REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1210/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Saša Kačer, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-542/2023-2 od 26. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-207/2021-38 od 15. lipnja 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-542/2023-2 od 26. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-207/2021-38 od 15. lipnja 2023.
2. U prijedlogu su naznačena tri pravna pitanja za koja predlagateljica navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja pitanja glase:
"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (članak 2. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03. - dalje: ZZP), isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženica) nije dokazala stvarne troškove koje je imala prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP;
2. Obzirom na primijenjeni stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženica), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (konkretno članak 10. stavak 1. Ugovora o kreditu), smatrati poštenim (savjesnim) ili nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem tog iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO?".
2.1. Kao razloge za prvo naznačeno pitanje navedena je odluku Suda EU broj C- 621/2017 od 3. listopada 2019. (paragrafi 50., 51. i 52.). Smatra da se radi o pravnom pitanju koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, suprotno pravnom shvaćanju iz citirane odluke EU suda, kao i zbog toga što o ovom pitanju postoji i neujednačene praksa drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2101/2022-4 od 11. listopada 2022.
2.2. U odnosu na drugo pitanje tuženica smatra da bi VSRH po ovom prijedlogu za dopuštenje revizije trebao i preispitati utjecaj pravnog shvaćanja VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020 u odnosu na zastaru i druge institute koji su povezani s dospijećem obveze, dakle i u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na novčani iznos koji jedna strana mora vratiti drugoj kao posljedica ništetnosti.
2.3. U odnosu na treće naznačeno pitanje kao razlog važnosti navodi se pravno shvaćanje VSRH doneseno na sjednici Građanskog odjela toga suda od 5. ožujka 2004. broj Su-IV-222/2004, prema kojem se "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva." Uz to se pozvao i na odluke revizijskog suda, poslovni broj Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004., Rev-2563/2014 od 13. lipnja 2018., Rev-x-961/2014-2 od 26. siječnja 2016., Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da prvo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci revizijskog suda broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. Istu pravnu sudbinu dijele drugo i treće pravno pitanje jer pobijana odluka u odnosu na ta pitanja ne odstupa od odluka revizijskog suda broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2019. i Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka2019., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako i Revd- 2737/2024-2 od 16. srpnja 2024.) jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda dopuštenjem revizije na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, pa je po osnovi odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
