REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Pn - 30/2020-40
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja NI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Silvija Đerek Matković, odvjetnica iz Imotskog, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. (OIB: 00432869176 ) iz Zagreba, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon što je dana 1. rujna 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 30. rujna 2025. god.
p r e s u d i o j e
I Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete, isplatiti tužitelju 2.256,30 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koje na snazi na dan 01. srpnja te godine, teče počev od dana presuđenja (30. rujna 2025.god.), pa do isplate, dok se za više traženo (do zahtijevanog iznosa 2.638,30 eura) tužiteljev zahtjev odbija.
II Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 4.959,70 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi opisanoj pod I, teče počev od dana presuđenja (30. rujna 2025. god.) pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u postupku – u bitnom – naveo, da je 23. 2. 2016. god. u mjestu Kamenmost, na DC 60, krivnjom tuženikovog osiguranika MI, tada vozača vozila marke Mercedes reg oznake [registarska oznaka], ostvarena prometna nezgoda u kojoj da je oštećeno njegovo/tužiteljevo/ vozilo marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka].
1.1.Naglasio je da je tuženikov osiguranik odnosne prigode postupao u protivno određenjima čl. 46.Zakona o sigurnosti prometa na cestama i tim postupanjem njega/tužitelja/ zbiljno ugrozio u kretanju prednosnom prometnicom, te na izloženoj osnovi zahtijevao da mu tuženik popravi štetu isplatom 20.000,00 kn.
1.2.Pak, nakon prviputnog prvostupnog presuđenja i donošenja odluke žalbenog suda, ostao je egzistentnim tužiteljev zahtjev na isplatu 19.878,00 kn (odnosno, eurski ekvivalent tom iznosu ranije valute plaćanja).
2. Raspolažući spram tužiteljevih navoda i zahtijevanja, tuženik je priznao istinitost tužiteljevih navoda i pravnih stajališta u pogledu toga da je uparničeni štetni događaj zbiljno ostvaren i da baš on, kao osiguravatelj, odgovara za štetno postupanje njegovog osiguranika, u ovom postupku označenog štetnika.
2.1.No, osporio je da bi bio u obvezi tužitelju popraviti nastalu štetu.
2.2.Naime, naveo je da prometni štetni događaj nije ostvaren protupravnim i skrivljenim postupanjem njegovog osiguranika i naročito ne takvim postupanjem u kojem bi on, ulaskom vozilom u prometni trak kojim se odnosne prigode kretalo tužiteljevo vozilo, njega/tužitelja/ izazvao neposrednu opasnost za tužitelja i njega nagnao da radnju koju je poduzeo poduzme u stanju krajnje nužde, nego da je taj događaj rezultat isključivo neprimjereno poduzete tužiteljeve radnje naglog manevriranja vozila u desno.
2.3.Osporio je i tužiteljevu tvrdnju da bi njemu/tužitelju/ iste prigode nastala šteta u uparničenom iznosu.
3. U dokaznom postupku pročitane su isprave sastavnice spisa ranije Prekršajnog suda u Imotskom PpP-4806/16., pročitana je korespondencija stranaka učinjena izvan postupka, pročitana je Izjava tuženikovog osiguranika iznijeta tuženiku na njegovom obrascu 31. 3. 2016. god., pročitan je tuženikov Izvid štete br. 1051- 1600838, pročitan je uradak /Nalaz i mišljenje i skica te fotosnimci vozila/ vještaka ing. Ive Filipovića od 16. veljače 2018. god., pročitana je Dopuna prethodno spomenutog uratka od 27. ožujka 2018. god., pročitano je Prometno-tehničko vještvo vještaka dipl. ing. Sretena Ugrine od 25. siječnja 2019. god., pročitan je Nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja od 22. ožujka 2021. god., obavljene su radnje uviđaja i djelomičnog eksperimenta na mjestu nastanka uparničenog događaja, pročitan je i pregledan uradak (Nalaz i mišljenje i fotosnimci) vještaka Nevena Kralja od 22. svibnja 2025. god., pročitan je niz nalaza i mišljenja koje su stranke, opravdavajući njihova pravna stajališta, priložile spisu, izvedeni su dokazi saslušanjima svjedoka – označenog štetnika Ivana Todorića Mariova, vještaka ing. Ive Filipovića, dipl. ing. Sretena Ugrine i dipl. ing. Nevena Kralja, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u statusu parnične stranke.
4. Nakon analize i ocijene stranačkih raspolaganja i dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da je tužiteljev zahtjev pravno /ne/osnovan baš kako je to izloženo u izreci ove odluke.
5. Nije među strankama u ovoj parnici – valja to uvodno naglasiti – postojao spor u pogledu toga je li uparničena prometna nezgoda ostvarena i da je ostvarena na raskrižju DC 60 i ceste koja se od te ceste odvaja u smjeru zapada prema naselju Perinuša.
5.1.Nije bilo sporno niti to da se odnosne prigode tužitelj kretao prednosnom DC 60, a da se tuženikov osiguranik iste prigode uključivao u promet na DC sa prethodno opisane sporedne prometnice i pri uključivanju na tu prometnicu vršio radnju desnog skretanja.
6. Bilo je sporno – a za presuđenje u ovoj pravnoj stvari i odlučno – je li tuženikov osiguranik u vršenju radnje desnog skretanja ušao u prometni trak prednosne prometnice kojim se te prigode tužitelj kretao, te ukoliko jeste, je li takvim postupanjem u prometu i na opisani način ugrozio tužitelja i nagnao ga na vršenje neredovite radnje u prometu /radnje naglog desnog skretanja/ koja je naposljetku rezultirala udarom tužiteljevog vozila u cestovni objekt/zaštitni branik/ i ostvarenjem štete na tužiteljevom vozilu.
7. Ponavljamo – tužitelj je tvrdio /i u postupku posvjedočio/ da je tuženikov osiguranik ušao vozilom u njegov/tužiteljev/ prometni trak i tom ga radnjom toliko ugrozio da je bio primoran učiniti nagli otklon u kretanju manevriranjem vozilom u desno, dakle, da je baš zbog tuženikovog protupravnog učina u prometu bio primoran na vršenje radnje koja je naposljetku rezultirala udarom vozila u zapreku i ostvarenjem štete na njegovom vozilu.
7.1.Opisana tužiteljeva tvrdnja naprosto je morala biti prvenstveni predmet dokazne provjere u ovom postupku.
8. U suštinskom smislu neprihvatljivo zato što je nedovoljno argumentirano, a neprihvatljivo i u formalnom smislu zato što je u skupu nalaza i mišljenja vještaka usamljeno, zaključivanje vještaka ing. Ive Filipovića o okolnosti esencijalnoj za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari naprosto se ne može suprotstaviti suglasnim i argumentiranim nalazima i mišljenjima vještaka Sretena Ugrine i Nevena Kralja na istu okolnost.
8.1.Stoga je baš nalazima potonje navedenih vještaka podarena potpuna vjera u ovom postupku.
9. Pak, navedeni vještaci su iznijeli jasna i odrješita mišljenja da zbog činjenice što na mjestu nastanka uparničenog štetnog događaja nisu zaostali tragovi gibanja vozila tuženikovog osiguranika naprosto nije moguće donijeti zaključak stručnjaka prometne struke o tome jeli tuženikov osiguranik odnosne prigode u vršenju radnje uključivanja/desnog skretanja sa lokalne ceste na državnu cestu ušao u prometni trak te državne ceste kojim se odnosne prigode kretalo tužiteljevo vozilo.
9.1.Utoliko je i izostao traženi/očekivani rezultat vještačenja, dakle odgovor na prethodno izložene upite na koje je radi zakonitog presuđenja u ovoj parnici valjalo nužno odgovoriti.
9.2.No, makar je izostao izravni zaključak vještaka na esencijalne okolnosti ove parnice (okolnosti jeli tuženikov osiguranik ušao u putanju gibanja tužiteljevog vozila odnosne prigode i jeli tužitelja time zbiljno ugrozio), njihovi su neizravni zaključci vezani za te okolnosti pružili potrebite osnove ovom sudu da, sagledavajući te i takve zaključke u kontekstu s drugim u postupku utvrđenim okolnostima, baš kako su sugerirali sami vještaci (vještaci su kazali da je promatrane okolnosti moguće utvrđivati isključivo personalnim dokaznim sredstvima), zauzme stajalište o ne/ostvarenju okolnosti posebice naglašenih u ovom odjeljku presudbenog obrazloženja.
10. S obzirom na činjenicu da se odnosne prigode kretao cestovnim pravcem i da se kretao brzinom koja nije bila takva da bi zahtijevala poduzimanje onakve radnje koju je odnosne prigode poduzeo, kako su to jasno iskazali sudski vještaci u ovom postupku (vidjeti naročito iskazivanje zabilježeno na listu 170 spisa), tužitelj je promatrane radnje poduzeo u okolnostima kada je očito smatrao da na cesti postoji zapreka za njegovo prometovanje.
10.1.Pak, niti prema iskazima sudionika nezgode niti prema ma kojem drugom dokazu koji je izveden u postupku ne proizlazi da bi izuzev vozila tuženikovog osiguranika ma što drugo tužitelju moglo predstavljati potencijalnu zapreku za prometovanje odnosne prigode.
10.2.Utoliko, kada su prethodno izložene neizravno važne okolnosti dovedene u međusobni odnos, naprosto je, bez prethodnog zauzimanja stajališta jeli to činio u stanju ugroze ili pak ne, morao slijediti zaključak da je odnosne prigode tužitelj reagirao na pojavnost baš vozila tuženikovog osiguranika.
11. Tuženikov osiguranik je, kako je on to posvjedočio u ovom postupku (vidjeti njegov iskaz na listu 34 spisa), odmah po ostvarenju udara tužiteljevog vozila u cestovni branik registrirao ostvarenje promatrane prometne nezgode, no nije se zaustavio na mjestu nezgode, nego se na mjesto nezgode vratio s vremenskim odmakom i na mjesto nezgode pozvao njegovog oca.
11.1.Mi se pitamo tko čini ne/postupanje kakvo je odnosne prigode ne/poduzimao tuženikov osiguranik, a odgovor implicite slijedi kako iz životne logike tako i iz baš posvjedočenja tuženikovog osiguranika.
11.2.On/tuženikov osiguranik je, naime, jasno u ovom postupku iskazao da on nije siguran jeli u radnji desnog skretanja ušao u njemu udaljeniji prometni trak, trak kojim se odnosne prigode kretao tužitelj i jeli tužitelja ugrozio, a životna logika "kaže" da uobičajeno baš nitko u onakvim okolnostima u kakvim je odnosne prigode postupao osiguranik tuženika ne postupa onako kako je u konkretnom slučaju on to činio ukoliko i sam ne osjeća odgovornost za nešto što se zbilo njegovim ne/činjenjem.
12. Utoliko, imajući na umu sve kazano i pritom imajući na umu i činjenicu da niti jedan od vještaka angažiranih u ovom postupku nije isključio mogućnost da je promatrani događaj ostvaren baš zbog prelaska tuženikovog osiguranika na prometni trak kojim se odnosne prigode kretao tužitelj i u kontekstu s tim da je tužitelj tada bio zbiljno ugrožen (dakako, ponudili su i drugu alternativu, a kazali smo zbog čega su tu alternativu i ponudili, a mi smo sada kazali/kazujemo zbog čega je ne prihvaćamo), za ovaj sud naprosto nema dvojbe da je uparničeni štetni događaj rezultat skrivljenog protupropisnog postupanja baš tuženikovog osiguranika i da je radnja koju je te prigode poduzeo tužitelj radnja poduzeta u stanju krajnje nužde pa utoliko isključivo tuženikovog osiguranika i smatra odgovornim za nastanak uparničenog događaja i iz tog događaja proizišle štetne posljedice.
13. Stoga je i presudio da je baš tuženik, kao onaj koji, u skladu s određenjima st. 1 čl. 1069 i st. 3 čl. 111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23; dalje ZOO), odgovara za štetno postupanje svog osiguranika, u obvezi tužitelju popraviti uparničenim štetnim događajem pričinjenu mu štetu.
14. Svi su u ovom postupku angažirani vještaci iznijeli mišljenja i o visini štete koju tužitelj trpi zbog oštećenja/uništenja njegovog vozila u uparničenom štetnom događaju, a samo su na argumentirani nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja izostale primjedbe stranaka.
14.1.Imajući na umu potonje zabilježenu okolnost, dakako, nakon što je nalaz i mišljenje o visini štete koju tužitelj trpi zbog uništenja njegovog vozila u štetnom događaju ocijenio kao pravilno mišljenje, ovaj sud je tužitelju na ime naknade štete nastale na vozilu/totalne štete dosudio iznos u sadašnjoj valuti ekvivalentan iznosu sedamnaest tisuća novčanih jedinica ranije valute u kojoj je vještak iznio nalaz i mišljenje, dakle, nakon djelomičnog odbijanja tužiteljevog zahtjeva za iznos zabilježen pod I izreke, u smislu već prethodno označenih zakonskih odredbi i st. 3. čl. 1085 ZOO, odlučio kao u tom stavku ovog presuđenja.
15. Tužitelj je u pogledu glavne stvari ove parnice uspio gotovo pa u cijelosti. Stoga je, u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku /NN-53/91-155/23/ i odlučeno da tuženik naknadi tužitelju one izdatke koje je tužitelj razložno učinio radi vođenja ove parnice.
15.1.Tužitelj je u parnici poduzeo devetnaest radnji u postupku po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po sto bodova /sastav tužbe, sastav podneska od 5.5.2021. te zastupanje na ročištima 6.12. i 21.12. 2017., 8.3., 7.5. i 7. 6. 2018., 8.3., 10.4. i 24.4.2019., 23.6., 4.9.2020., 6.5., 20.5.2021., 4.3.2022., 19.5.2023. te 12.6., 27.6. i 1.9.2025./ te dvije radnje bodovno honorirane sa po 25 bodova (zastupanja na ročištima 4.10.2017., 14.2.2022.) pa je utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara i vrijednost boda, u okolnostima kada se njegov punomoćnik nije legitimirao da bi bio u sustavu PDV, valjalo zaključiti da je tužitelj, u smislu Tar. br. 7.1, 8.1, 9, 52 i 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), na ime zastupanja učinio opravdani izdatak u iznosu 3.900,00 eura.
15.2.K tome je tužitelj u parnici imao izdatak u iznosu 265,50 eura skopčan sa iskazivanjem nalaza i mišljenja vještaka Ive Filipovića te izdatke u iznosima 398,20 i 250 eura, dakle ukupno 598,20 eura, skopčan s iskazivanjem nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja
15.3.Napokon, tužitelj je platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 73,00 eura i ima platiti istovjetan iznos na ime sudske pristojbe na presudu, pa je utoliko njegov pristojbeni izdatak u iznosu 146,00 eura.
15.4.Proizlazi utoliko da je tužitelj razložno u ovoj parici učinio izdatak 4.959,70 eura, a u parnici je u kvalitativno–kvantitativnom smislu – ponavljamo – uspio gotovo u cijelosti.
15.5.Stoga je o dosudi/snošenju parničnih troškova, odlučeno kao pod II izreke.
U Imotskom 30. rujna 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.