Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-400/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OBALA GRUPA d.o.o. iz Zagreba, Planinska ulica 13, OIB: 44536091541, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik iz Zagreba, radi otkaza i povrede dostojanstva radnika, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2223/2020-21 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2223/2020-21 od 27. siječnja 2023. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkama I/III i I/IV izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2223/2020-21 od 27. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I/I., I/II., I/V. i II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i to u odnosu na zatraženi raskid radnog odnosa s danom donošenja odluke ( točka I/I izreke), u odnosu na nalog tuženiku da tužitelju naknadi neto iznos od 6.789,82 eura / 51.157,90 kuna[1] radi sudskog raskida radnog odnosa, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate ( točka I/II izreke), utvrđenje da je tuženik komunikacijom prema tužitelju tijekom travnja 2020. u više navrata vršio pritisak sa ciljem šikaniranja i prisile tužitelja na odustajanje od ugovora te sklapanje za njega nepovoljnijeg ugovora o radu ( točka I/III izreke ), nalog tuženiku da tužitelju uputi pisanu ispriku a u slučaju izostanka te isprike, da ju zamjenjuje presuda, čiji primjerak se treba objaviti ( točka I/IV izreke ), te u odnosu na nalog tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ( točka I/V izreke ). Pod točkom II. izreke presude je naloženo tužitelju da tuženiku plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.741,25 eura / 13.119,45 kn.

2. Rješenjem koje je sadržano u predmetnoj odluci sud prvog stupnja je odbacio tužbu u dijelu u kojem se utvrđuje nedopuštenim nacrt odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu koju je dana 4. travnja 2020. s naznakom dana 6. travnja 2020. donio tuženik, kao i svaka druga odluka o otkazu ugovora o radu od bilo kojeg kasnijeg ili ranijeg dana, a koju je donio tuženik, bez obzira na to je li takva odluka donesena usmeno ili pisano, i bez obzira na to je li potpisana ili je nepotpisana, je li dostavljena ili nije dostavljena tužitelju, kao i svako postupanje tuženika koje se može podvesti pod pojam konkludentne radnje radi prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a temeljem kojih bi sve nacrta, odluka i postupanja tuženika, tuženik odjavio tužitelja iz Matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s danom 30. travnja 2020. s naznakom nezadovoljenja na probnom radu, te da takve odluke, nacrti i postupanja ne proizvode pravni učinak.

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti rješenje i presudu na način da se usvoji tužba u cijelosti i naloži tuženiku da tužitelju naknadi cjelokupne troškove parničnog i žalbenog postupka, a podredno ukinuti pobijano rješenje i presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen uz uvjet probnog rada u smislu čl. 53. Zakona o radu ( "Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; dalje: ZR), potom zahtjev za sudskim raskidom ugovora te nalog tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 6.789,82 eura / 51.157,90 kn po toj osnovi ( čl. 125. st. 1. ZR ), utvrđenje da je tuženik tijekom travnja 2020. vršio pritisak sa ciljem šikaniranja i prisile tužitelja na odustajanje od ugovora o radu te nalog tuženiku da tužitelju uputi pisanu ispriku konkretnog sadržaja koju će u slučaju izostanka zamijeniti presuda i koju tužitelj može objaviti u sredstvima javnog priopćavanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu, drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a stoga jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te su njezini razlozi u dijelu koji se odnosi na otkaz ugovora o probnom radu i sudski raskid ugovora međusobno proturječni i nejasni, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 20. siječnja 2020. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "Digital marketing specialist" sa početkom rada 21. siječnjem 2020.,

- da je čl. 2.2. ugovoreno da se radni odnos zasniva uz uvjet probnog rada u trajanju od 3 mjeseca, a čl. 2.3. da ukoliko radnik tijekom probnog rada ne postigne zadovoljavajuće radne rezultate, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz otkazni rok od 15 dana,

- da je tužitelj početkom travnja 2020. sa nadređenom osobom i zaposlenikom tuženika UĐ razmjenjivao mobitelom tekstovne poruke u sklopu kojih su razmatrane ponude o uvjetima nastanka rada te iz poruka upućenih 1. i 2. travnja 2020. proizlazi da se razgovaralo o visini plaće koju tuženik nudi tužitelju, a tužitelj je dao do znanja da ne bi prihvatio ponudu, mada je svjestan da tuženik nema velikog izbora, ističući da cijeni ponudu i da zna da je dan maximum, te zaključujući da mu je 15.04. zadnji radni dan (+ godišnji) i da može biti na raspolaganju do 1.5. bez ikakve naknade, što da mu nije problem;

- da je tužitelj putem e-maila 3. travnja 2020. od strane zaposlenika tužitelja ŽĐ zaprimio Odluku o otkazu ugovora o radu tijekom probnog rada, koji je datiran sa 6. travnja 2020. i koja nije bila potpisana,

- da je navedenom odlukom u odnosu na razlog za otkaz ugovora o radu istaknuto: "Poslodavac je za vrijeme trajanja probnog rada utvrdio da profil radnika ne zadovoljava potrebe radnog mjesta kojeg je Poslodavac postavio i definirao Ugovorom o radu te da rezultati angažmana Radnika ne ostvaruju očekivane i željene efekte ne poslovanje Poslodavca….Poslodavac je stoga zaključio da Radnik nije zadovoljio tijekom probnog rada i ne postiže odgovarajuće radne rezultate te sukladno tome otkazuje Ugovor o radu."

- da tuženik nije dostavio tužitelju potpisanu odluku o otkazu ugovora o radu te je izvršio njegovu odjavu pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sa danom 30.04.2020., kako to slijedi iz potvrde i prijave o prestanku osiguranja za tužitelja (str. 20 i 22 spisa) te pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a što nije sporno,

- da je tužitelj putem punomoćnika tuženiku 3. travnja 2020. poslao zahtjev za zaštitom prava protiv odluke o otkazu ugovora o radu,

- da je tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka podneskom od 01.03.2021. dostavio potpisanu i žigom tuženika ovjerenu Odluku o otkazu ugovora o radu tijekom probnog rada koja je datirana s danom 6. travnja 2020., i koja sadržajno u cijelosti odgovara nacrtu te Odluke koju je uz tužbu priložio tužitelj,

8. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora na neodređeno vrijeme s ugovorenim probnim radnom i sudskim raskidom ugovora, polazeći od toga da nepotpisana Odluka o otkazu koju je tužitelj zaprimio putem e-maila 3. travnja 2020. i Odluka o otkazu od 6. travnja 2020. predstavljaju dvije različite odluke, a da je tužitelj osporavao samo nacrt odluke od 03. travnja 2020., ali ne i konkretnu Odluku o otkazu od 6. travnja 2020., sud prvog stupnja odbacuje tužbeni zahtjev u odnosu na nacrt, a zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu odbija smatrajući kako takva odluka od strane tuženika nije konkretno osporena.

9. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda nije pravilno te je protivno stanju spisa i provedenim dokazima, a kako to osnovano ističe i tužitelj u sklopu žalbenih navoda.

10. Prije svega valja primijetiti da iz provedenog prvostupanjskog postupka te dostavljenih dokaza proizlazi kako je tuženik putem nadređene osobe tužitelju 3. travnja 2020. dostavio e-mailom nepotpisanu odluku o otkazu ugovora o radu koja je datirana sa 6. travnjem 2020., nakon čega je tužitelj istoga dana uputio poslodavcu zahtjev za zaštitom prava (str. 15-18 spisa ) na koji tuženik nije odgovorio.

11. Kako je tužitelju dostavljena i osporena odluka o otkazu ugovora o radu za vrijeme probnog rada bila nepotpisana ( a odgovorna osoba tuženika je istu naknadno potpisala ) to je za predmet postupka od utjecaja odgovor na pitanje da li takva odluka tuženika proizvodi pravni učinak te da li ju je radnik posljedično mogao osporiti, pri čemu je odlučan i sam način dostave takve odluke.

12. Drugostupanjski sud primjećuje da iako prvostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi kako je tužitelj zaprimio nacrt odluke o otkazu ugovora o radu 4. travnja 2020., iz dostavljenog zahtjeva ( str. 15 spisa ) te zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru ( str. 49 spisa ) proizlazi da je takav nacrt tužitelj zaprimio e-mailom 3. travnja 2020. u 13:35 sati te se istoga dana putem punomoćnika obratio poslodavcu sa zahtjevom za zaštitom prava.

13. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju donio odluku o otkazu ugovora o radu ugovorenog s probnim trajanjem u odnosu na koji se temeljem čl. 53. st. 9. ZR u vezi čl. 53. st. 8. ZR-a ne primjenjuju odredbe ZR o otkazu ugovora o radu, uz iznimku odredbe čl. 120. st. 3. ZR prema kojoj se otkaz ugovora o radu mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

14. U tom smislu valja primijetiti da odredba čl. 120. st. 3. ZR ( kao i odredba čl. 132. ZR ) ne isključuju mogućnost dostave odluke o otkazu radniku elektroničkim putem.

15. Za takvu dostavu je nužno promotriti sve konkretne okolnosti slučaja te ovaj drugostupanjski sud primjećuje da iz prvostupanjskog postupka proizlazi kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u vremenskom periodu u kojem je došlo do proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 ( Odluka nadležnog Ministarstva zdravstva KLASA: 011-02/20-01/143, URBROJ: 534-02-01- 2/6-20-01 od 11. ožujka 2020. ) pa je uslijed takvih okolnosti radio od kuće i redovito komunicirao sa poslodavcem upravo elektroničkim putem odnosno putem e-maila.

16. Stoga i činjenica prema kojoj je poslodavac u takvim okolnostima ( u kojima radnik nije fizički boravio i radio u prostorijama sjedišta poslodavca ) Odluku o otkazu dostavio radniku putem e-maila kojim su uobičajeno komunicirali, ne isključuje pravilnost dostave u smislu čl. 120. st. 3. ZR-a, pod uvjetom da je radnik prihvatio takvu dostavu te da je putem iste stekao cjelovito saznanje o pravima koja mu se konkretnom odlukom uskraćuju. U tom smislu valja primijetiti kako ni tužitelj kao ni tuženik ne osporavaju da je tužitelju odluka o otkazu datirana sa 6. travnjem 2020., uručena putem e-maila od strane poslodavca prije toga datuma odnosno 3. travnja 2020., a da mu takva istovjetna i naknadno potpisana odluka nije dostavljena e- mailom niti preporučenim putem.

17. Nadalje, sud prvog stupnja nepravilno polazi od stajališta da nepotpisana odluka o otkazu ugovora o radu datirana 6. travnjem 2020. ( a koju je tužitelj zaprimio putem e-maila 3. travnja 2020. ) s jedne strane, i potpisana Odluka o otkazu ugovora o radu od 6. travnja 2020. s druge, predstavljaju dvije različite odluke, pa tužbeni zahtjev u odnosu na nacrt odbacuje, nakon čega posljedično uopće ne raspravlja činjenice i okolnosti u odnosu na Odluku o otkazu ugovora o radu, smatrajući da ju tužitelj navodno nije niti osporio.

18. U tom smislu valja primijetiti da iz predmetnih odluka ( str. 8-9 i 45-46 spisa) proizlazi kako je riječ o sadržajno istovjetnim odlukama koje se ne razlikuju u sadržaju i razlozima za otkaz ugovora o radu, već samo u odnosu na potpis odgovorne osobe tuženika. Naime, odluka koju je tuženik dostavio u postupku je potpisana od strane odgovorne osobe, za razliku od odluke koju je tužitelj zaprimio 3. travnja 2020., i u kojoj je bilo samo navedeno ime odgovorne osobe tuženika ( direktora ĐĐ ) bez vlastoručnog potpisa.

19. Tužitelj je upravo zbog takve okolnosti ( spoznaje o nedostavljanju potpisanog otkaza ) u sklopu tužbe zatražio utvrđenje nedopuštenosti ne samo nacrta odluke, već i svake druge odluke o otkazu ugovora o radu od kasnijeg ili ranijeg dana, bez obzira na to je li potpisana ili nepotpisana kao i je li dostavljena ili nije dostavljena tužitelju.

20. Dakle, tužitelj je kao radnik jasno, nedvosmisleno i razumljivo osporio odluku o otkazu ugovora o radu, pri čemu je protiv odluke koju je zaprimio 3. travnja 2020. istoga dana podnio i zahtjev za zaštitu prava.

21. Kako tuženik na zahtjev za zaštitu prava nije odgovorio u roku od 15 dana ( čl. 133. st. 1. i 2. ZR), to je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana opravdano mogao zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, pa kako je tužba u konkretnom slučaju podnesena u tom roku 4. svibnja 2020., to je prvostupanjski sud morao meritorno raspraviti i odlučiti o zahtjevu tužitelja koji je usmjeren na zaštitu povrijeđenog mu prava.

22. Međutim, kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da odluke od 3. travnja 2020. i 6. travnja 2020. predstavljaju dvije različite odluke, a riječ je o jednoj sadržajno istovjetnoj odluci, te prvu odbacuje, to je propušteno raspraviti i ocijeniti razloge za otkazom ugovora o radu na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, slijedom čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

23. Pri tome valja ukazati da su pravilni navodi žalitelja kako izneseno stajalište prvostupanjskog suda predstavlja pretjerani formalizam te dovodi tužitelja u nepovoljan položaj i situaciju u kojoj mu se ograničava mogućnost osporavanja odluke koja zadire u njegovo pravo, odnosno posljedično ograničava pravo na pristup sudu. Ovo stoga jer ako radnik ne može osporavati dostavljenu mu odluku o otkazu ( zbog toga što nema potpisa odgovorne osobe pa se radi o nacrtu ), a prema stajalištu prvostupanjskog suda potpisanu odluku koja mu nije dostavljena ne može osporavati ( jer ju poslodavac nije dostavio), takvo tumačenje radnika dovodi u situaciju u kojoj ne može osporavati odluku koju je nesporno zaprimio i koja se odnosi na njegova prava iz radnog odnosa, sve zbog razloga nisu na radniku već poslodavcu koji nije dostavio potpisanu odluku o otkazu.

24. Međutim, u ovom postupku je odlučno da je poslodavac radniku dostavio odluku o otkazu ugovora o radu, da takva činjenica između stranaka nije sporna, da je tužitelj kao radnik istoga dana uložio zahtjev za zaštitu prava te je potom u propisanom roku sukladno čl. 133. st. 2. ZR-a podnio tužbu kojom je zatražio zaštitu povrijeđenog mu prava, slijedom čega je sud prvog stupnja nezakonitim i nepravilnim tumačenjem isključio pravo tužitelja na meritorno raspravljanje, pa je pobijanu odluku u tom dijelu ( rješenju kojim je odbačena tužba i posljedičnom odbijanju zahtjeva pod točkama I/I., I/II. izreke presude ) valjalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. Iako je u konkretnom slučaju izostala ocjena činjenica i dokaza u pogledu utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, ovaj drugostupanjski sud smatra nužnim ukazati da je tužitelju otkazan ugovor o radu tijekom probnog rada, pri čemu nezadovoljavanje radnika na probnom radu u smislu 53. st. 8. ZR-a predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu na koji se ne primjenjuju se odredbe ZR-a o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120., 121. st. 1. i čl. 125. ZR, slijedom čega je ocjena o tome je li tužitelj zadovoljio na probnom radu ili ne, u isključivoj nadležnosti poslodavca, pa pravo otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljstva radom predstavlja autonomno pravo poslodavca ( tako i VSRH u odluci Rev-1104/2021-2 od 10. listopada 2023. ).

26. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji polazi od povrede prava na dostojanstvo ( točka I/III izreke ) te upućivanjem pisane isprike sadržaja: "Dragi Ć, žao nam je što smo vršili nad tobom pritisak da odustaneš od ostvarivanja svojih prava i što smo umanjivali vrijednost tvojeg rada, a sve pod izlikom davanja nezakonitog otkaza ugovora o radu. S poštovanjem, Obala grupa d.o.o., Zagreb ." žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani te ne dovode u pitanje pravilnost osporene prvostupanjske u odluke u tom dijelu ( točke I/III i I/IV izreke).

27. Naime, polazeći od toga da niti iz jednog iskaza svjedoka, a niti bilo koje dokumentacije u spisu, ne proizlazi da bi tužitelj bio diskriminiran ili šikaniran, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev primjenom čl. 133. ZR-a ukazujući da takvu činjenicu potvrđuju i poruke tužitelja upućene UĐ ( gdje tužitelj navodi da je svjestan da firma nema velikog izbora, da cijeni njihovu ponudu i da zna da je dan maksimum), zatim da se radi o subjektivnom osjećaju tužitelja na koje okolina pričom i komentarima nije reagirala, pri čemu iz iskaza svjedoka PĐ proizlazi da se ništa nije pričalo o radu tužitelja niti zašto je dobio otkaz, ali i da nije uočila ne fer ponašanje prema tužitelju, a čemu u prilog govori i činjenica da se tužitelj po vlastitom iskazu zaposlio kod drugog poslodavca odmah nakon odluke o otkazu, te je i trenutno je zaposlen, te nije utvrđeno postojanje nikakvih komentara tužitelja kao lošeg radnika.

28. U odnosu na tužbeni zahtjev radi objavljivanja presude ili ispravka prvostupanjski sud takav zahtjev također odbija pozivom na odredbu čl. 1099. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) ukazujući da je takva sankcija moguća samo kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti, pa kako takva povreda u konkretnom slučaju nije utvrđena niti postoji, to je i tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan.

29. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u tom dijelu ( točke I/III i I/IV izreke ) prihvaća i ovaj prvostupanjski sud kao pravilna, zakonita i utemeljena na provedenom dokaznom postupku. Pri tome valja ukazati da žalbeni navodi tužitelja izneseni u smislu tvrdnji da je bio predmetom šikane i pritisaka od strane tuženika radi sklapanja nepovoljnijeg ugovora s ciljem uštede u troškovima, nisu dokazani niti je utvrđeno da bi bili osnovani, pri čemu je u ovom slučaju nužno poći od činjenice da je tužitelj 20. siječnja 2020. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz uvjet probnog rada i gdje je poslodavac pridržao autonomno pravo otkazivanja zajamčeno odredbom čl. 53. st. 8. ZR-a. Stoga navodi tužitelja o tome da je za vrijeme probnog poslodavac vršio pritisak kako bi smanjio ugovorena prava i time ga šikanirao nisu odlučni u situaciji poput one koja je predmetom postupka, obzirom da upravo institut probnog rada jamči poslodavcu pravo i mogućnost otkazivanja ugovora na način koji isključuje primjenu odredbi ZR-a o otkazu ugovora o radu uz iznimku primjene odredbi čl. 120., čl. 121. stavka 1. i čl 125. tog Zakona.

30. Slijedom svega navedenog, kako prvostupanjski sud zbog opisanog pogrešnog pristupa nije odlučivao o tužbenom zahtjevu usmjerenom na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tijekom probnog rada, a koja je posljedično vezana sa zahtjevom postavljenim temeljem čl. 125. st. 1. ZR-a ( sudski raskid ugovora i naknada štete po toj osnovi), to prvostupanjska presuda uslijed nepravilnog procesnog odlučivanja ( odbačaja tužbe ) ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a uslijed čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370 ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje u pobijanom dijelu ( u odnosu na rješenje o odbačaju te pod točkama I/I i I/II izreke presude) time da će se nova glavna rasprava u tom dijelu održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP). U preostalom dijelu ( točke I/III i I/IV presude ) žalba je neosnovana te je temeljem odredbe čl. 368. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. presude.

31. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka ( točke I/V i II. izreke ) o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

32. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

33. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će polazeći od činjenice da je tužitelj kao radnik zatražio zaštitu prava i osporio odluku tuženika o otkazu ugovora o radu, na temelju izvedenih dokaza pravilno razmotriti utvrđeno činjenično stanje te donijeti pravilnu i zakonitu odluku u pogledu tužbenih zahtjeva, pri čemu će cijeniti činjenicu da odluka o otkazu koju je tužitelj zaprimio putem e-maila i Odluka o otkazu od 6. travnja 2020. predstavljaju sadržajno istovjetnu odluku koji je tužitelj kao radnik osporio i zatražio zaštitu prava, kao i činjenicu da je tužitelju otkazan ugovor o radu koji je ugovoren uz uvjet probnog rada pri čemu se svrha instituta probnog rada očituje u zakonitom i autonomnom pružanju mogućnosti poslodavcu da u ugovorenom roku probnog rada izvrši provjeru učinkovitosti, znanja, osobina i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla te da u slučaju nezadovoljstva može autonomno otkazati ugovor o radu pri čemu se takva odluka ispituje primjenom odredbe čl. 53. st. 8. i 9. ZR.

U Zagrebu 30. rujan 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić