REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-470/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 147/2021-2 od 8. studenoga 2024., kojom je potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-585/2018 od 13. studenoga 2020., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-147/2021-2 od 8. studenoga 2024., kojom je potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-585/2018 od 13. studenoga 2020.

2. U prijedlogu su naznačena dva pravna pitanja za koje predlagatelj cijeni da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što tužitelj smatra da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka nije podudarno s praksom revizijskog suda, i to odlukama broj Rev-994/2021 i Rev-868/2004-2 od 10. studenoga 2004. (u prijedlogu je ukazano na još dvije revizijske odluke, ali s nepotpunim oznakama zbog čega nisu mogle biti uzete u obzir). Ujedno tužitelj smatra i da mu je zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.

2.1. Naznačena pravna pitanja glase:

1) Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja za koja je troškove predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (uključujući i troškove pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično;

2) Može li neprihvaćanje tužitelja da u mirnom postupku u povodu njegova zahtjeva koji je ocijenjen od tuženika kao djelomično osnovan biti razlog da je tužitelj ne sklapajući izvansudsku nagodbu nepotrebno prouzročio parnične troškove?

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi zahtijevalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije zato što o odgovoru na naznačena pitanja ne ovisi odluka u sporu.

5. Iz sadržaja pobijane odluke (odlomak 22. drugostupanjske odluke) proizlazi da je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen zbog toga što tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije postavio određen zahtjev za naknadu troškova postupka. Odluke na koje tužitelj ukazuje kao razloge koji bi opravdavali važnost prvog naznačenog pravnog pitanja nisu donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima jer iz tih odluka ne proizlazi da su troškovi vještačenja tužiteljima u tim postupcima dosuđeni u okolnostima kada nije bio postavljen određen zahtjev za naknadu troškova. Što se, pak, tiče drugog naznačenog pitanja, ono ni u kojem slučaju nema potrebno obilježje važnosti zato je drugostupanjski sud (odlomak 19. odluke) ocijenio da tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškove, pa bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju „sve potrebne troškove izazvane vođenjem parnice“. Međutim, troškovi tužitelju nisu dosuđeni zbog naprijed navedenog ograničenja iz članka 164. stavaka 1., 2. i 3. ZPP.

6. U odnosu na pravnu osnovu iz članka 385.a stavka 2. ZPP za dopuštenje revizije koja se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), revizijski sud ne nalazi elemente arbitrarnosti u donošenju pobijane odluke zato što su sudovi ozbiljnim, razumnim i dostatnim razlozima opravdali svoju odluku, pa iz sadržaja prijedloga i njegovih priloga ne proizlazi vjerojatnost da je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.

7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP u dijelu kojim je dopuštenje revizije zatraženo zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil