Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac
P-4208/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja G.
B. iz S., O. …, došao po punomoćniku
S. K., odvjetniku u S. protiv tuženika R. A. d.d.
Z., O. …, radi utvrđenja i isplate, nakon
zaključene glavne rasprave 29. svibnja 2023. godine u prisustvu tužitelja,
punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika K. M., odvjetničke
vježbenice kod D. O., odvjetnika u S., dana 15. rujna 2023. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3766309 od
10.11.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u
kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske
protuvrijednosti 22.942,09 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan
korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se
kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF,
važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom
korisniku kredita po isplati kredita.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3766309 od
10.11.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u
kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s
odlukom o kamatnim stopama kreditora.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od
1.709,47 Eura/12.879,86 kn1, sve sa pripadajućom zateznom kamatom,
obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015.
po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje
je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
1.8.2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,
a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do isplate kako slijedi: na iznos od: 0,87 Eura 6,57 kn1
31.03.08., 14,71 Eura 110,81 kn1 31.10.08., 0,18 Eura 1,32 kn1
30.11.08., 18,65 Eura 140,51 kn1 31.12.08., 21,49 Eura 161,89 kn1
31.01.09., 22,77 Eura 171,56 kn1 28.02.09., 19,50 Eura 146,92 kn1
31.03.09., 20,18 Eura 152,07 kn1 30.04.09., 14,70 Eura 110,77 kn1
31.05.09., 10,67 Eura 80,36 kn1 30.06.09., 11,74 Eura 88,45 kn1
31.07.09., 13,87 Eura 104,48 kn1 31.08.09., 13,68 Eura 103,08 kn1
30.09.09., 11,53 Eura 86,88 kn1 31.10.09., 15,57 Eura 117,29 kn1
30.11.09., 18,80 Eura 141,67 kn1 31.12.09., 23,40 Eura 176,34 kn1
31.01.10., 22,35 Eura 168,39 kn1 28.02.10., 28,60 Eura 215,45 kn1
31.03.10., 27,41 Eura 206,53 kn1 30.04.10., 29,72 Eura 223,92 kn1
31.05.10., 49,71 Eura 374,55 kn1 30.06.10., 45,60 Eura 343,54 kn1
31.07.10., 58,17 Eura 438,27 kn1 31.08.10., 53,82 Eura 405,54 kn1
30.09.10., 46,84 Eura 352,89 kn1 31.10.10., 61,58 Eura 463,96 kn1
30.11.10., 80,33 Eura 605,27 kn1 31.12.10., 67,05 Eura 505,21 kn1
31.01.11., 71,71 Eura 540,30 kn1 28.02.11., 65,79 Eura 495,67 kn1
31.03.11., 66,85 Eura 503,69 kn1 30.04.11., 91,99 Eura 693,11 kn1
31.05.11., 94,44 Eura 711,57 kn1 30.06.11., 115,45 Eura 869,83 kn1
31.07.11., 104,66 Eura 788,53 kn1 31.08.11., 92,84 Eura 699,54 kn1
30.09.11., 91,58 Eura 689,99 kn1 31.10.11., 90,67 Eura 683,14 kn1
30.11.11.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dna naknaditi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 1.625,83 eur/12.249,82 kn1, sa
zateznom kamatom od dana presuđenja, tj. od 15. rujna 2023. godine
do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog
troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-6 spisa) protiv tuženika radi isplate s osnove nepripadno isplaćenog na temelju ugovora o kreditu u CHF.
1.1. Naime, tužitelj je dana 10.11.2006., s tuženikom kao kreditorom, zaključio
Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 418-50-3766309, temeljem kojeg mu je tuženik
stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 22.942,00 CHF, isplaćen u kunama prema
srednjem tečaju tuženika.
1.2. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom
Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak,
otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu
kamatne stope u iznosu 5,20 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to
na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („odlukom o
kamatnim stopama Kreditora“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih
parametara na koji način će se ona mijenjati.
