REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3208/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VITEK d.o.o., Lič, Vicićeva 31, OIB:98367107230, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Hodžić, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2965/2024-2 od 1. travnja 2025., kojima su djelomično potvrđene i djelomično preinačene presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P- 208/2021-74 od 13. svibnja 2024., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2965/2024-2 od 1. travnja 2025. zbog pravnih pitanja:

„Kada drugostupanjski žalbeni sud pozivom na odredbu čl. 373. Zakona o parničnom postupku, povodom žalbe stranke koja nije uspjela u sporu (tuženik), prihvati žalbu, preinači presudu prvostupanjskog suda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, postoji li dužnost suda drugog stupnja iznijeti razloge koje je konkretno argumente iz žalbe tuženika prihvatio i zašto ih je prihvatio te postoji li dužnost suda drugog stupnja da iznese razloge zbog kojih ne prihvaća argumente suda prvog stupnja i ujedno stranke koja je uspjela u sporu (tužitelja), odnosno mora li obrazloženje presude suda drugog stupnja u situaciji kada on preinači presudu suda prvog stupnja, sadržavati obrazloženje o svim okolnostima slučaja kakvo bi moralo biti i obrazloženje prvostupanjske presude koju je drugostupanjski sud zamijenio svojom odlukom?

Je li u parničnim postupcima odgovornosti za štetu Republike Hrvatske zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, teret dokaza da je postupanje tijela državne uprave bilo u cijelosti pravilno i zakonito na strani Republike Hrvatske?

Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2965/2024-2 od 1. travnja 2025., kojima su djelomično potvrđene i djelomično preinačene presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-208/2021-74 od 13. svibnja 2024.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:

„1. Kada drugostupanjski žalbeni sud pozivom na odredbu čl. 373. Zakona o parničnom postupku, povodom žalbe stranke koja nije uspjela u sporu (tuženik), prihvatiti žalbu, preinači presudu prvostupanjskog suda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, postoji li dužnost suda drugog stupnja iznijeti razloge koje je konkretno argumente iz žalbe tuženika prihvatio i zašto ih je prihvatio te postoji li dužnost suda drugog stupnja da iznese razloge zbog kojih ne prihvaća argumente suda prvog stupnja i ujedno stranke koja je uspjela u sporu (tužitelja), odnosno mora li obrazloženje presude suda drugog stupnja u situaciji kada on preinači presudu suda prvog stupnja, sadržavati obrazloženje o svim okolnostima slučaja kakvo bi moralo biti i obrazloženje prvostupanjske presude koju je drugostupanjski sud zamijenio svojom odlukom?

2. Čini li drugostupanjski žalbeni sud bitnu povredu odredaba čl. 373. ZPP u svezi s čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, kada u obrazloženju presude kojom prihvati žalbu tuženika te povodom te žalbe preinači prvostupanjsku presudu ne navede koje navode žalbe stranke koja je izjavila žalbu je cijenio i smatrao odlučnim za donošenje svoje odluke i postoji li takva povreda kada drugostupanjski žalbeni sud odbije žalbu stranke koja se žalila i pritom u obrazloženju presude ne navede pravno relevantne razloge zbog kojih je ta žalba po stavu žalbenog suda neosnovana?

3. Kada drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 373. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku preinači presudu prvostupanjskog suda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći u obrazloženju presude da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te istodobno u obrazloženju presude navede da nema uvjeta za primjenu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave jer da tužitelj nije dokazao niti da je bilo nezakonitog ili nepravilnog rada, niti je dokazao da mu država nije omogućila djelotvoran pravni lijek, niti da je dokazao da mu država nije omogućila djelotvoran pravni lijek, niti da je dokazao štetu, niti uzročno-posljedičnu vezu, čini li drugostupanjski sud u tom slučaju grubu povredu odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP koja propisuje da će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te čini li drugostupanjski sud o ovom slučaju grubu povredu odredba parničnog postupka sadržanu u čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i time vrijeđa tužiteljevo Ustavom zajamčeno pravo na obrazloženu odluku kao jedan od elemenata prava na pošteno suđenje, posebice stoga što obrazloženje drugostupanjskog suda upućuje na to da se drugostupanjski sud ne slaže s činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski sud?

4. Je li drugostupanjski žalbeni sud u obrazloženju odluke kojom preinačuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP, a s obzirom na nemogućnost nastavnog preispitivanja činjeničnog stanja, uzimajući u obzir detaljna utvrđenja prvostupanjskog suda, stanje spisa predmeta te obrazložene navode iz odgovora na žalbu tužitelja, kao i pravo stranaka na pravičan postupak, dužan argumentirati temeljem čega preocjenjuje dokaze i je li dužan izrijekom navesti koje bitne činjenice između stranaka su sporne i je li uopće ovlašten preinačiti presudu temeljem čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP, na način da u obrazloženju drugostupanjske presude utvrđuje drugačije činjenično stanje od onog kako je utvrđeno u prvostupanjskoj presudi?

5. Je li u parničnim postupcima odgovornosti za štetu Republike Hrvatske zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, teret dokaza da je postupanje tijela državne uprave bilo u cijelosti pravilno i zakonito na strani Republike Hrvatske?

6. Mora li oštećenik-tužitelj u parničnim postupcima odgovornosti za štetu Republike Hrvatske zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, dokazati nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave ili on mora dokazati samo određeni način rada ili postupanja tijela državne uprave, dok je ocjena takvog rada ili postupanja kao nezakonitog ili nepravilnog pravo pitanje te posljedično zadaća suda sukladno načelu „iura novit curia“?.

7. Može li se dokazom da je tijelo državne uprave postupilo zakonito ili pravilno smatrati pozivanje tužene Republike Hrvatske na različite propise koji reguliraju određenu materiju bez navođenja u čemu se konkretno sastoji pogrešno postupanje stranke (tužitelja) i u kojem konkretno dijelu se ti propisi imaju primijeniti na stranku (tužitelja), a što bi predstavljalo osnovu za zaključak da je postupanje državne uprave bilo zakonito i pravilno?

8. Mora li u parničnim postupcima odgovornosti za štetu Republike Hrvatske zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, oštećenik (tužitelj) dokazivati uzročno-posljedičnu vezu između nezakonitog ili nepravilnog rada ili Republike Hrvatska (tužena) mora dokazati da šteta koja je nastala oštećeniku (tužitelju) ne potječe od nezakonitog ili nepravilnog rada?

9. Jesu li sudovi stavili tužitelju prekomjeran teret dokazivanja kada su odbili njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave, za koji odgovara Republika Hrvatska, predbacujući mu da protiv odluka tijela državne uprave nije uložio pravni lijek, a iako je nesporno da Zakonom o poljoprivredi (NN 30/15 te NN 118/18) nije bila dopuštena žalba protiv tih odluka i može li se djelotvornim pravnim lijekom protiv odluka tijela državne uprave odnosno tijela za čiji rad ex lege odgovara Republika Hrvatska smatrati prigovor protiv odluke o kojem odlučuje isto to tijelo koje je donijelo odluku protiv koje se podnosi prigovor?

10. Je li za pravnu ocjenu nezakonitog li nepravnog rada tijela državne uprave odnosno tijela za čiji rad ex lege odgovara Republika Hrvatska, odlučno što tužitelj istom tom tijelu nije podnio prigovor o kojem to isto tijelo treba odlučiti te je li sud u parničnom postupku i u takvom slučaju dužan iznijeti pravnu ocjenu je li u konkretnom slučaju postupanje tijela državne uprave bilo nezakonito ili nepravilno?

11. Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.

3. U prijedlogu tužitelj navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog je dopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima važnim za rješenje ovoga spora o kojima sudska praksa ovoga suda ima drugačije pravno shvaćanje primjerice u Rev- 1416/2024 od 27. studenoga 2024. i Rev-844/2022-4 od 20. veljače 2022., te jer je u odnosu na dio odluke o troškovima postupka riječ o važnom pitanju za razvoj prava kroz sudsku praksu vodeći računa o citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava i stavovima tog suda glede naknade parničnih troškova za zastupanje države i pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske.

7. Slijedom izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

8. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije i istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug