REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-977/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja RI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andriana Vukoja, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Andriane Vukoje, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Jasminke Dugandžija, odvjetnice, dana 30. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju HI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime božićnice za 2017. godinu isplati iznos od 106,17 eur neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos božićnice za 2017. od 106,17 eura tekuće od 11. prosinca 2017. do 22. prosinca 2017. godine.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime božićnice za 2018. godinu u iznosu od 106,16 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.159,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. srpnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu i pripadajućih aneksa ugovora o radu. Tuženik je 21. travnja 2017. donio odluku o redovitom otkazu tužiteljevog ugovora o radu temeljem koje je prestao tužiteljev radni odnos kod tuženika. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1078/2017 od 29. studenog 2018. utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 21. travnja 2017., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R -107/2019 od 19. veljače 2019. godine. Nakon što je tuženik donio nedopuštenu odluku o otkazu, tužitelj je bio zaposlen kod drugog poslodavca, osim u periodu od 01. studenog 2018. do 28. studenog 2018. kada nije bio u radnom odnosu i nije primao niti naknadu za vrijeme nezaposlenosti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu plaće za razdoblje od 01. studenog 2018. do 28. studenog 2018. godine. Tužitelj tvrdi da je tuženik svojim radnicima isplatio božićnicu za 2017. godinu u iznosu od 800,00 kn i to dana 10. prosinca 2017. i božićnicu za 2018. godinu u iznosu od 800,00 kn dana 10. prosinca 2018. godine. Tužitelj smatra da ima pravo na božićnicu za 2017. i 2018. godinu jer je otkaz njegovog ugovora o radu utvrđen nedopuštenim pravomoćnom sudskom presudom.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 21. veljače 2024. tužitelj na ime plaće za razdoblje od 01. studenog 2018. do 28. studenog 2018. potražuje ukupni iznos od 814,43 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2018. do isplate, na ime božićnice za 2017. i 2018. godinu potražuje ukupni iznos od 212,36 eur neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 106,17 eur od 11. prosinca 2017. i na iznos 106,17 eur tekućom od 11. prosinca 2018. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je naveo da tužitelj nakon pravomoćnosti presude kojom je otkaz utvrđen nedopuštenim, nije tražio povratak na rad pa mu za vrijeme u kojem je bio izvan radnog odnosa ne pripada bilo kakva naknada plaće. Tuženik tvrdi da je tužitelju u mirnom postupku u veljače 2021. godine ponudio sporazum za isplatu iznos od 6.596,59 kn, dakle upravo iznos koji tužitelj potražuje na ime razlike plaće, ali je tužitelj takav sporazum odbio. Tuženik je naveo da su kod tuženika isplaćene božićnice za 2017. i 2018. godinu, ali je isplata tih prava utvrđena odlukom Uprave tuženika temeljem koje isplata božićnice pripada radnicima samo ukoliko su u radnom odnosu kod tuženika u vrijeme isplate tih božićnica.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1078/2017 od 29. studenog 2018. (list 5 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-107/2019 od 19. veljače 2019. (list 6-8 spisa), elektronički zapis HZMO-a od 21. ožujka 2019. (list 9-12 spisa), obračunske liste (list 13 spisa), ugovor o radu od 31. svibnja 2012. (list 14-16 spisa), anekse ugovora o radu od 20. prosinca 2013., 16. siječnja 2014., 18. prosinca 2014., 26. lipnja 2015. i 30. studenog 2015. (list 17-22 spisa), uvid u reviziju podnesenu u predmetu Pr-1078/2017 (list 28- 31 spisa), prijedlog sporazuma o razrješenju međusobnih prava i obveza (list 32-33 spisa), e-mail od 30. prosinca 2020. i 12. veljače 2021. (list 34 i 35 spisa), odluke Uprave tuženika od 28. studenog 2017. (list 57 i 58 spisa), potvrdu tuženika (list 59 spisa), IP-obrasce (list 60-65 spisa). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 83-87 spisa).

5. Temeljem provedenih dokaza sud je presudom broj Pr-1548/2021-21 od 06. studenog 2024. pod točkom I izreke naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće isplati iznos od 793,18 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom; pod točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 793,18 eur; pod točkom III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva na ime naknade plaće u iznosu od 21,25 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom; pod točkom IV izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime božićnice za 2017. isplati iznos od 106,17 eur i na ime božićnice za 2018. godinu isplati iznos od 106,16 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i pod točkom V naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.202,95 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-8/2025-3 od 07. svibnja 2025. ukinuta je presuda ovog suda od 06. studenog 2024. pod točkom IV i V izreke iz razloga što sud prvog stupnja nije utvrdio je li tužitelj kod poslodavaca kod kojih je bio zaposlen tijekom 2017. i 2018. godine, ostvario pravo na božićnicu.

7. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu poduzeća Karvel hoteli d.o.o. od 30. lipnja 2025. (list 127 spisa) i obračunsku listu društva Hrvatske šume d.o.o. od 14. prosinca 2018. (list 128 spisa).

8. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Uvidom u ugovor o radu od 31. svibnja 2012. i kasnije sklopljene anekse ugovora o radu utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu savjetnik za građanstvo.

10. Uvidom u elektronički zapis HZMO-a utvrđeno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 01. siječnja 2015. do 25. svibnja 2017., a u razdoblju od 26. svibnja 2017. do 31. listopada 2018. te od 28. studenog 2018. na dalje, bio je u radnom odnosu kod drugih poslodavaca. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije bio zaposlen u razdoblju od 01. studenog 2018. do 27. studenog 2018. godine.

11. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-1078/2017 od 29. studenog 2018. utvrđeno je da nije dopušten redoviti otkaz tužiteljevog ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 21. travnja 2017. te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto prema otkazanom ugovoru o radu, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-107/2019 od 19. veljače 2019. godine. Protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju koja je odbijena presudom Vrhovnog suda RH broj Rev 1876/2019 od 22. ožujka 2022. godine.

12. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao 25. svibnja 2017. nedopuštenim otkazom koji je pravomoćnom sudskom presudom utvrđen nezakonitim.

13. U slučaju utvrđenja nedopuštenosti otkaza radnik se vraća u radnopravni status u kojem je bio u trenutku otkaza što znači da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa koja bi imao da nije bilo nezakonitog otkaza. To znači da tužitelju pripadaju prava iz radnog odnosa kod tuženika u razdoblju od nezakonitog otkaza 25. svibnja 2017. godine.

14. Tuženik je isplatio božićnicu za 2017. i 2018. godinu svojim zaposlenicima koji su bili u radnom odnosu kod tuženika na dan isplate božićnice, što proizlazi iz odluke Uprave tuženika od 28. studenog 2017. i potvrde tuženika (na listu 57-59 spisa).

15. Uvidom u potvrdu poduzeća Karvel hoteli d.o.o. od 30. lipnja 2025. utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod navedenog poslodavca u periodu od 01. studenog 2017. do 31. listopada 2018. te da tužitelju u navedenom razdoblju nije isplaćena božićnica.

16. Uvidom u obračunsku listu društva Hrvatske šume d.o.o. utvrđeno je da je navedeni poslodavac tužitelju isplatio prigodni novčani dar (božićnicu) u iznosu od 1.250,00 kuna, a navedena isplata izvršena je 14. prosinca 2018. godine.

17. U slučaju utvrđenja nedopuštenosti otkaza radnik se vraća u radnopravni status u kojem je bio prije otkaza, što znači da bi tužitelj, da nije bilo otkaza, u prosincu 2017. i prosincu 2018. godine bio u radnom odnosu kod tuženika pa bi ostvario pravo na božićnicu.

18. Tužitelj je u razdoblju od 01. studenog 2017. do 31. listopada 2018. bio zaposlen u poduzeću Karvel hoteli d.o.o., a s obzirom da taj poslodavac tužitelju nije isplatio božićnicu za 2017. godinu, sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti božićnicu za 2017., pa je tužitelju na ime božićnice za 2017. godinu dosuđen iznos od 106,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2017. do isplate. Visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na božićnicu za 2017. sud je utvrdio uvidom u odluku tuženika od 28. studenog 2017. kojom je utvrđeno da će se svim radnicima koji će na dan isplati biti zaposleni kod tuženika, isplatiti božićnica u iznosu od 800,00 kuna, a navedeni iznos odgovara iznosu od 106,17 eura.

19. Tužitelju je na iznos božićnice za 2017. godinu od 106,17 eura dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od 23. prosinca 2017. jer je iz tuženikove odluke od 28. studenog 2017. vidljivo da će isplata božićnice za 2017. biti u tjednu od 18. do 22. prosinca 2017., što znači da je tuženik bio dužan isplatiti božićnicu najkasnije 22. prosinca 2017, odnosno božićnica za 2017. dospjela je 22. prosinca 2017. pa je tuženik 23. prosinca 2017. došao u zakašnjenje. Sud je pri tom imao u vidu da tužitelj nije dokazao da je božićnica za 2017. dospjela 11. prosinca 2017. pa je iz navedenog razloga sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos božićnice za 2017. tekuće od 11. prosinca 2017. do 22. prosinca 2017. godine.

20. S obzirom da je tužitelj ostvario pravo na božićnicu za 2018. godinu kod drugog poslodavca, jer mu je tu božićnicu isplatio tadašnji poslodavac Hrvatske šume d.o.o. u iznosu od 1.250,00 kuna (što odgovara iznosu od 165,90 eura), sud je zaključio da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti božićnicu za 2018. godinu. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 106,16 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji se odnosi na božićnicu za 2018. godinu.

21. Okolnost što tužitelj nije tražio vraćanje na rad nakon donošenja pravomoćne presude kojom je otkaz utvrđen nedopuštenim, nije od utjecaja na tužiteljevo pravo na isplatu božićnice za 2017. godinu, jer u vrijeme dospijeća navedenog potraživanja tužitelj nije mogao tražiti vraćanje na rad jer nije postojala pravomoćna i ovršna presuda kojom se utvrđuje nedopuštenost otkaza tužiteljevog ugovora o radu.

22. Sukladno članku 268 Ovršnog zakona, prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad, može se podnijeti u roku od 60 dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese.

23. Presuda od 29. studenog 2018. kojom je otkaz tužiteljevog ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, postala je pravomoćna 19. veljače 2019. i ovršna 22. ožujka 2019. što je vidljivo iz potvrde pravomoćnosti otisnute na presudi ovog suda br. Pr- 1078/17 od 29. studenog 2018. godine. To znači da je tužitelj tek nakon 22. ožujka 2019. temeljem navedene presude mogao tražiti vraćanje na rad pa činjenica što tužitelj nije tražio vraćanje na rad nije od utjecaja na potraživanja koja su dospjela prije pravomoćnosti i ovršnosti presude od 29. studenog 2018. godine.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

25. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 10.05.2022. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 04.09.2023. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 20.02.2024. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 10.10.2024. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 02.07.2025. u iznosu od 12,50 eur (Tbr. 8/4), za zastupanje na ročištu 08.09.2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/1).

27. Ukupan trošak tužitelja iznosi 812,50 eur, a s obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 88%, na ime parničnog troška pripada mu iznos od 715,00 eur. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 178,75 eur, te trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eur, pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.159,20 eur.

28. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

28. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 14. prosinca 2020. (prijedlog za mirno rješenje spora) i 18. listopada 2023. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

30. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika