REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-101/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom postupku tužitelja MDV - centar d.o.o., Optujska ulica 157, Varaždin, OIB: 46612307315, kojeg zastupa punomoćnik AN, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika PN, vl. " [obrt]" OBRT ZA TERMOTEHNIČKE INSTALACIJE, GRAĐEVINARSTVO I TRGOVINU- PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pavliček, odvjetnik iz Varaždina, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 27.000,00 eura, nakon zaključene glavne rasprave 5. rujna 2025. u prisutnosti prokurista tužitelja ĐN i punomoćnika tužitelja AN te tuženika osobno uz punomoćnika tuženika Ivu Pavličeka, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, PN vl. obrta " [obrt]" OBRT ZA

TERMOTEHNIČKE INSTALACIJE, GRAĐEVINARSTVO I TRGOVINU- PN, [adresa]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju, MDV - centar d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin) Optujska ulica 157, OIB: 46612307315, novčani iznos od 27.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 1. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, PN vl. obrta " [obrt]" OBRT ZA

TERMOTEHNIČKE INSTALACIJE, GRAĐEVINARSTVO I TRGOVINU- PN, [adresa]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužitelju, MDV - centar d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin) Optujska ulica 157, OIB: 46612307315, troškove ovog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.674,61 euro tuženik se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u ovosudnom postupku koji je vođen pod brojem Povrv-90/2023 povodom tužbe tužitelja PN protiv tuženika MDV-centar d.o.o. sudu podnio protutužbu i postavio protutužbeni zahtjev kojim traži da sud obveže protutuženika PN na isplatu naknade štete u iznosu od 27.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom u bitnome navodeći da nije točno da nije bilo prigovora na radove koje je izvodio protutuženik temeljem Ugovora o izvođenju radova br. 136/2019. Naime, direktor protutužitelja je u više navrata usmeno upozoravao protutuženika ne nekvalitetno izvedene radove, te mu i konkretno ukazivao na utvrđene nedostatke. Protutužitelj je i pismeno obavijestio protutuženika dopisom od 30. rujna 2021. o tome da osporava tražbinu tužitelja zbog činjenice: da su obračuni troškova izvedenih radova rađeni mimo dogovorenih parametara (obračun dnevnica i smještaja radnika), da su se pojavili skriveni nedostaci na izvedenim radovima, kao i da su radovi izvedeni nakon ugovorenih rokova sa velikim zaostatkom, te da tuženik uslijed toga nije mogao na vrijeme završiti gradnju i prodati nekretninu kupcima u planiranim rokovima. Protutužitelj ukazuje na postojanje vlastite tražbine prema tužitelju koja je proizašla iz istog ugovornog odnosa, a odnosi se na naknadu štete radi zakašnjenja s izvršavanjem radova. Naime, predmetnim Ugovorom o izvođenju radova br. 136/2019, između ostalog, ugovoreni su i rokovi izvođenja ugovorenih radova. Ugovoreni završetak radova koje je trebao izvršiti protutuženik bio je 30. svibanj 2020., a što proizlazi nespornim iz sadržaja samog ugovora. Međutim, dovršetak radova protutuženika bio je tek 20. travnja 2021., odnosno gotovo godinu dana nakon ugovorenog roka dovršetka radova. Navedena činjenica također nije sporna između stranaka budući da je navedeni datum dovršetka radova utvrđen i XIV. Privremenom situacijom za obavljene radove. Dakle, nesporna je činjenica da je protutuženik radove dovršio nakon ugovorenih rokova. Uslijed navedene činjenice protutužitelj je bio doveden u poziciju da nije u mogućnosti nastaviti sa drugim radovima potrebnim za dovršetak objekta. Naime, proces gradnje i dovršetka gradnje bio je uvjetovan dovršetkom radova protutuženika, budući da ostali izvođači nisu mogli započeti sa svojim dijelom radova prije dovršetka radova protutuženika. Sukladno navedenom protutužitelj nije bio u mogućnosti dovršiti gradnju objekta koji je u naravi predstavljao stambenu zgradu sa apartmanima u Primoštenu. Prema terminskim planovima navedena se zgrada, u slučaju da se protutuženik pridržavao ugovorenih rokova, trebala dovršiti na vrijeme da protutužitelj može koristiti nekretninu najkasnije od 2021. godine. Zbog zakašnjenja u izvođenju, odnosno dovršetku radova, protutužitelj je pretrpio imovinsku štetu, u vidu izmakle dobiti koju je mogao ostvariti davanjem predmetnih nekretnina u najam. Naime, riječ je o stanovima/apartmanima u turističkoj sredini, na atraktivnoj lokaciji (tzv. prvi red do mora) koji su se vrlo lako mogli iznajmiti, a osobito u ljetnoj sezoni, u turističke svrhe.

Protutužiteljev zahtjev odnosi se na izmaklu korist za period od svibnja 2021. (kada su svi radovi trebali definitivno biti dovršeni da se protutuženik pridržavao rokova) pa sve do listopada 2021. kada su radovi bili dovršeni. Za predmetne stanove: 2 stana u prizemlju tuženik je mogao ostvariti dnevni najam u mjesecima turističke sezone u visini od 70,00 EUR po stanu, 4 stana na katu tuženik je mogao ostvariti dnevni najam u mjesecima turističke sezone u visini od 100,00 EUR po stanu, odnosno za cijelu zgradu ukupan iznos od 540,00 EUR/dan. Protutužitelj smatra da je gore opisane iznose najma mogao ostvarivati kroz 50 dana u sezoni, te da je na opisani način izgubljena zarada za čitavu sezonu iznosila 27.000,00 EUR.

2. U odgovoru na protutužbu protutuženik u cijelosti osporava navode iz protutužbe, osporava protutužbeni zahtjev kako po osnovi, tako i po visini, te ističe prigovor zastare potraživanja. Naime, navodna šteta koja bi protutužitelju nastala proizlazi iz ugovornog odnosa parničnih stranaka odnosno iz Ugovora o izvođenju radova br. 136/2019 sklopljenog dana 5. studenog 2019. Člankom 4. Ugovora o izvođenju radova planirani početak radova inicijalno je određen za 12. mjesec 2019., a završetak radova do dana 30. svibnja 2020. Zakon o obveznim odnosima u članku 230. stavku 3. propisuje da „Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.“ Nadalje, člankom 228. Zakona o obveznim odnosima propisano je da: „Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, (…) te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.“

Prema citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da je protutuženik pao u zakašnjenje protekom inicijalno ugovorenog roka za dovršenje radova, odnosno dana 31. svibnja 2020., a kako to tvrdi protutužitelj, s istim je danom mogao zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze, pa je slijedom navedenog s danom 31. svibnja 2020. počeo teći zastarni rok, a zastara protutužbenog zahtjeva tuženika nastupila 31. svibnja 2023. Ugovor o izvođenju radova je izvršen je u cijelosti, odnosno radovi od strane protutuženika izvršeni su najkasnije dana 20. travnja 2021., što protutužitelj ne spori, odnosno potvrđuje kao nesporno u tekstu protutužbe. Sve da je protutuženik pao u zakašnjenje samo dan prije nego su radovi izvršeni, primjenom citiranih odredaba Zakona o obveznim odnosima zastarni rok počeo bi teći dana 20. travnja 2021., a zastara potraživanja nastupila bi 20. travnja 2024., odnosno prije nego li je protutužba podnesena. Navedeno potvrđuje i sudska praksa. Sve da nije nastupila zastara u ovom predmetu protutuženik navodi da nikakva šteta protutužitelju nije nastala, a svi radovi koji su izvedeni od strane protutuženika, izvedeni su u dogovorenim rokovima, a svako produljenje rokova odgovornost je isključivo protutužitelja.

3. Sud je rješenjem s raspravnog zapisnika od 23. travnja 2025. razdvojio postupak povodom protutužbenog zahtjeva te je postupak povodom podnesene protutužbe, sada kao samostalne tužbe nastavljen pod novim poslovnim brojem P- 106/2024

4. Među strankama je sporno je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja i ako nije ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu Povrv-101/2025 kao i u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu Povrv- 90/2023 i to kroz sustav eSpisa obzirom se spis Povrv-90/2023 fizički nalazi na Visokom trgovačkom sudu RH. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja kao i za saslušanjem predloženih svjedoka ČN i RN kao nepotreban.

6. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, u daljnjem tekstu skraćeno: ZPP), a na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza te svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je nastupila zastara potraživanja te posljedično tome da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 214. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojemu je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

Člankom 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Člankom 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

U smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZOO-a tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, dok u smislu odredbe čl. 228. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora zastarijevaju za 3 godine.

8. Na temelju provedenih dokaza sud zaključuje da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova broj 136/2019 od 5. studenog 2019. te da je tim ugovorom ovdje tužitelj povjerio i ustupio, a ovdje tuženik se obvezao izvesti građevinsko obrtničke radove te radove vodovoda i kanalizacije unutar objekta na samostojećoj stambenoj građevini u Primoštenu A, B. Čl. 4. Ugovora tuženik se kao izvoditelj obvezao da će s radovima započeti po potpisu ugovora, uplati avansa, te spremnosti gradilišta za izvođenje. Planirani početak je 12. mjesec 2019., a završetak je 30. svibnja 2020.

Čl. 7. Ugovora među strankama je ugovoreno da će se rok za dovršenje radova produžiti zbog sljedećih razloga: 1. prirodni događaj (požar, poplava, zemljotres, iznimno loše vrijeme, neuobičajeno za godišnje doba u kojem se izvode radovi u ugovorenim rokovima, temperature niže u 5 stupnjeva mjereno u 7:00 h), 2. mjera predviđenih aktima nadležnih organa, 3. ratni događaji, 4. uvjeta za izvođenje radova na zemlji koji nisu predviđeni tehničkom dokumentacijom, 5. izmjena projekta i tehničke dokumentacije i 6. u ostalim slučajevima zbog zastoja u radovima do kojih je došlo bez krivnje izvoditelja.

9. Iz iskaza prokurista tužitelja proizlazi da radovi nisu bili dovršeni do 30. svibnja 2020., a tužitelj nakon 30. svibnja 2020. s tuženikom nije dogovorio produženje rokova u skladu s čl. 7. Ugovora te stranke nisu pregovarale o nikakvim produženjima rokova dovršenja radova niti su ugovorile novi rok za dovršenje radova. Tuženik u svom iskazu također potvrđuje da nakon što je prošao ugovoreni rok završetka radova 30. svibnja 2020., parnične stranke nisu ugovorile produženje roka za dovršetak radova.

10. Na temelju iznesenog sud zaključuje da je tuženik pao u zakašnjenje protekom ugovorenog roka za dovršenje radova, odnosno 31. svibnja 2020. obzirom je upravo od toga dana tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze u smislu odredbe čl. 215. ZOO-a. Istog dana započeo je teći zastarni rok te je zastara tužbenog zahtjeva nastupila protekom roka od 3 godine, odnosno 31. svibnja 2023.

11. Uzimajući u obzir da je tužba podnesena 16. svibnja 2024. sud na temelju svega iznesenog zaključuje da je istaknuti prigovor zastare osnovan te je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

12. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tužitelja obvezao da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1. 875,00 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav odgovora na (protu)tužbu u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu održanom 2. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu održanom 5. rujna 2025. u iznosu od 500,00 eura, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 375,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13. Sud tuženiku nije priznao:

- trošak zastupanja na ročištu održanom 12. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 125,00 eura jer je trošak toga ročišta priznat tuženiku u postupku koji se vodio pod brojem Povrv-90/2023

- trošak zastupanja na ročištu održanom 23. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 125,00 eura jer je trošak toga ročišta priznat tuženiku u postupku koji se vodio pod brojem Povrv-90/2023

- trošak zastupanja na ročištu za objave presude u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura, a koji trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice, obzirom sud presude objavljuje na e- Oglasnoj ploči

- trošak pristojbe na (protu)tužbu u iznosu od 99,87eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 199,74 eura obzirom tuženik nije obveznik plaćanja navedenih pristojbi.

14. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 30. rujna 2025.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu koja se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelju po pun. AN

- tuženiku po pun. Ivi Pavličeku