Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-3456/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: EXE - produkcija d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084, kojeg zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, Nehajska ulica 6, protiv tuženika: OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3., 5., 6., 7. i 9. Ugovora o financijskom leasingu broj 1004712 od 10.11.2008. godine, zaključenog između tužitelja EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 kao primatelja leasinga i trgovačkog društva OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, sve u dijelu u kojem je ugovorena otplata leasinga uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te obračunu i usklađenju naknade prema indeksu 3MO LIBOR CHF i u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora o kreditu u iznosu od 493,55 CHF uključujući i PDV, kao i ukupna naknada za leasing u iznosu od 23.332,09 CHF uključujući i PDV, realna godišnja kamatna stopa od 13,18 % i nominalna godišnja kamatna stopa od 8,25% i troškovi ugovora o kreditu u iznosu od 31.250,86 CHF.

II. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353 da tužitelju EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 po osnovi preplaćene razlike u kamatama isplati u roku od 15 dana iznos od 207,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 2,48 EUR od dana 11.08.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,73 EUR od dana 05.09.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,88 EUR od dana 05.09.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR od dana 14.10.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,19 EUR od dana 14.10.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,16 EUR od dana 14.10.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR od dana 20.11.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od dana 04.12.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,03 EUR od dana 15.01.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR od dana 08.02.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,08 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,23 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,19 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,57 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,48 EUR od dana 21.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,67 EUR od dana 17.09.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 3,28 EUR od dana 07.10.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 3,46 EUR od dana 26.11.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR od dana 02.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,07 EUR od dana 28.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,07 EUR od dana 29.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,66 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,98 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,57 EUR od dana 14.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,00 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR od dana 18.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,15 EUR od dana 20.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,43 EUR od dana 24.06.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,03 EUR od dana 22.08.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR od dana 29.09.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,34 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,34 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,88 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR od dana 15.12.2011. godine, pa do isplate i

- na iznos od 7,42 EUR od dana 15.12.2011. godine, pa do isplate, sve to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353 da tužitelju EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 po osnovi preplaćene razlike u tečaju isplati u roku od 15 dana iznos od 1.312,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 11,47 EUR od dana 20.01.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR od dana 26.01.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR od dana 18.02.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,06 EUR od dana 24.02.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,37 EUR od dana 25.03.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR od dana 04.05.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,22 EUR od dana 05.05.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,04 EUR od dana 05.05.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,61 EUR od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,16 EUR od dana 04.06.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,69 EUR od dana 04.06.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,84 EUR od dana 04.09.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 18.11.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,86 EUR od dana 20.11.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR od dana 04.12.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,08 EUR od dana 15.01.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR od dana 08.02.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,24 EUR od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 16,14 EUR od dana 30.03.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 18,13 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 26,06 EUR od dana 18.06.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 36,22 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,04 EUR od dana 21.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,93 EUR od dana 02.08.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 41,67 EUR od dana 17.09.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,95 EUR od dana 17.09.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 40,73 EUR od dana 07.10.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 40,85 EUR od dana 26.11.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,23 EUR od dana 02.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 20,12 EUR od dana 28.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 48,78 EUR od dana 29.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,22 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,21 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 60,38 EUR od dana 14.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,65 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,25 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,64 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR od dana 18.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR od dana 18.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 48,93 EUR od dana 20.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,11 EUR od dana 24.06.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,41 EUR od dana 24.06.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 104,26 EUR od dana 22.08.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 11,53 EUR od dana 22.08.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,18 EUR od dana 29.09.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 71,39 EUR od dana 29.09.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 13,17 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,88 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,87 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate i

- na iznos od 82,61 EUR od dana 15.12.2011. godine, pa do isplate, sve to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

IV. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353 da tužitelju EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 po osnovi neopravdano obračunatih i nplaćenih troškova zaključenja Ugovora o financijskom leasingu broj 1004712 od 10.11.2008. godine u roku od 15 dana isplati iznos od 493,56 CHF protuvrijednost u EUR na dan isplate, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 10.11.2008. do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.“

II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o financijskom leasingu broj 1004712 od 10.11.2008. godine, zaključen između tužitelja EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 kao primatelja leasinga i trgovačkog društva OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353 kao davatelja leasinga, ništetan u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353 da tužitelju EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 po osnovi preplaćene razlike u kamatama isplati u roku od 15 dana iznos od 207,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 2,48 EUR od dana 11.08.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,73 EUR od dana 05.09.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,88 EUR od dana 05.09.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR od dana 14.10.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,19 EUR od dana 14.10.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,16 EUR od dana 14.10.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR od dana 20.11.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od dana 04.12.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,03 EUR od dana 15.01.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR od dana 08.02.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,08 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,23 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,19 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,57 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,48 EUR od dana 21.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,67 EUR od dana 17.09.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 3,28 EUR od dana 07.10.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 3,46 EUR od dana 26.11.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR od dana 02.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,07 EUR od dana 28.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,07 EUR od dana 29.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,66 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,98 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 6,57 EUR od dana 14.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,00 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR od dana 18.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,15 EUR od dana 20.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,43 EUR od dana 24.06.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,03 EUR od dana 22.08.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR od dana 29.09.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,34 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,34 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5,88 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR od dana 15.12.2011. godine, pa do isplate i

- na iznos od 7,42 EUR od dana 15.12.2011. godine, pa do isplate, sve to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353 da tužitelju EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 po osnovi preplaćene razlike u tečaju isplati u roku od 15 dana iznos od 1.312,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 11,47 EUR od dana 20.01.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR od dana 26.01.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR od dana 18.02.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,06 EUR od dana 24.02.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,37 EUR od dana 25.03.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR od dana 04.05.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,22 EUR od dana 05.05.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,04 EUR od dana 05.05.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,61 EUR od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,16 EUR od dana 04.06.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,69 EUR od dana 04.06.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,84 EUR od dana 04.09.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 18.11.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,86 EUR od dana 20.11.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR od dana 04.12.2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,08 EUR od dana 15.01.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR od dana 08.02.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,24 EUR od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 16,14 EUR od dana 30.03.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 18,13 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od dana 21.05.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 26,06 EUR od dana 18.06.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 36,22 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od dana 13.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,04 EUR od dana 21.07.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,93 EUR od dana 02.08.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 41,67 EUR od dana 17.09.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,95 EUR od dana 17.09.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 40,73 EUR od dana 07.10.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 40,85 EUR od dana 26.11.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,23 EUR od dana 02.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 20,12 EUR od dana 28.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 48,78 EUR od dana 29.12.2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,22 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,21 EUR od dana 03.02.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 60,38 EUR od dana 14.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,65 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,25 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,64 EUR od dana 30.03.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR od dana 18.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR od dana 18.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 48,93 EUR od dana 20.05.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,11 EUR od dana 24.06.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,41 EUR od dana 24.06.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 104,26 EUR od dana 22.08.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 11,53 EUR od dana 22.08.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,18 EUR od dana 29.09.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 71,39 EUR od dana 29.09.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 13,17 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,88 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,87 EUR od dana 16.11.2011. godine, pa do isplate i

- na iznos od 82,61 EUR od dana 15.12.2011. godine, pa do isplate, sve to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353 da tužitelju EXE-PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Andrije Žaje 35, OIB: 42858744084 po osnovi neopravdano obračunatih i nplaćenih troškova zaključenja Ugovora o financijskom leasingu broj 1004712 od 10.11.2008. godine u roku od 15 dana isplati iznos od 493,56 CHF protuvrijednost u EUR na dan isplate, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 10.11.2008. do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.“

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.550,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. lipnja 2023. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o financijskom leasingu broj 1004712 od 10.11.2008. radi kupnje vozila Citroen Jumper II FG 30 L1H1 HDI 100, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2007., boja blanc banquise, dobavljač Automehanika d.d., MB: 3260712 po ponudi/računu br. 00724/05 od 25.09.2008. godine. Po tom ugovoru trgovačko društvo OTP LEASING d.d. je odobrilo i stavilo na raspolaganje tužitelju iznos od 20.227,40 CHF s PDV-om i s učešćem 20% u iznosu od 4.045,48 CHF, sve s valutnom klauzulom u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju OTP banke d.d. na dan odobrenja kredita i s rokom otplate od 36 mjeseci (dakle 3 godine) u mjesečnim anuitetima od 508,95 EUR vezanim za tromjesečni Libor CHF i ukupnim iznosom svih mjesečnih obroka kredita i troškova ugovora u iznosu od 23.332,09 CHF, te s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja tog ugovora iznosila 13,18 % godišnje, pri čemu je obračunat jednokratan trošak zaključenja ugovora u iznosu od 493,55 CHF (čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 9. Ugovora o financijskom leasingu). Glede ništetnosti spornog Ugovora o financijskom leasingu broj 1004712 od 10.11.2008. navodi da je tuženik registriran za obavljanje poslova financijskog leasinga, poslova operativnog leasinga i poslova koji su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa poslovima leasinga: prodaja te davanje u zakup i najam objekata leasinga vraćenih leasing-društvu čiji je vlasnik leasing-društvo po osnovi obavljanja poslova leasinga, te bi se na konkretan slučaj primjenjivao Zakon o leasingu koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog Ugovora (NN 135/2006), kao i Zakon o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, odredbama kojih Zakona su ujedno propisane i obveze davatelja leasinga kao svojevrsnog kreditora u odnosu na potrošača, a kojih se trgovačko društvo tuženika nije držalo. Prilikom sklapanja spornog Ugovora o financijskom leasingu broj 1004712 od 10.11.2008. tužitelj nije bio zaštićen od nepoštene poslovne prakse tuženika koja je zakonom zabranjena, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Sporni Ugovor o financijskom leasingu sklapan na unaprijed formuliranom obrascu prethodno navedenog trgovačkog društva tuženika, na čije odredbe tužitelj nije mogao utjecati niti je o pojedinim odredbama ugovora mogao pojedinačno pregovarati, niti je na adekvatan i dostatan način bio zaštićen od zavaravajuće odnosno nepoštene poslovne prakse prije sklapanja spornog Ugovora o financijskom leasingu, odnosno nije bio prethodno upozoren na rizike kojima može biti izložen, a koje povrede su takve naravi da rezultiraju ništetnosti spornog Ugovora o financijskom leasingu u cijelosti. Tuženik nije ostavio tužitelju mogućnost pojedinačnog pregovaranja oko ponuđenih uvjeta, već je ugovoreno da će tužitelju obračunati jednokratni trošak obrade zahtjeva u iznosu od 508,95 CHF uvećano za PDV u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju OTP banke d.d., a za koji iznos je u posljednjem stavku tog čl. 5. taj iznos ugovorio kao prvo plaćanje, nije se niti pregovaralo o odredbi članka 3. kojom je ugovoreno učešće u iznosu 4.045,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju OTP banke d.d. na dan uplate, koje je tužitelj uplatio na žiro račun tuženika kao svojevrsno jamstvo da će pažljivo postupati i čuvati objekt leasinga te da će se pridržavati svih odredbi ugovora. Osim toga, tuženik je sklapanjem spornog ugovora obvezao tužitelja da mu u svrhu osiguranja plaćanja uruči 1 bjanko zadužnicu i 1 mjenicu te 1 osobnu mjenicu direktora tužitelja, kao osiguranje da tuženik po dospijeću bilo koje tražbine iz spornog ugovora može pustiti na naplatu. U spornom Ugovoru o financijskom leasingu tuženik je ugovorio valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, a koje ugovorne odredbe su utvrđene ništetnima pravomoćnim sudskim presudama kojima je utvrđeno da su sklapanjem ugovora o kreditu povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača jer su u istima korištene nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Svi ugovori o kreditu sklopljeni u CHF, pa tako i sporni Ugovor o financijskom leasingu, ništetni su, neovisno o tome jesu li sporne ugovore sklapale banke ili leasing kuće ili trgovačka društva poput tuženika. Neovisno o tome što tuženik nije banka, ali je trgovac koji se bavi kreditiranje a tužitelj potrošač kao fizička osoba te se na njihov odnos primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da su presude iz kolektivnog postupka Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje se odnose na odluku ovog suda P-1401/12 od 04. srpnja 2013. a koje su primjenjive i u konkretnom slučaju jer je tuženik na potpuno jednak netransparentan način ugovorio promjenjivu kamatnu stopu koju je vezao uz 3-mjesečni Libor i valutnu klauzulu, a koje ugovorne odredbe su ništetne zbog istih razloga kako je to utvrđeno u kolektivnom postupku za osam tuženih banaka. Odredbe predmetnog Ugovora o finacijskom leasingu tužitelju nisu razumljive u pogledu ugovaranja valutne klauzule, a posebno isti nikad nije bio upozoren i informiran o mogućim rizicima sklapanja takvog ugovora sa nejasnim odredbama. Iz tih razloga kao i iz razloga jer valutna klauzula nije ugovorena u dobroj vjeri, a takva je odredba kasnije izazvala neravnotežu u pravima i obvezama na strani tužitelja kao potrošača, naprijed navedeni Ugovor o financijskom leasingu je ništetan. Isti je ništetan i iz razloga jer odredba ugovora o kreditu zbog koje se tečajni rizik prenosi na dužnika i koja nije sastavljena na transparentan način tako da dužnik bude u stanju procijeniti temeljem jasnih i razumljivih kriterija ekonomske posljedice zaključivanja ugovora, krajnje nepoštena te svakako stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Poziva se na presude Suda EU C-119/17, C-126/17 i C-26/13, kao i odredbe čl. 296. st. 1., čl. 3. i 4. ZOO-a koje se odnose na ništetnost ugovora, ravnopravnost sudionika i savjesnost i poštenje u obveznom odnosu. Smatra da je tuženik tužitelj kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa je predmetni Ugovor o financijskom leasingu ništetan, obzirom da je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, a iz razloga jer stranke nisu postigle suglasnost glede bitnih sastojaka ugovora. Poziva se i na sjednicu Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 30.01.2020. na kojoj je zauzeo je pravni stav prema kojem „…zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ te presudu i rješenje posl. br. Rev-2245/17 od 20.03.2018. kojim je utvrdio da „…pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014. g., zbog čega zastara nije nastupila). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla…“ Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH potvrđeno je i u presudama Suda Europske unije u predmetu C-485/19. od 22. travnja 2021. i br. C-118/17 od 14. ožujka 2019. U konkretnom slučaju je tuženik je mijenjao kamatnu stopu svojevoljno, slijedom čega su se mijenjali i mjesečni iznosi anuiteta koje je tužitelj morao plaćati a mjesečni iznos obroka vezan je 3-mjesečni Libor, a o čemu tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri kao i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Navedenom odredbom tuženiku je omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu za cijelo vrijeme trajanja kredita, što je tuženik sukladno odlukama o kamatnim stopama redovito činio, pa se tako od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta i to na štetu tužitelja. Tužitelj ni u kojem slučaju nije mogao predvidjeti prilikom ugovaranja leasinga, a niti u bilo kojem drugom trenutku, kako će mu tuženik na prije opisani način povećati cijenu (kamatnu stopu) leasinga u ovako kratkom roku od nekoliko godina za ovako značajan relativan ali i apsolutni iznos. Poziva se na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, i čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku.

Podnosi, stupnjevitu tužbu temeljem čl. 186.b ZPP-a te predlaže sudu rješenjem naložiti tuženiku da dostavi podatak o svim uplatama koje je tužitelj na ime predmetnog ugovora o operativnom leasingu platio tuženiku, odnosno da dostavi kompletan promet po spornom ugovoru, sve odluke o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik za vrijeme trajanja ugovornog odnosa između parničnih stranaka, samovoljno mijenjao. Traži da sud utvrdi ništetnost Ugovora o financijskom leasingu u cijelosti i da naloži tuženiku da plati tužitelju iznos koji će specificirati po dostavi podataka od strane tuženika a radi vraćanja što je tužitelj platio temeljem takvog ništetnog ugovora, a eventualnim tužbenim zahtjevom ukoliko sud smatra da bi se radilo o djelomičnoj ništetnosti ugovora, predlaže utvrđenje ništetnosti čl. 3., 5., 6., 7. i 9. Ugovora o financijskom leasingu kojim je ugovorena otplata leasinga uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te obračun i usklađenje naknade prema indeksu 3MO LIBOR CHF, u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora o kreditu u iznosu od 493,55 CHF uključujući PDV, ukupna naknada za leasing u iznosu od 23.332,09 CHF uključujući i PDV, realna godišnja kamatna stopa od 13,18 % i nominalna godišnja kamatna stopa od 8,25% i troškovi ugovora o kreditu te isplatu po osnovi preplaćenih razlika zbog promjenjive kamatne stope i preplaćenih razlika u tečaju u iznosu koji će odrediti po provedenom vještačenju a po osnovi obračunatih i na ime naplaćenih troškova zaključenja ugovora potražuje iznos od 493,56 CHF uvećano za zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Smatra da tužitelj tužbu temelji na pogrešnim premisama budući da traži utvrđenje ništetnim Ugovora o financijskom leasingu i isplatu iznosa, podredno utvrđenje ništetnim odredbe istog Ugovora kojim je ugovorena otplata leasinga uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te obračun i usklađenje naknade prema indeksu 3MO LIBOR CHF i u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora o kreditu u iznosu od 493,55 CHF uključujući PDV kao i ukupnu naknadu za leasing u iznosu od 23.332,09 CHF uključujući PDV, kamatna stopa u iznosu od 13,18% i troškovi ugovora o kreditu u iznosu od 31.250,86 CHF te isplatu po osnovi preplaćenih razlika zbog promjenjive kamatne stope i preplaćenih razlika u tečaju, kao i po osnovi obračunatih i naplaćenih troškova zaključenja ugovora. Naime, osporava da predmetni ugovor o financijskom leasingu predstavlja potrošački ugovor jer je tužitelj pravna osoba odnosno trgovačko društvo, a ne potrošač. Isto tako, radi se o trgovačkom ugovoru sklopljenom između dva trgovačka društva. Samim time, presude na koje se tužitelj poziva, isto kao i zakoni na koje se tužitelj poziva, a koji su usmjereni isključivo na zaštitu potrošača i s njima povezanih ugovora, kao takvi su potpuno neprimjenjivi na trgovačke ugovore i na pravne osobe. Napominje kako je Zakon o potrošačkom kreditiranju stupio na snagu 01.01.2010. a ugovor o leasingu koji je predmet ovog postupka je sklopljen 10.11.2008. i stoga se ne može primjenjivati na ovaj ugovor ali niti bilo koji drugi zakoni koji se odnose na potrošače. Osporava i navode da bi sklopljeni ugovor o financijskom leasingu bio ugovor o kreditu već se radi o ugovoru o leasingu. Naime, iz svih dostavljenih dokumenata od strane tužitelja proizlazi da je upravo tuženik kupio vozilo kao davatelj leasinga, a da je upravo tužitelj primatelj leasinga kojemu je isto vozilo predano u posjed i na korištenje, sve sukladno ugovoru o leasingu i Zakonu o leasingu. Također, u navedenoj dokumentaciji odnosno primopredajnom zapisniku i računu naveden je i dobavljač objekta leasinga trgovačko društvo Automehanika d.d. sve sukladno Zakonu o leasingu koji u čl. 2. točki 6. Stoga pozivanje tužitelja na presude koje se odnose na ugovore o kreditu nije u nikakvoj vezi s predmetnom ovog postupka. Osporava navode tužitelja da bi se konkretno primjenjivala utvrđenja iz kolektivnih potrošačkih sporova koje je pokrenula udruga Potrošač-hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača jer tužitelj nije potrošač, tuženik nije stranka navedenih sporova, a navedeni sporovi vođeni u odnosu na ugovore o kreditu, a ne na ugovore o leasingu. Kako je predmetni ugovor sklopljen još 2008. i prestao je, to su svi rokovi zastare prošli, prvenstveno zastara prava tužitelja vezana uz predmetni ugovor. Također, nesporno je da je većina navodno spornih uplata izvršena prije više od tri godine, pa ističe prigovor zastare. Ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev odnosno utvrdi ništetnost cijelog ugovora te usvoji tužbeni zahtjev za povrat svih isplaćenih iznosa od strane tužitelja, tuženik ističe prigovor radi prijeboja za cjelokupni utuženi iznos. Naime, navedeni objekt leasinga je cijelo vrijeme korišten od strane primatelja leasinga za vrijeme trajanja ugovora o leasingu, isto tako objekt leasinga je nesporno cijelo vrijeme bio u vlasništvu ovdje tuženika pa samim time tuženik ima pravo potraživati sve iznose za korištenje navedenog vozila od ovdje tužitelja i to u vidu dnevnog odnosno mjesečnog najma vozila kod rent-a car društva u razdoblju od sklapanja ugovora o leasingu do trenutka prestanka istog ugovora o leasingu (od 18.11.2008. do 18.11.2011. -list 56 spisa).

3. Po provedenom financijskom vještačenju tužitelj je podneskom od 4. studenog 2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da pored utvrđenja ništetnosti Ugovora i isplate troškova zaključenja ugovora u iznosu od 493,56 CHF uvećano za zakonske zatezne kamate, traži po osnovi preplate razlike u kamatama iznos od 207,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate i po osnovi preplaćene razlike u tečaju iznos od 1.312,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate. Eventualnim tužbenim zahtjevom pored već zahtijevanog utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i isplate troškova zaključenja ugovora u iznosu od 493,56 CHF uvećano za zakonske zatezne kamate, potražuje i isplatu po osnovi preplate razlike u kamatama u iznosu od 207,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate i isplatu po osnovi preplaćene razlike u tečaju u iznosu od 1.312,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate.

4. Na ročištu dana 11. rujna 2025. tužitelj je ispravio alternativni tužbeni zahtjev u točki I. na način da dio koji glasi "kamatna stopa u iznosu od 13,18%" ispravlja "realna godišnja kamatna stopa 13,18% i nominalna godišnja kamatna stopa 8,25%" te pojašnjava da je navedeni ispravak sukladan čl. 5. predmetnog ugovora o financijskom leasingu. Tuženik se protivio takvoj preinaci tužbenog zahtjeva. U odnosu na istaknut prigovor radi prijeboja a obzirom na provedeno prometno vještačenje vezano uz mjesečni najam, tuženik navodi da je ugovor o leasingu trajao 3 godine (36 mjesečnih rata), što sa utvrđenom mjesečnom zakupninom od prosječnih 450,00 EUR iznosi 16.200,00 EUR te ukoliko sud utvrdi ništetnost predmetnog ugovora o leasingu, tuženik ostaje kod istaknutog prigovora radi prijeboja u iznosu koji je tužitelj utužio specificiranim podneskom od 4. studenog 2024. Tužitelj je na navedenom ročištu predložio da sud utvrdi djelomičnu ništetnost odredbi čl. Ugovora o leasingu a podredno da sud utvrdi ništetnost cjelokupnog Ugovora o leasingu dok u odnosu na isplatu navodi da se radi o identičnim tužbenim zahtjevima odnosno razlika je samo u deklaratornom dijelu. Tuženik se protivio smatrajući da je to isto preinaka tužbe. Tužitelj se protivio prigovoru radi prijeboja u cijelosti s obzirom da su kondemnatorni dijelovi tužbenih zahtjeva postavljeni samo na isplatu pretplaćenih razlika po tri navedene osnove.

5. Dakle, na navedenom ročištu tužitelj je ispravio alternativni deklaratorni tužbeni zahtjev u pogledu kamatne stope a sukladno provedenom financijskom vještačenju vezano za kamatne stope, što prema ocjeni suda nije preinaka tužbe već specifikacija tužbenog zahtjeva sukladno provedenom vještačenju. Što se tiče zamjene postavljenih tužbenih zahtjeva, zapravo je tužitelj zatražio da sud prvo odluči o djelomičnoj ništetnosti Ugovora o leasingu a podredno ništetnosti cijelog Ugovora dok su preostali dijelovi oba tužbena zahtjeva na kondemnaciju identični pa se prema ocjeni suda također ne radi o preinaci tužbe.

6. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

7. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da konačno specificirani tužbeni zahtjevi tužitelja od 4. studenog 2024. a ispravljeni na ročištu 11. rujna 2025., nisu osnovani.

8. Kako je sud odlučio o neosnovanosti oba tužbena zahtjeva i prvog glavnog i eventualnog tužbenog zahtjeva, to nije niti odlučivao o istaknutom prigovoru radi prijeboja.

9. U ovoj pravnoj stvari sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokaze koji prileže spisu, saslušao je zakonskog zastupnika tužitelja CN i proveo je financijsko vještačenje na okolnost okolnost razlike plaćenog iznosa kojeg bi platio tužitelj da nije bilo promjenjive kamatne stope i valutne klauzule po vještaku Darfin d.o.o., odnosno po vještaku Darku Prpić, kao i prometno vještačenje na okolnost koristi koje je tužitelj imao od korištenja predmetnog vozila i to u vidu dnevnog/mjesečnog najma vozila kod rentacar društva u razdoblju od sklapanja ugovora 18.11.2008. do prestanka ugovora 18.11.2011., po Ereš Vještačenja d.o.o., odnosno po vještaku Nevenu Erešu.

10. Predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu (sukladno specifikaciji iz podneska od 4. studenog 2024. odnosno sa ročišta dana 11. rujna 2025.) je utvrđenje djelomične ništetnosti čl. 3., 5., 6., 7. i 9. Ugovora o financijskom leasingu br. 10004712 od 10. studenog 2008. Tužitelj traži utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora kojim je ugovorena otplata leasinga uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te obračun i usklađenje naknade prema indeksu 3MO LIBOR CHF, kojim su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u iznosu od 493,55 CHF uključujući i PDV, ukupna naknada za leasing u iznosu od 23.332,09 CHF uključujući i PDV, realna godišnja kamatna stopa od 13,18 % i nominalna godišnja kamatna stopa od 8,25% i troškovi ugovora u iznosu od 31.250,86 CHF. Potom kondemnatornim tužbenim zahtjevom traži isplatu po osnovi preplaćenih razlika zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 207,31 EUR, preplaćenih razlika u tečaju u iznosu od 1.312,31 EUR, kao i po osnovi obračunatih i naplaćenih troškova zaključenja ugovora 493,56 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

Eventualnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti navedenog Ugovora o leasingu u cijelosti a kondemnatornim tužbenim zahtjevom traži isplatu po osnovi preplaćenih razlika zbog promjenjive kamatne stope 207,31 EUR, preplaćenih razlika u tečaju u iznosu od 1.312,31 EUR, kao i po osnovi obračunatih i naplaćenih troškova zaključenja ugovora 493,56 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, da li se radi o potrošačkom ugovoru, da li je tužitelj potrošač i da li se primjenjuju u konkretnom slučaju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja.

12. Vezano za istaknut prigovor zastare, u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora (čl. 323. ZOO-a), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a rok zastare tražbine iznosi pet godina. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja.

13. Uvidom u Ugovor o financijskom leasingu broj 1004712 (list 20 spisa) sud je utvrdio da su tuženik kao davatelj leasinga i tužitelj kao primatelj leasinga sklopili predmetni Ugovor kojim primatelj leasinga stječe pravo na korištenje objekta leasinga rabljeno vozilo CITROEN JUMPER (čl. 1.), za ugovorenu nabavnu vrijednost vozila 20.227,40 CHF (uključen PDV), trajanje ugovora je 36 mjeseci (čl. 4.), ugovorena je naknada za leasing u CHF (čl.3.), obračun i usklađenje naknade prema indeksu 3MO LIBOR CHF, realna godišnja od 13,18% i nominalna godišnja od 8,25% kamatna stopa (čl. 5.), dok ugovoreni troškovi zaključenja ugovora o kreditu od 493,55 CHF (čl. 6.). Člankom 7. ugovoreno je na koji se račun vrše plaćanja po ugovoru, člankom 8. ugovora ugovoreni su instrumenti osiguranja a člankom 9. Ugovora stoji da su Opći uvjeti financijskog leasinga FL-POK-02 priloženi ugovoru i čine njegov sastavni dio.

14. Tužitelj ne spominje sadržajno niti pojašnjava u čemu je djelomična ništetnosti Ugovora i to članka 7. Ugovora kojim je ugovoreno na koji se račun vrše plaćanja po ugovoru i članka 9. Ugovora u kojem stoji da su Opći uvjeti financijskog leasinga FL-POK-02 priloženi ugovoru i čine njegov sastavni dio. Stoga su njegovi navodi u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima i nedokazanima.

15. Međutim, neovisno od toga prema stajalištu ovog suda predmetni Ugovor o financijskom leasingu nije potrošački ugovor već se radi o trgovačkom ugovoru, budući je ugovor sklopio tužitelj kao pravna osoba u obavljanju svoje djelatnosti s tuženikom koji je isto pravna osoba, prilikom čijeg sklapanja je tužitelj pristao na Opće uvjete tuženika kao sastavni dio predmetnog ugovora.

16. Odredbom članka 5. Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj 35/06, dalje: ZL) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je da je posao leasinga pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora s dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga, i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu, te je u daljnjem tekstu određeno da posao leasinga iz stavka 1. tog članka s obzirom na svoja obilježja može biti posao financijskog leasinga i posao operativnog leasinga. Odredbom članka 8. stavka 1. ZL-a propisano je da leasing društvo smije obavljati samo poslove leasinga iz članka 5. stavka 2. ZL-a, dok je člankom 5. stavka 4. ZL-a određeno da leasing društvo ne smije odobravati kredite, niti odobravati zajmove.

17. Kod poslova leasinga treba razlikovati dva pravna odnosa koji se temelje na odvojenim pravnim osnovama, i to odnos davatelja leasinga i dobavljača objekta leasinga koji se temelji na ugovoru o kupoprodaji te odnos davatelja leasinga i primatelja leasinga koji se temelji na ugovoru o leasingu. Na temelju ugovora o leasingu u kojem ugovornom odnosu su stranke, davatelj leasinga obvezuje se pribaviti objekt leasinga od dobavljača objekta leasinga i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu naknadu.

18. Iz sadržaja Ugovora o financijskom leasingu nesporno proizlazi da se radi o ugovoru koje sadrži odredbe u skladu s člankom 36. ZL-a kojim je propisan sadržaj i oblik ugovora o leasingu te odredbe u skladu s člankom 37. ZL-a kojim su propisane posebne odredbe za ugovor o financijskom leasingu. Naime, propisano je da takav ugovor mora sadržavati iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga, iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih rata (otplatna tablica), realnu godišnju kamatnu stopu.

19. Na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuju se osnove obveznih odnosa (opći dio) Zakona o obveznim odnosima, osim ako Zakonom o leasingu nije drugačije određeno (članak 39. ZL-a).

20. Svaki trgovac obavlja djelatnost radi ostvarivanja profita pa tako i tužitelj i tuženik, a navodi tužitelja uglavnom se iscrpljuju na pretpostavkama za primjenu testa poštenja u smislu da je tuženik bez ikakvog pregovaranja ili objašnjenja iskoristio svoj povlašteni položaj koji se vezuje uz zaštitu potrošača, na utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i pozivanje na propise koji se odnose na zaštitu potrošača.

21. Tužitelj nije potrošač već je pravna osoba a niti je tuženik stranka u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača pa pozivanje na sve gore navedeno nije primjenjivo u konkretnom slučaju.

22. Zakonski zastupnik tužitelja potvrdio je da je tužitelj kao pravna osoba kupio objekt leasinga (vozilo) radi obavljanja svog poslovanja, dakle ne u svojstvu potrošača. Njegovi navodi da on nije upozoren od strane zaposlenika tuženika na rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF, ovaj sud navodi da je potrebno razlučiti da li je se radi o sklapanju leasing ugovora između potrošača s jedne strane i leasing društva s druge strane, od slučaja sklapanja leasing ugovora između pravne osobe s jedne strane i leasing društva s druge strane, gdje se u potonjem zahtjeva i veće razumijevanje onog što se ugovara.

23. Prema odredbi članka 10. st. 1. ZOO-a, tužitelj je u ispunjenju obveznog odnosa dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, a ta je razina pažnje potrebna i za sklapanje svakog ugovora kojim bi se regulirali obvezni odnosi tužitelja s trećim osobama. Za razliku od osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost, fizičke su osobe dužne primijeniti pažnju dobrog domaćina, što je niži stupanj pažnje, u odnosu na koju se primjenjuju i odredbe o pravnoj zaštiti takvih osoba.

24. Slijedom navedenog, tužitelj kao pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost, ne uživa isti stupanj zaštite prava kao fizička osoba, pa se niti ne može pozivati na odluku kojom je odlučeno o kolektivnoj zaštiti prava fizičkih osoba.

25. Konkretno radi se o tužitelju, pravnoj osobi kao prosječnom poduzetniku kojem su bile poznate sve relevantne okolnosti vezane za ugovor o financijskom leasingu i rizici koje donosi ovakav ugovor odnosno nisu mu mogle ostati nepoznate. Razumljivo je i logično da su rizici u takvoj vrsti ugovora normalni te se sve okolnosti koje je naveo tužitelj mogu razmatrati kroz kategoriju redovitih i mogućih okolnosti, i svojstvene su svakom dvostranoobvezujućem odnosu i radi se o prihvatljivom riziku za sve sudionike u predmetnom pravnom poslu.

26. U konkretnom slučaju ništetnost spornih odredbi može se isključivao promatrati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO- a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

27. Nadalje, kriteriji od kojih ovisi novčana obveza na isplatu ugovornih kamata moraju biti određeni i mjerljivi. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

28. U smislu odredbe čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odredbom čl. 272. st. 1. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

29. Tužitelj u tužbi navodi da je ugovoreno na netransparentan način valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa vezana uz 3-mjesečni Libor i da je posljedično tuženik jednostranim izmjenama kamatnih stopa stekao razliku između plaćenih kamata i kamata koje bi tužitelj stvarno dugovao da je obračun kamatnih stopa izvršen u skladu sa ugovornim odredbama.

30. U odnosu na valutnu klauzulu:

Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te se u tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Prema tome, sama činjenica što su stranke ugovorile valutnu klauzulu tako što su tužiteljevo ispunjenje novčane obveze odredile tako da je tužitelj dužan plaćati kunsku protuvrijednost obroka naknade za leasing u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja a što je razvidno iz Plana otplate (list 21 spisa), ne predstavlja ništetnost te ugovorne odredbe. Nadalje, budući da je izbor strane valute na ugovarateljima, tužitelj je sukladno odredbi čl. 10. st. 2. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu odnosno u vrijeme pregovaranja radi sklapanja tog ugovora bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka te je imao mogućnost pregovarati s tuženikom oko sklapanja valutne klauzule prema kojoj bi se visine njegove novčane obveze izračunala prema tečaju valute Republike Hrvatske u odnosu na neku drugu stranu valutu (osim CHF). Naime, valutna klauzula je instrument zaštite kojim se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, te je riječ o institutu koji je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova a tužitelj je morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega, kao poslovnog subjekta, očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza. Dakle, sama odredba o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o leasingu je odrediva jer sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti.

31. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu:

Iz predmetnog Ugovora o leasingu proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se definira cijena koju će korisnik leasinga platiti davatelju leasinga za odobreni leasing, odnosno da suglasno utvrđuju da su iznosi mjesečnih naknada obračunavaju i usklađuju prema indeksu 3MO LIBOR CHF dakle vezani su uz kretanje tečaja tromjesečnog LIBOR-a. LIBOR (skraćeno od London Inter-Bank Offered Rate) predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na londonskom međubankarskom tržištu.

32. Slijedom navedenog odredba čl. 5. Ugovora o leasingu u tom dijelu bile su jasne i razumljive, odnosno morale su biti, korisniku leasinga, koji je prilikom sklapanja ugovora bio dužan primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a. Prema tome navedena ugovorna odredba je jasna, a činidba je moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Pž-1556/2018 od 24. srpnja 2020. te Pž-157/24 od 3. travnja 2024. ).

33. Naime, promjenjiva kamatna stopa uvijek je vezana uz određeni kamatni rizik, odnosno rizik povećanja ili smanjenja kamatne stope. Prema tome, korisnik leasinga je prilikom potpisivanja ugovora o leasingu slobodnom voljom prihvatio takav rizik te mu je isti bio u cijelosti poznat a i sam zz tužitelja u svom iskazu navodi kako zna što je valutna klauzula.

34. Također iz odredbe čl. 9. Ugovora leasingu razvidno je da je korisnik leasinga upućen u Opće uvjete koji su izričito navedeni u ugovoru kao njegov sastavni dio stoga je tužitelj potpisivanjem Ugovora o financijskom leasingu, kojeg su sastavni dio bili i Opći uvjeti, u cijelosti bio upoznat sa uvjetima poslovanja tuženika koje je svojim potpisivanjem i prihvatio.

35. Stoga, sud zaključuje da predmetna odredba članka 5. Ugovora o financijskom leasingu kojim je ugovorena naknada za leasing u CHF, obračun i usklađenje naknade prema indeksu 3MO LIBOR CHF, realna godišnja od 13,18% i nominalna godišnja od 8,25% kamatna stopa, nije ništetna. Nisu niti ništetni članak 3. Ugovora kojim je ugovorena naknada za leasing u CHF, članak 6. Ugovora kojim su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora o kreditu u iznosu od 493,55 CHF, članak 7. Ugovora kojim je ugovoreno na koji se račun vrše plaćanja po ugovoru, niti članak 9. Ugovora u kojem stoji da su Opći uvjeti financijskog leasinga FL-POK-02 priloženi ugovoru i čine njegov sastavni dio, s time da tužitelj ne pojašnjava niti dostavlja Opće uvjete pa je nejasno i nedokazano zašto smatra da su ništetni. Ovaj sud obzirom da pazi na ništetnost ugovora po službenoj dužnosti sukladno čl. 327. ZOO-a, ne nalazi da bi predmetni Ugovor o leasingu bio ništetan niti u cijelosti niti u pojedinim dijelovima.

36. Dakle, prema ocjeni ovoga suda, sve odredbe predmetnog ugovora, jasne su i razumljive, određene i odredive te stoga sud nije u smislu odredbe čl. 322. ZOO- a utvrdio da bi pojedine predmetne odredbe Ugovora od leasingu bile protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva a niti Ugovor u cijelosti. Činidba koja proizlazi iz predmetnog ugovora sukladno odredbi čl. 269. ZOO-a u svezi čl. 272. ZOO-a bila je moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

37. Obzirom na ovakav pravni stav ovaj Sud nije posebno ocjenjivao provedeno financijsko vještačenje a obzirom da je prigovor radi prijeboja istaknut u slučaju usvajanja tužbenih zahtjeva i radi čega je provedeno prometno vještačenje, to sud nije niti ocjenjivao provedeno prometno vještačenje jer nije niti odlučivao o istaknutom prigovoru radi prijeboja.

38. Stoga prema ocjeni ovog Suda glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje djelomične ništetnosti čl. 3., 5., 6., 7. i 9. Ugovora o financijskom leasingu br. 10004712 od 10. studenog 2008. nije osnovan a kako nije osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, to nisu niti osnovani zahtjevi za isplatu po osnovi preplaćenih razlika zbog promjenjive kamatne stope i preplaćenih razlika u tečaju, kao i po osnovi obračunatih i naplaćenih troškova zaključenja ugovora, koji se svi zahtjevi baziraju na prethodnoj ništetnosti ugovora pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

39. Nije niti osnovan iz naprijed navedenih razloga niti eventualni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti navedenog Ugovora o leasingu u cijelosti a kako nije osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti, to nisu niti osnovani zahtjevi za isplatu po osnovi preplaćenih razlika zbog promjenjive kamatne stope i preplaćenih razlika u tečaju, kao i po osnovi obračunatih i naplaćenih troškova zaključenja ugovora te je valjalo odlučiti o eventualnom tužbenom zahtjevu kao u točki II. izreke.

40. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje: Tarifa) i naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi.

41. Tuženiku koji je uspio u sporu priznat je trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 4. prosinca 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 7. ožujka 2024., 28. ožujka 2024. i 11. rujna 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr.9/1 Tarife) što uvećano za PDV (Tbr. 46 Tarife), ukupno iznosi 1.250,00 eura . Također priznat mu je trošak prometnog vještačenja u plaćenom iznosu od 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.550,00 eura koliko je i zatražio a kako je odlučeno u točki III. Izreke.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. tuženiku po odvj.

3. Pisarnica – kal. 60 dana