Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-42/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetnika iz Velike Gorice, protiv tužene OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupane po punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice i 2. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-165/2019-26 od 16. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice i 2. tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-165/2019-26 od 16. studenoga 2022.

II. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

I. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbijaju se tužitelji u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "I Utvrđuje se da je ništetan članak 5. točka 5.5 Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj NE-11/2014 od 7. listopada 2014. godine koji su sklopili tužitelji VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao zakupodavci i tuženik OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 po predniku Societe Generale – Splitska banka d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB 69326397242 kao zakupoprimac.

II Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 isplatiti I-tužiteljici VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.360,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i II-tužitelju BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 9.360,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe i to od 02.05.2019. godine, pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužiteljima VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade štete isplati iznos od 14.918,50 kn uz zatezne kamate tekuće od dan podnošenja tužbe i to od 02.05.2019. godine, pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljiima naknadi parnični trošak zajedno sa zatenim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.”

II Odbijaju se tužitelji sa eventualnim tužbenim zahtjevom koji glasi: “Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 isplatiti tužiteljima po osnovi naknade štete i to I-tužiteljici VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 9.360,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i II- tužitelju BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 9.360,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe i to od 02.05.2019. godine, pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.”

III Nalaže se tužiteljima da tuženiku solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 21.875,00 kn / 2.903,31 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužiteljica i 2. tužitelj (dalje: tužitelji), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. U žalbi predlažu da županijski sud usvoji ovu žalbu na način da preinači pobijanu presudu u cijelosti i usvoji osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno eventualni tužbeni zahtjev uz naknadu troškova ove žalbe i cjelokupnih parničnih troškova, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka. Potražuju žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 1.072,68 eura.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 622,51 eura, kao i trošak sudske pristojbe po odluci suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio u nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju tužitelji, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, odnosno nisu nejasni i proturiječni, izreka nije proturječna obrazloženju, kako to u žalbi tvrdi tuženik. Upravo suprotno tome presuda se temelji na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Kod donošenja presude nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1., u vezi sa člankom 8. ZPP-a i člankom 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), jer prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, nije propustio ocijeniti sadržaj ugovora o zakupu poslovnog prostora svestrano u odnosu na ravnopravnost ugovorenih stranaka i to na prava i obveze ugovornih stranaka. Naime, na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, sud samostalno i prema svom uvjerenju ocjenjuje provedene dokaze, a korištenjem ovog ovlaštenja nije počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1., u svezi članka 8. ZPP-a, na koju se pozivaju tužitelji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, za utvrđenje da je ništetan članak 5. točka 5.5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora br. NE-11/2014 od 7. listopada 2014. koji su tužitelji sklopili kao zakupodavci s tuženikom po predniku Societe Generale-Splitska banka d.d. kao zakupoprimcem, zahtjev da tuženik s naslova naknade štete isplati 1. tužiteljici VŠ iznos od 9.360,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i 2. tužitelju BŠ iznos od 9.360,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 14.918,50 kn za građevinske radove radi sanacije objekta.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da među strankama nije sporno da je tuženik kao zakupoprimac otkazao predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora dopisom od dana 21. lipnja 2018. i da se pridržavao ugovorenog otkaznog roka od 180 dana, da je bankomat s objekta deinstaliran 11. siječnja 2019. te da su tužitelji ključeve poslovnog prostora preuzeli 15. travnja 2019.,

- da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora br. NE-11/2014 (sklopljenim između tužitelja kao zakupodavcima i Societe Generale, Splitska banka d.d. kao zakupoprimcem dana 7. listopada 2014. zakupodavci su dali a zakupoprimac primio u zakup poslovni prostor u [adresa] na [adresa] koji se nalazi u prizemlju zgrade kbr. 14,

- da je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme na rok od 5 godina, a otkaz ugovora reguliran je u točci 5. kojim se predviđaju mogućnosti otkaza ugovora zakupodavcima i zakupoprimcu, a u točci 5.5. ugovoreno je da zakupoprimac može i prije isteka ugovorenog trajanja zakupa otkazati Ugovor uz pridržavanje otkaznog roka od 180 dana i da će u tom slučaju ugovorne strane podmiriti međusobne obveze do isteka otkaznog roka.

- da je iz zapisnika javnog bilježnika Ivana Malekovića od 31. siječnja 2019. vidljivo da je javni bilježnik na zahtjev tuženika izašao na lice mjesta tj. predmetni poslovni prostor u [adresa], te na zapisnik konstantirao da je ondje zatekao punomoćnika tuženika ČŠ koji mu je izjavio da je na primopredaju poslovnog prostora pozvan BŠ, ali se isti nije pojavio, da je prostor zatečen u funkcionalnom stanju, ispražnjen od stvari i namještaja osim namještaja koji je sastavni dio interijera, bez vidljivih oštećenja, da su pregledani vodomjer i dva brojila električne energije te očitana stanja na istima, a kako se u tijeku posvjedočenja činjenice iseljenja iz poslovnog prostora i pokušaja predaje ključeva vlasnik prostora BŠ nije pojavio punomoćnik tuženika je zaključao prostor i izjavio da će u dogovoru s upravom tuženika poduzeti daljnje postupke u cilju uručenja ključeva predmetnog prostora zakupodavcu,

- da je tuženik javnom bilježniku Ivanu Malekoviću podnio prijedlog od 5. veljače 2019. za osnivanje javnobilježničkog pologa radi dostave ključeva predmetnog poslovnog prostora, a o čemu je javni bilježnik sastavio zapisnik posl. br. OU-49/19-3 i pod posl.br. OU-49/19-2 DK-1/19 od 11. veljače 2019. usvojio prijedlog,

- da je javni bilježnik Ivan Maleković u dopisu od 7. srpnja 2022. obavijestio sud da su tužitelji primili zapisnik posl. broja OU-49/19-2,DK-1/19, kojim je utvrđeno primanje u polog ključeva predmetnog poslovnog prostora kao i poziv da te ključeve preuzmu u dane 14. veljače 2019., odnosno 21. veljače 2019., što je vidljivo iz dostavnica, a da tužitelji nisu postupili po obavijesti pa su ključevi dana 18. ožujka 2019. predani predstavniku tuženika ČŠ, o čemu je sastavljena uredovna bilješka,

- da su tijekom postupka saslušani svjedoci DŠ i ČŠ, te tužitelji kao stranke.

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba članka 5. točka 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora (dalje: Ugovor) nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva.

11. Naime, tužitelj i pravni prednik tuženika su 7. listopada 2014. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj NE-11/2014 te Dodatak I. Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 8. svibnja 2015. („Ugovor“ ili „Ugovor o zakupu“) te da je predmet zakupa bio poslovni prostor u [adresa], ukupne površine 120 m2 („Poslovni prostor“). Člankom 4.1. Ugovora ugovoren je rok zakupa od pet godina, a člankom 5.5. ugovoreno je ovlaštenje zakupoprimca otkazati Ugovor i prije isteka ugovorenog trajanja zakupa uz pridržavanje otkaznog roka od 180 dana. Člankom 322. stavkom 1. ZOO-a propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

12. Ovdje je potrebno istaknuti da predmetni Ugovor nije potrošački ugovor pa se u ovom slučaju ne primjenjuju standardi zaštite potrošača. Tužitelji u prvostupanjskom postupku nisu ničim dokazali da je sporna odredba Ugovora protivna moralu i dobrim običajima. Štoviše, nije jasno kakav bi to točno utjecaj (bilo pozitivan ili negativan) na moral društva ili dobre običaje imalo sklapanje ugovora o zakupu nekog poslovnog prostora ili, još bolje, raskid takvog ugovora. 8. Naime, predmetna odredba nije protivna niti Ustavu Republike Hrvatske niti prisilnim propisima. 1.2. Sporna odredba nije prouzročila očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana 9.

13. Također je neosnovana i pravno neutemeljena tvrdnja tužitelja da je pravo otkazati Ugovor prije isteka roka na koji je sklopljen, pravo koje je na raspolaganju imao samo tuženik.

14. S tim u vezi treba istaknuti da je odredbom članak 547. stavak 2. ZOO-a koji uređuje otkaz ugovora o zakupu propisano da ako duljina otkaznog roka nije određena ugovorom, zakonom ili mjesnim običajima, ona iznosi osam dana s time da otkaz ne može biti dan u nevrijeme.

15. Dakle, pravo tužitelja da otkažu predmetni Ugovor proizlazi izravno iz citirane odredbe zakona pa nije niti nužno da bude predviđeno ugovorom. Ne samo da su tužitelji imali pravo otkazati Ugovor, jednako kao i tuženici, već je to pravo za njih bilo povoljnije zbog kraćeg otkaznog roka.

16. Konačno, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, da predmetna ugovorna obveza nije nametnuta i da se o njoj nije posebno pregovaralo.

17. Naime, iz e-mail korespondencije između 1. tužitelja i DŠ, specijalista tuženika za nekretnine iz perioda od 31. siječnja do 24. rujna 2014., je vidljivo da tužitelji nisu imali bilo kakvu primjedbu ili prijedlog izmjena i dopuna ijedne odredbe Ugovora te da su isti Ugovor, nakon što ima je prethodno bio dostavljen na razmatranje, u cijelosti prihvatili e-mailom od 24. rujna 2014.

18. Pri tome posebno treba imati u vidu da je od dostave sheme prostora za najam tuženiku, u siječnju 2014. pa sve do listopada 2014., kada je Ugovor sklopljen, proteklo je više od devet mjeseci. Naime, niti u jednom periodu niti jedna odredba Ugovora nije bila okarakterizirana kao sporna, a tužitelji su za to imali prilike. Isto tako, tužitelji su u navedenom e-mailu vrlo jasno, čak velikim tiskanim slovima, izrazili svoju stvarnu volju za sklapanjem Ugovora tako da ne mogu sada osnovano tvrditi da im je neka odredba nametnuta protivno njihovoj volji te da se o njoj nije pregovaralo.

19. Tuženik je predao poslovni prostor sukladno odredbama ugovora 2.1. Tužitelji su odgovorni za zakašnjelu predaju poslovnog prostora. Tuženik je dana 21. lipnja 2018. dopisom obavijestio tužitelje da zbog poslovnih razloga sa danom 31. prosinca 2018. otkazuje Ugovor o zakupu, a sve sukladno članku 5.5. Ugovora, poštujući ugovoreni otkazni rok od 180 dana.

20. Nakon navedene obavijesti, uslijedili su mjeseci slanja dopisa i dopisivanja tuženika i punomoćnika tužitelja koji su očigledno bili usmjereni na odugovlačenje cijelog postupka otkaza Ugovora, a na koncu i primopredaje poslovnog prostora. Postupak je okončan tek 15. travnja 2019. kada su tužitelji napokon odlučili preuzeti ključeve.

21. Tijekom komunikacije tužitelji su odgovaranjem na dopise tuženiku u razmacima od po nekoliko mjeseci odugovlačili cijeli postupak otkazivanja. Tužitelji su inzistirali na tome da se primopredaja poslovnog prostora izvrši tek nakon plaćanja režijskih troškova za mjesec prosinac 2018., a tužitelji su račune za režijske troškove dostavili prekasno, to jest 31. prosinca 2018.

22. Dakle, tužitelji nisu postupali u dobroj vjeri, već su svojim radnjama pokušali odugovlačiti postupak primopredaje te teret svojih propusta staviti na teret tuženika. Tuženik je s druge strane ulagao sve razumne i opravdane napore da se primopredaja poslovnog prostora izvrši što je prije moguće, uz maksimalno poštivanje druge strane i maksimalnu kooperaciju.

23. Imajući sve navedeno u vidu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, osobito je neosnovan zahtjev tužitelja usmjeren na plaćanje zakupnine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 10.2.2020. Suprotno navodima tužitelja, tuženik se nije obvezao predati poslovni prostor u stanju kako ga je preuzeo.

24. Naime, tuženik je poslovni prostor preuzeo u nedovršenom stanju te je u isti morao uložiti znatna materijalna sredstva. U vezi s tim ističe se da je člankom 11. Ugovora propisano da zakupoprimac neće bez suglasnosti zakupodavca činiti preinake poslovnog prostora, osim onih koji su predviđeni tlocrtom iz priloga 1 Ugovora koji čini njegov sastavni dio.

25. Svaka poduzeta radnja i preinaka bila je prethodno najavljena tužiteljima i da se o tome otvoreno komuniciralo. Nakon primopredaje, tuženik je tužiteljima ostavio kompletno ugrađenu opremu i materijale, odnosno poslovni prostor u znatno boljem stanju od onog u kojem ga je preuzeo.

26. Slijedom toga, tužitelji neopravdano tvrde da je tuženik poslovni prostor trebao predati u istom stanju kao što je bio prilikom sklapanja Ugovora jer su stranke samim Ugovorom predvidjele određene preinake koje su doprinijele poboljšanju Poslovnog prostora, a time vjerojatno i povećanju njegove vrijednosti.

27. Sve navedeno prvostupanjski sud je pravilno i zakonito ocijenio u točkama 18. i 19. presude. Prema tome, žalbeni navodi tužitelja istaknuti u ovom pravcu su također neosnovani.

28. Dakle, suprotno svim žalbenim tvrdnjama tužitelja prvostupanjski sud je svoje zaključke izveo na temelju utvrđenih činjenica i provedenih dokaza koji su priloženi u spis, a ne proizvoljno i površno kako to tvrde tužitelji.

29. Prema tome, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

30. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, i 126/22).

31. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

32. Tužiteljima nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

33. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš