Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-335/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐŽ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-243/2019 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni ĐŽ zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim na temelju odredbe članka 236. stavak 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godinu i (osam) mjeseci, te mu se na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 8 (osam) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., s time da mu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog ĐŽ za kazneno djelo protiv imovine - prijevara, opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. KZ/11 pa je po tom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i po članku 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1 Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom trgovačkom društvu ... u iznosu od 15.583,10 kuna / 2068,23 Euro te je naloženo okrivljeniku isplatiti navedeni iznos oštećeniku ... u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude a za više traženo i to zakonske zatezne kamate koje na iznos od 15.583,10 kuna/ 2068,23 Euro teku od 18. ožujka 2016. do isplate, oštećenik se s imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 okrivljenom ĐŽ uz izrečenu uvjetnu osudu naložena je i posebna obveza da popravi štetu oštećenom trgovačkom društvu ... na način da u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude isplati oštećenom dosuđeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 15.583,10 kune/ 2068,23 Euro1 ( petnaest tisuća petsto osamdeset tri kune i deset lipa /dvije tisuće šezdeset i osam eura i dvadeset tri centa).

1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako okrivljenik ĐŽ u navedenom roku bez opravdanog razloga ne izvrše određenu mu posebnu obvezu.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenom ĐŽ da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, podmiriti paušalne troškove ovog kaznenog postupka u iznosu od 66,36 Euro /500,00 kuna ( šezdeset šest euro i tridest šest centi / petsto kuna ).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, a žali se zbogbitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o uvjetnoj osudi te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu podnio okrivljeni putem branitelja Vinka Fabjanovića u kojem je naveo da je prvostupanjski sud donio ispravnu odluku .

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik nalazi u tome da pobijana presuda u odnosu na odluku o vrsti i visini kaznene sankcije nije dostatno obrazložena te ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije mora uzeti u obzir u smislu odredbe iz članka 47. stavak 1. KZ/11, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

4.1. Konkretno, žalitelj prije svega upire da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane

samo taksativno nabraja zakonom predviđene okolnosti koje mogu utjecati da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, no nabrojane okolnosti ne približava i ne pojašnjava na slučaju ovog okrivljenika, niti pojašnjava zašto je baš uvjetna osuda odabrana kao sankcija kojom se može ostvariti cilj kažnjavanja. Tako nije razumljivo koje su to obiteljske prilike okrivljenika utjecale na odabir sankcije, kakva je procjena ličnosti okrivljenika, koji je značaj priznanja okrivljenika u konkretnom slučaju, kako je stupanj krivnje utjecao na sankciju (a djelo je počinjeno s najvišim stupnjem krivnje).

4.1. Premda je žalitelj u pravu kada u žalbi primjećuje da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u dijelu gdje obrazlaže odluku o vrsti i mjeri kazneno pravne sankcije nije iznio razloge o činjenicama koje govore o njegovom ranijem životu i pobudama iz kojih je počinio kazneno djelo, a koje okolnosti, između ostalih, u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 predstavljaju odlučne činjenice za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, po ocjeni ovog žalbenog suda opisani propust suda prvog stupnja nema takav značaj da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne bi mogla ispitati.

5. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.

5.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za okrivljenika (olakotne i otegotne okolnosti), pa mu je kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela i izraženo kajanje, te obiteljske prilike koje doduše nije precizirao, a kao otegotne okolnosti sud je cijenio ranije počinjenje kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 za koje je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci kao i činjenicu da ni nakon proteka nekoliko godina nije podmirio ništa od štete.

5.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, dok da je podcijenio otegotne okolnosti te da će se je jedino bezuvjetnom kaznom na koju je potrebno osuditi okrivljenika ostvariti svrha kažnjavanja.

5.3. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku preblaga i nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Po stavu ovog vijeća nije bilo osnova za izricanje uvjetne osude, jer u smislu članka 57. stavak 1. KZ/11. ne postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi okrivljenik i bez izvršenja kazne prestao činiti kaznena djela

5.4. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, međutim tim okolnostima nije dao valjan značaj. Okrivljenik je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret i na taj način pridonio bržem okončanju ovog kaznenog postupka.

5.5. Međutim, državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, međutim tim okolnostima nije dao valjan značaj.

5.6. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da kada je prvostupanjski sud okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, da mu je izrekao preblagu kaznu imajući u vidu utvrđenu otegotnu okolnost njegove dosadašnje osuđivanosti i to upravo zbog kaznenih djela protiv imovine. Činjenica da je okrivljenik do sada osuđivan, upravo zbog sličnih ili istih kaznenih djela, ukazuje na njegovu upornost i izraženu kriminalnu volju pri činjenju kaznenih djela.

5.7. Imajući u vidu da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, okolnost njegove dosadašnje osuđivanosti, i upornost u činjenju kaznenih djela, prema uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, izricanje okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 uvjetne osude, nije primjereno svim navedenim okolnostima.

6. Zbog navedenog, te prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, kao i činjenicu da je optuženik ranije osuđivan zbog imovinskih delikata, te pravilnom ocjenom okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika, ovaj drugostupanjski sud preinačio je odluku o kazni na način da je osudio optuženika nakaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godine i (osam) mjeseci nakon čega mu je na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 8 (osam) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., s time da mu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

7.1. Naime, zaključak je ovog suda da će se takvom strožom sankcijom, djelomičnom uvjetnom osudom bez izvršenja cijele kazne zatvora, uz obvezu ispunjenja posebne obveze da popravi štetu počinjenu kaznenim djelima oštećeniku, u dostatnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svog ponašanja i da će utjecati na optuženika da izvrši svoju obvezu prema oštećeniku. Jednako tako, ovakvom će se sankcijom izraziti dostatan društveni prijekor i upozoriti i drugi građani da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

8. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

Dubrovnik, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž