REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2127/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa DOO za poljoprivredu "Panonija" u stečaju, Crepaja, Trg oslobođenja 9, Republika Srbija, OIB 82764441701, kojeg zastupa stečajni upravitelj Milorad Ćuk, a ovaj po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika Grada Poreča-Parenzo, Obala M. Tita 5, OIB 41303906494, kojeg zastupa Andrej Stanič, odvjetnik u Poreču, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja HP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja i umješača za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-48/2024-4 od 12. veljače 2025. kojom odlukom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-1056/2023-59 od 30. studenog 2023., na sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske odluke citirane u uvodu ove odluke tužitelj i umješač (dalje: predlagatelji) u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši pravna pitanja koja smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ujedno tvrde da je u postupku došlo do povrede temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, povredom prava na obrazloženu sudsku odluku i pravni lijek.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st.1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije koje glase:
"1. „1. Je li se drugostupanjski sud dužan pridržavati odredaba o obrazloženju sudskih presuda i rješenja proizlazećih iz čl. 338. st. 4 ZPP?“
„2. Je li kod donošenja drugostupanjskih presuda temeljem ovlasti iz čl. 373.a ZPP dužan drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navesti o bitnim razlozima žalbe o kojoj odlučuje i iznijeti argumente zašto bitne žalbene razloge odbija, na način da bude vidljivo da je drugostupanjski sud u donošenju svoje odluke doista ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode žalitelja?“,
nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Predlagatelji se pozivaju na ovosudnu odluku, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava, a u kojima odlukama su izražena načela i pretpostavke vezane uz kriterije obrazloženosti sudske odluke.
3.2. Isto tako, kada se pozivaju na povredu temeljnih ljudskih prava predlagatelji navode da (u uvodnom dijelu prijedloga) je pobijana odluka proturječna, da nisu izvedeni tužiteljevi dokazni prijedlozi relevantni za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, radi čega da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, te dalje obrazlažu da, povodom žalbe tužitelja, nisu dati relevantni razlozi o odlučnim žalbenim prigovorima.
4.1. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje i (procesno)pravni pristup prvostupanjskog suda jer da je tužitelj svoj zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temeljio na kupoprodajnom ugovoru od 18. siječnja 1974., kao pravnoj osnovi stjecanja, predmet kojeg da je bila k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 172 m2, dok da je predmet tužbenog zahtjeva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 416 m2, za koju tužitelj tijekom postupka tvrdi da je nastala od k. č. zgr. [katastarska čestica], prilikom provedbe nove katastarske izmjere. Kako da je tuženik osporio tvrdnju tužitelja da je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, nastala od nekretnine koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora iz 1974., a s obzirom na očitovanje tužitelja da se radilo o pogrešci u pisanju ugovora, to da je na tužitelju bio teret dokaza tvrdnje da je predmet kupoprodajnog ugovora bila k. č. [katastarska čestica], od koje je nastala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da se radi o nekretnini površine koja je navedena u tužbenom zahtjevu. Kako da iz materijalnih dokaza u spisu ne proizlaze tvrdnje tužitelja, a tijekom postupka da on nije predložio niti jedan drugi relevantan dokaz na svoje tvrdnje, da je pravilna odluka suda o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
4.2. Na temelju onoga što je dostavljeno (čl. 387. st. 3. ZPP i 389.b st. 1. ZPP) ne može se zaključiti da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev temeljio na činjeničnom supstratu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako se u prijedlogu poziva. Sporni dijelovi spisa u tom kontekstu nisu priloženi kao niti žalba.
4.3. Nižestupanjske presude udovoljavaju načelu dostatnosti i relevantnosti te njihov sadržaj upućuje da su sudovi stvarno ispitali slučaj.
4.4. Iz tih razloga ni naznačena pitanja ne utječu na pravnu poziciju tužitelja, te ona zbog toga nisu važna za odluku u sporu, radi čega nije ispunjena niti pretpostavka iz odredbe čl. 385.a ZPP.
4.5. Isto tako ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP predlagatelji svojim navodima iz prijedloga nisu učinili vjerojatnim da je tužitelju u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava (ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava), povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U konkretnim okolnostima slučaja u pobijanoj odluci naznačeni su dostatni i relevantni razlozi o odlučnim činjenicama kojima se sud rukovodio u donošenju odluke. Iz onog što je dostavljeno (čl. 387. st.3. ZPP) suprotno nije učinjeno vjerojatnim.
5. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
