sata određena 3,32 eur,

- da su oba vještaka utvrdila mogućom uzročno-posljedičnu vezu između ozljeđivanja i ozljede,

- da tuženik odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, a da nije u postupku dokazao tvrdnju o postojanju isključive odgovornosti na strani tužitelja.

6.1. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 1100. st. 1. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO-a) ocijenio da tužitelju s osnove neimovinske štete pripada 1.247,59 eur, a s osnove imovinske štete (tuđe pomoći i njege) 99,54 eur.

7. Tuženik u žalbi u bitnome prigovara da je do štetnog događaja došlo isključivo radnjom treće osobe, da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljede oka i nesreće te da ukoliko postoji uzročno posljedična veza, da je tužitelj isključivo kriv za nesreću jer nije nosio kacigu, odnosno vizir u trenutku prometne nezgode. Sporna je i odluka o troškovima.

8. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja o postojanju uzročno posljedične veze kao i odgovornosti tuženika, ali prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici je li od utjecaja na nastanak ozljede oka nesporna činjenica da tužitelj nije nosio vizir na kacigi u trenutku prometne nezgode.

9. Naime, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14 - dalje ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti dok je stavkom 2. toga članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti o radu.

10. Prema odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/18, 98/19-dalje ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

10.1. U smislu citiranih odredbi poslodavac odgovora radniku za štetu koju radnik pretrpi u vršenju poslova svog radnog mjesta, u vršenju drugih poslova na zahtjev i u korist svog poslodavca unutar radnog vremena ili u vršenju poslova koji ne predstavljaju obavljanje zadataka njegova radnog mjesta, ali su ti poslovi potrebni da se obave poslovi koje radnik uobičajeno radi u obavljanju svoga posla.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je ponašanje drugih sudionika u prometu sastavni dio rizika posla radnika vozača te činjenica da je prometnu nezgodu uzrokovala treća osoba, ne može osloboditi tuženika odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZP-a odnosno odredbe čl. 1067. ZOO kao opće odredbe o oslobođenju odgovornosti.

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između prometne nezgode i ozljede jer isto proizlazi iz nalaza i mišljenja oba vještaka, a ujedno se napominje da tuženik tijekom postupka nije imao prigovora na nalaze i mišljenja vještaka već takav prigovor prvi put iznosi u žalbi. U odnosu na žalbeni prigovor da je ozljeda nastala isključivo krivnjom tužitelja jer je na ročištu 22. rujna 2021. (list 99 spisa) naveo da mu je liječnik okulist rekao da je moguće da se u trenutku štetnog događaja razlio antifriz iz motora pa je tužitelj nehotice dotaknuo tekućinu i uhvatio se za desno oko, valja odgovoriti da je navedeno neodlučno za pravilnost i zakonitost presude jer se radilo o pretpostavci liječnika oftalmologa, a ne o okolnosti koju je utvrdio vještak u ovom postupku u nalazu i mišljenju.

13. Nadalje, zdravstveni karton nije dostavljen jer stranke na pripremnom ročištu (list 74 spisa) nisu predložile da se isti pribavi.

14. Međutim, kao što je prethodno rečeno, prvostupanjski sud nije dao razloge od kakvog je utjecaja na (djelomično) oslobođenje od odgovornosti tužitelja, nesporna činjenica da tužitelj nije nosio vizir na kacigi u trenutku nesreće, čime je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pri čemu je istu moguće otkloniti primjenom čl. 373.a t. 3. ZPP.

14.1. Naime, tuženik je tijekom postupka prigovarao da tužitelj nije koristio kacigu na propisan način, odnosno tvrdio je da postoji doprinos tužitelja šteti. Kako je tužitelj u svom iskazu potvrdio da nije nosio kacigu na pravilan način - sa spuštenim vizirom, a pretrpio je ozljedu oka, pri čemu nije dokazao da bi ozljeda oka nastala neovisno o tome je li vizir bio spušten ili ne, prema mišljenju ovog suda, postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

14.2. S time da ovaj sud prihvaća objašnjenje tužitelja da nije imao spušten vizir jer se isti maglio zbog nedostatka anti fox folije, ali imajući u vidu da je kaciga bila tehnički ispravna te da tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je tuženik bio obaviješten o problemu magljenja stakla vizira radi popravka/zamjene kacige, postoji tužiteljev doprinos vlastitoj šteti.

15. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način i kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i primjenu zaštitnih sredstava u radu, a budući da tužitelj nije imao spušteni vizir kada se dogodila nezgoda, njegov doprinos nastanku štetnog događaja je 30%, a tuženikov 70%.

16. Kako je tužitelj potraživao na ime neimovinske štete 1.247,99 eur, uzevši njegov doprinos šteti od 30%, istome sveukupno pripada 873,59 eur, te je valjalo odbiti zahtjev za naknadu neimovinske štete za daljnjih 374,40 eur.

16.1. Također, i iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 99,54 eur je valjalo odmjeriti u odnosu na doprinos tužitelja šteti od 30%, slijedom čega tužitelju pripada 69,69 eur, a odbijen je zahtjev za daljnjih 29,85 eur.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti u dijelu izreke pod točkom I. i II. izreke temeljem odredbe čl. 373.a toč. 3. ZPP i odbiti zahtjev tužitelja za ukupno 444,09 eur, a potvrditi pobijanu presudu u preostalom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

18. Nadalje, radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku (čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP). Uzevši u obzir da je od potraživanih 1.247,59 eur, osnovano 873,59 eur, tužitelj je uspio u odnosu na osnovu i visinu u omjeru sa 85% (100%+70%=170%÷2=85%), dok je tuženik uspio u omjeru od 15%. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov, proizlazi da je tužitelj uspio u konačnom omjeru od 70%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP.

18.1. Nadalje, u pravu je tuženik da tužitelju u smislu čl. 155. ZPP u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 - dalje: OT) ne pripada trošak za podneske 11. listopada 2021., 11. listopada 2022. kojima dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje. To stoga što sud ima uvid u računovodstvene podatke o uplatama. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška od 124,42 eur (2x62,21 eur).

18.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima, tužitelju pripada trošak podneska od 27. prosinca 2022. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom da je isti bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP. Napominje se da tužitelj navedenim podneskom ne dostavlja dokaz o uplati predujma, kako to tvrdi tuženik u žalbi. Nadalje, tužitelju pripada i trošak podneska od 27. veljače 2023. kojim specificira tužbeni zahtjev pri čemu navedenim podneskom tužitelj prvi put uređuje tužbeni zahtjev i ne radi se o podnesku kojim se isključivo uređuje tužbeni zahtjev u eurima.

18.3. Slijedom navedenog, kada se trošak parničnih radnji od 3.171,56 eur, umanji za 124,42 eur te uzevši omjer uspjeha u sporu od 70% tužitelju pripada 2.132,99 eur. Tom trošku valja pridodati troškove vještačenja od 597,24 eur, slijedom čega tužitelju pripada ukupan trošak od 2.730,23 eur.

19. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 373.a toč. 3. i čl. 368. st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

20. Obzirom da je tuženik sa žalbom uspio djelomično u omjeru 30%, a zatražio je 310,94 eur na ime troška za žalbu, valjalo mu je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT-a, dosuditi troškove žalbenog postupka od 93,28 eur.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić