Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-445/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice TS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ŠS, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, zastupane po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 28. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave i uručenja odluke, dana 30. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik "Zagrebačka banka" d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, dužan je tužiteljici TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 2.970,48 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023.g pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 27,64 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.8.2012

- na iznos od 76,67 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.9.2012

- na iznos od 84,40 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.10.2012

- na iznos od 85,60 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.11.2012

- na iznos od 82,00 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.12.2012

- na iznos od 74,05 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.1.2013

- na iznos od 78,18 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.2.2013

- na iznos od 80,55 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.3.2013

- na iznos od 78,69 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.4.2013

- na iznos od 70,73 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.5.2013

- na iznos od 73,39 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.6.2013

- na iznos od 74,18 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.7.2013

- na iznos od 80,51 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.8.2013

- na iznos od 79,89 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.9.2013

- na iznos od 80,55 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.10.2013

- na iznos od 81,01 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.11.2013

- na iznos od 81,28 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.12.2013

- na iznos od 81,88 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.1.2014

- na iznos od 75,16 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.2.2014

- na iznos od 78,61 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.3.2014

- na iznos od 75,54 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.4.2014

- na iznos od 75,82 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.5.2014

- na iznos od 74,09 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.6.2014

- na iznos od 78,47 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.7.2014

- na iznos od 78,73 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.8.2014

- na iznos od 79,93 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.9.2014

- na iznos od 82,57 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.10.2014

- na iznos od 82,99 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.11.2014

- na iznos od 82,59 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.12.2014

- na iznos od 81,37 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.1.2015

- na iznos od 81,53 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.2.2015

- na iznos od 81,39 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.3.2015

- na iznos od 81,79 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.4.2015

- na iznos od 81,00 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.5.2015

- na iznos od 82,46 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.6.2015

- na iznos od 81,39 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.7.2015

- na iznos od 81,39 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.8.2015

- na iznos od 82,46 EUR zakonsku zateznu kamatu od 2.9.2015

pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak 2.335,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od presuđenja to jest od 30.9.2025. pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: Tuženik "Zagrebačka banka" d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 dužan je tužiteljici TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 1.129,48 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TS, (dalje: tužiteljica) navodi da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (dalje: tuženik) kao trgovac sa tužiteljicom kao potrošačem dana 11.07.2005.g sklopio Ugovor o kreditu br. 71/05 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 46.555,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

1.1. Prilikom sklapanja ugovora tuženik nije upozorio tužiteljicu na mogućnost snašanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.

1.2. Točkom 1. presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g takav način ugovaranja valutne klauzule bez da je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utvrđen je kao nepošten, a što je pak rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Takvim načinom ugovaranja ujedno su povrijeđene i odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

1.3. Dana 17.09.2019.g objavljena je odluka VSRH povodom revizije banaka u predmetu Rev- 221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač te je konačno utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena, i kao takva ništetna. Citiranom Revizijskom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/16 od 14.06.2018.g

1.4. Navedene sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj obzirom da je postupak bio vođen sukladno 502.a ZPP-a.

1.5. Tuženik i tužitelj su dana 28.01.2016.g sklopili Dodatak ugovoru o kreditu – tzv. Konverziju kojom je tužitelju priznata preplata kredita u iznosu od 16.481,40 kn.

1.6. Međutim, navedenim iznosom tužitelj nije ni izbliza obeštećen za preplaćeni iznos kredita, a do kojeg je preplaćenog iznosa došlo primjenom ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF.

1.7. Tuženik je primjenom nepoštene ugovorne i svojom nepoštenom poslovnom praksom bez valjane pravne osnove stekao iznos od 4.099,96 EUR (30.891,15 kn), tj iznos koji ovom tužbom tužitelj potražuje. Tuženik je bez valjane pravne osnove stekao i veći iznos zbog nepoštene ugovorne odredbe glede promjenjivosti kamatne stope, međutim, taj iznos tužitelj ne potražuje ovom tužbom.

1.8. Budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj, tuženik je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a dužan vratiti cjelokupan iznos zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa, a prema specifikaciji koja se dostavlja uz tužbu.

1.9. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja, a iz razloga kako je obrazloženo u nastavku ovog odgovora.

2.1. Tuženik ističe da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača te ističe prigovor zastare

2.2. Navodi da odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 28. siječnja 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Dodatkom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

2.3. Dodatkom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora.

2.4. Cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 propisano je odredbom čl. 19.b koja navodi da konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

2.5. Odredbom čl. 19.c određen je način izračuna konverzije, gdje se u toč. 1. i 2. navodi da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu.

2.6. Odredbom čl. 19. c toč. 4. ZIDZPK/15 propisano je da se prilikom konverzije kredita uzimaju u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te se navedeni cjelokupni iznosi pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Zakonom je bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR.

2.7. Nadalje, tuženik je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF.

2.8. Tuženik se poziva na odluku Suda EU u predmetu C-567/20.

2.9. Tuženik navodi da je konverzija kredita tužitelja iz CHF u EUR, koja je isto tako odraz zakonskih odredbi ZIDZPK/15, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da su stoga svi učinci konverzije (koji su usput rečeno nesporno retroaktivni), isključeni iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

2.10. Poziva na sjednicu VSRH od 20. prosinca 2022. godine te rješenje VSRH posl. br. Revd 2021/2020-6 od 1. lipnja 2022. godine, rješenje Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev 1014/18, i rješenje o oglednom postupku pred Vrhovnim sudom RH, posl.br. Gos 1/2019

2.11. U zaključku navodi da iz zakonskog okvira određenog ZIDZPK/15, pravnih stajališta VSRH izraženih u odlukama posl.br. Gos 1/2019, Rev 1014/18, Revd 2021/2020 te iz odluke Suda EU C-567/20, proizlaze sljedeće okolnosti primjenjive na ovaj konkretni slučaj: i. Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je;

ii. Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca;

iii. Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove;

iv. Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.

v.zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge

2.12. Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a i Suda EU, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.

2.13.Naime, u tužbi tužitelj uopće ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15 odnosno ne iznosi neke druge razloge izvan režima ZIDZPK/15 temeljem kojih bi mu pripadalo eventualno neko pravo na isplatu.

3. Tuženik osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata.

3.1. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

3.2. U svrhu dokaza pročitana je tužba, preslika ugovora o kreditu od 11.07.2005.g, saslušana je tužiteljica u svrhu dokazivanja, uvid u Presudu TS Zagreb br. P- 1401/2012 od 04.07.2013.g, uvid u Presudu VTSRH br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., uvid u Presudu VSRH br. Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., Dodatak ugovoru o kreditu (tzv. Konverzija), pregled prometa po kreditu za razdoblje do konverzije, obavijesti o promjenama kamatne stope, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, odgovor na tužbu, rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1748/2021 od 27.05.2021., rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1562/2021 od 05.10.2021., rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-633/2021 od 14.07.2021., pregled prometa po partiji kredita, Mišljenje KPMG Croatia d.o.o. za reviziju od 14.11.2015., obavijest o izračunu konverzije, Odluka Suda EU u predmetu C-567/20, cit. odluka Suda EU u predmetu C-81/19, cit. odluka Suda EU u predmetu C-243/20, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske VSRH posl. br. Revd 2021/2020-6 od 1. lipnja 2022. godine, presuda Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-604/2017/8 od 8. svibnja 2020. godine, rješenje VSRH posl.br. Rev 1014/18, sudska praksa, podnesci stranaka.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), stoga je presuđeno kao u izreci presude.

5. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 71/05 od 11. srpnja 2005. godine koji je solemniziran po javnom bilježniku Marini Ostović iz [adresa], OU-795/2005. od 11. srpnja 2005. (list 8-13), temeljem kojega je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 46.550,00 CHF, protuvrijednost u kunama obračunata prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, sa ugovorenom kamatom u visini od 4,50% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6. Rok otplate iznosi 15. godina. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 353,96 CHF obračunatom po srednjem tečaju HNB važećim za CHF na dan plaćanja (čl.7.)

7. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 11. srpnja 2005. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03), koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

8. Odredbom čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03 dalje ZZP.) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti.

9. Sud je zaključio da su tužiteljica kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužiteljica realizirala za rješavanje stambenog pitanja dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.

9.1. Ova utvrđenja nedvojbeno proizlaze iz iskaza tužiteljice te Ugovora o kreditu od 11. srpnja 2005. godine iz čl. 6. u kojem je upisana namjena kredita – kupnja suvlasničkog dijela kuće.

10. U čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO/05), određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije bila klijent Zagrebačke banke prije realizacije kredita 11. srpnja 2005. godine, da je kredit u cijelosti namijenjen za polovicu dijela kuće u kojoj i danas živi. Da su se u to vrijeme dijelili određeni letci o sigurnosti valute CHF. Krediti su se davali kao povoljni mladima do 30 godina u kojoj grupi se je i ona nalazila. Sud doznaje da nije bila upozorena na neki mogući rizik vezan za CHF valutu. Nije imala razloga da ne vjeruje Banci jer je CHF bila stabilna valuta. Početna rata bila je 1.600,00 kn mjesečno koja je došla sve do 2.500,00 kn mjesečno. Sud doznaje da je kredit konvertiran i otplaćen u cijelosti. Inače je tužiteljica po zanimanju socijalna radnica koja je zaposlena Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Podružnica Koprivnica.

12. Prema pravomoćnim presudama donesenim u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, a u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i revizijske odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. izraženo je pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHV uz ugovorenu valutni klauzulu, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 dalje ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09,133/09, dalje ZZP/07), te se prema odredbi čl. 502 C ZPP fizike ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo za utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502. tog Zakona da u određenim postupcima uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženim zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlaštene štititi. Prema tome sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozivati. Sudska odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povreda propise zastrite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknada štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika što znači da pozivom na odredbu čl. 502. ZPP ta shvaćanja imaju učinak i na ovaj konkretan slučaj.

13. Zaključak je suda da je tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na obavijesti, a tijek pregovora i u svezi zaključenja predmetnim ugovorima što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

14. Ovaj sud zaključuje da je tuženik raspolagao informacijama o mogućim rizicima o kojima je trebalo informirati tužiteljicu sve kako bi tužitelje u bilo omogućeno da ocjeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njezinim potrebama i situaciji, a što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Ovaj sud smatra da tužiteljica o sklapanju namjenskog ugovora o kreditu od 11. srpnja 2005. nije raspolagala sa informacijama koje su bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku, a odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF su pisani na unaprijed pripremljenom obrascu na koji nije mogla utjecati pa su ni štetne. Radi toga ovaj sud zaključuje da sporne odredbe ovog ugovora u č. 1. i 7. (u odnosu na valutnu klauzulu u CHF) su ništene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 322. st. 1. u vezi s čl. 324. ZOO-a ( NN 35/05)

15. Ovaj sud smatra da navedeni načinom Ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes dok je svoj rizik u pogledu mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacio na tužiteljicu.

16. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

17. Ovaj sud smatra da nije osnovan prigovor zastare potraživanje tužiteljice. Vrhovni sud RH na Sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ni štetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 2. ZOO/91). Kao posljedice utvrđenja ni štetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili n drugi način ustanovljena ni štetnost).

17.1. Kako je ni štetnost ugovornih odredbo i valutnoj klauzuli u CHF utvrđena Presudom Visokog trg. suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta je 13.6. 2023. stoga nije protekao zastrani rok od 5. godina iz čl. 225. ZOO-A

17.2. Nesporno je da su stranke provele konverziju tako što su sklopile Dodatak Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016., temeljem zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su izmijenile ugovorne odredbe glavnog ugovora u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita.

18. Tužiteljica kao potrošač imala je pravo izbora hoće ili neće izabrati konverziju kredita dok je banka imala zakonsku obvezu sklapanja novog ili izmijenjenog Ugovora o kreditu radi provođenja konverzija kredita iz Valute CHF u EUR ako potrošač tako odluči.

19. Cijeneći navedeno, u odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, na koju je tužitelj pristao, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio je na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). Radi navedenog sporazum je u konverziji koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

19.1. Nesporno je između stranaka da su navedenim Dodatkom Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016. Ugovorne stranke suglasno utvrdile da su dana 11. srpnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu, br. računa 7102795651 u iznosu od 46.550,00 CHF, te Dodatak Ugovora o kreditu plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno s Ugovorenom redovnom kamatom (čl. 2.).

19.2. Člankom 4. Utvrđena je neotplaćena glavnica kredita u CHF, s izračunatom konverzijom iz čl. 2. ovoga Dodatka Ugovora iznosi 19.370,03 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015. iznosi 135.217,76 kn. Na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita u mjesecima 59 mjeseci. U čl. 5. navedeno je da prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći je od zbroja anuiteta – rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do dana 30. rujna 2015. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja pretplatu koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 16.481,40 kn. Dodatkom Ugovora o kreditu stranke su Ugovorile sporazum o pretplati, uvjete otplate kredita u EUR, otplatu kredita kao i instrumente osiguranja.

20. Sporno je, što tuženik navodi kako je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 28. siječnja 2016. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te su prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF koji su pretvoreni u EUR te su na taj način konverzijom stranke zamijenili novi otplatni plan u valutnoj klauzuli u EUR, kao i sve ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog Ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana i anuiteta, glavnice i kamata.

20.1. Sud ovakvo osporavanje tuženika nije mogao uzeti u obzir jer smatra kako sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03- dalje ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.

21. Po stajalištu suda tužitelj sklapanjem sporazuma o konverziji nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ni štetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane a o čemu je dosada zauzeo stajalište i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev 3868/20918-2 od 12.veljače 2019.g. i odlukom broj Rev 18/2018-2 od dana 26.svibnja 2020.g.

22. Iz navedenog se zaključuje da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama.

23. Ukoliko to nije slučaj, tada tužitelj mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji joj pripada. Prema stavu ovog suda potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 (Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

24. S obzirom na sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016., odredbe ZID ZPK te stajalište suda EU iznijeto u presudi C-118/2017 od 14. ožujka 2019. i C- 452/2018 od 09. srpnja 2020. tužitelj osnovano ovom tužbom traži povrat pretplaćenih iznosa po osnovnom Ugovoru o kreditu s osnova valutne klauzule u CHF.

25. Tužitelj se nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećene na temelju ništetnih Ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

26. Sud je na okolnost promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita, proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo ZS, mag. oec., [adresa].

26.1. U zaključku vještakinja navodi da tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.9.2015. godine (bez umanjenja za iznos priznat u konverziji) više platio 6.740,16 EUR. Od tog iznosa: po osnovi promjene kamatne stope više je plaćeno 1.582,22 EUR, po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 5.157,94 EUR. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 2.187,46 EUR. Uz uzimanje u obzir preplate koju je tuženik tužitelju priznao prilikom konverzije kredita, tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.9.2015. godine više platio 4.552,70 EUR. Detaljan izračun prezentiran je u tabelama 1 i 2 Nalaza.

Specifikacija pojedinačnih iznosa (4.552,70 EUR).

26.2. Tužitelj pismenim podneskom od 24. ožujka 2025. godine navodi da tužiteljica predmetni kredit po osnovu ugovorne odredbe valutna klauzula CHF preplatila za iznos od 5.157,94 EUR dok je tzv. Konverzijom tužiteljici priznata i uračunata preplata u iznosu od 2.187,46 EUR. Kada se izvrši prijeboj navedenih iznosa preostaje preplata tužiteljice u iznosu od 2.970,48 EUR, a za koji iznos je potrebno iskazati tijek zakonske zatezne kamate na pojedinačno preplaćene iznose, s toga je predložila da se dopuni nalaz i mišljenje.

27. Tuženik je pismenim podneskom od 14. ožujka 2025. naveo je da ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka već i na dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja navodeći da tužiteljica nema pravo na nikakvu restituciju te da predmetni nalaz nije relevantan za odluku u ovome predmetu.

28. Sudska vještakinja dostavila je dopunu nalaza i mišljenja dana 18. travnja 2025. godine u kojem zaključku navodi da tužitelj je tuženoj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.9.2015. godine (bez umanjenja za iznos priznat u konverziji) više platio 5.157,94 EUR. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 2.187,46 EUR. Uz uzimanje u obzir preplate koju je tuženik tužitelju priznao prilikom konverzije kredita, tužitelj je tuženoj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.9.2015. godine više platio 2.970,48 EUR. Detaljan izračun prezentiran je u tabeli 3 Nalaza. Specifikacija pojedinačnih iznosa (2.970,48 EUR):

29. Tužitelj je pismenim podneskom od 20. kolovoza 2025. prihvatio dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka u kojoj je iskazan tijek zakonskih zateznih kamata te istim smanjuje svoj tuženi zahtjev na način da od tužene potražuje novčani iznos od 2.970,48 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos.

Na održanom ročištu dana 28. kolovoza 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, s toga je tužiteljica odrekla se tužbenog zahtjeva za novčani iznos od 1.129,48 EUR.

30. Ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje.

31. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj jer je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužiteljica pretrpjela primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.

32. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je konverzija ispravno provedena u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15).

33. S obzirom na utvrđeno u skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, tuženik je dužan tužitelju vratiti pretplaćeni novčani iznos od 2.970,48 EUR (zbog promjene tečaja CHF. ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Ako se tužitelj odrekao dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.129,48 EUR sud je donio presudu na temelju odricanja temeljem odredbe čl. 331a ZPP-a.

33.1.Vrhovni sud Republike Hrvatske do pisanja ove odluke nije donio službeno pravno shvaćanje u vezi pravnih učinaka dodatka Ugovora o kreditu zaključenog na temelju čl. 19. C st. 1. točka 6. ZIDZKP/19, te je na službenoj mrežnoj stranici nakon sjednice odjela održane 13. i 20.12.2022. objavio tri različita shvaćanja.

34. Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (Presuda na temelju odricanja), (čl. 331A, st. 1. ZPP-a.)

35. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

36. Sud je o troškovima tužitelja odlučio u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 -dalje Tbr), i to za Sastav tužbe od 13.06.2023.g u iznosu od 100 bodova Tbr. 7.1, Sastav podneska od 16.10.2024.g u iznosu od 100 bodova Tbr. 8.1(kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu) Sastav podneska od 24.03.2025.g .100 bodova Tbr. 8.1 (očitovanje na nalaz vještaka) Sastav podneska od 20.08.2025.g .100 bodova Tbr. 8.1 (očitovanje na dopunu nalaza vještaka) Zastupanje na ročištu 02.10.2024.g .50 bodova Tbr. 9.2.,Zastupanje na ročištu 12.11.2024.g 100 bodova Tbr. 9.1.Zastupanje na ročištu 22.01.2025.g.100 bodova Tbr. 9.1. Zastupanje na ročištu 28.08.2025.g.100 bodova Tbr. 9.1. Pristup na ročište radi objave i uručenja presude ...25 bodova Tbr. 9.3 Ukupno 775 Bodova ili iznos od 1.550,00 EUR uvećano za za PDV u iznosu od 387,50 eura, ili sveukupno 1.937,50 EUR, te trošak, predujam za vještačenje 398,17 EUR, ukupno: 2.460,67 Eur.

37. Na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 2.335,67 tužiteljici pripada trošak vještačenja od 398,17 eura, ili sveukupno 2.335,67 eura.

38.Na dosuđeni trošak dosuđena je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude tj. od 17. rujna 2025. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

39. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

Koprivnici, 30. rujna 2025. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Krunoslav Vuljak iz Koprivnice

2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, iz Zagreba