REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1644/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, DP Elektra Zadar, Zadar, Ulica kralja Dmitra Zvonimira 8, zastupanog po punomoćniku GF, dipl. iur. s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenim kod tužitelja, protiv tuženika ČF, vlasnika obrta „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4161/2023-2 od 20. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 14/2022-24 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4161/2023-2 od 20. studenog 2024 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-14/2022-24 od 27. listopada 2023.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 34.500,14 EUR / 259.941,29 kn, a koji zahtjev proizlazi iz novčane obveze utvrđene pravomoćnom presudom, za koju obvezu tužitelj tvrdi da je platio umjesto tuženika. Tuženik je bio u ugovornom odnosu s tužiteljem te je po nalogu i uputi tužitelja obavljao sječu šuma. Pravomoćnom presudom ovdje tužitelju i tuženiku (u toj presudi su bili tuženici) naloženo je solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskim šumama iznos od 321.315,64 kn na ime naknade štete, zbog posječenog šumskog raslinja, pri čemu u toj presudi nisu utvrđeni udjeli odgovornosti tuženika (ovdje tužitelja i tuženika), stoga je o tome raspravljano u predmetnoj parnici te su sudovi primjenom odredbe čl. 1109. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da ne postoji krivnja na strani tuženika, obzirom je tuženik vršio sječu kako je dogovorio s tužiteljem, na trasi dalekovoda, po nalogu i uputama djelatnika tužitelja te je tuženiku njegov rad u cijelosti i plaćen od strane tužitelja, bez ikakvih primjedbi.
3.2. Tužitelj se uz postavljeno pitanje „da li se može izvođač radova u cijelosti osloboditi od krivnje u nastaloj šteti, a time i svog udjela u naknadi štete prema trećoj strani ako je postupao po nalogu naručitelja radova i to za obavljanje radova za koje je utvrđeno da predstavljaju zakonsku obvezu naručitelja, te kod obavljanja navedenih radova ne postoji protupravnost na strani naručitelja, a to sve nastavno na činjenicu da je naručitelj radova trećoj strani naknadio cjelokupnu štetu na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđena solidarna odgovornost za štetu naručitelja i izvođača radova?“ poziva na razloge važnosti, i to na dvije odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-8110/2015 od 19. travnja 2017 i Pž-2351/2015 od 25. srpnja 2017. te na odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2356/14-2 od 22. veljače 2013. Međutim, u navedenim odlukama nije zauzeto shvaćanje o postavljenom pitanju, već je u tim odlukama (u kojima je predmet spora bila naknada šumske štete prouzročene od strane Elektre sječom stabala u šumi ispod dalekovoda) navedeno da tužitelj (tvrtka koja gospodari šumama) nije dokazao da bi mu Elektra prouzročila štetu odnosno da bi na strani Elektre postojala protupravnost.
3.3. Obzirom razlozi važnosti postavljenom pitanju nisu usporedivi s postavljenim pitanjem iz razloga što u navedenim odlukama nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju pa da bi pobijana odluka bila u suprotnosti s izraženim shvaćanjem, stoga pitanje kako je postavljeno nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Obzirom u ovoj pravnoj stvari u odnosu na postavljeno pravno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
