Poslovni broj P-173/2025-7

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa Iva Kaselj Šabić, odvjetnica u OD Grgić & partneri, Zagreb, Pisarnica Osijek, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, OIB 84424023604, Republike Hrvatske 1 b, Požega, kojeg zastupa Dominik Brekalo, odvjetnik iz Požege, radi isplate 431,35 eura, dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, Republike Hrvatske 1B, OIB: 84424023604 isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od 431,35 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. kolovoza 2022., do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana na IBAN [broj bankovnog računa] uz naznaku poziva na broj 230513810130.

II. Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, Republike Hrvatske 1B, OIB: 84424023604 podmiriti i isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 sve prouzročene mu troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a sve u roku od 15 dana na IBAN [broj bankovnog računa] uz naznaku poziva na broj 230513810130“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (dvjestopedeseteura).

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 13,27 eura (trinaesteuraidvadesetsedamcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda je 5. svibnja 2025., zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika radi regresne naknade štete u iznosu od 431,35 eura.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 04. svibnja 2025., u vremenu oko 21:00 sati na kolniku LC 41032 između mjesta Komarovci i Doljanovci došlo do udara osobnog vozila u srneću divljač – srnjak na način da je vozač VG upravljao s osobnim vozilom marke Seat Ibiza registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom navedene lokalne ceste smjerom jug-sjever te je dolaskom do 300 metara sjeverno od mjesta Komarovci sa zapadne poljoprivredne površine na kolnik istrčala srneća divljač te je došlo do udara tijelom divljači u prednji lijevi dio osobnog vozila.

2.1 Da se prometni događaj dogodio na mjestu zajedničkog lovišta broj XI/108 „Kaptol“ lovozakupnika Lovačko društvo za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vepar“ Kaptol , da je o događaju izviješten predsjednik lovačkog društva te je isti poslao na teren lovca ĆG koji je u 21:18 sati stigao na mjesto događaja i preuzeo brigu o divljači.

2.2 Također da je održavanje i označavanje mjesta štetnog događaja i to lokalne ceste 41032 (LC 41032) između naselja Komarovci i Doljanovci u nadležnosti tuženika , da su djelatnici Policijske postaje Požega utvrdili mjesto nastanka događaja te da na istome nije postavljena vertikalna prometna signalizacija koja bi označavala opasnost od divljači na cesti.

2.3 Da je tužitelju povodom nastalog štetnog događaja odštetni zahtjev radi naknade nastale imovinske štete na oštećenom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] po polici osiguranja od odgovornosti br. 804271894 podnio oštećenik VG a kojem je po utvrđenom pravnom osnovu i visini isplaćen ukupan iznos od 431,35 € 16. kolovoza 2022.

2.4 Polica osiguranja od odgovornosti br. 804271894 ugovaratelja Ministarstva poljoprivrede sklopljena je s osiguranicima i to svim davateljima prava lova i lovoovlaštenicima u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji a oštećenici su treće osobe u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti.

2.5 Po isplaćenoj naknadi, tužitelj je obzirom na mjestu događaja nije postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, zatražio očitovanje od tuženika a koji se očitovao da nije zaprimio zahtjev lovozakupnika „Vepar“ V za postavljanje prometnog znaka te je isti otklonio svoju odgovornost.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti, ne osporava štetni događaj na način da je 4. svibnja 2022., došlo do prometne nesreće na cesti između mjesta Komarovci i Doljanovci uslijed udara osobnog vozila u divljač , kojom je počinjena šteta na vozilu u iznosu od 431,35 eura, te da je tužitelj svom osiguraniku isplatio navedeni iznos u cijelosti.

3.1 Da tužitelj u tužbi ističe kako ima pravo na subrogacijsko potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika temeljem članka 23. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti kojim je regulirana subrogacija a u vezi sa člankom 963. Zakona o obveznim odnosima i to jer je tuženik odgovoran po osnovu presumirane krivnje iz razloga što nije postupio po pozivu lovoovlaštenika za postavljanjem prometnog znaka „Divljač na cesti“ a sve temeljem članka 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, što je po tuženiku u cijelosti neosnovano i neutemeljeno.

3.2 Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio i dopise koje je uputilo LD „Vepar“ a na koje se tužitelj i poziva da je LD „Vepar“ uputilo zahtjev za postavljanjem znaka opasnosti „Divljač na cesti“ za lovište oznake XI/108, odnosno na prometnici gdje se dogodila prometna nesreća, a što nije točno, već da je lovačko društvo dostavilo obavijest tuženiku o mogućim prijelazima divljači preko prometnica i to u sva tri zahtjeva za županijsku cestu oznake ŽC 4101 i oznake ŽC 4115 i to za lovišta oznake IX/108, a iz potvrde policijske postaje Požega, kao i iz nepobitnih činjenica koje je

potvrdio tužitelj, razvidno je da se štetni događaj dogodio na području lovišta oznake XI/108., a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. članka 50. Zakona o cestama nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

3.3 U konačnici tuženik ističe kako nije nikada zaprimio zahtjev za postavljanjem znaka „Divljač na cesti“ na području kojega se dogodila predmetna prometna nesreća, te time nije postupio protivno obvezujućim zakonskim i podzakonskim propisima.

4. Tijekom postupka i tužitelj i tuženik ustrajali su kod svojih navoda, a tužitelj očitujući se na odgovor na tužbu tuženika navodi da je osiguranik tužitelja uputio istome dopis za drugo lovište označeno brojem IX/108 a ne XI/108 na način da se radi očito o omašci u pisanju jer je tužitelj dostavio kartu lovišta iz kojeg je jasno vidljivo da prometni pravac na kojem je došlo do štetnog događaja prolazi kroz predmetno lovište kojim gospodari lovačko društvo „Vepar“ te da se radi o županijskoj cesti ŽC 4101 u kojoj je u sastavu lokalna cesta 41032 uz napomenu da tuženik nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to u potvrdu PP Požega (stranice 7-8 spisa), podaci o prometnoj nezgode (stranica 9 spisa), e-mail komunikacija LD „Vepar“ i ovlaštene osobe tužitelja (stranica 10 spisa), Potvrde o primitku (stranica 11), e-mail komunikacija vezana uz dostavu regresnog zahtjeva i odgovora na regresni zahtjev tužitelja i tuženika (stranica 13-16), ispis iz Registra udruga (stranica 17-19), detalji lovišta XI /108, m (stranice 20-21), polica osiguranja od odgovornosti tužitelja i Ministarstva poljoprivrede (stranica 22), Ugovor Ministarstva poljoprivrede i tužitelja o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama (stranice 23 -31), Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (stranice 30-43), potvrda o izvršenom plaćanju Sporazum o izvansudskoj nagodbi, prijava i zahtjev za naknadu štete (stranice 41-45), Obračun visine štete (stranice 46), izvid štete sa fotografijama i prometnom dozvolom (stranica 47-50, te u dopise koje je LD „Vepar“ poslalo ŽUC Požeško -slavonske županije od 13. kolovoza 2021., 18. listopada 2022., te 20. svibnja 2024.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku za nastala oštećenje na vozilu iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač (srnjak), koji je izletio na cestu 4. svibnja 2022., u 21,00 sat na cestu između naselja Komarovci i Doljanovci.

7.1 Za napomenuti je da sukladno odredbi članka 2. stavak 1 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje ZPP), sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

7.2 Iz sadržaja tužbenog zahtjeva tužitelja navodi da se predmetna prometna nesreća dogodila dana 4. svibnja 2025., iako podaci iz dokumentacije u spisu upućuju na zaključak da se ista dogodila 4. svibnja 2022., no za napomenuti je da tuženik tijekom postupka nije osporavao datum nastanka prometne nesreće, okolnost da je u istoj oštećeno vozilo osiguranika tužitelja niti da je prometnom nesrećom nastala šteta u iznosu od 431,35 eura koju je tužitelj svom osiguraniku platio.

8. Za napomenuti je da iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da se predmetna prometa nesreća dogodila na kolniku LC 41032 i da je ista u pogledu održavanja u nadležnosti tužitelja, iz potvrde PP Požega (stranica 7 spisa), vidljivo je da se ne može zaključiti da je cesta između naselja Komarovci i Doljanovci označena kao LC 41032 i da je tužitelj nadležan za njeno održavanje, no iz očitovanja tuženika (stranice 15-16 spisa), kao i očitovanja tijekom postupka sud zaključuje da isti ne osporavaju da se radi o lokalnoj cesti u sklopu ŽC 4101 a za čije održavanje su upravo oni nadležni.

9. Odredbom članka 461.a stavak 2 ZPP-a propisano je da u sporovima male vrijednosti, a u konkretnom slučaju radi se o takvom sporu, da su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

9.1 Sadržaj tužbenog zahtjeva upućuje na zaključak da tuženik sukladno odredbi članka 50. stavak 1 i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 114/2022., 4/2023., 133/2023, dalje ZC), koji glasi „Članak 50. (1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. (2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima“, odgovara po osnovi krivnje stoga što na zahtjev LD „Vepar“ nije predmetnu cestu na kojoj se dogodila prometa nesreća, označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima“, dakle da je LD „Vepar“ postupilo po obavezi iz članka 80. stavak 7 Zakona o lovstvu("Narodne novine" br. 99/2018., 32/2019., 32/2020., 127/2024., dalje ZL), koji glasi „Lovoovlaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta“

9.2 Za napomenuti je također da tužitelj uz tužbu kao dokaz da je LD „Vepar“ podnio tuženiku zahtjev za postavljanje prometne signalizacije „Divljač na cesti“ dostavlja preslike dvije potvrde o primitku sa naznakom da su oni pošiljatelji, da je tuženik primatelj te da su ista otpremljena 13.08.2021., i 18.10.2022 (list 11 spisa), predlažući na tu okolnost i izvođenje personalnih dokaza, a da sudu nisu dostavljeni dopisi koji su upućeni tuženiku.

9.3 U odnosu na okolnost zahtjeva za postavljanjem odgovarajuće prometne signalizacije na cesti na kojoj se dogodila prometna nesreća očitovao se tuženik u odgovoru na regresni zahtjev tužitelja (listovi 15-16), kao i na odgovoru na tužbu, a sadržaj istih kao i dokazi koje je tuženik dostavio tijekom postupka (stranice 56-58 spisa), upućuju na zaključak da tuženik ne osporava primitak pismena u odnosu na čije upućivanje je tužitelj dostavio potvrde o primitku ( točka 9.2 obrazloženja).

9.4 Tuženik upire u odnosu na sadržaj tih pismena da po istima nije postupio stoga

-što u istima nije sadržan nikakav zahtjev LD „Vepar“ radi postavljanje znaka opasnosti „Divljač na cesti“

-što je u istima lovište LD „Vepar“ opisano oznakom IX/108 iako se prometna

nesreća dogodila na cesti koja prolazi lovištem kojim gospodari LD „Vepar“ ali oznake XI/108.

9.5 Sud je prihvatio pojašnjenje tužitelja tijekom postupka da je u tim dopisima lovište kojim gospodari LD „Vepar“ omaškom označeno kao IX/108 a ne XI/108, zaprimajući predmetne dopise a s obzirom i na preostali sadržaj istih, sud je mišljenja da je tuženik zasigurno mogao, što vjerojatno i jeste, zaključiti, neovisno o pogrešnoj oznaci, da se njih obavještava sukladno odredbi članka 80. stavak 7. ZL-a, o mogućoj migraciji divljači upravo na području u odnosu na koje postoji njihova obaveza održavati ceste.

10. Sud stoga zaključuje da je tuženik bio uredno obavještavan sukladno odredbi članka 80. stavak 7. ZL-a, o mogućim migracijama divljači na području cesta za čije je održavanje nadležan i to za 2021., 2022., i 2024. godinu.

10.1 Unatoč tomu sporno je s obzirom na sadržaj tih pismena da, li je tuženik bio i u obavezi postavljati prometnu signalizaciju u odnosu na područja koja su navedena u tim obavijestima.

10.2 Kako je to već prethodno navedeno, odredbom članka 50. stavak 1 i 2. ZC- a propisano je „Članak 50. (1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. (2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima“

10.3 Posebni propisi po mišljenju suda odnose se na Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 92/2019, dalje Pravilnik ), koji uz ostalo propisuje:

„Članak 16. Znakovi opasnosti označavaju blizinu dijela ceste ili mjesto na cesti na kojem sudionicima u prometu prijeti opasnost.

Članak 17. (1) Znakovi opasnosti, u pravilu, se postavljaju na udaljenosti 150 do 250 m ispred opasnog dijela na cesti.

(2) Znakovi iz stavka 1. ovog članka mogu se postavljati i na udaljenosti manjoj od 150 m te većoj od 250 m ispred opasnog mjesta na cesti, ako to zahtijevaju okolnosti i sigurnost prometa na dijelu ceste na kojemu se znak postavlja. (3) Znakovima opasnosti, koji su postavljeni na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m, moraju biti pridružene i dopunske ploče na kojima se označava udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju.

(4) Na nepreglednim dijelovima cesta te u drugim slučajevima u kojima postoji opasnost da vozač iznenada i nepripremljen naiđe na opasno mjesto na cesti, znak opasnosti može se ponoviti više puta ispred opasnog mjesta te će se u tim slučajevima postaviti i dopunske ploče s naznakom udaljenosti do opasnog mjesta.

10.4 Definicija riječi „zahtjev“ jeste „ono što tko traži, želja izražena u kategoričkom obliku“ odnosno „potreba ili očekivanje koje je iskazano, općenito se podrazumijeva ili je obvezatno“.

10.5 Dakle, nesporno je da se predmetna prometna nesreća dogodila na cesti u čiju nadležnost od strane tuženika spada njezino upravljanje a samim tim i održavanje.

10.6 Po mišljenju suda da bi u konkretnoj situaciji tuženik trebao postupiti u smislu postavljanja znakova opasnosti na prometnicama kojim upravlja a na mjestima za koje se može očekivati da bi divljač mogla istima prelaziti, tuženiku mora biti postavljen zahtjev u kojemu će predlagatelj konkretizirati točno mjesta na kojima takav znak treba biti postavljen, iz sadržaja obavijesti koje je LD „Vepar“ uputilo tuženiku krajnje uopćeno je definirano područje mogućeg prijelaza divljači preko ceste, dakle tuženik prilikom postavljanja znakova opasnost na cesti u obavezi je poštivati odredbe članka 16. i 17 citiranog Pravilnika, odnosno LD „Vepar“ je po mišljenju suda, a da bi tuženik mogao odgovarati po načelu krivnje zbog nepostupanja, trebao postaviti zahtjev za postavljanje znakova „Divljač na cesti“ te točno precizirati na kojem se dijelu ceste se ti znakovi trebaju postaviti, što po mišljenju suda nije učinio, te stoga sud nije našao niti propust u postupanju tuženika koji očito takav znak nije postavio na dijelu ceste na koju je istrčao srndać i oštetio vozilo vlasništvo osiguranika tužtelja.

11. Analizirajući materijalnu dokumentaciju u spisu sud zaključuje da je tužitelj svom osiguraniku, a na čijem vozilu je nastala materijalna šteta od naleta divljači dok je kretao LC 41032, istu na temelju Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj ( stranice 23-31), isplatio kao osiguratelj (Potvrda o izvršenom plaćanju - stranica 41 spisa).

12. Sud stoga zaključuje da u naravi tužitelj nema niti aktivnu legitimaciju potraživati regresnu isplatu naknade štete prema tuženiku. Tužitelj se poziva na zakonsku subrogaciju temeljem odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; u daljnjem tekstu ZOO), koji u stavku 1. propisuje: „Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu“.

13. Sud zaključuje da je tužitelj isplatio naknadu štete oštećeniku temeljem ocjene da je upravo njegov osiguranik LD „Vepar“odgovorno oštećeniku za štetu. Polica osiguranja od odgovornosti izdana je upravo za pokriće odgovornosti tužiteljeva osiguranika, ovdje lovačkog društva za štete trećima. Dakle, odgovorna osoba je lovačko društvo a sam tužitelj zaključuje isto kada plaća po polici osiguranja. Kod takvog stanja stvari na tužitelja ne mogu prijeći osiguranikova prava (prava lovačkog društva) jer ih osiguranik niti nema. Osiguranik (lovačko društvo) je odgovorna osoba umjesto koje je naknadu isplatio osiguratelj (ovdje tužitelj). To je kao da lovačko društvo isplati štetu oštećeniku pa naknadu te štete kao regres potražuje od tuženika. U tom slučaju nema zakonske subrogacije, a ugovorna očigledno ne postoji. Prava ima jedino oštećenik koji očigledno nije prenio svoja prava isplatitelju, odnosno tužitelju. Dakle, nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 963. ZOO-a, jer na tužitelja nisu prešla prava osiguranika – lovačkog društva koji ih u ovom slučaju nema.

14. Osim toga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a), odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24.), što sud u ovome postupku nije zanemario.

14.1 Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj), mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

14.2 Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, propisano člankom 50. ZC-a. Međutim da bi došlo do odgovornosti pravne osobe zbog nepostojanja prometne signalizacije, dakle znaka "Divljač na cesti", prometna nezgoda bi trebala biti u uzročnoj-posljedičnoj vezi s izlijetanjem divljači. Po mišljenju suda postojanje znaka ne bi spriječilo divljač pa niti onu koja je stradala kritične zgode, na izlijetanje a da li bi postojanje navedenog znaka utjecalo na vozača dakako treba cijeniti u svakoj konkretnoj prometnoj situaciji.

15. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na odgovornosti tuženika sukladno odredbi članka 50. stavak 1. i 2. ZC-a, sud temeljem utvrđenja u ovome postupku ne nalazi dokazanim postupanje tuženika protivno odredbama članka 50. stavak 1. i 2. ZC-a, stoga se nije upustio u utvrđenja eventualne odgovornosti lovoovlaštenika sukladno citiranim odredbama zakona u točci 14. obrazloženja niti treće osobe vozača da li je isključivo njegovom radnjom nastao štetni događaj (naprimjer neprilagođena ili nepropisna brzina kretanja u konkretnoj prometnoj situaciji), iz kojega razloga je i odbio predložene dokazne prijedloge tužitelja pod točkama 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 16. tužbenog zahtjeva držeći da istima činjenično stanje potrebito za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari ne bi drugačije bilo utvrđeno te je odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP - a i to članka. 151., članka 154. st. 1., članka 155. i članka 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

16.1 Sud je tuženiku koji je u cijelosti uspio u postupku, priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 250,00 eura i to na ime troška

-odgovora na tužbu od 25. lipnja 2025., u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8 toč. 1),

-pristupa ročištu od 23. rujna 2025., u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč.1) ukupno 200,00 eura

-PDV 25% u iznosu 50,00 eura

SVEUKUPNO 250,00 eura

16.2 Preko dosuđenog iznosa tužitelju nije priznat trošak

-sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući ista obveza nije nastala niti ju je tuženik platio.

16.3 Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 13,27 eura odbio kao neosnovan.

17. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku, 30. rujna 2025.

SUDAC

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.