Broj: Ppž-6077/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UC, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika UC, podnesenoj putem branitelja iz Odvjetničkog društva d.o.o. Ljubičić&Vrdoljak, iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. svibnja 2025., poslovni broj: Pp-17553/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UC i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik UC je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju će se uračunati vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta okrivljeniku od strane policije.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 26,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da mu je izrečena kazna u visini od 800,00 eura i rok plaćanja 30 dana, čime bi okrivljenik bio doveden u nepovoljan položaj, jer njegova mjesečna primanja upravo toliko iznose. Poziva se na odredbu članka 33. Prekršajnog zakona o propisanom roku od 3 mjeseca za plaćanje izrečene kazne ili mogućnosti obročne otplate. Sud da je u smislu članka 36. Prekršajnog zakona propustio utvrditi olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika te iste ocijeniti. Što se tiče izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca ističe kako je ista prestrogo izrečena pri čemu se posebno poziva na odredbu članka 51.a Prekršajnog zakona, te nastavno na odredbe članak 51. i 58. stavak 1. cit. Zakona. Nadalje se poziva i na odredbu članka 88. Prekršajnog zakona i članka 9. Zakona o kaznenom postupku da je sud dužan s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

10. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za navedeno djelo izrekao znatno ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne, unatoč višestrukoj prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika, kako to proizlazi iz stanja spisa, s time da je zaprekršaj iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, te izrečenu kaznu ovaj Sud smatra razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

11. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca nije prestroga, pogotovo ako se ima u vidu da je odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da sud može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, pri čemu treba naglasiti da je okrivljenik dva puta pravomoćno kažnjavan za vožnju pod utjecajem alkohola.

12. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa. Stoga je pobijanim presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud.

13. Stoga je neosnovano pozivanje okrivljenika na odredbe članka 51., 51.a i 58. stavak 1. Prekršajnog zakona.

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.