Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1852/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1369/2018- 42 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1369/2018-42 od 19. veljače 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke za iznos od 8.281,90 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2003. pa do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu pod stavkom I. izreke za iznos od 1.672,31 eur sa zatraženom zateznom kamatom od 6. prosinca 2002. pa do isplate kao i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za kamatu na dosuđenih 8.281,90 eur od 6. prosinca 2002. pa do 4. ožujka 2003. i sudi:

Odbija se zahtjev I i II tužitelja za isplatu iznosa od 1.672,31 eur sa zatraženom zateznom kamatom od 6. prosinca 2002. pa do isplate kao i zahtjev za kamatu na dosuđenih 8.281,90 eur od 6. prosinca 2002. pa do 4. ožujka 2003. r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1369/2018-42 od 19. veljače 2025. pod stavkom II izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom III izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka troškovima postupka nastalim povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj da I i II tužiteljima isplati iznos od 9.954,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.12.2002. pa do isplate (stavak I izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 122.758,06 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (stavak II izreke) te naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.415,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. godine, pa do isplate (stavak III izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalbe je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale uslijed privremenog oduzimanja teretnog vozila u vlasništvu prednika tužitelja tijekom razdoblja od više od 14 godina zbog neadekvatnog zbrinjavanja i devastacije te nefunkcionalnog stanja bez pogonskog sustava jer su nestali njegovi ključni dijelovi u visini vrijednosti terenskog vozila u vrijeme privremenog oduzimanja od strane tuženice u iznosu od 9.954,21 eura[1] /75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.12.2002. pa do isplate i zahtjev za naknadu izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja tog vozila od 10.3.2003. u iznosu od po 1.500,00 eur mjesečno s obzirom da je pok. prednik tužitelja kao obrtnik i vlasnik samo jednog teretnog vozila bio primoran odjaviti obrt jer više nije bio u mogućnosti obavljati djelatnost.

5. Tijekom postupka je utvrđeno, a što i između stranaka nije sporno:

- da je sada pok. prednik I i II tužitelja ĐO bio vlasnik vozila - kamion marke Mercedes tip vozila 2233, model vozila C 86802, reg. oznaka [registarska oznaka], godina proizvodnje 1984., država proizvodnje Njemačka, broj šasije [broj šasije],

- da je pok. ĐO u vrijem oduzimanja navedenog vozila bio vlasnik obrta [obrt] prema ovjerenom izvatku iz obrtnog registra koji obrt je osnovan

11.01.1996., a zatvoren dana 16.12.2002.,

-da je Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 336216 od **.**.2002. pok. DO oduzeto navedeno teretno vozilo po nalogu ODO tijekom provođenja izvida po kaznenoj prijavi broj: 511-19-13/4-35/3-4-420/02 od 25.07.2002. u voznom stanju sa svim potrebnim dijelovima,

- da je kaznena prijava rezultirala vođenjem kaznenog postupka koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-US-9/03 od dana 5. lipnja 2009. godine protiv drugih osoba kao optuženika protiv kojih je optužnica bila podignuta dana 5. ožujka 2003.,

- da protiv pok. DO nije podignuta optužnica već je u tom postupku saslušan kao svjedok,

- da iz Potvrde o preuzimanju teretnog vozila - kamiona marke Mercedes benz od dana 05.svibnja 2017. proizlazi da je prilikom primopredaje vizualnim pregledom utvrđeno da na istom nedostaje motor sa svim pogonskim elementima, da ima oštećen sanduk, da nedostajala lijeva stranica sanduka, oštećeni su arnjevi i cerada koji se nalaze na sanduku, u potvrdi piše da su tužiteljima uručeni komplet od dva ključa i komplet od 6 ključeva, što su tužitelji osporavali,

- da je navedeno teretno vozilo bilo zadržano od strane Republike Hrvatske u ukupnom razdoblju od 06.12.2002. pa do 05.04.2017., a I. i II. tužitelji su 05.05.2017. pozvani na preuzimanje kamiona.

6.1. Prvostupanjski sud polazeći od iznesenog zaključuje da već zbog same činjenice što je pok. DO oduzet registriran, opremljen i u ispravnom stanju kamion Mercedes benz, a vraćen je nakon 14 godina neupotrebljiv kao sekundarna sirovina (bez pogonskog motora i potrebnih pogonskih elemenata) evidentno postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete, za čiji opseg i visinu su tužitelji mogli saznati i saznali su dana 05.05.2017. kada su došli na preuzimanje navedenog teretnog vozila pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 07.05.2018. da prigovor zastare nije osnovan.

6.2. Nadalje, taj sud zaključuje da je u promatranom razdoblju za koje se traži naknada štete tuženica bila nepošteni posjednik najkasnije od dana 5. ožujka 2003. godine kada su se ispunile zakonom predviđene pretpostavke na temelju kojih su nadležni bili dužni vratiti predmetno terensko vozilo predniku tužitelja, a na što ukazuje i pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-US-9/03 od dana 5. lipnja 2009. godine.

6.3. Taj je sud temeljem nalaza i mišljenja kao i usmenog očitovanja na prigovore tužene stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Krunoslava Ormuža sačinjenog na temelju analize svih podataka iz sudskog spisa i dostupne tehničke dokumentacije kao i stanja na tržištu 2002. i 2017. utvrdio da je tržišna vrijednost oduzetog kamiona s otvorenim sandukom i ceradom Mercedes benz 22336x2, C 86802, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme kada je isti bio oduzet (06.12.2002.) iznosila 9.954,21 eur/75.000,00 kn s uključenim PDV-om dok je tržišna vrijednost ostatka devastiranog kamiona Mercedes Benz 22336x2, C 86802, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] (s oštećenim otvorenim sandukom i ceradom u nefunkcionalnom stanju bez pogonskog sustava), u vrijeme kada je vraćen dana 05.05.2017. uz procjenu njegove preostale vlastite mase (cca. 9000 kg), tada imao tržišnu vrijednost samo kao sekundarna nerazvrstana sirovina (uz tadašnju otkupnu cijenu 1,40 kn/kg i iznosila je 12.600,00 kn/1.672,31 eur, s time da se na sekundarnu sirovinu prema poreznim propisima ne obračunava PDV. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud pod stavkom I izreke pobijane presude utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.954,21 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

6.4. Vezano uz zahtjev za izgubljenom koristi isti vještak je naveo da bi mjesečna zarada tog kamiona kada se plati vozač i odbiju zavisni troškovi goriva odnosno održavanja u to vrijeme bila u visini 1.500,00 eur. Takav kamion je mogao ostvariti prihode do 2008. odnosno 2009. u međunarodnom prijevozu, a na području RH bi bio rentabilan do starosti od 26 godina od trenutka proizvodnje (proizveden 1984.) jer se kamioni stariji od 26 godina ne koriste za usluge javnog cestovnog prijevoza roba već su to pomoćna vozila za vlastite potrebe pojedinih tvrtki. Prvostupanjski sud pod stavkom II izreke utvrđuje osnovanim i ovaj tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu od 122.758,06 eura, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 1.500,00 eura od posljednjeg dana u mjesecu od ožujka 2003. godine do prosinca 2009. godine, uz umanjenje za 6 dana mjeseca ožujka 2003. koja iznosi1.258,06 eur.

7. Prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01 - dalje: ZSDU), koji je važio u vrijeme poduzimanja štetne radnje, bilo je propisano da štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Pri tome odgovornost za štetu se temelji na principu uzročnosti, dakle objektivna odgovornost, a potrebno je da budu kumulativno ispunjenje pretpostavke - nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete koja je zbog toga nastala i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.

8. U konkretnom slučaju, nakon što je vozilo bilo privremeno oduzeto pok. predniku I i II tužitelja zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela, te nakon što protiv njega nije podignuta optužnica već je u kaznenom postupku saslušan kao svjedok, nadležno tijelo nije izvršilo vraćanje oduzetog teretnog vozila pok. predniku tužitelja kao vlasniku, to se štetna radnja sastoji u činjenici da nadležno tijelo nije donijelo odluku o vraćanju vozila, nakon što protiv njega nije podignuta optužnica, kao i u činjenici da je zbog neadekvatnog čuvanja došlo do značajnog oštećenja i devastacije oduzetog teretnog vozila.

9. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci U-III/647/2006 od 6. srpnja 2010. izričito naveo da je podnositelju ustavne tužbe bio stavljen prekomjerni teret u vidu nemogućnosti uživanja svog vlasništva i to u vidu imovinske štete, koju je trpio znatno dulje i u većem opsegu nego li je to bio dužan i nego li je to bilo nužno, tijekom razdoblja od četiri godine, što se ne može opravdati odgovarajućim stupnjem neposredne društvene potrebe odnosno javnog interesa (otkrivanje i sprečavanje kaznenih djela vezanih za trgovinu i uvod motornih vozila), a koji se u provedenom upravnom postupku želio zaštititi. Identično pravno shvaćanje je izrazio i Europski sud za ljudska prava u predmetu Vuković protiv Hrvatske (zahtjev br. 47880/14) od 15. studenoga 2018.

10. Prema shvaćanju ovog suda oduzimanje i zadržavanje predmetnog teretnog vozila nije bilo razmjerno, a pogotovo nije bilo osnova za zadržavanje vozila nakon što nije podignuta optužnica protiv sada pok. prednika I i II tužitelja dana 5. ožujka 2003. niti je bilo osnove da se vozilo ne vrati tužiteljima gotovo 7 godina nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv drugih optuženika, u kojem pok. prednika tužitelja nije ni bio optužen za počinjenje kaznenog djela. Stoga je došlo do povrede prava vlasništva tužitelja u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) zbog nepravilnog rada državnih tijela, koja nisu odlučila o vraćanju teretnog vozila pok. DO, te se to vrijeme ne može smatrati razmjernim i razumnim vremenom.

11. Budući su tužitelji za opseg i visinu štete mogli saznati i saznali su dana 05.05.2017. kada su pozvani na preuzimanje ostataka navedenog devastiranog teretnog vozila, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 07.05.2018. to prigovor zastare, suprotno žalbenim navodima, nije osnovan. Stoga je tuženica dužna tužiteljima naknaditi pretrpljenu štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnom radnjom.

12. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci posl. broj Rev 180/2023-2 dao odgovor na postavljeno pitanje koji glasi i da se visina štete, u slučaju kada se predmet oduzme od njegova vlasnika na temelju zakona, ali takav predmet ne bude vraćen nakon što je osnova za zakonito držanje predmeta otpala, ogleda u razlici između vrijednosti oduzetog predmeta (vozila) u trenutku oduzimanja i vrijednosti vozila u trenutku povrata stvari.

13.1. Europski sud za ljudska prava je u predmetu Džinić protiv Hrvatske (br. 38359/13, presuda od 17. svibnja 2016.), utvrdio da "svaka blokada ili konfiskacija ima za posljedicu nastanak štete, no stvarno pretrpljena šteta ne bi smjela biti veća od one koja je nužna, ako se želi postići da bude u skladu s člankom 1. Protokola br. 1...".

13.2. Također, u predmetu Vuković protiv Hrvatske (br. 47880/14, presuda od 15. studenoga 2018.) Europski sud za ljudska prava je utvrdio: "... iako oduzimanje vozila podnositelja zahtjeva samo po sebi nije za kritizirati, imajući u vidu slobodu procjene dopuštenu na temelju drugog stavka članka 1. Protokola br. 1, ono predstavlja rizik nametanja pretjeranog tereta u smislu njegove mogućnosti raspolaganja svojom imovinom i mora stoga osigurati određena postupovna jamstva kako bi se osiguralo da rad sustava i njegov utjecaj na vlasnička prava podnositelja zahtjeva nisu ni proizvoljni ni nepredvidivi. Nadalje, iako svako oduzimanje ili zapljena ima za posljedicu nastanak štete, stvarno pretrpljena šteta ne bi smjela biti veća od one koja je nužna, kako bi bilo u skladu s člankom 1. Protokola br. 1 ... Kad tijela vlasti oduzmu imovinu kao fizički dokaz, trebala bi u domaćem zakonodavstvu postojati mogućnost pokretanja postupka protiv države i traženja naknade za svaku štetu koja je posljedica propusta vlasti da čuvaju tu imovinu na sigurnom i u razumno dobrom stanju...". U istom predmetu ESLJP je zaključio da "u takvim okolnostima odluke građanskih sudova o odbijanju naknade štete za sporno oduzimanje nisu pokazale na odgovarajući način da je zadovoljen zahtjev 'pravične ravnoteže' koji je svojstven drugom stavku članka 1. Protokola br. 1...".

14. Budući da je prvostupanjski sud, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno utvrdio da su zbog oduzimanja teretnog vozila od strane djelatnika policije tužitelji pretrpjeli štetu iz razloga što je vozilo pok. prednika tužitelja neosnovano zadržano nakon 5. ožujka 2003., kada su se ispunili uvjeti za njegovo vraćanje predniku tužitelju, sve do 05. svibnja 2017., kada su I. i II. tužitelji konačno pozvani na preuzimanje, pravilno je primijenio materijalno pravo propisano odredbom čl. 13. ZSDU, kada je zaključio da je tuženica odgovorna za štetu i da im je istu obvezna naknaditi.

15. Ovo stoga što okolnost vraćanja vozila tužiteljima gotovo sedam godina od pravomoćnog okončanja kaznenog postupka prema ocjeni ovoga suda nije u skladu sa zahtjevima zakonitosti, javnog interesa i razmjernosti jer tijela države koja nastupaju u javnom interesu, prilikom zaštite tog interesa moraju voditi računa i o šteti koju trpi vlasnik oduzete stvari zbog njezina oduzimanja, kako bi šteta koju trpi vlasnik bila svedena na razumnu mjeru (granica prihvatljivosti). Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da postoji uzročna veza između nezakonitog postupanja tuženice i nastale štete po toj osnovi. Naime, u konkretnom slučaju nakon nepodizanja optužnice protiv pok. prednika tužitelja nadležno tijelo nije donijelo odluku o vraćanju privremeno oduzetog vozila, a vozilo je bilo neadekvatno čuvano, pa štetu za tužitelje predstavlja razlika između vrijednosti vozila koju je imao u vrijeme kada nije podignuta optužnica i vrijednosti vozila u trenutku povrata stvari.

16. Vještačenje je u ovom predmetu prema zadatku suda određeno radi utvrđivanja vrijednosti predmetnog teretnog vozila u vrijeme oduzimanja vozila i u vrijeme vraćanja koje je provedeno sukladno odredbama čl. 258. -261. ZPP. Naime, sudski vještak strojarske struke dipl. ing. Krunoslav Ormuž svoj je nalaz i mišljenje zasnovao na priloženoj dokumentaciji te je sačinjen u skladu s pravilima struke, a prilikom očitovanja na glavnoj raspravi argumentirano je otklonio sve iznesene prigovore tuženice. S obzirom da je tuženica nakon očitovanja vještaka, nije imala daljnjih pitanja i primjedbi, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje spomenutog vještaka.

17. Međutim, taj je sud pogrešno zaključio da tužiteljima pripada naknada štete u visini vrijednosti vozila u vrijeme oduzimanja 6.12.2002. već im pripada naknada štete u visini vrijednosti vozila u vrijeme nepodizanja optužnica protiv prednika tužitelja dana 5. ožujka 2003., ali po ocjeni ovog suda, utvrđena vrijednost odgovara vrijednosti i na taj dan u iznosu od 9.954,21 eur/75.000,00 kn, koji iznos je sud propustio umanjiti za utvrđenu vrijednost vozila u trenutku povrata stvari u iznosu od 12.600,00 kn/1.672,31 eur, na što osnovano u žalbi ukazuje tužena, to je valjalo za razliku od 8.281,90 eur odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke za taj iznos potvrditi sa zakonskom zateznom kamatom od dana 5. ožujka 2003., kao trenutka nastanka štete pa do isplate po zakonom propisnoj stopi (čl. 1086. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima -"Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a za iznos od 1.672,31 eur sa zatraženom zateznom kamatom od 6. prosinca 2002. pa do isplate kao i u odnosu na zahtjev za kamatu na dosuđenih 8.281,90 eur od 6. prosinca 2002. pa do 4. ožujka 2003., valjalo je usvojiti žalbu tužene kao djelomično osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I izreke temeljem čl. 373. t. 3. ZPP.

18. Prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi čl. 1062. st. 1. ZOO pravna osoba odgovora za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi obavljanja svojih funkcija. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. Prema odredbi stavka 3. tog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

19. Opće pretpostavke za ostvarivanje prava na naknadu štete su: nastala šteta, štetna radnja štetnika, postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete, odgovornost štetnika.Teret dokazivati postojanje ovih pretpostavki je na onome koji tvrdi da mu je šteta nastala.

20. U konkretnom slučaju to znači da je na tužiteljima bio teret dokazati da zbog štetne radnje tužene u promatranom razdoblju nije ostvaren dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, na koje okolnosti su tužitelji u tužbi predložili izvođenje određenih dokaza, koji tijekom postupka nisu izvedeni.

21. Unatoč tome, i iako je zadatak vještaka strojarske struke, prema raspravnom rješenju od 20. studenog 2019. bio utvrđivanje vrijednosti privremeno oduzetog terenskog vozila, a ne i eventualne izmakle koristi, prvostupanjski je sud pobijanu presudu pod stavkom II izreke utemeljio na iznesenom odgovoru strojarskog vještaka na pitanje punomoćnika tužitelja tijekom očitovanja na prigovore tužene, dakle isključivo na paušalnom mišljenju vještaka iznesenom izvan zadatka suda, na što osnovano u žalbi upire tužena. Stoga je osnovana tvrdnja žalitelja da je donošenjem presude pod stavkom II izreke sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP jer vezano uz zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izmakle koristi nije dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, te se zbog svega navedenog presuda u pobijanom dijelu pod stavkom II izreke ne može ispitati, a ne mogu se prihvatiti niti razlozi zbog kojih je taj sud vezano uz ovaj zahtjev otklonio provođenje predloženih dokaza po tužiteljima.

22. Kako zbog navedenih nedostataka (izostanka razloga o odlučnim činjenicama) pravilnost izloženog zaključka nije moguće ispitati, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, valjalo je temeljem čl.369. st.1. i 370. ZPP prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom II izreke ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a s tim u svezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka pod stavkom III izreke pobijane presude.

23. U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će ukazano te razmotriti i ostale žalbene prigovore u tom pogledu i potom uz jasne i valjane razloge donijeti novu zakonitu odluku.

24. Odluka troškovima postupka nastalim povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić