Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: P-610/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Mimi Mrvoš, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punom. Ljiljana Nogolica, odvj. u OD Nogolica & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Karlovačka banka d.d., Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, OIB: 08106331075, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 22. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Tonija Nogolica, odvj. u OD Nogolica & Partneri d.o.o. Zagreb i tuženika po BM, zaposlenice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. Ugovora o stambenom kreditu, partija: 20003855 od 4. kolovoza 2006. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je novčana obveza iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi: “I. Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u iznosu od 645.576,96 kuna (slovima: šestočetrdesetpettisućapetstosedamdesetšest kuna i devedesetšest lipa) u protuvrijednosti 140.000,00 CHF (slovima: stočetrdesettisuća švicarskih franaka) po srednjem tečaju Banke na dan zaključenja Ugovora.”

II. Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredbe 3. Ugovora o stambenom kreditu, partija: 20003855 od 4. kolovoza 2006. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem glasi:

“III. Kamata na kredit je 4.98% (četiri cijela i devedesetosam posto) godišnje, promjenjiva. […]

Interkalarna kamata obračunava se u visini redovne i naplaćuje na način i u rokovima sukladno odluci o kamatnim stopama Banke. […]”

III. Nalaže se tuženiku Karlovačka banka d.d., Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, OIB: 08106331075 isplatiti tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih rata kredita temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivom kamatnoj stop i valutnoj klauzuli iz Ugovora iznos od 22.161,91 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- na iznos od 3,76 eura od 1.10.2026

- na iznos od 2,61 eura od 1.11.2006.

- na iznos od 0,72 eura od 1.12.2006

- na iznos od 2,64 eura od 1.4.2008.

- na iznos od 105,54 eura od 1.7.2008.

- na iznos od 92,63 eura od 1.8.2008.

- na iznos od 95,54 eura od 1.9.2008.

- na iznos od 103,25 eura od 1.10.2008

- na iznos od 154,68 eura od 1.11.2008.

- na iznos od 116,93 eura od 1.12.2008.

- na iznos od 158,84 eura od 1.1.2009.

- na iznos od 164,53 eura od 1.2.2009.

- na iznos od 167,39 eura od 1.3.2009.

- na iznos od 160,59 eura od 1.4.2009.

- na iznos od 159,60 eura od 1.5.2009

- na iznos od 148,93 eura od 1.6.2009

- na iznos od 139,54 eura od 1.7.2009.

- na iznos od 142,82 eura od 1.8.2009.

- na iznos od 149,78 eura od 1.9.2009.

- na iznos od 145,81 eura od 1.10.2009

- na iznos od 141,94 eura od 1.11.2009.

- na iznos od 150,82 eura od 1.12.2009.

- na iznos od 159,24 eura od 1.1.2010.

- na iznos od 168,10 eura od 1.2.2010.

- na iznos od 165,78 eura od 1.3.2010.

- na iznos od 180,70 eura od 1.4.2010.

- na iznos od 176,85 eura od 1.5.2010.

- na iznos od 184,35 eura od 1.6.2010.

- na iznos od 226,61 eura od 1.7.2010.

- na iznos od 216,99 eura od 1.8.2010.

- na iznos od 253,07 eura od 1.9.2010.

- na iznos od 234,04 eura od 1.10.2010.

- na iznos od 219,73 eura od 1.11.2010.

- na iznos od 263,25 eura od 1.12.2010.

- na iznos od 290,16 eura od 1.1.2011.

- na iznos od 270,65 eura od 1.2.2011.

- na iznos od 273,51 eura od 1.3.2011.

- na iznos od 259,50 eura od 1.4.2011.

- na iznos od 263,82 eura od 1.5.2011.

- na iznos od 311,46 eura od 1.6.2011.

- na iznos od 162,86 eura od 1.7.2011.

- na iznos od 205,51 eura od 1.8.2011.

- na iznos od 190,02 eura od 1.9.2011.

- na iznos od 165,90 eura od 1.10.2011.

- na iznos od 165,27 eura od 1.11.2011.

- na iznos od 162,63 eura od 1.12.2011.

- na iznos od 171,39 eura od 1.1.2012.

- na iznos od 181,03 eura od 1.2.2012.

- na iznos od 181,32 eura od 1.3.2012.

- na iznos od 175,26 eura od 1.4.2012.

- na iznos od 177,72 eura od 1.5.2012.

- na iznos od 181,34 eura od 1.6.2012.

- na iznos od 177,44 eura od 1.7.2012.

- na iznos od 177,78 eura od 1.8.2012.

- na iznos od 174,18 eura od 1.9.2012.

- na iznos od 167,53 eura od 1.10.2012.

- na iznos od 175,64 eura od 1.11.2012.

- na iznos od 178,59 eura od 1.12.2012.

- na iznos od 177,41 eura od 1.1.2013.

- na iznos od 165,56 eura od 1.2.2013.

- na iznos od 173,77 eura od 1.3.2013.

- na iznos od 175,65 eura od 1.4.2013.

- na iznos od 171,96 eura od 1.5.2013.

- na iznos od 161,05 eura od 1.6.2013.

- na iznos od 154,27 eura od 1.7.2013.

- na iznos od 160,28 eura od 1.8.2013.

- na iznos od 164,42 eura od 1.9.2013.

- na iznos od 174,99 eura od 1.10.2013.

- na iznos od 169,17 eura od 1.11.2013.

- na iznos od 171,77 eura od 1.12.2013.

- na iznos od 158,85 eura od 1.1.2014.

- na iznos od 138,02 eura od 1.2.2014.

- na iznos od 141,19 eura od 1.3.2014.

- na iznos od 139,56 eura od 1.4.2014.

- na iznos od 136,40 eura od 1.5.2014.

- na iznos od 134,97 eura od 1.6.2014.

- na iznos od 135,60 eura od 1.7.2014.

- na iznos od 139,58 eura od 1.8.2014.

- na iznos od 143,64 eura od 1.9.2014.

- na iznos od 143,28 eura od 1.10.2014.

- na iznos od 145,32 eura od 1.11.2014.

- na iznos od 148,26 eura od 1.12.2014.

- na iznos od 147,06 eura od 1.1.2015.

- na iznos od 148,72 eura od 1.2.2015.

- na iznos od 148,73 eura od 1.3.2015.

- na iznos od 148,72 eura od 1.4.2015.

- na iznos od 148,73 eura od 1.5.2015.

- na iznos od 148,73 eura od 1.6.2015.

- na iznos od 148,73 eura od 1.7.2015.

- na iznos od 148,73 eura od 1.8.2015.

- na iznos od 148,73 eura od 1.9.2015

- na iznos od 7.303,96 eura od 30.9.2015

a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Karlovačka banka d.d., Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, OIB: 08106331075, naknaditi tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 4.976,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da je sa tuženom sklopio Ugovor o stambenom kreditu pod brojem partije 20003855 na iznos od 140.000,00 CHF s rokom otplate u 300 mjesečnih rata, u kunskoj protuvrijednosti 645.576,96 kn po srednjem tečaju tužene na dan zaključenja ugovora sa kamatnom stopom od 4,98 % godišnje, promjenjiva.

1.1. Tuženik je tužitelju sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio mogućnost sklapanja dodatka ugovora o stambenom kreditu ili konverziju, promjenu valute iz CHF u Euro, a u odnosu na koju se izračunava vrijednost ugovorne obaveze u kunama, a što je tužitelj i prihvatio 18. prosinca 2015. Tuženi nije tužitelju vratio pretplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi, pa cijeneći odluke donesene povodom izvanredne revizije Vrhovnog suda RH u predmetu REV-2868/18, gdje je sud zauzeo stajalište da potrošač koji je sklopio dodatak ugovora o kreditu i preveo konverziju CHF kredita u kredit u Euro, ne znači da je time izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora ništetne i tužitelj smatra da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i jednostrano mijenjao kamatu, kao i korištenje dopuštene i nepoštene primjene valutne klauzule izražene u valuti CHF, te ga nije pravovremeno i u pisanom obavijestio, niti mu dao potrebite informacije o iznosu kredita, te drugim bitnim podacima koje bi tužitelj – potrošač mogao imati na raspolaganju. Te su stoga tužitelju povrijeđena njegova prava kao potrošača, pa traži da se utvrdi ništetna odredba 1. Ugovora u kojem je novčana obaveza iskazana u valuti CHF kao i dijelovi odredbe 3. Ugovora, koji se odnose na kamatu i potražuje isplatu preplaćenih rata kredita temeljem ništetnih odredbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporio sve istaknute zahtjeve tužitelja u pogledu pravne osnove, visine kao i činjenica i razloga kojima tužitelj obrazlaže svoju tužbu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na iznose dospjele prije 30. rujna 2015. a čini nespornim da je s tužiteljem sklopio Ugovor od 4. kolovoza 2006. na utvrđeni iznos od 140.000,00 CHF, da je provedena konverzija od 18. prosinca 2015., a sporno je da li je tuženik u okviru provedene konverzije u cijelosti vratio tužitelju pretplaćeni iznos konverzije, te je nadalje sporno da li su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena tužiteljeva prava kao potrošača. Navodi da su odredbe Ugovora o kreditu jasne i nedvosmislene, da su bile dostupne tužitelju i tužitelj je isključivo svojom slobodnom voljom i izborom, prihvatio navedeni ugovor i utvrđene obaveze vezane za vraćanje kredita, te da se protivi provođenju vještačenja.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 20003855 od 4.8.2006., Dodatak 2. Ugovora o kreditu od 18.12.2015. – konverzija, otplatni plan davatelja kredita, knjigovodstvenu karticu kredita, te je provedeno financijsko vještačenje po RKR iz Karlovca.

4. Sud je prije svega cijenio istaknuti prigovor zastare i utvrdio da isti nije osnovan jer je u postupku utvrđeno:

- da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj podnio 10. lipnja 2019.,

- da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćene kamate te za povrat s osnova valute tj. tečajne razlike od dospijeća prve obaveze 1. listopada 2006. do konačne otplate

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012.,

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

4.1. Odredbom članka 214. stavka 1. -3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

4.2. Člankom 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

4.3. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

4.4. Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

4.5. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž820/17 od 29. lipnja 2017. -gdje je o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa člankom 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a, odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

4.6. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

4.7. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

4.8. Tužba tužitelja podnesena 10. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti članak 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu) to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

5. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos od 140.000,00 CHF tužitelj trebao otplatiti u 300 anuiteta.

6. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku iz tvrtke RKR iz Karlovca, na okolnosti

- utvrđenja kolike iznose anuiteta je tužitelj pretplatio svojom otplatom po Ugovoru o kreditu do dana konverzije u odnosu na iznose koje je bio dužan platiti da se od početka otplate primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa do dana konverzije zakonski određena i od početka otplate do konverzije da se primjenjivao ugovoreni tečaj CHF na dan isplate kredita

- koliki je kunski iznos preostale glavnice, izražene u kunama na dan konverzije od strane tuženika, više obračuna u odnosu na preostale glavnice od početka otplate do 1. siječnja 2014. da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, a od 1. siječnja 2014. do konverzije da se primjenjivala zakonski određena stopa 3,33 i da se od početka otplate do konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kuna na dan isplate kredita, te koliko postoje razlike kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kamatama koje je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije.

7. Vještak je u svojem vještačkom nalazu od 11. svibnja 2022. (list 191-197):

a) tužitelj je kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF na dan zaključenja ugovora o kreditu i iznosa koje je tužitelj plaćao zbog rasta tečaja CHF i promjene kamatne stope preplatio iznos 6.060,92 eura

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 1. u stupcu „i“.

b) razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 13.222,28 eura, dok iznos koji je priznat kao preplata u konverziji iznosi 6.152,23 eura.

7.1. Dopunom nalaza i mišljenja od 22. travnja 2024 (list 253-268), vještak je ustvrdio:

a) tužitelj je kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF na dan zaključenja ugovora o kreditu i iznosa koje je tužitelj plaćao zbog rasta tečaja CHF i promjene kamatne stope preplatio iznos 100.609,86 kn što po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 13.353,22 eura.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 1. u stupcu „p“.

b) tužitelj je kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF na dan zaključenja ugovora o kreditu i iznosa koje je tužitelj manje plaćao zbog smanjenja tečaja CHF i promjene kamatne stope manje platio iznos 1.809,78 kn što po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 240,20 eura.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 2. u stupcu „p“.

c) razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 45.436,93 kn (6.030,52 eura), dok iznos koji je priznat kao preplata u konverziji iznosi 46.354,72 kn (6.152,33 eura).

7.2. Očitovanjem vještaka od 8. siječnja 2025. vještak je ustvrdio da ostaje pri svojem prvotnom nalazu i mišljenju.

7.3. Drugim očitovanjem vještaka od 21. svibnja 2025. (list 297-298) vještak je ustvrdio da ostaje pri svojem nalazu i mišljenju te dopuni nalaza i mišljenja, a čime je odgovarao na primjedbe i traženje stranaka.

8. Sud je u postupku saslušao tužitelja kao stranku, a koji je ustvrdio da je kredit podigao 2006. kao stambeni kredit za izgradnju kuće u iznosu od 140.000,00 CHF, a isplatu je dobio u kunama. Kredit je podignut na rok od 25 godina, i kuća je napravljena s namjenom i služi isključivo kao stambena kuća u kojoj nema poslovne djelatnosti niti iznajmljivanja. Prilikom odlučivanja o kreditu banka je ustvrdila da je kredit u CHF najpovoljniji, da dobije više novaca, da su pristojne rate i da se radi o promjenjivoj kamati, ali mu to nitko nije obrazlagao. Nakon što je pribavio svu potrebnu dokumentaciju, bio je pozvan na potpisivanje Ugovora, koji je potpisao kod Javnog bilježnika i bilježnik mu je rekao da li mu je sve jasno i pokazao gdje treba potpisati. Prvotne rate iznosile su 3.300,00 kn do 2009. godine, a iza toga dobio je dopis banke da kamata sa 4,98 % prelazi na stopu od 7,25 %, pa mu se time povećala duplo rata, čime je imao problem sa plaćanjem i nakon konverzije promijenila se situacija i sadašnja rata kredita mu iznosi 427,00 eura, i po njegovom grubom izračunu na kraju otplatnog plana vratiti će iznos od 313.000,00 CHF. Navodi da se oko konverzije nije moglo pregovarati i banka je sam izvršila obračun na kojeg nije imao utjecaja. Kredit se je mogao podići i u drugoj valuti, ali je kredit u CHF bio najpovoljniji i nitko nije obrazlagao što će se dogoditi s tečajem i tadašnja rata pri podizanju kredita mu je odgovarala. Tijekom otplate podigao je novi kredit po prijedlogu banke, zatvorio stari te je značajan iznos trebao za zatvaranje starog kredita i otvaranje novog.

9. Podneskom tužitelja od 8. kolovoza 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, a koji je uredno dostavljen tuženom.

10. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je stao na stajalište da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredaba ugovora o kreditu te povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

12. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

13. Kako je među strankama nepobitno utvrđeno da je tužitelj bio korisnik kredita te da je tuženik u nekoliko navrata tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu i time mijenjao tečaj CHF u odnosu na HRK i time je došlo do povećanja mjesečnih anuiteta a što je vještak utvrdio u svojem nalazu. Nadalje, u ovakvim i sličnim situacijama donesene su pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1491/12 od 4. srpnja 2014. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge "Potrošač" koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9 2019., i da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

14. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te stoga prigovor tužene u vezi aktivne legitimacije, tj. činjenice da tužiteljica nije potrošač te da nema nikakvo pravo jer potražuje isplatu, ovaj sud smatra neosnovanim.

14.1. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

14.2. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

15. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno, u skladu s nalazom vještaka postavio i specificirao tužbeni zahtjev na iznose kako je to naprijed navedeno, a na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počevši od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako joj kamata i pripada u smislu odredbe članka 1115. stavka 1. ZOO tj. tužena je kao nepošteni stjecatelj dužna zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

16. Sud je tužitelju priznao trošak prema odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. ZPP-a i to zastupanja u osobi odvjetnika sukladno odvjetničkoj tarifi i to prema Tbr. 7/1 za sastav tužbe, zastupanje na tri ročišta prema Tbr. 9. (9.7.2020., 21.11.2022. i 18.7.2025.), sastav tri obrazložena podneska prema Tbr. 8/1 (3.6.2024., 23.9.2024. i 8.8.2025.), za svaku radnju 625,00 eura sa PDV-om, što iznosi 4.375,00 eura, trošak vještačenja i dopune vještačenja u iznosu od 601,81 eura, a što ukupno iznosi 4.976,81 eura, a ostali troškovi nisu priznati jer nisu bili niti nužni za ovaj postupak.

17. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16 i 73/17) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

18. Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu, 30. rujna 2025.

S u d a c

Mima Mrvoš

Uputa o pravnom lijeku

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. OD Nogolica & Partneri d.o.o. Zagreb

2. Karlovačka banka d.d. Karlovac