1.3. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio
nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je
vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih
stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno
pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu
na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o
zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu
savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno
zakonodavstvu EU ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.
1.4. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen
sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje
tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U
navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi
tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu
TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik
R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku) u razdoblju od
10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o
kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je
ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-
10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se
utvrđuje da je tuženik R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku)
u razdoblju u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedila interese i prava
potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u
cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane
odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ broj 96/03) i to člancima 81.,
82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o
zaštiti potrošača („NN“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09)
i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
1.5. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je izradio izračun u
smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s
osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak te iznos koji je tuženik neosnovano
stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 12.879,86 kuna.
1.6. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna
odredba o valuti švicarski franak i nepoštena ugovorna odredba o jednostrano
promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene,
tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138. a
Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502. c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim
odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka
neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes.
1.7. Zato tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika.
1.8. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od
2. ožujka 2023. godine (listovi 210 do 215 spisa).
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 11. siječnja 2021. godine (listovi
30 do 34 spisa) istakao prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za
postupanje u ovoj pravnoj stvari.
2.1. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena
isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je
općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo
registrirano sjedište.
2.2. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku
sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako
zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav
sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora
o kreditu broj 418-50-3766309, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu
sjedišta tuženika.
2.3. Imajući u vidu navedeno, jasno je da naslovljeni sud ni u kojem slučaju ne
može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već bi to mogao biti
isključivo sud u mjestu sjedišta tuženika.
2.4. Osim toga, uz tužbu nije dostavljena nikakva službena isprava iz koje bi
proizlazilo da je u vrijeme podnošenja tužbe adresa prebivališta tužitelja bila upravo
na području mjesne nadležnosti ovog suda, a što tuženik stoga, opreza radi,
osporava.
2.5. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik
ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda R.
H. pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine i presude
Visokog trgovačkog suda R. H. posl.broja Pž-7129/13 od dana
13.06.2014. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga.
2.6. Naime, navedene presude su donesene u postupku zaštite kolektivnih
interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „…
kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed
sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne
odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi
kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu
pojedinačnu odluku…“.
2.7. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda R.
H. je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom
potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom
sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi
pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud R. H. nije
u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno
ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim
postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.
2.8. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i
tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu
određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće
dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije
učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima.
Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije
dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja
koji se može iščitati iz predmetne tužbe.
2.9. Osim navedenog, tuženik ukazuje sudu na okolnost da je pozivanje tužitelja na navedene presude bespredmetno i iz sljedećeg razloga.
2.10. Naime, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/1991,
91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008,
84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014), koji je bio na snazi u vrijeme
donošenja predmetnih presuda, bilo je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu
u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude
kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa da su
određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U
tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih
pozvati.
2.11. Međutim, u konkretnom slučaju iz navoda sadržanih u tužbi ne može se
zaključiti da bi se radilo o parnici radi naknade štete, štoviše, i sam tužitelj se poziva
u tužbi na stjecanje bez osnove, a ne naknadu štete. Dakle, s obzirom da ovdje nije
riječ o naknadi štete, Zakon o paričnom postupku ne propisuje da bi u ovakvim
situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu.
2.12. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da presuda Visokog trgovačkog suda
R. H. P.-6632/2017, , ne može imati učinak na ovaj postupak u smislu
članka 502.c ZPP-a, a protivno shvaćanju tužitelja, te je tužitelj dužan u ovome
postupku dokazati da bi ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile
ništetne.
2.13. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu
i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji
postavljeni tužbeni zahtjev.
2.14. U vezi s tužiteljevim tvrdnjama kako su odredbe ugovora u pogledu
promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetne, tuženik ističe da su sporne
odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju
bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim odredbama pojedinačno
pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.
2.15. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 10.,
tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim
uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu
kamatnu stopu i valutnu klauzulu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je
predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Nevenke
Kekez pod brojem OU-1010/06, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o
javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i
posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji
stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu
raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i
posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.
2.16. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće
mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve
relevantne informacije, pa tako i rizici povezani promjenjivom kamatnom stopom, u
onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene
okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže
sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina R. S., a
koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja stambenih
kredita, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju.
2.17. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem
predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom
sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju
zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu
odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj
imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti
predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču
promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro
upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja promjenjive
kamatne stope slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na
način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari.
2.18. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je
predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od 144 mjeseca, to nije
životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do
promjene kamatne stope, te samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od
onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali promjenjive
kamatne stope.
2.19. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom
bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je
predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim
odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.
2.20. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj
temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili
urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim
činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito
učinio nespornima.
2.21. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve
navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu
troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz
gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve
uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari
zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja
prvostupanjske presude, pa sve do isplate.
3. Sud je: pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz tužbu
(listovi 7 do 25 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz
odgovor na tužbu (listovi 35 do 42 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije
priložene uz podnesak tužitelja od 19. srpnja 2022. godine (listovi 71 do 138 spisa),
pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz podnesak tuženika od
26. srpnja 2022. (listovi 151 do 169 spisa), izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim
vještačenjem, odnosno pregledao pisan nalaz i mišljenje A. B., stalnog
sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 11. listopada 2022. godine (listovi
178 do 203 spisa), saslušao tužitelja G. B. pokojnog Z. iz
S. u svojstvu parnične stranke (listovi 290, 291 spisa).
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik kredita u švicarskim francima kojega je podigao kod tuženika kao kreditora.
7. Među strankama jest sporno je li tuženik obvezan vratiti tužitelju precizirane novčane iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
8. Ugovor o kreditu broj 418-50-3766309 (listovi 11-14 spisa) zaključen je 10.
studenog 2006. godine između R. A. d.d. Z. kao kreditora i
tužitelja kao korisnika kredita.
8.1. Iznos kredita je u kunskoj protuvrijednosti 22.942,09 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (članak 1. ugovora).
8.2. Redovna kamata je 5,20 %, godišnja, promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora (članak 2. ugovora).
8.3. Namjena kredita je direktan ugovor – kredit za kupnju novog automobila R. (članak 6. ugovora).
8.4. Kredit se otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora sa CHF, važećem na dan dospijeća, a
prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti
dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (članak 7. ugovora).
9. U svom iskazu (listovi 290, 291 spisa) tužitelj izjavljuje: Ja sam bio klijent
banke R. A. d.d. dakle klijent tuženika, te sam štoviše prije predmetnoga
kredita u toj banci podignuo još jedan kredit – stambeni. Inače kada sam namjeravao
kupiti automobil u AK G. oni su se obratili tuženiku kao banci te je
banka meni kao svom klijentu ponudila ugovor o kreditu. Tada su mi rekli da je
ugovor o kreditu u valuti CHF hit, da je to stabilna valuta i stabilna kamata te štoviše
ta je kamata tada bila jeftinija nego u odnosu na ostale valute. Ja nisam imao razloga
ne povjerovati i to mi se učinilo dobrom ponudom te sam je prihvatio. Ispočetka su
anuiteti bili prema mojim očekivanjima, ali kasnije su anuiteti svaki mjesec išli prema
gore te to više nikako nije bilo prema mojim redovnim očekivanjima. Ipak, naposljetku
sam otplatio cjelokupni taj kredit.
9.1. Na poseban upit pun. tužitelja, tužitelj odgovara da je tuženik kao banka
dala prilikom sklapanja ugovora o kreditu gotov tekst tog ugovora o kojim odredbama
se nije dalo pregovarati nego su se one takve trebale prihvatiti ili ne prihvatiti.
9.2. Na poseban upit zamjenice pun. tuženika, tužitelj odgovara da u to
vrijeme nije imao nikakav registrirani obrt niti trgovačko društvo na svoje ime.
10. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P – 1401/12
protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.
10.1. U navedenom postupku, presudom od 4. srpnja 2013. godine, utvrđeno
je kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke.
10.2. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je u citiranom dijelu
potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda R. H. P.-
7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda R.
H. P. – 6632/2017 od 14. lipnja 2018.
11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN
broj 41/14 i 110/15), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u
smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.
12. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku
(NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem
tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete
pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za
zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i
propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i
prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
12.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu
naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj
tužbi, što izlišnim čini provođenje dokaznog postupka na utvrđivanje ništavosti
konkretnih ugovornih odredbi.
13. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 4. prosinca 2020. godine (list 1 spisa).
13.1. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo.
13.2. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je
vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili
ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća
naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon
što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem
tekstu ZOO).
13.3. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne
strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora,
odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja
ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je
utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13.4. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja.
14. U nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije A.
B. iz S. (listovi 178-203 spisa) vještak zaključuje: Na temelju zadatka Suda,
dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka
navedenih u gornjim tablicama, u nastavku dajem mišljenje u odnosu na nalog iz
rješenja Suda: „Potrebno je da vještak napose prilikom izrade svog nalaza i mišljenja
uzme u obzir navode tuženika iz točke 104. podneska 19. srpnja 2022., te navode
tuženika sa današnjeg ročišta.“
14.1. Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik
kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o
kreditu više kredita u HRK u iznosu od 12.879,86 HRK (ukupan zbroj stupca 8.
tablice 5.), ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) u iznosu
od 1.709,47 EUR (ukupan zbroj stupca 9. tablice 5.) bez utjecaja promjene kamatnih
stopa.
14.2. U razdobljima kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja CHF,
ostvarene su negativne razlike (iskazano u kunama) u iznosu od 1.178,75 HRK
(ukupan zbroj stupca 8. tablice 6.), ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR =
7,5345 HRK) u iznosu od 156,46 EUR (ukupan zbroj stupca 9. tablice 6.)bez utjecaja
promjene kamatnih stopa.
15. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj
sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se
narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u
novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne
određuje (članak 323 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; NN br.
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu ZOO).
Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome
suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema
okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2.
ZOO).
16. Tužitelj je, prema izloženom, tijekom postupka dokazao da mu je nastala
šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazao odgovornost tuženika
za to.
17. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za
računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 1.709,47 EUR/12.879,86 HRK, koliko je
tužitelj više uplatio.
18. Na pojedinačne iznose glavnice tužitelju pripada pravo na zatezne kamate
(članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
19. Valjalo je stoga, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom
čl. 324. ZOO, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno odlučiti kao pod točkama I,
II. i III. izreke.
20. Tužitelj je u parnici uspio u cijelosti.
20.1. Pripada mu, stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (čl. 154. st. 1. ZPP).
21. Na ime naknade popisanog parničnog troška (list 292 spisa), temeljem
spomenute zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, tužitelju je priznato
slijedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.
OT), trošak sastava podneska od 19. srpnja 2022. godine u iznosu od 199,08
eur/1.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 5. rujna 2022.
godine u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak sastava
podneska od 2. ožujka 2023. godine u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 8. toč.
1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 13. ožujka 2023. godine u iznosu od 199,08
eur/1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 29. svibnja 2023.
godine u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno
iznos od 1.194,48 eur/8.999,81 kn.
21.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 33,18 eur/250,00 kn na ime pristojbe
tužbe, iznos od 66,36 eur/500 kn na ime sudske pristojbe na presudu, te iznos od
331,81 eur/2.500,00 kn na ime troškova vještačanje.
21.2. Tako se dobije sveukupni iznos od 1.625,83 eur/12.249,82 kn.
22. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tužitelju pripada pravo na
zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 15. rujna 2023. god. do isplate
(čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).
23. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
24. Tome dosljedno, tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Stoga mu ne pripada
pravo na naknadu parničnog troška (članak 154. stavak 1. ZPP). Valjalo je stoga
odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, odnosno odlučiti kao pod
točkom V. izreke.
U Splitu, dana 15. rujna 2023. god.
SUDAC
Željko Borić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku
od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu,
pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;