Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-763/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Roberte Pandža, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Cvitanović Vrzić, odvjetnica u Splitu, protiv 1. tuženika Mobilna gradnja d.o.o. Belišće, OIB: 32464656195, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Kovačev Radić, odvjetnica u Osijeku i 2. tuženika ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Jukić, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P- 270/2019-31 od 2. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. tuženika Mobilne gradnje d.o.o. i 2. tuženika ZR kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-270/2019-31 od 2. veljače 2022. u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-270/2019-31 od 2. veljače 2022. u dijelu pod točkom II. izreke bez vraćanja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. naložio 1. tuženiku Mobilnoj gradnji d.o.o. [adresa] i 2. tuženiku ZR, da tužitelju FR solidarno isplate iznos od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura[1] / sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2017. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je alternativni tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku Mobilna gradnja d.o.o. i da tužitelju isplati iznos od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura/ zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2017. do isplate i kojim se nalaže tuženiku ZR i da tužitelju isplati iznos od 520.000,00 kn/ 69.015,86 eura / zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2017. do isplate.

Pod točkom III. izreke naloženo je 1. i 2. tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 55.000,00 kn / 7.299,75 EUR/ zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, 2. veljače 2022. do isplate.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je podnio 1. tuženik Mobilna gradnja d.o.o zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe prigovor aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže pobijanom presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je podnio 2. tuženik ZR zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe prigovor aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbe 1. i 2. tuženika u kojima osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbe 1. i 2. tuženika.

5. Žalbe 1. i 2. tuženika su neosnovane.

6. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura/ koji je tužitelj isplatio po nalogu 1. tuženika na račun 2. tuženika s osnova nestručno izvedenih radova koje su prema činjeničnim navodima tužbe, tuženici izveli pri izvođenju građevinskih radova adaptacije i nadogradnje nekretnine, kuće u [adresa] u vlasništvu tužitelja, a što je utvrđeno u postupku radi osiguranja dokaza poslovni broj R1-425/17 Općinskog suda u Splitu u kojem je proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. Josipa Šituma koji je izradio nalaz i mišljenje dana 12. lipnja 2018. iz kojeg proizlazi da su izvedeni radovi loše, nestručno, nekvalitetno i mimo pravila struke.

7.1. Tužitelj je podnio 1. eventualno kumulirani zahtjev kojim traži da se naloži tuženiku Mobilnoj gradnji j.d.o.o. da tužitelju isplati iznos od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura/ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. lipnja 2017. pa do isplate i 2. eventualno kumulirani zahtjev kojim se nalaže tuženiku ZR da tužitelju isplati iznos od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura/ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. lipnja 2017. pa do isplate.

8. U svezi eventualnih kumuliranih zahtjeva o kojim je sud prvog stupnja odlučio iako je prihvatio glavni zahtjev valja reći da u slučaju kada je sud prvog stupnja prihvatio glavni zahtjev tužitelja onda nema mjesta odlučivanju o eventualno kumuliranim zahtjevima kako je to sud prvog stupnja u pobijanoj presudi učinio te iste odbio. Odredbom čl. 188. st. 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

8.1. Kako je konkretnom slučaju tužitelj postavio dva eventualno kumulirana zahtjeva, a prvostupanjski sud pobijanom presudom prihvatio glavni zahtjev tužitelja, to je valjalo ukinuti pobijanu presudu pod točkom II. izreke kojom su odbijeni eventualno kumulirani zahtjevi tužitelja obzirom da o istima nije mogao ni odlučivati u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja sud prvog stupnja je pravilno odbio prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja. Ovo iz razloga jer je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj ovlastio sina SR da sa 1. i 2. tuženikom dogovori izvođenje radova po osnovi kojeg je sačinjen i Troškovnik 03- 02/2017 na kojem je naznačen HR kao i radova koji se još mogu izvoditi po usmenom dogovoru u vrijednosti od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura /. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelj isplaćivao 1. i 2. tuženiku po fazama izvođenja radova putem svog sina SR i kćeri cijenu za izvršene dijelove radova, i po dogovoru sa 2. tuženikom na njegov račun.

11. Stoga, nepravilno žalitelji smatraju da činjenica da je na Troškovniku 03-02/2017 naznačen HR znači da bi jedino on imao pravo na tražbinu a ne tužitelj obzirom da je na temelju iskaza tužitelja (list 88 spisa) utvrđeno da je tužitelj sklopio usmeni ugovor o djelu sa 2. tuženikom ZR, koji se predstavio kao direktor i vlasnik firme Mobilna gradnja d.o.o., te ugovorio izvođenje građevinskih radova, unutarnje i vanjsko uređenje zgrade u [adresa] i to po sistemu „ključ u ruke„ s tim da je istim iskazom utvrđeno da je zbog ozbiljnih zdravstvenih problema tužitelj opunomoćio svoga sina SR da poduzima za njegov račun sve poslove vezano za predmetnu nekretninu a posebno da vrši isplate 2. tuženiku za ugovorene i obavljene radove.

12. Tijekom postupka tužitelj je uredio tužbu na način da je kao 1. tuženika naznačio Mobilnu gradnju d.o.o. obzirom da je u vrijeme utuženja ista poslovala kao j.d.o.o. (list 73 spisa) te je dostavivši preslik iz uvida u sudski registar kao 1. tuženika naznačio Mobilnu gradnju d.o.o. Kako 1. tuženik tijekom postupka nije osporavao da je Mobilna gradnja d.o.o. pravni slijednik Mobilne gradnje j.d.o.o. to ne može s uspjehom temeljem odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a isticati niti sada u žalbi.

13. Prvostupanjski sud je prihvatio glavni zahtjev tužitelja uz utvrđenja i zaključke:

- da su Mobilna gradnja j.d.o.o. i tužitelj FR iz [adresa] te OR, voditelj projekta, po dogovoru utvrdili izvođenje radova po sistemu „ ključ u ruke „ dovršenja i unutarnjeg uređenja apartmana na otoku [adresa] u [adresa] u vlasništvu FR a po troškovniku 0302/2017. u visini cijene od 370.000,00 kn / 49.107,44 eura/,

- da je dogovoren način plaćanja i to 70% avans, a ostatak u dva dijela i to 15% do 15. travnja 2017. i 15% do 15. svibnja 2017.;

- da je dogovoren početak radova 15. ožujka 2017., a predviđeni završetak radova 15. svibnja 2017.;

- da je iz troškovnika 03/02/2017 Mobilna gradnja j.d.o.o. iz [adresa] razvidno da ponuda za izvođenje radova glasi na SR, sina tužitelja na iznos od 370.000,00 kn s uključenih 25% PDV-a.

- da garancija na izvedene radove iznosi 2 godine dok za ugrađene materijale vrijede garancije proizvođača;

- da je investitor dužan avans doznačiti na žiro-račun tvrtke koji je prikazan u zaglavlju troškovnika najkasnije do 10. ožujka 2017.;

- da sve eventualne radove koji nisu obuhvaćeni troškovnikom, a ne tiču se uređenja apartmana u prizemlju, apartmana 1 na prvom katu i dva apartmana na drugom katu, stranke će neposredno ugovoriti i odrediti im cijenu;

- da je tužitelj po dogovoru s 2. tuženikom ZR na njegov račun putem svog sina SR uplaćivao novčane iznose za obavljene radove po djelatnicima 1. tuženika u etapama;

- da su djelatnici 1. tuženika napustili gradilište i izvođenje radova prije završetka ugovorenih radova te da nije vođen dnevnik radova;

- da se kao direktor Mobilne gradnje j.d.o.o. iz [adresa], vodio

ER, djelatnik 1. tuženika;

- da je pravni slijednik Mobilne gradnja j.d.o.o. Mobilna gradnja d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo od 14. svibnja 2019. zastupana po direktoru ĐR, sa istim matičnim brojem (OIB 32464656195);

- da je tužitelj nezadovoljan količinom i načinom izvedenih radova proveo postupak osiguranja kod Općinskog suda u Splitu u predmetu broj R1-425/2017;

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Josipa Šituma danog u predmetu osiguranja dokaza R1-425/2017 Općinskog suda u Splitu utvrđeno je da su građevinski radovi adaptacije i nadogradnje predmetne kuće u [adresa] izvedeni loše, nestručno, nekvalitetno i mimo pravila struke; te da bi se saniralo postojeće stanje, trebalo bi izvršiti rušenje loše izvedenih radova pod stručnim vođenjem nadzornog inženjera, a tek potom pristupiti daljnjoj izvedbi radova;

- da tuženici u ovom postupku nisu postupili po rješenju suda i uplatili predujam za provođenje građevinskog vještačenja,

- da 1. i 2. tuženik nisu tijekom postupka osporavali da su primili iznos od 520.000,00 kn /69.015,86 eura / s osnova izvedenih radova a vještačenjem prilikom osiguranja dokaza vještak je utvrdio da vrijednost radova po priloženom troškovniku iznosi 370.000,00 kn /49.107,44 eura/ a prema iskazu predlagatelja osiguranja u međuvremenu je bilo ugovoreno radova do ukupno 520.000,00 kn /69.015,86 eura/.

14. Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 1. i 2. tuženiku isplatom izvedenih radova po dogovoru s 2. tuženikom koji se predstavio kao vlasnik 1. tuženika, izvršio svoj dio obveze dok 1. i 2. tuženici nisu izvršili građevinske radove po pravilima struke niti su vodili građevinski dnevnik koji su morali voditi po navodima vještaka. Isto tako prvostupanjski sud je utvrdio a temeljeći svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka Josipa Šituma izrađenog u predmetu osiguranja dokaza Općinskog suda u Splitu R1-425/2017 da su tuženici nekvalitetno izveli radove pozivom na odredbe čl. 620., 622., 625., 6030., 631., 633., 636. st. 1., 601. 603 i 604. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), dakle na odredbe koje se odnose na ugovor o građenju i ugovor o djelu, te iako je pravilno prihvatio glavni zahtjev tužitelja kojim se 1. i 2. tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura/, to je valjalo učiniti iz drugih razloga nego kako je to sud prvog stupnja utvrdio u pobijanoj presudi.

15. Kako sukladno odredbi čl. 620. st. 2. ZOO-a ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku što u konkretnom slučaju nije, to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ugovora o djelu kojom se temeljem odredbe čl. 590. ZOO-a izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

16. Tako tužitelj u predmetnoj parnici potražuje povrat iznosa od 520.000,00 kn / 69.015,86 eura / koji je isplatio 2. tuženiku, koji je i potpisao Troškovnik kao voditelj projekta, s osnova ugovorene cijene za radove iz sklopljenog usmenog ugovora o djelu slijedom čega proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na raskidu ugovora o djelu zbog nedostataka izvršenog djela u kojem slučaju nastupaju svi oni učinci koji su i inače posljedica raskida ugovora zbog neispunjenja obveze.

17. Prema odredbi čl.609. ZOO/05, tužitelju pripada pravo na raskid ugovora zbog nekvalitetno izvedenog djela, kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno uklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

18. Nadalje, u skladu sa odredbom čl.610. ZOO/05, kada obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni u primjerenom roku (st. 1. i st. 2.), a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svome izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (st. 3.) s tim da mu ne pripada pravo na raskid ugovora ako se radi o neznatnom nedostatku (st. 4.), a u svakom slučaju naručitelju pripada pravo na naknadu štete (st. 5.).

19. Osim navedene odredbe postoji i odredba čl.610. ZOO/05, kojom su regulirana prava stranaka ugovora o djelu u situaciji kada postoje nedostaci u izvođenju - ali se ne radi o takvim nedostacima da bi se djelo smatralo neupotrebljivim, i tom odredbom, za razliku od odredbe čl.609. ZOO/05, daje se određena zaštita i izvođaču u smislu da naručitelj nema pravo na raskid ugovora ukoliko nije omogućio izvođaču da nedostatke otkloni, ali mu to pravo pripada ukoliko izvođač po njegovom pozivu nedostatke ne otkloni.

20. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka kao i na temelju očevida održanog u postupku osiguranja 29. kolovoza 2017. utvrdio slijedeće nedostatke: PROČELJA – gornji dio pročelja koji je orijentiran na ulicu nije dovršen odnosno nije obložen kamenom od istake iznad 2. kata do vrha; kamen pročelja nestručno je postavljen. Fuge nisu dobro sljubljene, lica kamenih ploča nisu izravnata tako da obložena površina izgleda "nazubljeno"; spoj kamenih ploča na spoju pročelja koje je orijentirano na ulicu i pročelja koje je orijentirano na dvorište (zadnji dio cca 1m od vrha), kao ni spoj kamenih ploča sa termo fasadom nije dobro sljubljen tako da se stvara utisak da se na tom dijelu kamen odvojio; nisu postavljeni kameni okviri oko prozora na 2. katu pročelja koje je orijentirano na ulicu; ploha termo fasade pročelja koje je orijentirano na dvorište je neravna, nisu završeni okviri oko otvora, rubovi i okapnice loše su izvedeni. U nivou 1. kata vidljiv je u fasadi trag instalacione cijevi u obliku horizontalne uzdužne grbe u fasadi; ova fasada nije izvedena do poda, odnosno nije postavljen teraplast u cijeloj dužini fasade; na sjeverozapadnom kutu fasade u visini 2. kata vise nedovršene elektro-instalacije; vidljivo je da je termo fasada izvedena u žutoj boji, dok je prema izjavi predlagatelja dogovoreno sa izvođačem da bude sive boje; prag izlaznih vrata prema dvorištu izveden je ispod razine dvorišta pa je ispred vrata izveden upušteni podest, što povećava mogućnost prodora kišnice u prizemlje; kameni nadvoj iznad ulaznih vrata sa ulice u dvorište krivo je postavljen, dio koji je okrenut prema ulici trebao je biti okrenut prema dvorištu; vidljivo je da je ulaz u dvorište izdignut u odnosu na gradsku ulicu cca 20-25 cm i da je površina dvorišta izvedena sa padom unutar dvorišta, dok je prema izjavi predlagatelja dogovoreno da ulaz bude izveden u nivou ulice i na način da površina dvorišta ima pad prema ulazu kako bi kišnica mogla otjecati na ulicu. PRIZEMLJE – prema izjavi predlagatelja strop prizemlja je spušten cca 30 cm u odnosu na dogovoreno; u hodniku su postavljene keramičke pločice, a prema izjavi predlagatelja trebalo je postaviti laminat, a obrubne letvice su loše postavljene; u kupaonicama su postavljene obične školjke s vodokotlićima, a prema izjavi predlagatelja trebalo je postaviti Geberit; ventilacioni usis nestručno je izveden; u obje kupaonice izvedeni su tuševi, a prema izjavi predlagatelja u jednoj je trebala biti postavljena kada; detalji keramičkih pločica po zidovima, u kutovima i na pragovima vrata nestručno su izvedeni; zbog spuštanja stropa cca 30 cm mimo dogovora, prozori prizemlja izvedeni su do stropa. KAT – na dijelu spojeva zidova i stropa u hodniku nisu postavljene ukrasne letvice; na kutiji iznad ulaznih vrata u hodniku nije postavljen poklopac; nestručno su izvedeni spojevi zida, podova i vrata; u kupaonicama su postavljene obične školjke s vodokotlićima, a prema izjavi predlagatelja trebalo je postaviti Geberit; na stropu sobe vidljivi su tragovi prodora vode, a prema izjavi predlagatelja voda prodire iz kupaonice na drugom katu jer u kupaonici nisu dobro izvedeni spojevi odvodnje niti je postavljena hidroizolacija. Prema navodima predlagatelja morale su se izbušiti rupe u stropu kako bi nakupljena voda mogla isteći. 1. KAT – kutne letvice u hodnicima i sobama na spoju podova i zidova nestručno su izvedene ili nedovršene; oko okvira vrata loše je izveden spoj s keramičkim pločicama; u stropu je vidljiv odvod instalacije koji nema završetak, a prema izjavi predlagatelja ventilaciona cijev je izmaknuta u odnosu na mjestu na kojem je trebala biti; u kupaonicama su postavljene obične školjke s vodokotlićima, a prema izjavi predlagatelja trebalo je postaviti Geberit; na dijelu spojeva zidova i stropa u hodniku nisu postavljene ukrasne letvice; vrata na ulazu iz hodnika u sobu postavljena su u krivom smjeru otvaranja; brave na vratima nestručno su postavljene izbušene su više rupa od profila brava; nedovršeni su okviri oko vanjskih otvora.

21. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Josipa Šituma utvrđeno da su predmetni radovi izvedeni loše, nestručno, nekvalitetno i mimo pravila struke te da bi se saniralo postojeće stanje, da je prvo potrebno izvršiti rušenje loše izvedenih radova pod stručnim vođenjem nadzornog inženjera, a tek potom pristupiti daljnjoj izvedbi radova to je za zaključiti da se radi o takvim nedostacima da se djelo smatra neupotrebljivim.

22. Kako iz troškovnika proizlazi da je predviđeni završetak radova bio 15. svibanj 2017., a iz iskaza svjedoka SR proizlazi da do 1. lipnja 2017. radovi nisu bili ni blizu dovršeni pa je tuženicima dan dodatni rok za obavljanje radova i popravke izvedenih radova do 15. lipnja 2018. no u kojem roku nisu radovi dovršeni ni otklonjeni nedostaci, to prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelju temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi pripada pravo na raskid predmetnog ugovora i nakon što je tuženike pozivao da radove popravi, odnosno da sve nedostatke na njima otkloni a oni to nisu učinili, obzirom da je vještačenjem u osiguranju dokaza utvrđeno da su 1. i 2. tuženici ugovorene radove izveli ne samo nepotpuno već i krajnje nestručno i neprofesionalno da su ti radovi u cijelosti neupotrebljivi te nemaju nikakvu vrijednost za tužitelja.

23. Tužitelj tuženiku prije podnošenja tužbe nije dostavio izjavu o raskidanju sklopljenog ugovora, no tu izjavu u konkretnom slučaju nadomješta predmetna tužba, pa se ima smatrati da je do raskida ugovora stranaka došlo momentom podnošenja tužbe u ovom predmetu, odnosno njenom dostavom tuženicima. Slijedom toga predmetni ugovor o djelu je raskinut.

24. U slučaju raskida ugovora o djelu zbog nedostataka izvršenog djela nastupaju svi oni učinci koji su i inače posljedica raskida ugovor zbog neispunjenja obveze - a to su pravni učinci propisani odredbom čl.368. ZOO/05, kojom je propisano da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1.), da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.); da ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostrano obveznih ugovora (st. 3.); da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (st. 4.); i da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st. 5.).

25. Kako je tužitelj u predmetnoj parnici i tražio povrat isplaćenog tuženiku s osnova ugovorene cijene za radove iz ugovora o djelu i takav njegov zahtjev je i utemeljen na naprijed citiranoj zakonskoj odredbi. Stoga je tužitelju utuženi iznos valjalo dosuditi kao povrat danog u izvršenju raskinutog ugovora o djelu zbog nedostataka.

26. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odgovornost 2. tuženika koji je na troškovniku naveden u potpisu, kao voditelj projekta, te na čiji račun je tužitelj uplaćivao novac za dogovorene radove, a koji s i pri dogovaranju radova predstavio tužitelju kao direktor i vlasnik 1. tuženika. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su 1. i 2. tuženici solidarno odgovorni isplatiti utuženi iznos tužitelju sukladno odredbi čl. 43. st. 1. ZOO/05 obzirom da su djelatnici 1. tuženika izvodili radove zajedno sa 2. tuženikom, a tužitelj je po dogovoru uplaćivao novac na račun 2. tuženika što je sud pravilno utvrdio na temelju iskaza tužitelja i svjedoka SR, i s 2. tuženikom je tužitelj dogovorio količinu i cijenu radova a 2. tuženik je i sam izvodio radove i nadzirao radove kao i ostale radnike. Stoga su neosnovani žalbeni navodi žalitelja da je 2. tuženik samo djelatnik 1. tuženika.

27. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom pravilno tužitelju na dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dana kada je tuženicima isplatio utuženi iznos sukladno odredbi čl. 368. st. 5. ZOO/05.

28. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi žalitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

29. Stoga je valjalo odbiti žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane i temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža