Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: Povrv-355/2019-74
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u pravnoj stvari tužitelja LAVANDIERA d.o.o., Preko, Papučerska ulica 7, OIB: 85079719230, zastupanog po punomoćnici Ani Padrenostro, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika ADRIATICUM TRAVEL d.o.o., Zadar, Trg kneza Višeslava 8, OIB: 86274795305, zastupanog po punomoćnici Rei Atelj, odvjetnici iz Zadra, radi isplate 3.442,00 eura, nakon održane javne glavne rasprave 11. rujna 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu stranaka s punomoćnicima, na ročištu za objavu i uručenje odluke 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak iz Zadra, Dalmatinskog sabora 2, poslovni broj OVRV-720/2019 od 18. srpnja 2019. i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ADRIATICUM TRAVEL d.o.o., OIB: 86274795305 platiti tužitelju LAVANDIERA d.o.o., OIB: 85079719230 iznos od 2.070,61 EUR (dvijetisuće ssedamdeset eura i šezdesetjedan cent), te zatezne kamate koje teku na iznose od :
- 883,67 EUR od 15. srpnja 2018. do isplate i
- 1.186,94 EUR od 15. rujna 2018. do isplate
i to po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak iz Zadra, Dalmatinskog sabora 2, poslovni broj OVRV-720/2019 od 18. srpnja 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ADRIATICUM TRAVEL d.o.o., OIB: 86274795305 platiti tužitelju LAVANDIERA d.o.o., OIB: 85079719230 iznos od 1.371,39 EUR, zatezne kamate koje teku na iznos od:
- 407,06 EUR od 15. srpnja 2018. do isplate i
- 964,33 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka, predvidljive troškove postupka i zatezne kamate na trošak ovršnog postupka i predvidljive troškove postupka, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III. Nalaže se tuženiku ADRIATICUM TRAVEL d.o.o., OIB: 86274795305 naknaditi tužitelju LAVANDIERA d.o.o., OIB: 85079719230 parnični trošak u iznosu od 482,72 EUR, u roku od 15 dana, dok se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 2.030,88 EUR, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Po ovršnom prijedlogu tužitelja od 17. srpnja 2019. javni bilježnik Darija Grigillo-Ramljak iz Zadra, Dalmatinskog sabora 2, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-720/2019 od 18. srpnja 2019. . Tim rješenjem je naloženo tuženiku platiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 25.933,75 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Protiv gore opisanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je pravodobno podnio prigovor, u kojem je tražbinu tužitelja osporio u cijelosti.
3. Povodom prigovora je javni bilježnik spis predmeta proslijedio sudu koji je rješenjem poslovni broj 8 Povrv-355/2019-2 od 9. kolovoza 2019. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 24. lipnja 2020. tužitelj je naveo da je tuženiku pružao kroz dulje vrijeme usluge pranja i peglanja zatraženih artikala, koje da mu nisu plaćene za utuženo razdoblje.
4.1. U istom podnesku je predložio određivanje osiguranja prethodnom mjerom.
5. Na ročištu od 26. lipnja 2020. tuženik je naveo da je tužitelju iznosio prigovore na utužene račune, tražeći da se isti usklade sa dogovorenom cijenom, te da je sporni dug, proizišao u lipnju i srpnju 2019. platio temeljem objedinjene fakture izdate u rujnu 2019.
6. U podnesku od 10. srpnja 2020. tužitelj je osporio navode tuženika u cijelosti kao neosnovane. Posebno je istaknuo da je tuženik nastavio suradnju s tužiteljem nakon što mu je prigovorio na cijene, što znači da je pristao u cijelosti na tužiteljev cjenik, da izdati paragon blokovi nisu relevantni jer da predstavljaju privatnu evidenciju tuženika, dok da tužitelj uredno vodi svoju evidenciju po kojoj da izdaje račune.
7. Na pripremnom ročištu održanom 24. srpnja 2020. su stranke ponovile ranije navode te je zaključen prethodni postupak.
8. Rješenjem poslovni broj 5 Povrv-355/2019-27 od 23. listopada 2020. sud je odredio predloženu prethodnu mjeru.
9. Na ročištu glavne rasprave održanom 25. studenog 2020. stranke su ostale kod iznijetih navoda, te su saslušani svjedoci UM, ĆM i SM, te je određeno provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Maji Kostijal, koja je 26. ožujka 2021. u spis dostavila pisani nalaz i mišljenje.
10. U podnesku od 13. travnja 2021. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje, navodeći da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzela u obzir navod tuženika da je u mjesecu rujnu platio zbirni račun na sveukupan iznos od 35.006,63 kune broj 101/0001/214, koji se nalazi u spisu, a za kojeg tuženik tvrdi da sukladno međusobnom dogovoru stranaka obuhvaća i utuženo razdoblje.
10.1. Vještakinja se u dopisu od 14. travnja 2021. očitovala na primjedbe tuženika na način da je navela da se račun kojeg tuženik spominje ne odnosi na utuženo razdoblje, te da bi za odgovor na to pitanje trebala izraditi dopunu nalaza i mišljenja nakon što izvrši analizu usluga koje je tužitelj pružio tuženiku u kolovozu 2018.
10.2. U podnesku od 20. travnja 2021. tuženik je predložio da se njega (tuženika) pozove na uplatu predujma za dopunu nalaza i mišljenja vještaka, a što je predložio i tužitelj u podnesku od 20. svibnja 2021.
10.3. U podnesku od 21. ožujka 2022. tuženik je naveo da on nije dužan snositi predujam troškova dopune nalaza i mišljenja vještaka.
10.4. Na ročištu od 8. rujna 2022. stranke su ostale pri ranijim navodima, tuženik je predložio dopunu nalaza i mišljenja vještaka, čemu se tužitelj usprotivio. Tuženik je izrijekom naveo da je spreman snositi troškove dopune vještačenja, ukoliko mu to bude naloženo, vještakinja je ostala pri danom nalazu i mišljenju te je navela koju bi joj dokumentaciju trebalo dostaviti za izradu dopune nalaza i mišljenja.
11. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-355/2019-62 od 28. veljače 2025. odredio provođenje dopunskog financijsko-računovodstvenog vještačenja i pozvao tuženika na uplatu predujma, a što tuženik nije učinio.
12. Na ročištu glavne rasprave od 18. srpnja 2025. stranke su ostale pri ranijim navodima, tuženik je zatražio dodatni rok za uplatu predujma za dopunu nalaza i mišljenja vještaka, navodeći da rješenje kojim je isto određeno nije zaprimio, što je sud odbio.
13. Na ročištu glavne rasprave od 11. rujna 2025. sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i zaključio raspravljanje.
14. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom naknade temeljem ugovora o djelu.
15. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
16. Među strankama nije sporno da su iste bile u trajnom poslovnom odnosu u duljem vremenskom razdoblju, kako prije utuženog razdoblja, tako i nakon istog. Poslovni odnos se odvijao tako što je tužitelj vršio usluge pranja i glačanja raznih vrsta rublja tuženika, koje ovaj ima u apartmanima kojima je upravljao. Među strankama nije sporno ni da je tužitelj svoje usluge pružio tuženiku i u lipnju i srpnju 2018. godine, odnosno u utuženom razdoblju.
16.1. Opisane činjenice sud je utvrdio kao nesporne između stranaka, koje u skladu sa odredbom članka 221. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP). Stoga sud nije imao potrebe te činjenice utvrđivati dokazima.
17. Među strankama su sporne količina pruženih usluga u utuženom razdoblju, visina naknade i činjenica je li tuženik ispunio svoju obvezu prema tužitelju plaćanjem "zbirnog računa" u listopadu 2018. Te je činjenice sud utvrdio dokazivanjem i na temelju pravila o teretu dokazivanja.
18. U dokaznom postupku sud je saslušao u svojstvu svjedoka UM, ĆM i RM, u svojstvu stranke MM i GM, pročitao isprave sadržane u spisu proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Maji Kostijal, koja je analizirala svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis i na temelju te analize dala svoj nalaz i mišlenje.
18.1. Svjedokinja UM iskazuje da je radila u knjigovodstvenom servisu za tvrtku Jadera sve do 1. siječnja 2019. gdje su obavljali knjigovodstvene usluge za tužitelja. Nije joj poznato o čemu se radi u ovom konkretnom sporu, nije poznato ime ĆM, ne može se sjetiti tvrtke Adriaticum travel jer ih je bilo jako puno u njezinom radnom vijeku i ne sjeća se prigovora upućenih od tog trgovačkog društva.
18.2. Svjedokinja ĆM u bitnom navodi da radi na radnom mjestu kao referent kod tuženika negdje od 2015. pa na dalje, u opisu njenog posla je da vodi poslove sve vezano za turističke usluge koje pružaju u apartmanima. Što se tiče konkretnog spora o poslovnoj suradnji općenito sa tužiteljem je komunicirala sa RM i gospodinom MM, a kada bi došlo do nekih problema oko računa upućena sam na gospođu UM s kojom sam komunicirala samo putem e-maila i telefonski. Navodi kako su ovdje sporni artikli u utuženim računima broja 73 i 87, kao i njihov iznos. Kao pojašnjenje navodi da joj je prvotno poslan račun broj 58 od 30. lipnja 2018., na koji je prigovorila da određene artikle na računu oni ne posjeduju, a to su nadstolnjak, mala štep deka, mala plahta i mala navlaka, obzirom da u njihovim apartmanima nema kreveta za jednu osobu već samo bračni. Nakon prigovora, taj račun je storniran, ispravljena je faktura i izdan je račun broj 73 u iznosu od 9.725,00 kn, na kojem piše usluga za lipanj 2018. Na tom računu se opet pojavljuju nepostojeći artikli osim što su makli nadstolnjak te ponovno prigovara računu. Međutim, račun broj 73 nije bio storniran kao što je trebao biti po dogovoru, ostao je na konto kartici. Nakon toga joj tužitelj izdaje račun broj 87 na iznos od 16.208,75 kn na kojem piše usluga za lipanj i srpanj 2018. Smatra da je iznos sa računa broj 73 uduplan te ponovno stavljen na račun broj 87. Nakon komunikacije i dogovora sa gospođom UM i svih njenih prigovora, dostavljen joj je račun broj 101 u iznosu od oko 35.000,00 kn koji je po dogovoru objedinjen za usluge od lipnja do rujna 2018. te koji je račun u cijelosti isplaćen tužitelju i s tim računom da su pokrivene sve tuženikove obveze prema tužitelju. Također ističe kako je bio dogovor da ima rabat od 10% koji nije naveden na utuženom računu broj 87 dok onda po njenom prigovoru zašto nema rabata, rabat je stavljen na objedinjeni račun broj 101. Što se tiče poslovne suradnje sa tužiteljem, navodi kako surađujeu od 2016. godine, a surađivali su sa tužiteljem do svibnja 2019. godine i osim ova dva utužena računa nemaju drugih sporova. Što se tiče poslovne prakse između njih, praksa je bila da tužitelj pokupi svu robu iz apartmana i odnese je kod sebe na pranje i peglanje. Obzirom da su oni imali jako puno apartmana, ovakav način poslovanja su dogovorili sa tužiteljem sa povjerenjem i nisu kontrolirali što i koje količine se uzimaju iz apartmana za pranje i peglanje. Jedina njena kontrola količine uzetih artikala je bila da bi tužitelj pisao paragon blokove te bi joj ih predao na kraju mjeseca, a evidencije o količini izvršenih usluga koje su dostavljene uz utužene račune, tužitelj bi predao samo kad bih ga to zatražila. Izdavanje faktura je bilo nekad odmah na kraju mjeseca, nekad i dva mjeseca odjednom. Navodi i da na fakturi računa broj 101 piše samo rujan 2018. i nemoguće je da je ta količina potrošena u rujnu 2018. godine. Sa gospodinom RM je komunicirala oko dostave robe, kada bi se našao višak ili manjak robe u apartmanima.
18.3. Svjedok SM navodi da je kod tužitelja radio na radnom mjestu voditelja poslovanja praonice od negdje 2011. do 2017. ili 2018. U opisu njegovog radnog mjesta je bilo da ide na teren u različite apartmane te prikuplja robu za pranje i peglanje koju je obavljala praonica Lavandiera. Što se tiče konkretnog spora navodi da je uzimao robu od firme Adriaticum travel iz njihovih apartmana te ih nosio u praonicu tužitelja na pranje i peglanje i vršio povrat te iste robe natrag u apartmane. Konkretna praksa je bila da bi dobio poruku od ĆM u koje apartmane treba ići po robu, došao bi u apartman te bi mu čistačica predala robu ili bi roba bila ostavljena ispred vrata u crnim vrećama za smeće. Onda bi ih odnio u praonu na pranje i peglanje. Kada bi roba izlazila sa pegle, popisivao bi svu robu jer je tako najjednostavnije. Uzeo bi običan papir, pisao koja roba izlazi sa pegle, prepisao sve to na paragon blokove te bi svu opranu robu zajedno sa paragon blokovima odnio nekad čistačicama u apartman, nekad bi ih ostavio ispred vrata, nekad odnio u agenciju kod ĆM, ovisno o dogovoru sa ĆM. Napominjem kako ništa od toga nisu potpisivali. Paragon blok ima dva lista, kopija bi išla mom poslodavcu dok bi original odnio kod tuženika zajedno za opranom i opeglanom robom. Ne sjeća se da li je ikada dobivao od tuženika prigovore za srpanj i lipanj 2018.
18.4. Zastupnik po zakonu tužitelja JM navodi kako je direktor tužitelja od osnivanja. Sa tuženikom ADRIATICUM TRAVEL d.o.o. su imali poslovnu suradnju od 2016. do 2019. godine. Ta suradnja se odvijala dobro. Oni su pojedinačno dogovarali cijene naših usluga sa ADRIATICOM TRAVEL d.o.o. Koliko se sjećam nisu povisili cijene nakon prvotnog dogovora. Možda i jesmo, ali sada se to zbog proteka vremena ne može sjetiti, odnosno, sada se sjeća, od 2016. pa do kraja naše poslovne suradnje do kraja 2016. se povisila cijene naše usluge, to je normalno. Oni su imali cjenik koji je bio jedan za sve. Oni su prije sezone cijenu promijenili na način da su je povisili, formirali su novi cjenik i o tome su svoje klijente obavijestili. Obavijestili su i tuženika, jer da nisu, ne bi prije plaćali račune. Ne može se sada sjetiti kako je došlo do prestanka naše suradnje, oni su smanjili kapacitet i mislim da im nije više bila isplativa naša usluga. Također, nisu nam podmirili račune koji su utuženi u ovom postupku, njima ADRIATICUM TRAVEL d.o.o., nije ništa prigovorio na cjenik koji smo objavili, niti usmeno, a niti pismeno. Po tom cjeniku su nam podmireni drugi računi iz te godine, osim ovih koji su predmet ovog spora, misli da je između tužitelja i tuženika bio ugovoren rabat od 10%, ali se ne može sjetiti u koje je doba ugovoren točno. Rabat nije bio isti za cijelu godinu, niti ga je bilo za cijelu godinu. On se ne sjećam da li je taj rabat iskazan na spornim računima, ali mislim da je. Ne sjeća se niti da li je primijenjen rabat po prigovoru tuženika ili prethodno prilikom izdavanja računa. Neke paragon blokova iz spisa je ispisivao on osobno,a neke je SM koji je tada bio njihov zaposlenik. On nije kontrolirao primjerke paragon blokove koje je ispisivao SM, ali mu vjeruje 100%, isto kao da ih je on ispisivao.
18.5. Zastupnik po znanju tuženika GM navodi da je direktor tuženika od osnivanja, da o predmetu spora nema neposrednih saznanja obzirom da u poslovnoj suradnju sa tužiteljem nije neposredno sudjelovao već je sve u ime tuženika obavljala njegova supruga ĆM.
18.6. Vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke Maja Kostijal u svom pisanom nalazu i mišljenju, kod kojeg je ostala i kada je neposredno saslušana na ročištu, a kojeg je izradila nakon analize računovodstvene dokumentacije koja se nalazi u spisu, daje mišljenje da je tužiteljeva dokumentacija neuredna, da je izdavao paragon blokove bez datuma, a i da ima mnogo duplih paragon blokova, da je u specifikaciji na osnovu koje je radio fakture iznos cijena drukčiji nego na paragon blokovima, te da je dva puta obračunavao PDV tuženiku na isporučene usluge. Tužitelj da je tuženiku za ispostavljene usluge pranja rublja za period od 1. lipnja 2018. do 30. lipnja 2018. ispostavio fakturu u iznosu većem za 3.067,00 kuna od pripadajućeg (račun broj 73/0001/214) a za usluge pružene u srpnju 2018. za 8.943,00 kuna više od pripadajućeg prema paragon blokovima (račun broj 87/0001/214).
18.6.1. U nalazu je vještakinja sve valjano obrazložila, dokumentirala i izradila odgovarajuće tablice, prikazavši pojedinačno količine pruženih usluga i vrijednosti istih. Vidljivo je iz nalaza da su te činjenice utvrđene na temelju paragon blokova koje je tužitelj izdavao tuženiku prilikom svake isporuke usluge, na kojima su naznačeni količina, jedinična i skupna visina naknade.
19. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Maje Kostijal kao stručan i objektivan, sukladan je pisanoj dokumentaciji u spisu (na temelju koje je i izrađen), a u pretežnom dijelu i izvedenim personalnim dokazima. Također, stranke nisu imale primjedbi na isti, osim primjedbe tuženika na temelju kojih se trebala izraditi dopuna nalaza i mišljenja. Dakle, stranke ne prigovaraju nalazu i mišljenju vještakinje u dijelu u kojem je izračunala i utvrdila pruženu količinu i vrijednost usluga u utuženom razdoblju.
19.1. Stoga je sud količinu pruženih usluga koje je tužitelj pružio tuženiku utvrdio prvenstveno na temelju nalaza i mišljenja vještaka kojeg je, kako je rečeno, prihvatio u cijelosti. Iz iskaza svjedoka SM, kojeg sud također prihvaća, vidljivo je da bi on ispisivao paragon blokove odmah po obavljanju pojedinačne usluge pranja i glačanja rublja, jedan primjerak paragon listića bi dao tuženiku prilikom vraćanja obrađenog rublja, a drugi zadržavao za tužitelja. Sadržaju paragon blokova tuženik nije prigovarao, već sadržaju računa i specifikaciji koje je tužitelj naknadno sačinjavao.
19.2. U ovoj situaciji, kada se sadržaj opisanih paragon blokova razlikuje od kasnije izrađenih računa i specifikacija, sud prihvaća kao istinit sadržaj paragon blokova, kojima tuženik nije prigovorio prilikom preuzimanja robe ni naknadno, te je količinu usluga odredio na temelju istih sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
20. Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Obzirom da tuženik nije osporio da bi mu tužitelj pružio usluge, odnosno obavio poslove pranja i glačanja rublja, sud je zaključio da su iste sklopile ugovor o djelu temeljem kojega je tužitelj izveo tuženiku opisane poslove.
20.1. Prema članku 613. stavcima 1. i 2. ZOO naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom, a ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.
20.2. U situaciji kada tužitelj uz isporuku robe nakon izvršene usluge pranja i glačanja tuženiku izdaje paragon blok na kojem je prikazana količina izvršene usluge i cijena iste, a tuženik, koji se nalazi u trajnoj poslovnoj vezi s tužiteljem to ne osporava, ovaj sud smatra da je time konkludetnom radnjom pristao i na takvu visinu naknade, koju je tužitelj ponudio. Time je visina naknade svaki put pojedinačno i ugovorena. Stoga, čak i ako ona ne odgovara nekakvom cjeniku tužitelja u potpunosti, valja prihvatiti visinu naknade opisanu u pojedinim listićima paragon blokova koje je izdao tužitelj, a tuženik ih nije osporio. Iz tog razloga je tužbeni zahtjev prihvaćen u visini, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka, a koju je visinu utvrdio vještak analizom paragon blokova, na temelju pojedinačne visine naknade navedene u svakom paragon bloku.
20.3. Zbog opisanih razloga, u odnosu na utvrđenje količine pruženih usluga i visine naknade nije potrebna daljnja analiza personalnih dokaza, čiji se sadržaj odnosi prvenstveno na činjenice koje su utvrđene kao nesporne, a isprave je valjano i detaljno analizirala vještakinja u svom nalazu i mišljenju.
21. U odnosu na prigovor tuženika da bi on ispunio svoju obvezu plaćanjem zbirnog računa za rujan 2018. sud analizom izvedenih dokaza nije mogao utvrditi tu činjenicu, a vještačenje nije provedeno u odnosu na tu činjenicu jer tuženik nije uplatio traženi predujam.
21.1. Teret dokaza u odnosu na činjenicu da bi tuženik ispunio svoju obvezu prema tužitelju leži na tuženiku. Dakle, on je dužan tu činjenicu dokazati, pa i predujmiti iznos potreban za provođenje vještačenja u odnosu na istu, a pogotovo nakon što se sam obvezao da će snositi trošak dopune vještačenja.
21.2. U odnosu na navedenu činjenicu, a bez da je provedeno vještačenje, sud ne prihvaća iskaz svjedokinje ĆM u dijelu gdje ova navodi da joj je, nakon komunikacije i dogovora sa gospođom UM i svih njenih prigovora, dostavljen je račun broj 101 u iznosu od oko 35.000,00 kn koji je po dogovoru objedinjen za usluge od lipnja do rujna 2018. te koji je račun u cijelosti isplaćen tužitelju i s tim računom da su pokrivene sve tuženikove obveze prema tužitelju.
21.3. Te činjenice se ne sjeća UM, a niti proizlazi iz preostalih personalnih dokaza, niti iz sadržaja priloženih isprava.
21.3. Iz računa broj 101 (l.s. 190) nije vidljivo da bi se on odnosio i na usluge pružene u lipnju i srpnju 2018., pa je tuženik sadržaju tog računa mogao (i trebao) prigovoriti nakon što mu je taj račun izdan, a što nije učinio.
21.4. Iako je količina usluge prikazana u tom računu veća od spornih i utuženih, uz uvažavanje napisano pod 21.3., ne može se isključiti mogućnost da isti obuhvaća i usluge pružene u mjesecu kolovozu 2018., a ne samo u rujnu, kako je navedeno. Kolovoz predstavlja vrhunac turističke sezone, kada je tužiteljeva usluga najpotrebnija tuženiku. Međutim, samo na osnovi navedenog sud ne može te činjenice utvrditi s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti.
22. Odredba članka 221.a ZPP navodi da ko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
22.1. Iz gore opisanog proizlazi da činjenicu ispunjenja obveze, koju je dužan dokazati tuženik, sud na temelju izvedenih dokaza, iako postoji određena doza vjerojatnosti, nije uspio sa sigurnošću utvrditi, pa je primjenom opisane zakonske odredbe utvrđeno da tuženik nije ispunio utuženu obvezu, pa je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.
22.2. Obzirom da su obje stranke pravne osobe, iste su poduzetnici sukladno odredbi članka 3. točke 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022 – dalje: ZFPPN), te se na njihove međusobne poslovne odnose prvenstveno primjenjuju odredbe tog zakona (lex specialis).
22.3. Prema odredbama članka 12.a stavaka 1. i 2. ZFPPN, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze. Stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.
22.4. Iz navedenih razloga je tuženik dužan tužitelju platiti zatezne kamate po utuženim računima, od dana zakašnjenja s ispunjenjem obveze, koji dani su navedeni u vjerodostojnoj ispravi, pa do isplate, po opisanoj kamatnoj stopi. Stoga je osnovan i tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata u cijelosti.
23. Tužitelj je pravodobno, prije zaključenja raspravljanja, zatražio naknadu troškova postupka tražeći za sastavljanje prijedloga za određivanje prethodne mjere, podneska od 10. srpnja 2020., te za zastupanje na ročištima od 26. lipnja 2020., 24. srpnja 2020., 25. studenog 2020., 8. rujna 2022., 18. srpnja 2025. i 11. rujna 2025. po 100 bodova za svaku opisanu radnju, uvećano za PDV, predujam za vještačenje u visini od 530,89 EUR, predujam za provedbu prethodne mjere od 132,72 EUR, kao i za sudske pristojbe po nalogu suda.
23.1. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je primijenio odredbu čl. 154.st.2. ZPP. Sukladno navedenoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
23.2. Obzirom na omjer iznosa za koji je tužbeni zahtjev prihvaćen i onoga za koji je odbijen, tužitelj je u parnici uspio sa 60%, a tuženik sa 40 %. Kada se od postotka uspjeha tužitelja odbije postotak uspjeha tuženika, dobije se iznos od 20%.
23.3. Sud smatra da su sve popisane radnje tužitelja bile istom potrebne za svrhovito vođenje postupka.
23.4. Za sastavljanje prijedloga za određivanje prethodne mjere tužitelju valja priznati vrijednost od 100 bodova temeljem Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 – dalje: Tarifa), uzevši u obzir visinu vrijednosti predmeta spora. Isto mu po 100 bodova treba priznati i za sastavljanje obrazloženog podneska od 10. srpnja 2020. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife i za zastupanje na ročištima od 25. studenog 2020., 8. rujna 2022., 18. srpnja 2025. i 11. rujna 2025., sukladno odredbi Tbr. 9. toč. 1. Tarife, na kojim ročištima se raspravljalo o glavnoj stvari te su se izvodili dokazi. Na ročištima od 26. lipnja 2020. i 24. srpnja 2020. raspravljalo se samo o procesnim pitanjima pa tužitelja pripada visina iznosa od po 50 bodova, temeljem Tbr. 9. Toč. 2. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika tužitelju je priznato ukupno 700 bodova. Temeljem Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura, a sukladno Tbr. 42 Tarife ima pravo obračunati PDV, koji je propisan u visini od 25%. Stoga je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika utvrđen trošak od 1750,00 eura. Također je tužitelju priznat stvarni trošak uplaćenih predujmova u traženom iznosu od 663,61 euro, pa je tužitelj imao ukupni trošak od 2.413,61 euro. Kako trošak pristojbe nije dovoljno specificiran, sud zahtjev u tom dijelu ne može razmotriti.
23.5. Kada se iznos od 2.413,61 euro pomnoži sa postotkom od 20%, opisanim pod 23.2. dobije se 482,72 eura, za koji je iznos valjalo prihvatiti zahtjev za naknadom troškova postupka, a preostali dio zahtjeva, do traženog iznosa od 2.513,61 euro, odnosno za daljnjih 2.030,88 eura odbiti kao neosnovan.
U Zadru 30. rujna 2025.
Sudski savjetnik
Sudac
Andrej Margarin
Tomislav Jurlina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
Rok za žalbu je petnaest dana.
Žalba protiv ove odluke ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po punomoćnici,
- tuženiku po punomoćnici,
- u spis.
