Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3067/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednicee vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IS, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Hrvoju Bičaniću, odvjetniku u Ogulinu, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 26. veljače 2024., poslovni broj: Pp-554/2022-6, na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika IS kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik IS je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 30 od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu okrivljenik IS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u 3 jednaka mjesečna obroka uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u istom roku.

1.1. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke o sankcijama i troškovima postupka. U žalbi se navodi kako u prvostupanjskom postupku nije ispitana svjedokinja policijska službenica koja je postupala prema okrivljeniku, već samo drugi policijski službenik koji nije niti postupao prema okrivljeniku. U presudi nije obrazložen trošak prekršajnog postupka koji je okrivljenik dužan platiti, okrivljenik je zaustavio vozilo i službenicima uručio svoje dokumente te nije niti znao da ga se namjeravalo podvrgnuti alkotestiranju. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se okrivljenika osloboditi optužbe, podredno istu ukinuti te izvijestiti i pozvati na ročište povodom odlučivanja o žalbi.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik nije izviješten i pozvan na ročište povodom odlučivanja o žalbi kod drugostupanjskog suda budući mu prvostupanjskom presudom nije izrečena kazna zatvora, sukladno čl. 201. st.2. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ne navodi ni jednu konkretnu okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, a po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

8. Okrivljenik u žalbi ponavlja navode iz pisane obrane kako mu nije bila namjera odbijati alkotestiranje i nije ni znao da bi ga se namjeravalo podvrgnuti alkotestiranju

9. U postupku je ispitan i policijski službenik ZS koji je u svom iskazu naveo da je kritične zgode zajedno s pol. službenicom ĆS vršio kontrolu prometa u Josipdolu, Senjska ul. kbr. 54, i tom prilikom zaustavio je vozilo marke Ford Focus, OG reg. oznake kojim je upravljao okrivljeni IS, kojeg od ranije poznaje, a da se tom prilikom provodila akcija kontrole na alkohol. Zamijetio je da je okr. bio u vidno alkoholiziranom stanju, što je zaključio po njegovom nerazgovijetnom govoru i mirisu na alkohol u izdahu, da je okr. na zahtjev pol. službenice predao dokumente, tj. vozačku i prometnu dozvolu, te dok je ona otišla po zapisnik i I okrivljeni je otišao s mjesta događaja u smjeru Josipdola. Navodi da u tom trenutku zaustavljao drugo vozilo, dok je pol. službenica došla do njega i rekla da je okrivljeni otišao s mjesta događaja. Okr. nije alkotestiran tom prilikom zbog odlaska s mjesta događaja, dok je svoje dokumente ostavio kod njih, tj. vozačku i prometnu dozvolu, da je okrivljenom ponuđeno alkotestiranje tom prilikom, što je isti odbio, da je to čuo kada mu je kolegica postavila to pitanje, pa je ona pošla do svog vozila da mu ispiše dokumentaciju, a za to vrijeme isti je otišao s mjesta događaja, da je bio u vozilu i nije izlazio iz vozila.Dokumente vratili slijedeći dan u smjeni, ispisanu dokumentaciju ponudili su mu na potpis, što je isti primio i potpisao primitak, a da okr. nije bio agresivan tijekom postupanja.

10. Njegov iskaz sud je prihvatio budući je dan jasno, određeno i profesionalno, radi se o policijskom službeniku, službenoj osobi koja nema razloga neosnovano teretiti okrivljenika. Suprotno navodima žalbe, svjedok je naveo kako je čuo da je okrivljenom ponuđeno alkotestiranje te je vidio da se okrivljenik udaljio s mjesta događaja. Sud obranu okrivljenika pravilno uzima kao usmjerenu ka otklanjanju prekršajne odgovornosti, tim više što nije životno i logično da bi okrivljenik dobrovoljno predane dokumente ostavio na mjestu događaja te se udaljio bez njih.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik kritične zgode doista počinio djelo prekršaja iz članka 282. stavak 1. i 4. kažnjiv po čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama .

12. Nisu jasni navodi iz žalbe vezani za ročište od 26. veljače 2024. obzirom na istu uredno pozvani okrivljenik nije niti pristupio.

13. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.

14. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana . Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

15. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec primjerena.

16. Navedeno ponašanje okrivljenika iz navedenih prekršaja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a u obzir je uzeta i višestruka kažnjavanost okrivljenika za teška djela prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama.

17. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje troška u iznosu od 30,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), a što je sve navedeno u obrazloženju presude.

18. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

19. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka za: spis, okrivljenika, tužitelja, branitelja okrivljenika