REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl.br. P-9/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Royal Hotels & Resort d.o.o., OIB:41984487913, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Krolo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri odvjetničko društvo d.o.o , Miramarska cesta 24, Zagreb spram tuženice REPUBLIKA HRVATSKA zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, OIB: 5261342138587, Zagreb, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. srpnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, a objavljenoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Tužitelj - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao „ ZĆ“, i to: „put“, površine 59 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934- 01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa POMORSKOG DOBRA izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku te upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist Tužitelja - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 u cijelosti. 2. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

i

r i j e š i o  j e

I.

Ne dopušta se preinaka tužbe koja glasi:

"Utvrđuje se da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao „ ZĆ“, i to: „put“, površine 59 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica], put, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) na dan sklapanja Ugovora o o prodaji i kupovini od 13.04.1937., kao i na dan 02.06.1937. – dan uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-546/1937 na ime DĆ pok. Z, brodovlasnika u Dubrovniku na temelju Ugovora o o prodaji i kupovini od 13.04.1937., kao i na dan donošenja Odluke kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku od 19.05.1948, broj O-1/46 i Odluke od 07.01.1949., kao i na dan 10.11.1950. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br.: Z-1002/1950 upisa vlasničkog prava u korist Zemljišnog fonda za agrarnu reformu i kolonizaciju Narodne republike Hrvatske, kao i na dan 25.11.1950. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod Z-1061/1950 upisa vlasničkog prava na ime Općenarodne imovine čiji je organ upravljanja Gradski Narodni odbor u Dubrovniku, kao i na dan donošenja Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Grada Dubrovnika od 16.05.1951, broj 37428/50, kao i na dan 10.07.1951. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br.: Z-328/1951 kao organa upravljanja „RASADNIK“-gradsko privredno poduzeće Dubrovnik na temelj Rješenja izvršnog odbora Narodnog odbora Grada Dubrovnika od 16.05.1951., broj 37428/50, kao i na dan sklapanja Ugovora od 22.03.1971., II br. 1165/71, kao i na dan 06.05.1971. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-627/1971 upisa DRUŠTVENOG VLASNIŠTVA, nositelj prava korištenja Hotelsko-turističko poduzeće „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika na temelju Ugovora od 22.03.1971., II. br. 1165/71, kao i na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 donošenjem Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994., broj: 93-238 kojim je dana suglasnost na pretvorbu društvenom poduzeću „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o. Dubrovnik, kao i na dan 09.06.1998. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-1512/1998 – uknjižbe prava vlasništva u korist HOTEL NEPTUN d.d. Dubrovnik (kao društva koje je nastalo po okončanju postupka pretvorbe od društvenog poduzeća HTP NEPTUN p.o., kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro. "

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 600,00 eura u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi tužitelj navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku od 29.11.2024., posl.br.: Z-10528/2023 prihvaćen prigovor podnositelja prigovora ovdje tuženika, te je proveden upis pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje toga prava s imena tužitelja, te da je tužitelj upućen svoje pravo ostvarivati podnošenjem tužbe za ispravak. Tužitelj da ima stečeno pravo vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu. Ne osporava da se predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je ona utvrđena Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99). Predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi da predstavlja zemljište obraslo zelenim raslinjem, pri čemu da je u BZP-u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao „put“, ukupne površine 59 m2. Prije provođenja postupka obnove zemljišne knjige da je postojala dvojna izmjera za predmetnu nekretninu, tako da je katastar vodio svoju evidenciju po novoj izmjeri, a zemljišne knjige prema staroj izmjeri. Zbog različite evidencije nekretnina u katastru i zemljišnim knjigama, povijesno unazad tužitelj smatra da je otežano sagledavanje pojedinih isprava jer da se pojedine isprave vode prema staroj, a pojedine prema novoj izmjeri, a pri tome, usklađivanje katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja da nije bilo provedeno. Radi bolje preglednosti navodi se da predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri.

1.1. Tužitelj smatra da su u njegovu korist ispunjene pretpostavke iz čl. 217. st. 2. ZPDML/23 jer da je predmetna nekretnina formalnim aktom javne vlasti izuzeta iz pomorskog dobra, smatrajući da je tako bez obzira je li to oduzimanje bilo u cijelosti ili samo manjim dijelom.

1.2.Tužitelj smatra da se činjenica da je predmetna nekretnina izuzeta formalnim aktom iz pomorskog dobra dokazuje postojanjem upisa u zemljišnim knjigama Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951. (što da je provedeno u zemljišnim knjigama pod Z-328/51, s učinkom od 10.07.1951.) kada je kao organ upravljanja na ovoj nekretnini upisan RASADNIK-gradsko privredno poduzeće Dubrovnik. Potom da se, navodi tužitelj, društvo RASADNIK- gradsko privredno poduzeće 1955. godine integriralo s poduzećem RUDINE, te da je potom, navodi tužitelj, poduzeće RUDINE na temelju Ugovora o ustupanju prava korištenja zemljišta od 22.03.1971. ustupilo uz naknadu pravo korištenja predmetnog zemljišta HOTELSKO-TURISTIČKOM PODUZEĆU „DUBROVNIK (pravnom predniku tužitelja).

1.3.Tužitelj navodi da je navedeni Ugovor o ustupanju prava korištenja proveden u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-627/71 (s učinkom od 06.05.1971).

1.4.Tužitelj smatra da se naprijed navedene isprave imaju smatrati dokazom o ispunjenju pretpostavke iz čl. 217. st. 2. ZPDML/23 kojom je, po tužitelju, propisan izuzetak po kojem se iz pomorskog dobra mogla izdvojiti neka nekretnina ako je to učinila nadležna javna vlast do 24.05.1974. godine te da je u odnosu na takvu nekretninu dokazano da je u vlasništvu tužitelja neovisno o tome što je obuhvaćena Uredbom/99 jer da je, navodi tužitelj, prethodnom dodjelom tog zemljišta ta nekretnina izdvojena iz pomorskog dobra, na kraju izražavajući dvojbu da ako je ta nekretnina uopće i bila u obuhvatu pomorskog dobra. Nakon što je tužitelj u prvom dijelu tužbe (točka 15. tužbe) iznio činjenicu da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) prvotno prije 1950. godine predstavljala pomorsko dobro i da je predmetna nekretnina kao takva izuzeta iz pomorskog dobra formalnim aktom Rješenjem Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951., tužitelj u završnim navodima tužbe (točke 16-17) navodi da predmetna nekretnina ipak nije bila pomorsko dobro odnosno da prvotno po svojim izvornim prirodnim obilježjima ista nije bila pomorsko dobro već da je bila upisana u vlasničkom režimu, te da to proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg da je vidljivo da je predmetna nekretnina tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) bila upisana u vlasničkom režimu, te kao takva da je predstavljala stvar koja je sposobna biti objektom prava vlasništva i predmetom pravnog prometa. Na kraju tužitelj navodi da je kasnije za vrijeme socijalizma na temelju nacionalizacije i primjenom tadašnjih propisa predmetna nekretnina bila u pravnom prometu u statusu društvenog vlasništva (točke 17 tužbe), te je mišljenje tužitelja da je predmetna nekretnina kao takva mogla biti predmetom pravnog prometa, što da je ista i bila.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodi da je u konkretnom slučaju pomorsko dobro upisano u postupku obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovao i tužitelj, a u kojem postupku je tužitelj i upućen na pokretanje ovog postupka. Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (NN 6/99) da je određeno da nekretnina koja je predmet ovog postupka, novoformirana kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nastala od čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri) pripada pomorskom dobru. Pomorsko dobro da je određeno zakonom, a upis pomorskog dobra u zemljišnu knjigu da je deklaratorne naravi. U konkretnom slučaju da se radi o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog postupka. U konkretnom slučaju da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 217. stavak 2. ZPDML/23 jer da nekretnina koja je predmet postupka nikada nije izdvojena iz pomorskog dobra odlukom nadležnog tijela, niti da isprave na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju odluku nadležnog tijela kojim se nekretnina izdvaja iz pomorskog dobra. Nadalje navodi nisu ispunjene niti pretpostavke iz čl. 217. st. 3. tog zakona koja bi se primjenjivala u slučaju da u vrijeme pretvorbe društvenog poduzeća nekretnina koja je predmet postupka nije bila pomorsko dobro, pa su neosnovani navodi iz tužbe da sud u ovoj pravnoj stvari nije vezan Uredbom/99, odnosno da je dužan i ovlašten u ovoj pravnoj stvari raspraviti i odlučiti je li predmetna nekretnina prije donošenja Uredbe/99 bila po samom zakonu pomorsko dobro, te ovisno o utvrđenju te činjenice utvrditi da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja neovisno o tome što je Uredbom /99 utvrđena u obuhvatu granice pomorskog dobra. Navodi da je, trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe članka 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve i da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka – jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva. Dakle, tužitelj pretvorbom društvenog poduzeća Hotel Neptun (pravnog prednika tužitelja) da nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Navodi da tužitelj neosnovano prigovara da predmetna nekretnina nema svojstvo pomorskog dobra do provedbe upisa tog općeg dobra u zemljišne knjige. Opće dobro da još primjenom pravnih pravila par.287. OGZ- a nije bilo sposobno biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, te da se sukladno par. 1. austrijskog Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga od 19. prosinca 1929. u glavnu knjigu upisivalo tek ako je to zatražila osoba koja je na tome imala pravni interes. Upis ovog dobra u zemljišne knjige istovjetno (par.1.st.2.) je uređivao Zakon o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga od 18. svibnja 1930., te u dualističkom pristupu pravu vlasništva Zakon o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Sl.l.broj 12/65) koji je odredbom članka 1. stavak 1. uređivao da će se nekretnine u općoj upotrebi uknjižiti u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo bez naznake nositelja prava korištenja. Također da je Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 137/99) koji je bio u primjeni s trenutkom zasnivanja pravnog odnosa između stranaka odredbom članka 17. stavak 3. uređivao da se opće dobro upisuje u zemljišne knjige samo ako to zatraži osoba koja za to ima pravni interes ili kada je to određeno posebnim zakonom. Pomorsko dobro uređivano je kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, koje ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i/ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom (članak 48.). Uz zabranu stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru po bilo kojoj osnovi (članak 51. stavak 1.), izričito je uređivao (članak 56. stavak 1. PZ-a) da pomorskim dobrom upravlja, održava ga i zaštićuje Republika Hrvatska neposredno i/ili putem županija.

3. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za vlasništvo na nekretnini, kat. čest. [katastarska čestica], oznake „put“, površine 59 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je navedena pravna osnova stečena prije nego je predmetna nekretnina utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99). Nakon prethodnih utvrđenja predmet spora je i naložiti zemljišno knjižnom sudu brisanje upisa pomorskog dobra koji upis je na navedenoj nekretnini izvršen u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku, te upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja u cijelosti.

4. Dakle predmet spora su utvrđenja i činidbe vezano za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica], oznake „put“, površine 59 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. Tužitelj u tužbi pojašnjava da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri, što da je prikazano u potvrdi ureda za katastar od 05.03.2014. koju tužbi prilaže kao dokaz.

6. Tužitelj je činjenični historijat tužbe postavio na način da za predmetnu kat.čest 397, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri) u tužbi tvrdi da je prvotno u vremenu prije 16.5.1951. godine predstavljala pomorsko dobro jer da je navedenog dana formalnim aktom javne vlasti izuzeta iz pomorskog dobra (točka 15. tužbe), a u nastavku tužbe kontrirajući prethodnim navodima navodi da ista ta nekretnina još od prije 1950. godine nije bila u statusu pomorskog dobra (točka 17. tužbe).

7. Tužitelj takve suprotstavljene navode o istoj nekretnini dalje u tužbi pojašnjava. Tako u dijelu tužbe označenom točkom 15. tužitelj navodi da je predmetna nekretnina izuzeta iz pomorskog dobra formalnim aktom, a što da dokazuje upisom u zemljišnim knjigama Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951. Vezano za istu nekretninu tužitelj u dijelu tužbe označenom točkama 16. i 17. navodi da predmetna nekretnina nije bila pomorsko dobro odnosno da ista prvotno po svojim izvornim prirodnim obilježjima nije bila pomorsko dobro već da je bila upisana u vlasničkom režimu, te da to proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg da je vidljivo da je predmetna nekretnina tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) bila upisana u vlasničkom režimu, te kao takva da je predstavljala stvar koja je sposobna biti objektom prava vlasništva i predmetom pravnog prometa. Na kraju tužitelj navodi da je kasnije za vrijeme socijalizma na temelju nacionalizacije i primjenom tadašnjih propisa predmetna nekretnina bila u pravnom prometu u statusu društvenog vlasništva (točka 17 tužbe), te da je, po mišljenju tužitelja kao takva mogla biti predmetom pravnog prometa.

8. Ovaj sud je mišljenja da je tužitelj, time što je kroz izlaganja u tužbi umjesto prvotno u tužbi iznesene činjenice da je predmetna nekretnina prije u povijesti predstavljala pomorsko dobro u daljnjem koncipiranju svoje tužbe iznio činjenicu da ista ta nekretnina prije u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro, promijenio navode iz tužbe. Stoga se ima smatrati da je prvotno izneseni činjenični navod da je predmetna nekretnina prije u povijesti predstavljala pomorsko dobro tužitelj promijenio navodom da predmetna nekretnina prije u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro (čl. 191. st.3. ZPP) i to iz razloga što se u smislu čl. 219. st.1. ZPP tužbeni zahtjev ne može temeljiti na kontradiktornim i međusobno isključivim činjenicama. Takvom promjenom navoda, po mišljenju ovoga suda, tužitelj je svoj tužbeni zahtjev postavio i temeljio isključivo na činjeničnoj osnovi da predmetna nekretnina prije u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro, a što potvrđuju i navodi tužitelja iz podneska istoga od 30. lipnja 2025. godine u kojem detaljno obrazlaže i tvrdi da predmetna nekretnina do donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

(Uredbe/99) nikada nije bila u statusu pomorskog dobra. Na kraju tužitelj istim podneskom preinačava tužbu na način da je uz postojeći istaknuo i drugi tužbeni zahtjev i to na utvrđenje da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu počevši od sklapanja Ugovora o prodaji i kupovini od 13.04.1937. pa do donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro. (Navedenu preinaku tužbe sud nije dopustio o čemu se obrazlaže u nastavku).

9. Nastavno navedenom tužitelj je svoj tužbeni zahtjev temeljio i na činjenicama da stoga što predmetna nekretnina prije u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro da je ista bila upisana u vlasničkom režimu, da to proizlazi iz povijesnog

zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg da je vidljivo da je predmetna nekretnina tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) bila upisana u vlasničkom režimu, te kao takva da je predstavljala stvar koja je sposobna biti objektom prava vlasništva i predmetom pravnog prometa.

10. Na ovom mjestu potrebno je ukazati da je tužitelj činjenični historijat tužbe i u odnosu na činjenicu da li je predmetna nekretnina u povijesti izdvojena iz pomorskog dobra ili ista nije pomorsko dobro pa niti nije mogla biti izdvojena iz pomorskog dobra postavio na način da je u tekstu tužbe pod točkom 15. naveo da je predmetna nekretnina izuzeta iz pomorskog dobra formalnim aktom, a što da dokazuje upisom u zemljišne knjige Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951. da bi u činjeničnom izlaganju u podnesku od 30. lipnja 2025. godine (stranica 4. podneska, l.s.145) tužitelj naveo da je predmetna nekretnina bila predmetom upisa u zemljišnim knjigama kao privatno vlasništvo, te da to, po kazivanju tužitelja, nedvojbeno proizlazi iz povijesnih upisa iz tog vremena u zemljišnim knjigama, precrta katastarskog plana iz vremena prije 1959. godine, ali i pravomoćnih upravnih akata tadašnje javne vlasti koji su imali za predmet prijelaz predmetne nekretnine iz vlasničkog statusa u status društvenog vlasništva, koje se prenosilo i stjecalo sukladno tadašnjim pravilima po kojima se prometovalo nekretninama u društvenom vlasništvu, o čemu da svjedoče i isprave kojima je društveno poduzeće Rasadnik steklo predmetnu nekretninu u društveno vlasništvo od Narodnog odbora Dubrovnik (na temelju Rješenja izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951.), a koje je temeljem pravnog posla stekao prednik Tužitelja - HTP Dubrovnik (Ugovora od 22.03.1971.). Dakle svojim navodima iz podneska od 30. lipnja 2025. godine (stranica 4. podneska, l.s.145) tužitelj ne navodi da bi Rješenje izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951. predstavljalo formalni akt javne vlasti kojim je predmetna nekretnina izuzeta iz pomorskog dobra već da bi Rješenje izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951. predstavljalo upravni akt tadašnje javne vlasti koji je imao za predmet prijelaz predmetne nekretnine iz vlasničkog statusa u status društvenog vlasništva. U istom tom podnesku od 30. lipnja 2025. godine na stranici 7. podneska, l.s.148 tužitelj navodi da ako sud u ovom postupku utvrdi da se radilo o pomorskom dobru da se tada ima smatrati da je predmetna nekretnina bila izdvojena iz pomorskog dobra odlukom nadležnog tijela pozivajući se na upis u zemljišne knjige Rješenja izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951.

11. Sumirajući naprijed navedeno ovaj sud zamjećuje da je tužitelj činjeničnu konstrukciju tužbe postavio na način da je iznio činjenicu da predmetna nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro kao i da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro pa ako sud utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro onda tužitelj navodi da se Rješenje izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951. ima smatrati aktom tijela javne vlasti kojim je predmetna nekretnina izdvojena iz pomorskog dobra, (tada bi po tužitelju osnov za prihvaćanje tužbenog traženja bila odredba čl. 217. st.2. ZPDML), a ako sud utvrdi da predmetna nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro onda tužitelj navodi da se Rješenje izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951. ima smatrati aktom tijela javne vlasti kojim je predmetna nekretnina koja je u povijesti bila u vlasničkom statusu prešla u status društvenog vlasništva, koje se prenosilo i stjecalo sukladno tadašnjim pravilima po kojima se prometovalo nekretninama u društvenom vlasništvu (tada kao osnov za prihvaćanje tužbenog traženja tužitelj ukazuje na odredbu čl. 217. st.3. ZPDML/23 tumačeći istu argumentum a contrario da su valjani upisi prava vlasništva koji potječu od nekadašnjeg društvenog vlasništva s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama u društvenom vlasništvu provedeni u korist pravnih osoba koje u vrijeme njihove pretvorbe odnosno pretvorbe njihovog prednika nisu bile pomorsko dobro).

12. Budući se u smislu odredbe čl. 219. st.1. ZPP tužbeni zahtjev ne može temeljiti na kontradiktornim i međusobno isključivim činjenicama, a u smislu odredaba čl. 2., 7. i 186 ZPP-a sud je vezan činjeničnim osnovom tužbe, to je tužiteljev činjenični osnov ove tužbe kojim je sud vezan taj da predmetna nekretnina u vrijeme kada je tužitelj stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nije bila pomorsko dobro.

13. U slučaju utvrđenja da je predmetna nekretnina u vrijeme kada je tužitelj stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva bila pomorsko dobro utvrditi će se da li se tada ima smatrati da je predmetna nekretnina donošenjem, u zemljišne knjige upisanog, Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951. bila izdvojena iz pomorskog dobra.

14. Pored navedene činjenične osnove tužbenog traženja bitnim je ukazati da je tužitelj učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

15. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao isprave koje prileže spisu dok preostale dokaze nije izvodio kao nepotrebne.

16. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave i to;

-Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku 29.11.2024., posl.br.: Z-10528/2023 (l.s.15- 17),

-Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-495/2003 (l.s.18-20),

-Presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1672/1994 od 08.05.2003. (predmet ČĆ i dr. ./. [adresa]) (l.s.21-29),

-Presuda Županijskog suda u Rijeci, posl.br.: Gž-448/04 od 24.08.2005. (l.s.30-37),

-presuda i rješenje Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-307/06 od 20.06.2006. (l.s.38- 41),

-Izvod iz IUS-INFO pravnom praktikumu pod naslovom „Nekretnine u posebnom pravnom statusu, s posebnim osvrtom na pomorsko dobro u odnosu na ZPDML (NN 83/2023)“ (l.s.42-57),

- Izvod iz seminara u organizaciji Informator, održanog 27.03.2024 (l.s.53-57)

- Orto-foto snimak za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.57)

-Izvod iz katastarskog plana za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 58),

- aktualni i povijesni izvadak iz BZP-a za kat. čest. [katastarska čestica] (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) (l.s.59-62),

-Potvrda ureda za katastar od 05.03.2014. (l.s.63-67) kojom se potvrđuje slijed upisanih promjena za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1963., a u kojoj potvrdi je između ostalog navedeno da je kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema podacima nove izmjere, po načinu uporabe evidentirana kao put, površine 60m2 i upisana u posjedovni list broj 1193 na ime Javno dobro-ceste u staroj izmjeri čini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 68);

- kopija katastarskog plana iz 2014. godine (l.s.69) na kojoj je prikazana predmetna nekretnina kč. [katastarska čestica] prema podacima stare izmjere (Prilog 12) te prema podacima nove izmjere,

- Ugovor o ustupanju prava korištenja zemljišta od 22.03.1971. (l.s.70-72,74-75) iz kojeg proizlazi u čl.1 da su poljoprivredno i trgovačko poduzeće "Rudine" iz Dubrovnika kao ustupatelj i prodavaoc s jedne strane, te Hotelsko- turističko poduzeće "Dubrovnik" iz Dubrovnika kao kupac s druge strane za sebe i svoje pravne slijednike sklopili navedeni ugovor kojim je utvrđeno da nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. br. [broj ZK uloška] za k. o [katastarska općina] površine 130m.kv. pripada na korištenje kao njegova osnovna sredstva poduzeću "Rudine", a da su formalno još uknjižene sa pravom korištenja na ime bivšeg gradskog poljoprivrednog poduzeća "Rasadnik" iz Dubrovnika koje se je 1955. godine integriralo sa poduzećem "Rudine". Nadalje proizlazi da je poduzeće "Rudine" čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. br. [broj ZK uloška] za k. o [katastarska općina] društvene vlasnosti kao nosioc prava korištenja ustupilo Hotelsko- turističko poduzeće "Dubrovnik" iz Dubrovnika uz naknadu i ovlaštenje za uknjižbu ustupljene nekretnine

- Rješenje od 10.01.1955. (l.s.73) iz kojeg proizlazi da su istim vijeća među kojima je vijeće proizvođača Narodnog odbora Grada Dubrovnika na svojim sjednicama održanim 29.12.1954. godine odobrili Odluku Radničkog savjeta "Rasadnik"- Poljoprivredno dobro u Dubrovniku o pripajanju "Rasadnik"- Poljoprivredno dobro u Dubrovniku sa svim svojim prodavaonicama "Rudine-Poljoprivrednom odboru u Dubrovniku dobro, Dubrovnik"

- Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 76-87 i 172-183) iz kojeg proizlaze upisi za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 1971. pod Z-627/71 do 2004. pod Z-6287/04, te da je pod posl.br. Z-1188/1994 od 30.05.1994. proveden upis prava korištenja na predmetnoj nekretnini (kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u korist HTP Neptun p.o., pri čemu je pod Z-1512/1998 od 09.06.1998. na temelju Rješenja HFP-a te Rješenja TS u Splitu uknjiženo vlasničko pravo na biću 2. na ime Hotela Neptun d.d.,

- Rješenje HFP-a od 23. studenog 1994. iz kojeg proizlazi da se daje društvenom poduzeću "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s p.o., Dubrovnik suglasnost na pretvorbu (l.s. 88-89),

- Odluka Ustavnog suda Hrvatske broj 27/1987 (l.s. 90-91),

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB/1373/2009 od 07.07.2009. (l.s. 92-106),

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4445/2008 od 04.10.2011. (l.s. 107-117),

- Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (l.s. 118-120)

- Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-251/2024-5 od 21.1.2025. (l.s. 125-128),

- Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 160-171) iz kojeg proizlaze i to na l..s 169 pod katastarskim brojem 9 pod upisom broj Z-328/51 da je na temelju Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951. kao organ upravljanja na ovoj nekretnini upisan RASADNIK-gradsko privredno poduzeće Dubrovnik,

- precrt povijesnog katastarskog stanja prije 1959. godine, ovjerenog od nadležnog katastra u Dubrovniku 23.09.2008. (l.s. 184),

- -uvid u povijesni precrt katastarskog stanja prije 1959. godine ovjerenog od nadležnog katastra 03.09.2008. iz kojeg je vidljivo da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 185-191) (odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) evidentirana i označena kulturom - obala, a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) evidentirana je sa kulturom – put.

17. Izvedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), te brižnom analizom svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu.

18. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri) u svom povijesnom slijedu nije predstavljala pomorsko dobro.

20. Odlukom Vlade Republike Hrvatske granica pomorskog dobra utvrđena je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) te je u manjem dijelu granica izmijenjena Uredbom od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15).

21. Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) donesena je na temelju članka 50. stavka 6. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" br. 17/94, 74/94 i 43/96).

22. Uredbom o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) izmijenjena je Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) u članku 2 vezano za koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra.

23. Uredba o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) donesena je na temelju čl. 30. st. 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 150/11 i 119/14) i čl. 118. st.3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11).

24. U konkretnom slučaju radi se o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena je i nekretnina koja je predmet ovog postupka.

25. Tužitelj je učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

26. Postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra i to kako slijedi;

26.1. Pomorski zakonik (NN 17/94), na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999., u čl. 49. st.1. i 2., propisuje da Pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim.(st.1.), te U smislu stavka 1. ovoga članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr. (st.2.)

26.2. U Zakonu o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (NN 74/94) na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999, člankom 1. mijenja se članak 49. st.2. Pomorskog zakonika (NN 17/94) na način da su iz statusa pomorskog dobra izuzeti brodogradilišni navozi, a u status pomorskog dobra uvrštena je morska obala luke.

27. Zakonom je i u povijesti uvijek bio propisan kontinuitet u definiciji i načinu određivanja granica pomorskog dobra i to, u odnosu na način, u postupku koji nije sudski postupak, u upravnom postupku pa tako;

27.1. Donošenjem Općeg građanskog zakonika iz 1812. godine (OGZ-a) započinje pravna regulativa za nekretnine koje čine pomorsko dobro. OGZ je u paragrafu 287., između ostalog, morsku obalu i luke svrstao u one stvari koje su namijenjene općoj uporabi te ih je odijelio od ničijih stvari i stvari koje čine državnu imovinu. Stoga su nekretnine koje čine pomorsko dobro prema OGZ-u bile u nevlasničkom pravnom režimu, bez obzira što se upotrebljavao i termin javno dobro kao sinonim za opće dobro u današnjem značenju tog pojma.

27.2. Sljedeći pravni propis koji je sveobuhvatno definirao pomorsko dobro, pa tako i nekretnine koje čine pomorsko dobro, je Uredba sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939. godine.

27.3. Nadalje, pomorsko je dobro bilo uređeno Osnovnim zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/1968; Narodne novine broj 52/1971 i 52/1973). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/1974, 39/1975, 17/1977 i 18/1981) koji je propisivao da pomorskim dobrom upravlja općina, da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine (čl. 4. i 5.).

27.4. Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima prestao je vrijediti stupanjem na snagu Zakona o morskim lukama (Narodne novine broj 108/1995, 6/1996, 137/1999, 97/2000 i 158/2003) koji se primjenjivao od 5. siječnja 1996. do 15. listopada 2003. Spomenuti Zakon o morskim lukama je propisivao da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke (čl. 28.).

27.5. Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/1994, 74/1994 i 43/1996), u odredbi čl. 51., propisivao je da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već da se ono može koristiti samo na temelju koncesije (čl. 51. st. 3. i 59. st. 1. navedenog PZ-a). Člankom 49. Pomorskog zakonika bilo je propisano da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U smislu stavka 1. predmetnog članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.

27.6. Odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

27.7. Odredbom čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom.

28. Sumirajući, za istaknuti je da u smislu odredbe članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.

29. Na kraju, sukladno odredbi čl. 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) pomorsko dobro - more i dio morske obale na kopnu i otocima iznimno je vrijedno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod njenom osobitom zaštitom.

30. Iz navedenog proizlazi da postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra od Općeg građanskog zakonika i Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1936. koja isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru, po bilo kojoj osnovi, pa sve do danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) koji u svojoj odredbi čl. 5. isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru.

31. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri) u svom povijesnom slijedu nije predstavlja pomorsko dobro.

32. Spomenuti se treba i isprava koju je tužitelj priložio spisu i to Potvrde ureda za katastar od 05.03.2014. (l.s.63-67) kojom se potvrđuje slijed upisanih promjena za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1963., a iz koje potvrde proizlazi da je kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema podacima nove izmjere, po načinu uporabe evidentirana kao put, površine 60m2 i upisana u posjedovni list na ime Javno dobro-ceste, a iz orto-foto snimka za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.57) proizlazi da taj put koji iz Potvrde ureda za katastar od 05.03.2014. (l.s.63-67) predstavlja javno dobro-cestu koja započinje iz stjenovite obale i seže do šetnice.

33. Da predmetna nekretnina u vrijeme kada tužitelj navodi da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nije bila pomorsko dobro tužitelj predlaže dokazati time što je ista bila predmetom upisa u zemljišnim knjigama kao privatno vlasništvo, kako to proizlazi iz povijesnih upisa iz tog vremena u zemljišnim knjigama, precrta katastarskog plana iz vremena prije 1959. godine i pravomoćnih upravnih akata tadašnje javne vlasti za koje akte javne vlasti tužitelj isto tako tvrdi da su imali za predmet prijelaz predmetne nekretnine iz vlasničkog statusa u status društvenog vlasništva koje da se prenosilo i stjecalo sukladno tadašnjim pravilima po kojima se prometovalo nekretninama u društvenom vlasništvu i na tu okolnost predlaže kao dokaz uvid u isprave kojima je, kako tužitelj pojašnjava, društveno poduzeće Rasadnik steklo predmetnu nekretninu u društveno vlasništvo od Narodnog odbora Dubrovnik (uvid u Rješenje izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951.), a koje da je temeljem pravnog posla stekao prednik Tužitelja - HTP Dubrovnik (uvid u Ugovor od 22.03.1971.) kao i uvid u povijesni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

34. Iako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je predmetna nekretnina tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) bila upisana u vlasničkom režimu takva isprava u kojoj nema upisa statusa pomorskog dobra i od strane tužitelja druge takve predložene isprave nisu dokaz da predmetna nekretnina u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro i to iz razloga što je pravno irelevantno je li uz određenu nekretninu oznaka pomorskog dobra upisana u katastru i zemljišnoj knjizi jer je odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra samo deklaratorne, a ne i konstitutivne naravi i za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi. Upisom u zemljišnoj knjizi tek se publicira i evidentira ta okolnost. Navedeno proizlazi slijedom pravnog kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra (ono što danas predstavlja pomorsko dobro bilo je pomorsko dobro i u povijesti) od Općeg građanskog zakonika i Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1936 pa sve do danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) koji u svojoj odredbi čl. 10. st.2. propisuje da odluka suda ili upravnog tijela kojom se utvrđuje status nekretnine kao pomorskog dobra ima deklaratorni učinak. Ovdje s napomenom da u prošlosti nije bilo obveze evidentiranja općih dobara u općoj uporabi odnosno pomorskog dobra u zemljišnim knjigama, obzirom da je pomorsko dobro kroz sve propise određeno zakonom, a upis se, kao i kod drugih općih dobara, provodio samo na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes. Stoga nekretnina koja je stvarno pomorsko dobro imala je ovaj status i prije provedbe upisa (sudska praksa: VSRH, Revt-386/2015-3 od 26. veljače 2020.). Iako je određeno zakonom, izostanak evidentiranja utjecao je i omogućilo pogrešne upise prava vlasništva u zemljišnim knjigama, osobito nakon pretvorbe društvenog vlasništva.

35. Stoga je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri) u svom povijesnom slijedu predstavlja pomorsko dobro.

36. Budući je tužitelj činjeničnu konstrukciju tužbe u slučaju ako sud utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro postavio na način da je naveo da se u zemljišnu knjigu upisano Rješenje izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951. ima smatrati aktom tijela javne vlasti kojim je predmetna nekretnina izdvojena iz pomorskog dobra (tada predlažući kao pravni osnov za prihvaćanje tužbenog traženja odredbu čl. 217. st.2. ZPDM u smislu koje u slučaju ako je neka nekretnina bila izdvojena iz pomorskog dobra odlukom nadležnog tijela koje je upravljalo pomorskim dobrom ili drugog tijela javne vlasti do 24. svibnja 1974. iako se radilo o pomorskom dobru smatra se valjanim upis prava vlasništva na takvoj nekretnini) to je potrebno izanalizirati upis u zemljišne knjige navedenog Rješenja izvršnog odbora NO Grada Dubrovnika od 16.05.1951. i utvrditi da li navedena odluka predstavlja spomenuti akt tijela javne vlasti kojim je predmetna nekretnina izdvojena iz pomorskog dobra.

37. Iako iz Povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 160-171) proizlazi i to na l..s 169 pod katastarskim brojem 9 pod upisom broj Z-328/51 da je na temelju Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951. kao organ upravljanja na ovoj nekretnini upisan RASADNIK-gradsko privredno poduzeće Dubrovnik za istaknuti je da tužitelj takvu odluku ne prilaže spisu kako bi se izanalizirao sadržaj iste i zaključilo da li bi ista po svom sadržaju predstavljala formalni akt javne vlasti kojim se predmetna nekretnina izuzima iz pomorskog dobra što bi nužno tražilo da sadržajno takva odluka izričito upućuje na to da se predmetna nekretnina izuzima iz pomorskog dobra polazeći sa stajališta da je pomorsko dobro kao opće dobro bilo od istog bitnog značaja u tom povijesnom razdoblju kakav značaj mu i danas dodjeljuju kako ustavne tako i zakonske odredbe (u ovoj odluci spomenutih Zakona) koji reguliraju institut pomorskog dobra. Iz upisa u zemljišnu knjigu Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 16.05.1951. po kojoj odluci je kao organ upravljanja na ovoj nekretnini upisan RASADNIK-gradsko privredno poduzeće Dubrovnik za istaknuti je da ovaj sud ne zaključuje da bi se radilo o formalnom aktu javne vlasti kojim se predmetna nekretnina izuzima iz pomorskog dobra.

38. Odredbom članka 5. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da je pomorsko dobro izvan pravog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

39. Odredbom članka 217. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom Zakonu iz članka 3. ovoga Zakona i koje su na temelju Zakona

40. Odredbom članka 220. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da će se pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a upisanim vlasnicima da pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. st.5. ovoga Zakona

41. Stoga ne može postojati legitimno očekivanje tužitelja da će predmetna nekretnina biti u njegovom vlasništvu budući se takvo očekivanje tužitelja stavlja u odnos s legitimnim očekivanjem građana prema državi da predmetna nekretnina ostane na opću uporabu svih koje posljednje legitimno očekivanje je po svojoj vrijednosti i značaju prevagnulo.

42. U konkretnom slučaju je pomorsko dobro upisano u postupku obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovao i tužitelj i u kojem postupku je tužitelj i upućen na pokretanje ovog postupka.

43. Sud nije izvodio dokaz očevidom uz prisustvo vještaka geodetske struke radi identifikacije nekretnina, utvrđenja povijesti promjena te utvrđenja je li nekretnina kroz povijest bila pomorsko dobro, te vještaka građevinske struke radi utvrđivanja je li predmetna nekretnina prema prostorno-planskoj dokumentaciji i aktima za gradnju prije donošenja Uredbe/99 po svom položaju, namjeni i funkcionalnosti bila pomorsko dobro. Navedene dokaze sud nije izvodio iz razloga što je sve to uzeto u obzir i utvrđeno prilikom donošenja Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99, te njenom izmjenom iz 2015. kojima je obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog postupka. Iz istog razloga nije trebalo vještačiti da li predmetna nekretnina po svojim prirodnim i pravnim svojstvima danas predstavlja pomorsko dobro; budući je to utvrđeno spomenutom Uredbom/99.

44. Iako je sud ovlašten utvrđivati da li je neka nekretnina u statusu pomorskog dobra i to u situaciji kada bi stranka osporila da je nekretnina koja je predmet spora obuhvaćena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra to ovdje nije slučaj jer je tužitelj učinio nespornim da je predmetna nekretnina Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015 na dijelu k. o. [katastarska općina] u obuhvatu granice pomorskog dobra.

45. Sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra (crtu u prostoru koja odvaja nekretnine u režimu općeg dobra od nekretnina u vlasničkom režimu) jer to čini javnopravno tijelo u upravnom postupku. Sud ne može samostalno odrediti granicu pomorskog dobra isključivo na temelju fotografije i mjerničke skice te se ta granica treba utvrditi u posebnom upravnom postupku. VSRH, Rev-1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.) Propisana je nadležnost za utvrđivanje granice pomorskog dobra (odredba čl. 14. ZPDML/03 i čl. 20. važećeg ZPDML/23). Za vrijeme važenja Pomorskog zakonika/94 u slučaju dvojbe granice pomorskog dobra utvrđivala je uredbom Vlada Republike Hrvatske (za vrijeme važenja ZPDML/03 granice je određivalo ministarstvo nadležno za more) kao i sada temeljem važećeg Zakona. Stoga predloženi dokazi vještačenjem po vještacima mjerničke i građevinske struke nisu izvedeni kao nepotrebni i neodgovarajući.

46. U odnosu na navode tužitelja da je predmetna nekretnina prošla postupak pretvorbe pravnog prednika tužitelja – društvenog poduzeća Neptun s.p.o. (postupak pretvorbe da je okončan Rješenjem HFP-a o suglasnosti na pretvorbu od 23.11.1994.), te da je uknjižba prava vlasništva tužitelja bila s učinkom od 09.06.1998. (Z-1512/1998) za istaknuti je kako slijedi;

47. Trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća s osnove upravljačkih prava njihovih pravnih prednika na pomorskom dobru i procjene objekata u vrijednost društvenog kapitala nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra. Čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik onih nekretnina koje su na dan procjene u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo je steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve i da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka - jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva.

48. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

49. U odnosu na preinaku tužbe poduzetu od strane tužitelja podneskom istoga od 30. lipnja 2025. godine za istaknuti je da sud istu nije dopustio, a kako je odlučio raspravnim rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 14. srpnja 2025. godine prije zaključenja prethodnog postupka.

50. Tužitelj je pravovremeno u smislu čl. 190. st.1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) preinačio tužbu na način da je uz postojeći istaknuo i drugi tužbeni zahtjev i to na utvrđenje da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu počevši od sklapanja Ugovora o prodaji i kupovini od 13.04.1937. pa do donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro.

51. Ovaj sud nije dopustio predmetnu preinaku iz razloga što se preinaci usprotivio tuženik, a ovaj sud nije držao da bi takva preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st.3.ZPP). Posljednje navedeno iz razloga što, po mišljenju ovoga suda, predmetna preinaka isticanjem dodatnog tužbenog zahtjeva na utvrđenje nije svrsishodna jer ne bi bila dopuštena tužba u dijelu zahtjeva kojim bi se tražilo utvrđenje činjenice da predmetna nekretnina u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro. Takav tužbeni zahtjev ne predstavlja incidentalni dio tužbenog zahtjeva u kojem odluka suda ovisi o rješenju prethodnog (prejudicijalnog) pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos niti čini samostalnu cjelinu, za odluku o glavnoj stvar (utvrđenje vlasništva) niti predstavlja prethodno pitanje u materijalno pravnom smislu, prema odredbi čl. 187. st. 3. ZPP-a, jer utvrđenje da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu (počevši od sklapanja Ugovora o prodaji i kupovini od 13.04.1937. pa do donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. - NN 6/99) nije bila pomorsko dobro ne predstavlja utvrđivanje (ne)postojanja kakva prava ili pravnog odnosa kao što ne predstavlja ni prethodno pitanje o kojem ovisi osnovanost odluke o glavnoj stvari već predstavlja pravno relevantnu činjenicu na kojoj će, ako je u dokaznom postupku utvrdi, zajedno s utvrđenim drugim tako bitnim činjenicama, ovaj sud zasnovati materijalno pravno stajalište i donijeti odgovarajuću presudu. Utvrđenje statusa nekretnine kao pomorskog dobra u prošlosti predstavlja utvrđenje činjenice, a ne utvrđenje prava ili pravnog odnosa za razliku od utvrđenja da predmetna nekretnina u trenutku donošenja presude predstavlja pomorsko dobro što bi predstavljalo utvrđenje prava odnosno pravnog odnosa.

52. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

53. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženice za naknadom troškova ovoga postupka (l.s. 232), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora, priznao osnovanim slijedeći trošak tuženice:

- trošak sastava odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 9.7.2025. u visini od 100 bodova po radnji (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 200,00 eura po radnji odnosno ukupno 400,00 eura, te

- trošak zastupanja na ročištu od 14.7.2025. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari što sveukupno iznosi 600,00 eura.

54. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 155. st.1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Dubrovniku, dana 30. rujna 2025.

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

DN-a

- punomoćniku tužitelja,

- Županijsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, Dubrovnik.